Vjerojatno najpamtljiviji stihovi iz poznate pjesme Marka Perkovi\u0107a Thompsona “E, moj narode” su oni u kojima se nabrajaju protivnici tog naroda: “Antikristi i masoni \/ Komunisti, ovi, oni”. Pamtljivost im prije svega jam\u010di lijenost stihoklepca koji je prebrzo odustao od pronalaska neprijateljske figure koja bi se rimovala s masonima ili zamjene masona nekim drugim zlom koji posjeduje ve\u0107i potencijal rimovanja. No, mogu\u0107e je i da je pjesnik u tim “zamjenicama” vidio “autenti\u010dni” narodni govor koji ne \u017eeli ni imenovati te mra\u010dne pojave \u010diji je cilj manipulacija narodom. Bilo kako bilo, one su poslu\u017eile posljednjih dana kao nespomenuta inspiracija i svojevrsni natje\u010daj vedutama suvremene desnice da otkriju koga to zapravo zamjenjuju.<\/p>\n\n\n\n
Iphone ljevica, eko lenjinisti, teoreti\u010dari lezbijskog sindikalizma \u2013 to su favoriti natje\u010daja u kojem najistaknutiju ulogu imaju Nikola Grmoja iz Mosta i Zlatko Hasanbegovi\u0107 iz Domovinskog pokreta. Povod je, dakako, bila pobjeda Tomislava Toma\u0161evi\u0107a i zeleno-lijeve koalicije na izborima u Zagrebu, a cilj njihovo politi\u010dko prokazivanje kako bi se narodu objasnilo za koga je zapravo glasao. Nije trebalo dugo \u010dekati reakciju “interneta” koji je reagirao kako ve\u0107 “internet” reagira na takve mamce. Vrlo brzo je napravljen generator koji “proizvodi” sli\u010dne bizarne sintagme, a korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea su se zabavljali i s horoskopom koji vam po datumu ro\u0111enja ka\u017ee kakav ste to\u010dno “mo\u017eemovac”.<\/p>\n\n\n\n
Premda su autori sintagmi u pretjeranoj dovitljivosti oti\u0161li s onu stranu smislenog, te se kovanice ipak oslanjaju na tip dru\u0161tvene uvjerljivosti koji ve\u0107 godinama doma\u0107oj, a i svjetskoj desnici, slu\u017ei kao izvor svih prokaziva\u010dkih nastojanja. Pod dru\u0161tvenom uvjerljivo\u0161\u0107u mislimo na neke povijesne i sociolo\u0161ke uvide koji im jam\u010de da ne skrenu u krajnje bizarne konstrukcije. Oni funkcioniraju kao inspiracija, \u010desto sasvim kontradiktorna, za izgradnju teorija o suvremenoj ljevici koje nisu odr\u017eive, ali sadr\u017ee odre\u0111eno politi\u010dko gorivo. Pritom nije previ\u0161e bitno koliko lijevo je ljevica koja se prokazuje. Na primjerima tri spomenute sintagme poku\u0161at \u0107emo pobli\u017ee objasniti \u0161to pod tim podrazumijevamo. I ponuditi rje\u0161enja za njihovo “dekonstruiranje”.<\/p>\n\n\n\n
\u0160vedski ekolog i publicist Andreas Malm pro\u0161le je godine objavio interesantnu ad hoc teorijsko-politi\u010dku reakciju na pojavu pandemije u obliku knjige naslova “Corona, Climate, Chronic Emergency<\/a>“. U njoj se prvenstveno bavi utjecajem klimatskih promjena na izbijanje pandemije, a zaklju\u010duje ju politi\u010dkim receptom koji naziva ekolo\u0161kim lenjinizmom. Malm navodi vi\u0161e razloga za\u0161to se odlu\u010duje za taj recept i za\u0161to ga tako “krsti”, ali motivacija je dovoljno jasna iz isje\u010dka intervjua<\/a> koji je dao \u010dasopisu Jacobin: “Strategija Lenjina nakon 1914. godine bila je pretvoriti Prvi svjetski rat u kobni udarac protiv kapitalizma. Upravo takvo strate\u0161ko usmjerenje bi trebalo da primijenimo i danas \u2013 i to je ono \u0161to mislim pod ekolo\u0161kim lenjinizmom. Moramo prona\u0107i na\u010din da ekolo\u0161ku krizu pretvorimo u krizu za sam fosilni kapital.” Ina\u010de, Malm je poznat i hrvatskoj publici. Nedavno su Fraktura i Institut za politi\u010dku ekonomiju objavili njegov magnum opus “Fosilni kapital<\/a>“.