Uni\u0161tenje Uljanika i Politehnike dvije su teme o kojima nema ni rije\u010di u predizbornoj kampanji IDS-a. Zato je Marta Baradi\u0107 razgovarala s Goranom Zgrabli\u0107em, biv\u0161im zaposlenikom pulske Politehnike, koji ima puno toga za re\u0107i o povijesti i sada\u0161njosti te institucije, kao i o trenutnoj politi\u010dkoj vlasti u Istri. <\/p>\n\n\n\n
Od lokalnih izbora dijele nas tek dva dana. U Istarskoj \u017eupaniji i Gradu Puli, IDS gazi prema \u010detvrtom desetlje\u0107u vladavine. U kampanji upadljivo izostaju dvije teme \u2013 uni\u0161tenje Uljanika i Politehnike. Upadljiva ti\u0161ina povod je za razgovor s vi\u0161im znanstvenim suradnikom s Instituta za fiziku Goranom Zgrabli\u0107em 1<\/a><\/sup>, jednim od ukupno \u010detrnaest zaposlenika u punom radnom odnosu te 25 stru\u010dnih suradnika koji su nakon IDS-ovog blitzkriega<\/em><\/a> napustili Politehniku.<\/p>\n\n\n\n Za po\u010detak, mo\u017ee\u0161 li predstaviti Politehniku prije IDS-ove ofanzive, o kakvoj je ustanovi bila rije\u010d, u kojem se smjeru razvijala?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Osvrnuo bih se na zlatno doba Politehnike koje zapo\u010dinje 2015. kad dekan postaje Davor Mi\u0161kovi\u0107. To zlatno doba kulminira 2017. godine kad Politehnika dobiva akreditaciju za izvo\u0111enje studija Mehatronike. To je vrlo moderan studij koji spaja strojarstvo, elektroniku, IT. Dakle, primjenjivost je ogromna u svim sektorima \u2013 proizvodnji, turizmu, poljoprivredi… Rekao bih da je to bio prvi pravi tehni\u010dki studij u Istri. Od 2015. ubrzavalo se dovo\u0111enje mladog kadra na Politehniku, a za to je osim Mi\u0161kovi\u0107a najvi\u0161e bio zaslu\u017ean prodekan za nastavu Branimir Ru\u017eoj\u010di\u0107. On je pulskoj javnosti poznat po svojoj uspje\u0161noj pulskoj firmi TEMA \u010diji se izvoz mjeri u milijunima eura, a bavi se proizvodnjom sofisticiranih elektromotora. Radi se o \u010dovjeku iz struke koji zna potrebe privrede. Ru\u017eoj\u010di\u0107 je malo po malo okupljao kvalitetan kadar u STEM podru\u010dju \u2013 strojare, elektrotehni\u010dare, matemati\u010dare s namjerom da stvori mladu nastavnu bazu kadra. Na Politehnici sam se osje\u0107ao kao na \u0161koli koja ima perspektivu. 2016. prestao sam raditi na sinkrotronu u Trstu i odlu\u010dio da je to sad moja karijera, da se \u017eelim dati Puli i Istri. Ostvario mi se san koji se\u017ee jo\u0161 do Korada Korlevi\u0107a i Zorana Ivezi\u0107a, koji su prvi, rekao bih i u ovom dijelu Europe, pokrenuli programe za nadarene u\u010denike u STEM podru\u010dju. O STEM-u se danas puno govori, a oni su to pokretali ve\u0107 krajem 80-ih godina. Politehnika je zatvorila taj krug, Istra je napokon imala STEM studij na kojem su svi ti geekovi<\/em> i \u0161treberi – kakav sam i s\u00e2m bio – napokon mogli studirati. Ljudi koji stvaraju robote, razne ure\u0111aje, koje Istra nikad nije znala prihvatiti i koji su uvijek odlazili studirati u Zagreb, Rijeku, Trst, Padovu, Milano. Dakle, najbolji kadar uvijek je odlazio, a ja sam, kao profesor fizike i ekologije, primijetio da nam se polako po\u010dinju upisivati sve bolji i bolji studenti koji nemaju problema s matematikom i fizikom na prvoj godini.