Potaknuta nedavnom peticijom knji\u017eevnica protiv natje\u010daja za knji\u017eevno stvarala\u0161tvo Ministarstva kulture i medija Hrvatske, Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 je o natje\u010dajima u polju razgovarala sa Ksenijom \u0110urovi\u0107, radnicom u kulturi i \u010dlanicom upravnog odobra Asocijacije Nezavisne kulturne scene Srbije (NKSS), Vesnom Vukovi\u0107, kustosicom i \u010dlanicom kolektiva BLOK, i Lujom Pare\u017eaninom, \u010dlanom redakcije portala Kulturpunkt.<\/p>\n\n\n\n
Prije gotovo mjesec dana nekoliko knji\u017eevnica pokrenulo je peticiju<\/a> protiv natje\u010daja za knji\u017eevno stvarala\u0161tvo Ministarstva kulture i medija Hrvatske, kritiziraju\u0107i ga kao “\u010disti socijalni darvinizam\u201c. Peticija je imala dvjestotinjak potpisa, prikupljenih u vrlo kratkom roku. O tom konkretnom slu\u010daju ve\u0107 je bilo dosta rije\u010di u medijima, a do sad je gotovo sva pri\u010da i zamrla. \u010cini se da \u010dak i kada neke ad hoc akcije dobiju veliku podr\u0161ku, sistemski problemi u kulturi ostaju nerije\u0161eni. Ali kako ne bismo reagovale samo kada je voda do poda, u ovom tekstu me zanimalo da osvijetlim uzroke koji dovode do raspisivanja konkursa koji rade protiv onih u \u010diju korist bi deklarativno trebalo da rade.<\/p>\n\n\n\n Prvi segment pitanja ti\u010de se birokratskih uslova konkursa. U Srbiji se jedini godi\u0161nji konkurs raspisuje nakon usvajanja dr\u017eavnog bud\u017eeta za datu godinu, \u0161to je naj\u010de\u0161\u0107e u januaru ili februaru, a rezultati se objavljuju nakon 60 dana, obja\u0161njava Ksenija \u0110urovi\u0107: “U praksi to izgleda tako da se do 5. meseca ne znaju rezultati i posledi\u010dno nema mogu\u0107nosti planiranja rada u ovom periodu i prakti\u010dno se gubi cela prva polovina godine za aktere civilnog sektora i manja udru\u017eenja koja nemaju kapaciteta za vi\u0161egodi\u0161nje projekte.\u201d Obaveze finansiranih projekata su takve da se petnaest dana od kraja projekta \u0161alje izvje\u0161taj i sav se novac mora potro\u0161iti do 31. 12., dodaje na\u0161a sagovornica.<\/p>\n\n\n\n Lujo Pare\u017eanin obja\u0161njava kako te\u010de dinamika triju konkursa za financiranje kulturnih programa koji se raspisuju u Hrvatskoj: \u201cKada je rije\u010d o ‘nosivim’ redovnim natje\u010dajima \u2013 lokalnim (zagreba\u010dkim) i nacionalnim javnim potrebama u kulturi te programima podr\u0161ke Zaklade Kultura nova \u2013 sa samim tempiranjem objave natje\u010daja nema problema: rije\u010d je redovno o po\u010detku i sredini rujna, \u0161to bi u na\u010delu trebalo omogu\u0107iti prijaviteljima da na vrijeme doznaju sudbinu svojih projekata i programa i planiraju aktivnosti u idu\u0107oj godini. Me\u0111utim, od triju navedenih natje\u010daja, samo se Zaklada Kultura nova dr\u017ei smislenog rasporeda i objavljuje rezultate po\u010detkom prosinca u to\u010dno definiranom terminu, dok Ministarstvo, i osobito Grad Zagreb, znaju zagaziti duboko u idu\u0107u godinu s objavom za pojedina podru\u010dja.