<\/p>\n\n\n\n S obzirom na to da je Tomislav Toma\u0161evi\u010d radio u Institutu za politi\u010dku ekologiju vrlo lako se uspostavi “veza” izme\u0111u Mo\u017eemo! i ekolo\u0161kog lenjinizma. Ali prosto sumnjamo da je Nikola Grmoja tim putem do\u0161ao do eko lenjinista. On je naprosto nehoti\u010dno stigao do istog rezultata kao Malm. Samo su Malmu bile potrebne godine izu\u010davanja klimatskih promjena i politi\u010dke povijesti, a Grmoji valjda jedno inspirativno popodne. No sama sintagma nije toliko nehoti\u010dna. Ona u sebi nosi tenziju koja prati gotovo svako prokazivanje suvremene ljevice: a) to nije prava ljevica kao ona povijesna, radi se o \u0161minkerima koji to rade iz dokolice ili zbog novaca, \u010demu svjedo\u010di epitet “eko” b) oni se skrivaju iza zelenih i sli\u010dnih pla\u0161teva, ali \u017eele napraviti isto ono \u0161to i Lenjin. Tenzija se oslanja na spomenute povijesne i sociolo\u0161ke uvide. Povijesni bi bio taj da se suvremena ljevica bitno razlikuje od one “originalne”, da vi\u0161e ne zastupa izravno i samo interese radni\u010dke klase ve\u0107 da je rije\u010d, a tu je u igri taj sociolo\u0161ki, o svojevrsnim srednjoklasnim hobijima me\u0111u koje spada i ekologija. Ti uvidi u sebi nose zrnce istine, ali po\u010divaju na spornim premisama. Na primjer, klju\u010dni antirasisti\u010dki i feministi\u010dki pokreti su bili integralni dio “stare ljevice”, te “zanimacije” ljevice nisu kasnije izmi\u0161ljeni hobiji “nove ljevice”. Tako\u0111er, klasne tenzije unutar ljevice nisu novijeg datuma. Veliki broj istaknutih figura, od Marxa do Lenjina, nije dolazio iz redova usko shva\u0107ene radni\u010dke klase. To\u010dno je da se suvremena ljevica dosta razlikuje od one povijesne kad su posrijedi “ne-radni\u010dka” pitanja i da je klasni sastav simpatizera i aktivista \u010desto vi\u0161e nagnut prema srednjoj klasi, ali to spada pod “normalne” oscilacije ili razlike unutar politi\u010dkih pokreta kroz povijest.<\/p>\n\n\n\n Za razliku od prethodne, ova etiketa Nikole Grmoje gotovo u potpunosti prete\u017ee na prokaziva\u010dku stranu koja u Mo\u017eemo! vidi la\u017enu ljevicu. U prethodnoj je lenjinizam sugerirao opasne namjere, a ova nas navodi na pomisao da je rije\u010d o sasvim benignoj pojavi, ljevici koja je zapravo izdala svoje povijesne prethodnike. Dok su se oni borili u tvornicama kako bi organizirali radnike i na barikadama kako bi osvojili vlast, ova ljevica svoje stavove i ideje o klasi i radnicima iznosi koriste\u0107i skupe mobitele. Kao i kod eko lenjinista, i ova etiketa pretpostavlja klasni raskorak izme\u0111u aktera na ljevici i onih koje nominalno zastupaju, \u0161to navodno nije bio slu\u010daj u periodu “stare ljevice”. Grmoja nije prvi koji u kori\u0161tenju iPhonea vidi dokaz licemjerja ljevice. Rije\u010d je o ve\u0107 klasi\u010dnoj prozivci koju desnica dijeli s liberalima. I ona se ne odnosi samo na konkretan pametni telefon ve\u0107 se\u017ee i do svih kapitalisti\u010dkih proizvoda. Klju\u010dan problem s takvom prozivkom je taj da (nesvjesno) pretpostavlja da je jedini autenti\u010dan ljevi\u010dar mrtav ljevi\u010dar. Naime, ljudi u kapitalizmu mogu pre\u017eivjeti jedino tako da kupuju proizvode kao robe na tr\u017ei\u0161tu. “Bojkotiranjem” tr\u017ei\u0161ta bi bili prinu\u0111eni da valjda sami proizvode cipele, hranu i ostale neophodne proizvode. Drugim rije\u010dima, naprosto ne bi pre\u017eivjeli.