<\/p>\n\n\n\n Razdoblje do sredine 2018. godine nazvao bih zlatnim dobom Politehnike jer se tad \u0161kola zaista iskristalizirala i imala jasnu viziju razvoja. Osje\u0107ao sam da \u0107u tamo ostati i planirao sam napraviti nove laboratorije iz fizike, u suradnji s primjerice sjajnom Teom Zubin, kemi\u010darkom koja je radila na Metrisu, Institutu koji se sad pripojio Istarskom veleu\u010dili\u0161tu. U taj sam moderni istra\u017eiva\u010dki institut vodio svoje studente na laboratorijske vje\u017ebe. Uvodili smo nastavu prilago\u0111enu studentima, koja je sve manje bila ex cathedra, a sve vi\u0161e uklju\u010divala studente u sam proces nastave, studenti su radili male projekte i bilo im je zabavno u\u010diti kroz rje\u0161avanje problema iz prakse.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017ee\u0161 li izlo\u017eiti kronologiju propasti Politehnike?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nakon spomenutog lijepog perioda, po\u010detak propasti kre\u0107e negdje sredinom 2018., kad smo imali edukaciju o ishodima u\u010denja, izradi silabusa itd. Za to je anga\u017eirana vanjska predava\u010dica, Dijana Drandi\u0107, i moram re\u0107i da je ona tu edukaciju dobro odradila, slagao sam se s njenim modernim na\u010dinima izrade silabusa te na taj dio, a po struci je pedagoginja, nisam imao primjedbe. Negdje krajem 2018. u moj ured – tada sam bio \u010dlan stru\u010dnog vije\u0107a koje odlu\u010duje o zapo\u0161ljavanju i daje mi\u0161ljenje o kompetencijama kandidata za odre\u0111eno radno mjesto – dolazi dekan Mi\u0161kovi\u0107 i ka\u017ee da smo dobili nalog iz \u017dupanije da se Dijana Drandi\u0107 zaposli za stalno te me zamolio da glasam za nju jer je \u017dupanija na\u0161 vlasnik. Tada smo smatrali da je to u redu i da \u0107e nam pomo\u0107i te sam glasao za Dijanu Drandi\u0107. Mislio sam da je dobrodo\u0161la, modernih ideja u predmetima koji mo\u017eda nisu STEM podru\u010dje, ali Politehnika je bila inovativna \u0161kola upravo zato jer je spajala STEM znanja s gospodarstvu izuzetno potrebnim projektnim menad\u017ementom. U Hrvatskoj nedostaje dobrih studija projektnog menad\u017ementa koji su orijentirani na STEM, a to je bio studij proizvodnog in\u017eenjerstva na Politehnici.<\/p>\n\n\n\n Sve \u0161to govorim, govorim iz vlastitog iskustva. Ne zanimaju me rekla-kazala pri\u010de. Dakle, pri\u010dam samo ono \u0161to sam konkretno do\u017eivio. Tada se sve vi\u0161e govorilo o tome da Dijani Drandi\u0107 rastu apetiti te da \u017eeli postati prodekanica za nastavu. Na to se \u010ditavo stru\u010dno vije\u0107e pobunilo jer kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, Branimir Ru\u017eoj\u010di\u0107 je bio osoba stvorena za to. Dovodio je mlade kadrove koji su \u017eeljeli raditi na Politehnici. Znamo koliko je te\u0161ko prona\u0107i predava\u010da fizike i matematike za osnovne \u0161kole, a kamoli na razini fakulteta koji nije u Zagrebu. Tko \u0107e do\u0107i u Pulu?! Kadar nije bilo lako prona\u0107i, STEM kadar ograni\u010den je resurs i nema ih na tone. S Dijanom Drandi\u0107 sam kontaktirao preko rada u stru\u010dnom vije\u0107u. Raditi s njom bilo je potpuno razli\u010dito od mog dotada\u0161njeg iskustva u drugim radnim sredinama, iskustva da se konstruktivno prolazi kroz neki problem i proba prona\u0107i rje\u0161enje. Radilo se o osobi koja je uvijek iznalazila prepreke i na taj na\u010din opstruirala rad. Ako joj ne\u0161to nije bilo po volji, pokupila bi papire i iza\u0161la iz stru\u010dnog vije\u0107a. S takvim ljudima, koji ne znaju komunicirati, ne znaju raditi u timu, dotad nisam nikada u \u017eivotu radio. Politehnika u\u010di ljude da rade u timu, a Dijana Drandi\u0107 to nije znala i o\u010dito je da je imala neku drugu agendu za koju tad nisam znao. Mislio sam