\u201d<\/p>\n\n\n\n Vesna Vukovi\u0107 na to jo\u0161 i dodaje: \u201cRezultati su od mandata aktualne ministrice, a \u0161to doti\u010dna od po\u010detka isti\u010de kao svoj veliki doprinos, dolazili na samom kraju godine, nerijetko i u vrijeme praznika. Ove su godine rezultati (opet) stigli po\u010detkom svibnja, dakle gotovo s pola godine zaka\u0161njenja. Ova dinamika uvelike uvjetuje dinamiku programa, u prvom dijelu godine programa je manje jer je planiranje u neizvjesnosti te\u0161ko, a sam kraj godine nerijetko je toliko prepun doga\u0111anja da ih publika ne mo\u017ee popratiti.\u201d U praksi dinamika rezultata \u010desto usporava realizaciju programa, pa se kako to opisuje na\u0161a sagovornica, \u201cgodi\u0161nji nivo lako pretvori u \u2013 polugodi\u0161nji. Za programe temeljene na istra\u017eivanju, za nove umjetni\u010dke produkcije i za izdava\u010dke projekte to je izrazito problemati\u010dno jer je razdoblje realizacije prekratko.\u201d<\/p>\n\n\n\n Kako je ova dinamika uskla\u0111ena sa konkursima EU poput Kreativne Evrope, od kojih dobrim dijelom zavise ovda\u0161nje scene? \u201cNeizvjesnost rezultata i kratkoro\u010dnost poziva ote\u017eavaju provo\u0111enje dugoro\u010dnijih projekata, kakvi su i oni u okviru programa Kreativna Europa. Naime, matching od 40% koji se tra\u017ei zahtijeva konstantno dodatno apliciranje i tako s jedne strane stvara gomilu administrativnog posla, a s druge pove\u0107ava neizvjesnost, \u0161to donosi golemi stres i vje\u010dnu nesigurnost\u201c, objasnila je Vesna Vukovi\u0107. Lujo Pare\u017eanin ukazuje i na skorije probleme kada su ovi tipovi konkursa u pitanju: \u201cSituaciju s raspisivanjem, tempiranjem i planiranjem u zadnje vrijeme vi\u0161estruko pogor\u0161ava sve izrazitije inzistiranje na tzv. modelu ‘najbr\u017eeg prsta’ kada je rije\u010d o prijavama za ‘europske’ natje\u010daje. Takvi javni pozivi se raspisuju iznenada, netransparentno, i zatvaraju se u trenu kada ukupna ‘vrijednost’ prijavljenih projekata dosegne odre\u0111eni postotak predvi\u0111enog bud\u017eeta natje\u010daja, da bi se potom jednako nenajavljeno aktivirali u slu\u010daju drugog ciklusa, kao \u0161to je bio slu\u010daj s natje\u010dajem ‘Umjetnost i kultura online’. Takvi novi modeli provedbe natje\u010daja \u010dine ionako te\u0161ku situaciju s planiranjem rada drasti\u010dno te\u017eom i produbljuju nesigurnost u kulturnom polju.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ni u Srbiji situacija nije mnogo bolja, zato Ksenija \u0110urovi\u0107 na isto pitanje odgovara: \u201cRezultat je da udru\u017eenja iz Srbije moraju da samofinansiraju sve aktivnosti koje se de\u0161avaju u periodu januar\u2013maj (pa i januar\u2013jun) i da u periodu od septembra do decembra moraju da se takmi\u010de sa svim drugim akterima (iz sva tri sektora) za publiku. Tako\u0111e, kontinuitet rada, odnosno programa ne postoji \u2013 osim ukoliko svi saradnici ne pristaju na besplatan rad, \u0161to dodatno ugro\u017eava i \u017eivot i rad ve\u0107 uveliko prekarnih radnika i radnica.\u201c<\/p>\n\n\n\n Na pitanje kako gledaju na koli\u010dinu novca koja se dodjeljuje na projektima, Ksenija \u0110urovi\u0107 ka\u017ee da se ona umnogome razlikuje u razli\u010dim oblastima: \u201cTako se u oblasti kulturnih delatnosti za decu i mlade ove godine formirao najvi\u0161i iznos od 500.000 RSD (oko 4.250 EUR), dok je najni\u017ei iznos propisan konkursom i iznosi 250.000 RSD (oko 2.000 EUR). Odnos maksimalnih i minimalnih iznosa za projekte u ovoj oblasti je \u010dini marginalizovanom u odnosu na druge, u kojima su tako\u0111e propisani minimalni iznosi, ali maksimalni nisu.