<\/p>\n\n\n\n Zagovor socijalizma ne nastaje iz nekakve enklave unutar kapitalizma koja bi trebala slu\u017eiti kao dokaz da je taj sustav bolji, ve\u0107 iz nastojanja da se realiziraju ljudske \u017eelje i mogu\u0107nosti koje kapitalizam obe\u0107ava, ali nije u stanju ostvariti. Ili preciznije, nije u stanju ostvariti ve\u0107ini ljudi. Te \u017eelje i mogu\u0107nosti se razvijaju i mijenjaju kroz povijest. Prije petnaestak godina je pametni telefon bio simbol luksuza, a danas je neophodan alat: ne samo za dokolicu ve\u0107 sve ve\u0107em broju radnika i za rad. Posjedovanje ne\u0161to skupljeg pametnog telefona ne zna\u010di automatsku diskvalifikaciju za izno\u0161enje lijevih stavova. Siroma\u0161niji radnici ne mogu kupiti iPhone jer imaju preniske pla\u0107e, a ne zato \u0161to \u010dlan neke lijeve stranke posjeduje iPhone.<\/p>\n\n\n\n U ovom primjeru na vidjelo izlazi jo\u0161 jedna tenzija u desnom prokazivanju suvremene ljevice: oni su ili dovoljno bogati da se time bave ili ih netko mora financirati da se time bave. Ta se tenzija zasniva na jednoj prili\u010dno tu\u017enoj pretpostavci koja ljudskim bi\u0107ima odri\u010de sposobnost autenti\u010dne borbe za pravednije dru\u0161tvo. To mo\u017ee biti samo hobi privilegiranih ili pla\u0107eni\u0107ki posao. “Pravi radnici” se nemaju vremena time baviti, glasi \u010desto kona\u010dan sud. To\u010dno, ali \u0161to vi \u010dinite da im osigurate vrijeme da se bave dru\u0161tvenim pitanjima i kakva je to demokracija koja ne dovodi u pitanje ekonomske odnose koji prije\u010de njenu punu realizaciju? Kroz cijelu povijest ljevice su obrazovani i bogatiji \u010dlanovi stranaka i pokreta davali svoje vrijeme, obrazovanje, imovinu i rad upravo za realizaciju tih ciljeva. I da vrate dug onima koji su im omogu\u0107ili te privilegije. Bili su, rije\u010dima Stuarta Halla, intelektualni repozitorij radni\u010dke klase.<\/p>\n\n\n\n Zlatko Hasanbegovi\u0107 je veteran ovog \u017eanra. Samo \u0161to se do sada uglavnom dr\u017eao prefiksa para-, kvazi- i pseudo- pri prokazivanju suvremene ljevice. Lezbijski sindikalizam mu spada me\u0111u rijetke, ambicioznije izlete u “samosvojne” etikete. Nije bitno \u0161to to\u010dno Hasanbegovi\u0107 misli pod lezbijskim sindikalizmom jer i nije nu\u017eno da i\u0161ta misli, va\u017eno je ono na \u0161to cilja. A cilja, kao i Grmoja s eko lenjinizmom, na jalovost suvremene ljevice u odnosu na onu staru, pravu. Sindikalizam ima tu sli\u010dan status kao i lenjinizam: iskrena politi\u010dka borba, ali i znak prijetnje slobodnom tr\u017ei\u0161tu i sli\u010dnim civilizacijskim tekovinama. Ovisno o perspektivi koja je potrebna. Pridjev lezbijski je tu da taj suvremeni sindikalizam diskreditira. I pritom Hasanbegovi\u0107 koristi dva implicitna argumentacijska resursa.