da jednostavno ne zna druga\u010dije raditi. Na ljeto 2018. odr\u017eala se dramati\u010dna sjednica stru\u010dnog vije\u0107a na kojoj sam se rasplakao. Radilo se o tome da je Politehnika u\u0161la u EU projekt Dynamic, kojim se Politehnika trebala uklju\u010diti u eksperimentalni program dualnog studija sa partnerima iz Italije, Rumunjske i Bugarske, uz mentorstvo partnera iz Austrije i Njema\u010dke. Projekt je okupljao firme i visoke \u0161kole, a s ciljem da se uvede dualno obrazovanje. Da se nastava odvija 50% na faksu, a 50% u firmi, tako da ve\u0107 obu\u010deni studenti dolaze na tr\u017ei\u0161te rada. To se htjelo posti\u0107i dualnim obrazovanjem, koje postoji u Njema\u010dkoj i Austriji, a najbolje je bilo da studenti za to vrijeme dobivaju i neku naknadu. Tada je Dijana ustala i opstruirala takav, za realan sektor izuzetno bitan projekt. I tad sam se rasplakao, rekao sam da mi je \u017eao studenata jer vidim da su sve bolji i bolji, a da mi ne mo\u017eemo prona\u0107i dogovor da se taj projekt provede kako spada. S druge strane, vi\u0161e instance iz Zagreba su tad govorile da se to mo\u017ee rije\u0161iti da sve bude u skladu sa zakonom, za razliku od Drandi\u0107 koja je to proglasila nezakonitim. Dakle, sve se mo\u017ee kad se ho\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Otprilike tad nam dekan govori da vi\u0161e ne mo\u017ee komunicirati s na\u0161im osniva\u010dima, s Istarskom \u017eupanijom gdje je ranije regularno i bez problema dolazio na razgovore. Taj se komunikacijski kanal dolaskom Dijane Drandi\u0107 ugasio te je sva komunikacija i\u0161la preko nje. Ne\u0107u ulaziti u eventualne financijske malverzacije, time se ne \u017eelim baviti i govorim samo o stru\u010dnom dijelu s kojim sam bio upoznat. U rujnu 2018. godine smo ve\u0107 bili u ratu sa \u017dupanijom, dekan je dobio odluku o razrje\u0161enju i u listopadu 2018. godine je smijenjen. Tada se odvio simultani napad, pogotovo putem Glasa Istre koji je napadao dekana Mi\u0161kovi\u0107a i sve oko njega. S druge strane, svi nastavnici i studenti podr\u017eali su dekana. Nakon toga slijedi zati\u0161je, dolazi novi dekan i po\u010dinje mu\u010dna atmosfera straha na hodnicima Politehnike. Straha od \u010distki jer smo se usudili suprotstaviti \u017dupaniji. Sje\u0107am se da smo mi nastavnici, u potpunom o\u010daju jer mediji nas nisu uop\u0107e do\u017eivljavali, poslali \u017eupanijskoj skup\u0161tini pismo (nismo se usudili pojedina\u010dno potpisati jer nas je bilo strah) u kojem smo izlo\u017eili katastrofalno stanje na Politehnici nakon smjene Mi\u0161kovi\u0107a. No moram re\u0107i da niti jedna opozicijska stranka nije tada pokrenula raspravu o tome u \u017eupanijskoj skup\u0161tini. Ljudi su se zatvorili u urede, nije bilo komunikacije i tako su odlazili, neki milom, neki silom. Silom primjerice Branimir Ru\u017eoj\u010di\u0107 i njegova k\u0107i koji su bili razapeti u Glasu Istre. Tu je bilo i mobinga, ljudi se vi\u0161e nisu osje\u0107ali dobrodo\u0161lo jer su bili na “krivoj strani”, odnosno nisu se svrstali uz Dijanu Drandi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Kad odlazi\u0161 s Politehnike?