\u201d Ona navodi muzi\u010dke festivale i manifestacije, kao i ples, za koje je minimum million dinara (oko 8.500 EUR), za koncertne sesije oko sedam i po hiljada eura, za projekte (festival, produkcije i projekte me\u0111unarodne saradnje) pola miliona dinara, te konferencije i druge edukativne projekte oko 300 hiljada dinara ili dvije i po hiljade eura. \u201cU vizuelnim umetnostima ne postoji vi\u0161e prilika da samostalni umetnici apliciraju za nove produkcije, pa ako nemaju nijedan odobreni projekat za tu godinu, nemaju ni mnogo izbora\u201c.<\/p>\n\n\n\n Vesna Vukovi\u0107 ovo pitanje komentari\u0161e ukazuju\u0107i na to da se nedovoljno finansiranje lomi preko radnica i radnika u kulturi: \u201cVisina potpora na natje\u010dajima je uglavnom jako niska i redovito nedovoljna za realizaciju aktivnosti. Naravno, ovo se lomi preko le\u0111a umjetnika i kulturnih radnica jer zbog lo\u0161ih uvjeta stradavaju prvo \u2013 naknade za rad. Program se mora izvesti da bi se moglo profesionalno reproducirati i biti ‘kvalificiran’ za novu rundu natje\u010daja. Tako\u0111er, kako su mnogi ve\u0107 primijetili, pri dodjeli se uglavnom primjenjuje \u2013 implicitno \u2013 metoda ‘po glavi’, \u0161to zna\u010di da organizacija prijavitelj ima unaprijed dodijeljenu gornju svotu koju ne mo\u017ee probiti, bilo da prijavi jedan ili tri programa, u zbroju \u0107e dobiti isto jer toliko ‘te\u017ei’.\u201c U nastavku ona dodaje: “Niske potpore institucijama i organizacijama rezultiraju lo\u0161im uvjetima i za umjetnike, malim ili nikakvim honorarima, lo\u0161im produkcijskim uvjetima itd. Posljednjih godina Ministarstvo kulture i medija poti\u010de umjetnike na samostalno prijavljivanje (i naravno administriranje) projekata, dakle stavlja ih u poziciju samozaposlenih poduzetnika u kulturi koji se natje\u010du na tr\u017ei\u0161tu projekata. Konkurencija je sve ve\u0107a, a novci stagniraju.\u201d<\/p>\n\n\n\n Kako su, na osnovu ovih podataka, konkursi prilago\u0111eni potrebama organizacije za dugotrajnu odr\u017eivost? Obje na\u0161e sagovornice vrlo simboli\u010dno po\u010dinju odgovor kratkim negacijama. Ksenija \u0110urovi\u0107 ka\u017ee: \u201cUkratko \u2013 nisu. Asocijacija NKSS godinama zagovara neophodnost konkursa koji bi obezbedio pokrivanje tro\u0161kova hladnog pogona i plata, odnosno postojanje konkursa koji bi podrazumevali strukturne grantove za udru\u017eenja. Projektni menad\u017ement, odnosno projektno finansiranje kao jedini na\u010din finansiranja za mnoga udru\u017eenja koja se bave kriti\u010dkom umetno\u0161\u0107u podrazumeva konstantno iscrpljivanje resursa tako \u0161to se rad usmerava na apliciranje i izve\u0161tavanje, tj. administraciju, umesto na umetni\u010dki rad. Bilo koji obimniji grant koji ikako mo\u017ee da garantuje stabilnost du\u017eu od 8 meseci, tako\u0111e podrazumeva obimnu administraciju i ulaganje u te ve\u0161tine, umesto u umetni\u010dku praksu.