<\/p>\n\n\n\n Prva se ti\u010de rasprostranjene teorije na desnici o povijesti ljevice u posljednjih pedesetak godina. \u010cini se da je njima raspad ljevice nakon sloma tzv. realnih socijalizama bio ve\u0107i \u0161ok nego samoj ljevici. Toliki je \u0161ok bio posrijedi da su izmislili teoriju po kojoj ljevica nije izgubila u konkretnoj politi\u010dkoj bitki ve\u0107 se samo prebacila na drugi teren. Prvo su nastojali uni\u0161titi tradicionalne hijerarhije i obitelj putem komunizma, a sada to \u010dine rodnom ideologijom i sli\u010dnim \u010darima. Druga se pak ti\u010de akademske lijeve teorije koju je Hasanbegovi\u0107 sigurno okrznuo, a koja \u010desto i sama bizarnim sintagmama u borbi za “originalnost” doktorata i teza stvara za\u010dudne i cringe<\/em> sintagme, ljevici potpuno nepotrebne. Dakle, prva mu slu\u017ei da kod ciljane publike osigura povijesnu vjerodostojnost, a druga da proka\u017ee ljevicu kao stilski hobi privilegiranih.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, nema ni\u0161ta sporno ili problemati\u010dno u sindikalnom bavljenju seksualnim preferencama. Naime, ljudi \u010desto ostaju bez posla zbog “krivog” izbora partnera ili partnerice i te\u0161ko da ih itko u takvoj situaciji mo\u017ee \u0161tititi efikasnije od sindikata. To \u0161to postoje sindikati koji se time ne bave ili ne \u017eele baviti ne zna\u010di da oni nisu naju\u010dinkovitije sredstvo u borbi protiv takvog tipa diskriminacije na radnom mjestu. No, Hasanbegovi\u0107 ovakvim tipom prozivci upravo parazitira na odre\u0111enim neslaganjima na ljevici ili na druk\u010dijim razvojnim putanjama. Takve “dovitljive” prozivke mogu pridonijeti samo tamo da se ne pobolj\u0161aju ni \u017eivoti lezbijki ni “obi\u010dnih radnika”.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to pomnije bavljenje ovim etiketama i prokazivanjima nije tu samo u svrhu stilske vje\u017ebe. Premda su ovi poku\u0161aji karikaturalni, ne zna\u010di da se u njima ne kriju klju\u010dni obrasci obra\u010duna desnice s ljevicom. Trenutno ih karikaturalnima \u010dini pobjeda stranke Mo\u017eemo! s partnerima na izborima, a u nekim drugim okolnostima mogu postati i preduvjet za opasnije radnje od prokazivanja. Zato je na Mo\u017eemo! i Toma\u0161evi\u0107u velika odgovornost. A dotad se mo\u017eemo zabavljati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vjerojatno najpamtljiviji stihovi iz poznate pjesme Marka Perkovi\u0107a Thompsona “E, moj narode” su oni u kojima se nabrajaju protivnici tog naroda: “Antikristi i masoni \/ Komunisti, ovi, oni”. Pamtljivost im prije svega jam\u010di lijenost stihoklepca koji je prebrzo odustao od pronalaska neprijateljske figure koja bi se rimovala s masonima ili zamjene masona nekim drugim zlom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":38233,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-38231","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38231"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38231\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38249,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38231\/revisions\/38249"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38233"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38231"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38231"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38231"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38231"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}iPhone ljevica<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Lezbijski sindikalizam<\/strong><\/h2>\n\n\n\n