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odlu\u010dio sam da \u0107u ostati do kraja akademske godine, do ljeta 2019. da studenti ne budu o\u0161te\u0107eni, da imaju istog predava\u010da do kraja. Nisam se mije\u0161ao u ostalo, odra\u0111ivao sam nastavu i poku\u0161avao studentima objasniti \u0161to se doga\u0111a. Na ljeto 2019. sam oti\u0161ao, a najvi\u0161e zbog ponosa. U Lausanni mi je primjerice profesor na doktoratu bio netko tko mo\u017ee biti kandidat za Nobelovu nagradu, nakon toga sam radio deset godina u Trstu gdje mi je \u0161ef i profesor bio jedan od ljudi koji su sagradili FERMI Free Electron laser u Trstu, dakle najmoderniji izvor svjetlosti za istra\u017eivanja u ovom dijelu Europe. A vrlo sam cijenio i Branimira Ru\u017eoj\u010di\u0107a jer je on stvarno pravi \u010dovjek iz struke. Mogu re\u0107i da me Politehnika obrazovala kako postati bolji predava\u010d te da vidim da nije sve u fundamentalnoj znanosti, nego da je i primjena, transfer znanja prema gospodarstvu jako bitna, a to mogu zahvaliti Ru\u017eoj\u010di\u0107u. Na svim institucijama na kojima sam dotad radio imao sam ljude kojima sam se divio i od kojih sam mogao u\u010diti. I onda mi do\u0111e jedna takva. Rekao sam no way<\/em>, nema \u0161anse da tu provedem ostatak \u017eivota. Imao sam tu privilegiju da sam u \u017eivotu uvijek radio ono \u0161to \u017eelim, ono \u0161to mi predstavlja igru i zabavu, ali sam imao i privilegiju voditi se onom “\u0161to na umu – to na drumu”. A s Dijanom to ne bi bilo mogu\u0107e. Iako nisam \u017eivio u “dobu mraka”, ta atmosfera straha na Politehnici tako mi je izgledala – mora\u0161 \u0161utjeti jer te ovi odozgo promatraju. U listopadu 2019. zaposlio sam se na Institutu za fiziku u Zagrebu kao laserski fizi\u010dar.<\/p>\n\n\n\n Svojim si radom nagla\u0161avao \u0161iru dru\u0161tvenu ulogu ustanove poput (ex) Politehnike. Mo\u017ee\u0161 li navesti neke od primjera?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Studenti koji ovdje \u017eive znaju prepoznati probleme regije, a Politehnika ih je u\u010dila kako probleme rije\u0161iti ste\u010denim znanjem. Neki od studenata su imali svoje firme i radom su pokazali da zelena ekonomija mo\u017ee biti i financijski odr\u017eiva. Imao sam sjajne zavr\u0161ne radove studenata koji su se bavili problemima s kojima se suo\u010dava Istra. Jedan je student napravio zavr\u0161ni rad o kompostiranju stajskog gnoja. Budu\u0107i da gnoj ne mo\u017ee\u0161 baciti, dobivao je sirovinu besplatno i napravio kompost i pokazao da je to financijski isplativo. To je primjer \u010dovjeka s terena koji je rije\u0161io problem nitratne direktive iz svog neposrednog okru\u017eenja. Zatim rad o uporabi komine maslina, od koje se rade peleti. Rad je pokazao da se mo\u017ee dobiti energetski vrijedan ogrjev iz komine maslina. Jedan je student iz fizike istra\u017eivao utjecaj PVC stolarije na vla\u017enost zraka. Kako PVC stolarija previ\u0161e dihta, premalo je strujanja, \u0161to pogoduje razvoju gljivica koje su \u0161tetne za zdravlje. To su neki problemi s terena koje su studenti uspjeli na\u010deti, a u tom su procesu stvarali nove vrijednosti i stjecali znanja.<\/p>\n\n\n\n Nedavnim <\/strong>izvje\u0161\u0107em o reakreditaciji<\/strong><\/a> nekada\u0161nje Politehnike, a dana\u0161njeg Istarskog veleu\u010dili\u0161ta, tom je veleu\u010dili\u0161tu zabranjen upis novih studenata uz niz razli\u010ditih nepovoljnih ocjena. Mo\u017ee\u0161 li istaknuti klju\u010dne nalaze tog izvje\u0161\u0107a?