\u201d I dodaje: \u201cPolo\u017eaj umetnica i umetnika je dalje ugro\u017een upravo \u010dinjenicom da pored svog umetni\u010dkog rada, oni moraju dodatno da se obu\u010davaju da bi pisali prijave, vodili projekte i dalje izve\u0161tavali o njihovom programskom i finansijskom menad\u017ementu.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u201cNikako\u201d, zapo\u010dinje svoj odgovor Vesna Vukovi\u0107 na pitanje o uskla\u0111enosti konkursa sa potrebama onih zarad kojih su i raspisani, \u201cNatje\u010daji se vode logikom \u0161to vi\u0161e njih po malo, kako bi se u izvje\u0161tajima MInistarstva pokazao velik broj dodijeljenih potpora i tako sugerirao razvoj kulturnog polja, dok je na stvari odokativna procjena koja nije utemeljena ni na prilo\u017eenim bud\u017eetima (a koje valja detaljno ispisivati i obrazlagati) ni na realnim tro\u0161kovima provedbe. Nije rijetkost ni to da se programi koji se razvijaju \u010ditav niz godina, koji su prepoznati me\u0111u publikom, priznati od strane stru\u010dne javnosti, pa i me\u0111unarodno, iznenada i bez obja\u0161njenja osjetno sre\u017eu pa i ostanu bez potpore. To je dugoro\u010dno ne samo obeshrabruju\u0107e, nego i eutanazijski. Upu\u0107ujem i na analizu i komentar<\/a> koji smo izradili u okviru inicijative Za K.R.U.H.\u201d<\/p>\n\n\n\n Lujo Pare\u017eanin ka\u017ee: \u201c\u0160to se sredstava alociranih za projekte ti\u010de, ona su definitivno nedostatna, osobito u kontekstu kontinuiranog porasta broja prijavitelja, odnosno razli\u010ditih udruga u kulturi, umjetni\u010dkih organizacija itd. Rje\u010dit je u tom smislu podatak da je Zaklada Kultura nova od osnivanja do danas prakti\u010dki u\u010detverostru\u010dila bud\u017eet predvi\u0111en za potpore, no i dalje zapravo ne mo\u017ee u potpunosti odgovoriti na potrebe kulturnog sektora \u2013 a pritom je rije\u010d o nadopunjuju\u0107oj mjeri financiranja kulture. Nacionalne i lokalne potpore u sklopu javnih potreba u kulturi nedostatne su \u2013 primjerice, za produkciju plesne predstave \u010dak i etablirane umjetnice znaju dobiti petnaestak tisu\u0107a kuna. Jasno je da s time ne mo\u017eete ni\u0161ta ozbiljno napraviti i da se morate oslanjati na razli\u010dite tipove produkcijske i pre\u017eivljavala\u010dke ‘kreativnosti’.\u201c Vesna Vukovi\u0107 pak na ovo pitanje odgovara iz perspektive pravednijeg i odr\u017eivijeg finansiranja: \u201cApsolutni prioritet je podizanje bud\u017eeta za kulturu, to je nulti korak i ishodi\u0161no mjesto svih goru\u0107ih problema. Nakon toga, moglo bi se govoriti o vi\u0161egodi\u0161njem financiranju (ocrnjena petoljetka zvu\u010di kao san snova), a zatim \u2013 i nu\u017eno potrebno \u2013 o prelasku na programe (koji se u javnom financiranju jo\u0161 uvijek tako zovu, ali se tako ne tretiraju) \u2013 vi\u0161egodi\u0161nje programe, a ne desetke sitnih projekata koje provode organizacije s 1-5 zaposlenih. Projektno financiranje je dugoro\u010dno pogubno i treba ga ukinuti. Ono polju name\u0107e dominaciju tr\u017ei\u0161nih odnosa: rastu\u0107a konkurentnost i natjecanje su prvi simptomi, a posljedice su intenzifikacija rada, dakle ve\u0107i pritisak na proizvo\u0111a\u010de i ve\u0107a eksploatacija. Ako se ovi razorni procesi ne zaustave, u kona\u010dnici \u0107emo gledati propast kulture kao javnog dobra i njezinu privatizaciju.