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mi smo se ve\u0107 2018. po\u010deli spremati za tu reakreditaciju, \u010dak smo htjeli i\u0107i vi\u0161e od toga. Htjeli smo ISO 9001 standard za studij i ESG europski standard visokog \u0161kolstva, standard vi\u0161i od nacionalnog. To je sve bilo spremno. Komisija AZVO-a ustanovila je da su autsorsali 90% svog nastavnog kadra. Vanjski suradnici su zamjenjivali glavni nastavni kadar. A znamo da se core business<\/em> ne autsorsa. To je bila glavna zamjerka. Studenti nemaju prave profesore, nemaju mentore, nego imaju ex cathedra<\/em> predava\u010de koji do\u0111u, odu i ne mogu se posvetiti studentima. Sve ono \u0161to smo mi htjeli promijeniti i \u0161to smo mijenjali. Kod nas su zbilja bile male grupe, maksimalno 30-ak ljudi. Znao sam svakog studenta i mogao sam im se posvetiti. Bio je to mentorski odnos kakav ni sam na PMF-u u Zagrebu nisam imao, a sumnjam da imaju i sada. I naravno da je kvaliteta pala i to je glavni razlog za\u0161to su dobili zabranu upisa novih studenata. Oni sad tvrde da je stara uprava razlog za\u0161to nisu dobili reakreditaciju, ali to su debele la\u017ei.<\/p>\n\n\n\n IDS-ov kandidat za \u017eupana prije manje od mjesec dana<\/strong> izjavljuje<\/strong><\/a> da je podr\u0161ka \u017eupanije razvoju STEM studija neupitna te da \u0107e prioritet biti povezivanje znanstvene zajednice i gospodarstva. Slu\u010daj Politehnike to opovrgava?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017dupanija kao osniva\u010d i kao vlasnik \u0161kole ime pravo mijenjati smjer te \u0161kole. Ako politika u nekom trenu uvidi da STEM Istri ne treba, to je legitimno. Da ka\u017eu: “Bavit \u0107emo se turizmom, menad\u017ementom, poljoprivredom” \u2013 to mogu shvatiti. Ono \u0161to ne mogu shvatiti je to \u0161to se i\u0161lo \u010dizmom na pametne ljude. I takve se svjetske ljude razvla\u010dilo po naslovnicama provincijske tre\u0161 novine kakav je Glas Istre. Imali su pravo promijeniti smjer, ali se nisu imali pravo tako pona\u0161ati prema svim tim ljudima. <\/p>\n\n\n\n STEM je za IDS samo mantra. Siguran sam u to da je \u017dupanija htjela preuzeti uzde nad Politehnikom zato jer je ta \u0161kola odjednom postala dobra, atraktivna. Pojavila se opasnost da ta visoka \u0161kola postane samoodr\u017eiva. Naravno da nije bila jer ipak je dvije tre\u0107ine bud\u017eeta Politehnike pokrivala \u017dupanija. Politehnika se sama razvijala i njima je to smetalo. Oni su Politehniku, kao i ve\u0107inu firmi koje kontroliraju, shvatili kao platformu za zapo\u0161ljavanje kadrova. Nakon \u0161to sam oti\u0161ao, ostao sam u kontaktu s kolegama koji su mi rekli da su podijeljene pla\u0107e, nitko ni\u0161ta ne radi, a \u0161kola se svakim danom sve vi\u0161e srozava. Politehnika im je bila potrebna kao alat za \u0161irenja svojeg utjecaja i dijeljenja pla\u0107a iz prora\u010duna. Novci se ne mogu isplatiti ukoliko nije sve po zakonu, ali se mogu stvarati poslovi unutar sustava koji slu\u017ee za stvaranje kaste povla\u0161tenih. Sve po zakonu, ali suprotno bilo kakvim moralnim, eti\u010dkim i stru\u010dnim normama, s lo\u0161im rezultatima na \u0161tetu obrazovnog sustava i njegovih korisnika, \u0161to je razvidno iz jedinice na ispitu reakreditacije.<\/p>\n\n\n\n No one na vlasti u \u017dupaniji to ne sprje\u010dava da iznova, iz kampanje u kampanju, najavljuju zaokret prema IKT-u, gradnju tehnolo\u0161kih parkova?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svi pri\u010daju o novim tehnologijama, start up-ovima, tehnolo\u0161kim parkovima. Radio sam u takvim sredinama, u Italiji, \u0160vicarskoj. Osnovna stvar koja ti je potrebna da bi napravio tehnolo\u0161ki park je izvor znanja \u2013 Politehnika u na\u0161em slu\u010daju. I ovdje je ta prilika izgubljena. Takvog izvora znanja vi\u0161e nema. Izvora znanja koji rje\u0161ava konkretne probleme. Potrebno je stvoriti kriti\u010dnu masu ljudi na jednom mjestu, koja odjednom po\u010dne vriti i iz te mase nastaju nove kreativne ideje koje rje\u0161avaju probleme. Pri\u010daju o visokoj tehnologiji, nanotehnologiji, biotehnologiji, to je za nas znanstvena fantastika, o tome ne moramo niti sanjati. Mogli smo, na primjer, napraviti od Uljanika ili neke firme koja \u0107e od njega nastati, a znanja i kompetencija ima sasvim dovoljno – plove\u0107e vjetroelektrane. Znanja i vje\u0161tine su postojale. Uni\u0161tenjem Uljanika na\u017ealost se izgubilo ne\u0161to \u0161to se zove, i \u0161to je teorijski priznato \u2013 intelektualni kapital. Taj se kapital stvarao otkad je Uljanik nastao pa do danas, a to je vi\u0161e od 160 godina. To su znanja, vje\u0161tine i kompetencije koje ne mo\u017ee\u0161 nau\u010diti ni na jednom faksu, ve\u0107 je to dio ba\u0161 te firme. Jednom kad se taj kapital uni\u0161ti, vi\u0161e ga ne mo\u017ee\u0161 vratiti. Stru\u010dnjaci iz Uljanika su bez problema prona\u0161li poslove u inozemstvu i raspr\u0161ili se od Italije do Norve\u0161ke. \u0160to se ti\u010de Uljanika, tek \u0107emo za pet do deset godina znati \u0161to se doga\u0111alo. Mo\u017eda uni\u0161tenje Uljanika ima veze s uni\u0161tenjem Politehnike, ali za to nemam nikakav konkretan dokaz. Korelacija postoji, a je li to i kauzacija, ne znam.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017ee\u0161 li pojasniti sintagmu “zrmanski antiintelektualizam” kojim opisuje\u0161 odnose i stanje u ovoj \u017eupaniji obilje\u017eenoj kampanilizmom, klijentelizmom i korupcijom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jako me smeta \u0161to Istra promovira taj zrmanski antinitelektualizam. Ja sam ksenofil. U\u017eivao sam raditi s ljudima razli\u010ditih kultura. Istra bi trebala zvati \u010dim vi\u0161e stranaca, koji su najbolji lijek za zrmanski antiitelektualizam – svi smo si dobri, lako \u0107emo, zvat \u0107emo ovog-onog, \u0107emo rije\u0161iti, ne trebaju nam silna teoretiziranja. Ipak, vidimo da je svijet slo\u017eeniji nego \u0161to to misle zrmani 2<\/a><\/sup>. To je pokazala korona. Meni se kao znanstveniku te\u0161ko snalaziti u hrpi proturje\u010dnih informacija koje su se pojavljivale u zadnjih godinu dana. O\u010dito je da \u0107e nam u budu\u0107nosti trebati sve vi\u0161e intelekta da bismo se mogli nositi s izazovima budu\u0107nosti. Nije tu samo korona, tu je jo\u0161 ve\u0107a opasnost klimatska kriza. Mo\u017eda je \u010dak i opasnija od korone jer nije neposredna opasnost. Pa \u010dak smo i koronu htjeli otpisati kao tek neku gripu. Klimatska kriza je opasnija jer to je kao kad stavi\u0161 \u017eabu u hladnu vodu i polako zagrijava\u0161.<\/p>\n\n\n\n Mislim da i na lokalnom nivou trebamo ljude koji mogu predvidjeti neke stvari. Ljude koji znaju i STEM i dru\u0161tvene znanosti, komunikacijske znanosti; kako cijelu sredinu motivirati prema zajedni\u010dkom cilju. Dana\u0161nja vladaju\u0107a politika u Istri nije za to sposobna, nema ni viziju niti mo\u017ee dati polet. A to nam treba da bismo pre\u017eivjeli. A na kraju krajeva, nisu ponudili ni utjehu, nadu. <\/p>\n\n\n\n U koroni, u regiji koja toliko ovisi o turizmu nitko nije dao alternativni plan \u0161to bismo mogli raditi osim turizma. Korona nam je zakratko pokazala da se mo\u017ee dogoditi da turizma uop\u0107e nema. Ekologija ka\u017ee da je svaka monokultura riskantna za ekosustav jer ga minimalni vanjski poreme\u0107aj \u010dini nestabilnim i ranjivim, i to se desilo s koronom. Ne mo\u017eemo imati monokulturu u jednoj regiji, a s rastu\u0107om klimatskom krizom bit \u0107emo sve ranjiviji. Ve\u0107 i sad znamo da \u0107e Mediteran zbog klimatske krize najvi\u0161e na svijetu biti pogo\u0111en su\u0161ama. Kako \u0107emo prati WC-e ako ne bude bilo vode niti za pi\u0107e. To je samo jedan primjer.