\u201d<\/p>\n\n\n\n I Lujo Pare\u017eanin isti\u010de sli\u010dne prioritete: “Apsolutni prioritet kada je rije\u010d o promjeni sustava javnih potpora za kulturu je ra\u0161ireni povratak financiranja tro\u0161kova pla\u0107a radnica i radnika, koje se trenutno u principu (iznimka je opet Zaklada Kultura nova) smatraju nedozvoljenim tro\u0161kom. Bez takve promjene smije\u0161no je govoriti o bilo kakvoj odr\u017eivosti izvaninstitucionalne kulture.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ova lo\u0161a situacija podsti\u010de reakciju od strane radnica i radnika u kulturi, koji su prinu\u0111eni da se samostalno organizuju, kako bi se izborili za ma kakva prava. Kao primjere praksi otpora Ksenija \u0110urovi\u0107 isti\u010de dugogodi\u0161nji rad na analizi rezultata konkursa: \u201cJedan od primera kritike je upravo pra\u0107enje javnog tro\u0161enja i analiza rezultata koju Asocijacija NKSS sprovodi ve\u0107 \u010detiri godine na primerima republi\u010dkog i gradskog konkursa za savremeno stvarala\u0161tvo. Monitoringom smo uspeli da uo\u010dimo brojne nepravilnosti, prevashodno u rezultatima konkursa Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, koji uporno odbija da ovaj instrument kulturne politike dovede do ravnopravnih mogu\u0107nosti za finansiranje, za razliku od Ministarstva kulture, koje je kritike usvojilo i zna\u010dajno pobolj\u0161alo sprovo\u0111enje konkursa. Poslednji primer otpora je presuda iz 2019. godine u korist aktera plesne scene u tu\u017ebi koja je jo\u0161 2016. pokrenuta kada je tro\u010dlana komisija dodelila \u010dak 12 miliona dinara jednom projektu privatnog festivala igre od ukupnog bud\u017eeta za ples koji je iznosio 19.800.000 dinara.\u201c<\/p>\n\n\n\n Vesna Vukovi\u0107 isti\u010de rad platforme Za K.R.U.H, oformljene po\u010detkom 2020. godine: \u201cPlatforma Za K.R.U.H. okuplja kulturne radnice\/ke i umjetnice\/ke u zajedni\u010dkoj borbi za dostojanstvene radne uvjete i odr\u017eivo javno financiranje kulture, kao jedinog mehanizma koji mo\u017ee osigurati njenu naj\u0161iru dostupnost i omogu\u0107iti dostojanstvo rada u polju kulture. Nastavljaju\u0107i se na brojne historijske borbe i one recentnije, platformu su 2020. godine osnovale organizacije BLOK, CDU, OOUR, Skribonauti i Atelijeri \u017ditnjak kao nastavak djelovanja inicijative ‘Dosta je rezova!’ koja je 2019. istupila kao \u0161iroka i ujedinjena fronta kulturnih i medijskih radnika\/ca tra\u017ee\u0107i od Ministarstva kulture RH zaustavljanje uru\u0161avanja javnog financiranja kulture, prora\u010dunski rast bud\u017eeta za kulturu i transparentniju dodjelu prora\u010dunskih sredstava, radnu i socijalnu za\u0161titu svih u polju kulturne i umjetni\u010dke proizvodnje, odr\u017eavanje i razvoj javne kulturne infrastrukture te javno financiranje neprofitnih medija. Na\u0161a borba za kruh zapo\u010dela je posve slu\u010dajno u pandemijskoj godini koja je do kraja ogolila svu bijedu kulturne proizvodnje u okovima njezinog projektnog financiranja, a nas ostavila bez stvarne ekonomske, socijalne i zdravstvene sigurnosti. Stoga smo u 2020. od Ministarstva kulture RH zatra\u017eili hitno uvo\u0111enje bazi\u010dnog prihoda za sve radnice i radnike u kulturi za vrijeme trajanja pandemije, ali i kao mjeru trajne za\u0161tite kulturne proizvodnje.