<\/p>\n\n\n\n Na ovda\u0161njem horizontu ocrtavaju se tek <\/strong>kruzeri<\/strong><\/a> na koje bi navodno lokalni proizvo\u0111a\u010di ukrcavali zalihe namirnica.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kruzeri su se pokazali kao savr\u0161ena Petrijeva zdjelica za \u0161irenje ne samo koronavirusa nego i drugih zaraznih bolesti. I prije korone su na kruzerima izbijale raznorazne epidemije. Jednostavno, tu se vidi manjak ideja, vizije, znanja, nisu uop\u0107e u kontaktu s onime \u0161to se doga\u0111a vani. Istra, bez obzira na to \u0161to se recimo hvali kao eno-gastro regija, prakti\u010dki uvozi brdo hrane. Tartufi se uvoze iz Rumunjske, svinje iz Kine, sve je to na jako klimavim nogama. <\/p>\n\n\n\n Ipak, optimisti\u010dan si?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svakako razmi\u0161ljam o povratku u sljede\u0107ih desetak godina. Ne znam gdje \u0107e me znanost odvesti. Zanima me nanobiotehnologija povezana s laserskim opti\u010dkim sustavima, ne\u0161to \u0161to je sad dosta aktualno jer \u017eelimo u istom trenutku detektirati viruse, bakterije, razne alergene i ostale patogene. Pozitivna stvar korone je da smo se navikli raditi od doma i mislim da \u0107e mi to omogu\u0107iti da se u Istri mogu baviti visokom tehnologijom. Optimist sam jer mislim da se jako puno mo\u017ee napraviti s low tech<\/em>, ne s high tech<\/em> nego s vrlo jednostavnim, jeftinim tehnologijama, mo\u017eemo pripremiti Istru za izazove budu\u0107nosti, ali je za to potrebna politi\u010dka volja, da bi regija krenula u nekom progresivnom smjeru.<\/p>\n Uni\u0161tenje Uljanika i Politehnike dvije su teme o kojima nema ni rije\u010di u predizbornoj kampanji IDS-a. Zato je Marta Baradi\u0107 razgovarala s Goranom Zgrabli\u0107em, biv\u0161im zaposlenikom pulske Politehnike, koji ima puno toga za re\u0107i o povijesti i sada\u0161njosti te institucije, kao i o trenutnoj politi\u010dkoj vlasti u Istri. Od lokalnih izbora dijele nas tek dva […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":38103,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1407,511,127],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[434,1406],"class_list":["post-38098","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ids","tag-istra","tag-korupcija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38098","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38098"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38098\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38141,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38098\/revisions\/38141"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38103"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38098"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38098"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38098"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38098"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38098"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38098"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38098"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}