\u201d<\/p>\n\n\n\n Kriza izazvana pandemijom podstakla je i formiranje Fonda solidarnosti kulturnih radnica i radnika, \u0161to je jako dobar primjer pozitivnih praksi smaoorganizovanja, o \u010demu Ksenija \u0110urovi\u0107 ka\u017ee: \u201cU prvoj godini pandemije Grad Beograd je otkazao godi\u0161nji konkurs za savremeno stvarala\u0161tvo, dok je Ministarstvo kulture u istoj godini ipak favorizovalo javni sektor umesto da je pozitivnom diskriminacijom podr\u017ealo rad civilnog sektora koji je svakako bio ugro\u017eeniji od ustanova kulture koje sredstva za pokrivanje plata dobijaju iz bud\u017eeta. Uzimaju\u0107i u obzir da su donosioci odluka jasno demonstrirali \u0161ta su prioriteti u godini bez presedana u novijoj istoriji, razni akteri iz podru\u010dja kulture 1<\/a><\/sup> su se samoorganizovali i osnovali Fond solidarnosti kulturnih radnica i radnika i ponudili jednokratnu pomo\u0107 za sve pojedince koji nisu bili obuhva\u0107eni merama Vlade Srbije.\u201d<\/p>\n\n\n\n Kada je u pitanju samoorganizovanje, Lujo Pare\u017eanin prenosi svoje pozitivno iskustvo: \u201cImam sre\u0107u da radim u izuzetno zdravoj organizaciji poput Kurziva, u kojoj stalna komunikacija i solidarnost predstavljaju klju\u010dne aspekte rada. \u0160ire polje je trenutno u fazi reflektiranja situacije, dijelom i zato \u0161to je organiziranje u pandemijskim uvjetima nemogu\u0107e u klasi\u010dnom smislu. Kakvi \u0107e biti kapaciteti ‘scene’ da se okupi jednom kada se kontekst popravi, te\u0161ko je re\u0107i \u2013 ono \u0161to svakako ohrabruje je promjena vlasti u Zagrebu, jer je jasno da \u0107e me\u0111u vladaju\u0107ima biti ljudi izuzetno senzibiliziranih za sektor kulture i njegove razli\u010dite potrebe.\u201c<\/p>\n\u010cekaju\u0107i rezultate<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Koliko novca, toliko muzike?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
“Ukratko \u2013 nisu<\/strong>“<\/h2>\n\n\n\n
Kona\u010dno, na pitanje \u0161ta izdvajaju kao apsolutni prioritet da bi se konkursne prakse unaprijedile, Ksenija \u0110urovi\u0107 ka\u017ee: \u201cPrvi nedostatak je pomenuta dinamika raspisa i objavljivanja rezultata konkursa koja se mora promeniti kako bismo odr\u017eali upravo sve one manje aktere kojima je godi\u0161nji konkurs Ministarstva mo\u017eda i jedini izvor finansiranja. Prvenstveno treba promeniti odabir \u010dlanova komisija tako da akteri sva tri sektora mogu u\u010destvovati u predlaganju, zatim uvesti procedure rada koje su demokrati\u010dne i baziraju se na principima ravnopravnosti i inkluzivnosti (formiranje jasnih kriterijuma koji valorizuju umetni\u010dki kvalitet i doprinos predloga projekata, objavljivanje svih predloga projekata uz bodove, jasna obrazlo\u017eenja za\u0161to jesu ili nisu odabrani, kratak opis i iznos tra\u017eenih i dobijenih sredstava).\u201d<\/p>\n\n\n\nMogu\u0107nost otpora<\/strong><\/h2>\n\n\n\n