Jo\u0161 u periodu post-ratne obnove me\u0111unarodne su financijske institucije promovirale mikrokreditne organizacije kao jamac pokretanja posrnule bosanskohercegova\u010dke ekonomije. Rezultat te promocije je op\u0107epoznat, ali pandemijska kriza je ponovo potaknula \u0161irenje tih organizacija koje zapravo igraju ulogu du\u017eni\u010dkog nadomjestka za kolaps socijalne dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n
Danas zvu\u010di \u010dak pomalo i samorazuvljivo ako ka\u017eemo da su upravo grad i prostor najvidljivija i najopipljivija fronta suvremenog kapitalizma, njegovih dinamika i transformacije. O tome su jo\u0161 devedesetih pisali David Harvey (The Urban Experience<\/em>) i Mike Davis (City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles<\/em>) dok smo mi jo\u0161 prolazili kroz na\u0161e ratne tranzicije i izgubljene klasne borbe u kojima su nestajali \u017eivoti, a onda i tvornice. S tvornica je borba 2000-ih pre\u0161la na trgove, parkove i obale rijeka, dijelom inspirirana i ranije spomenutim autorima koji su upravo problematizirali otima\u010dinu javnog prostora i resursa. Nekad zajedni\u010dka dobra, odjednom su postali izvori bogatstva pojedinaca, a ne vi\u0161e seoskih ili gradskih zajednica. <\/p>\n\n\n\n Kriza 2010-ih je intenzivirala gra\u0111anske bune po cijelom prostoru biv\u0161e dr\u017eave do te mjere da je te\u0161ko napraviti sveobuhvatna mapiranja tih manjih ili ve\u0107ih d\u017eepova otpora oko prostornih i prirodnih resursa. Istovremeno, dugotrajna kriza i stalne bune bez opipljivih efekata su iscrpili narod, \u017eivot je postajao egzistencijalno sve nesigurniji, a slika gradova kao onih prostora na kojima se prvo primje\u0107uje promjene u socijalnoj organizaciji proizvodnje dobila je i neke nove elemente. Sada su dugi redovi pred ambasadama zemalja Europske unije postajali svakodnevnica. Radnicima je radna viza u zapadnim zemljama ostala jedini preostali oblik bunta. S druge strane, punktovi za stjecanje brze zarade kroz igre na sre\u0107u u BiH su odavno postale gotovo paralelne socijalne institucije u kojoj rodna podjela rada nije vi\u0161e onako tradicionalna kako je nekad bila. Kladionice kao prostori ekskluzivno mu\u0161kog dru\u017eenja “naru\u0161avala” je sve ve\u0107a prisutnost \u017eena koje nisu vi\u0161e za \u0161alterima, nego i za stolovima s kojih se pozorno prate sportski rezultati.<\/p>\n\n\n\n Povr\u0161na etnografija koju sam proveo posljednjih tjedana ulicama Sarajeva i Mostara, osim ove nove rodne dimenzije kladioni\u010darskih mu\u0161terija, zamijetila je inflaciju mikrokreditnih institucija u gradskom prostoru. Pored toga \u0161to su im poslovnice po broju postale opasna konkurencija kladionicama, zauzimaju i bitan reklamni prostor na bosanskohercegova\u010dkim televizijama, \u010desto anga\u017eiraju\u0107i neke od prepoznatljivih lica ovda\u0161nje estrade. Zaklju\u010dak koji se sam od sebe pi\u0161e ka\u017ee da je vjerojatno rije\u010d o prvim vidljivijim posljedicama COVID-19 krize. Ekonomija s visokim postotkom neformalnog i neproizvodnog sektora koji je izravno pogo\u0111en razli\u010ditim mjerama i zatvaranjima posljednjih godinu dana, o\u010dito tra\u017ei “brze” novce kako bi se bar malo osovila na noge. Banke u ovom slu\u010daju nisu prvi adresat kreditnog zadu\u017eenja gra\u0111ana ako uzmemo u obzir da neformalni sektor, kao i neformalni oblici rada koji dominiraju bosanskohercegova\u010dkom ekonomijom od velike ve\u0107ine gra\u0111ana stvaraju kreditno nesposobne subjekte. Dok \u010dekamo neke egzaktnije podatke, za pretpostaviti je i da su dotacije iz inozemstva od \u010dlanova obitelji koji rade u Zapadnoj Europi tako\u0111er smanjene \u0161to direktno poga\u0111a upravo najsiroma\u0161nije slojeve, ve\u0107inom penzionere s niskim penzijama.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, primjetan rast mikrokreditnih organizacija nije tek posljedica trenuta\u010dne krize. On ima ne\u0161to du\u017eu povijest koju mo\u017eemo trasirati jo\u0161 od vremena post-ratne obnove zemlje i me\u0111unarodne intervencije koja se obi\u010dno u literaturi i javnom mijenu gleda kroz isklju\u010divo vojne i politi\u010dke mehanizme, zaboravljaju\u0107i na utjecaj “me\u0111unarodne razvojne zajednice” (prije svega institucije poput Svjetske banke, Europske banke za obnovu i razvoj te stranih \u0161to privatnih \u0161to javnih razvojnih agencija i institucija) na dana\u0161nju socijalnu i ekonomsku sliku Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n Bosna i Hercegovina u kriti\u010dkoj i heterodoksnoj politi\u010dkoj ekonomiji mikrofinancija, zauzima zna\u010dajno mjesto. Ne treba nam puno guglati da na\u0111emo radove u me\u0111unarodnim i priznatim publikacijama koje Bosnu i Hercegovinu svrstavaju uz bok Banglade\u0161a<\/a> kao primjer dr\u017eave s jednom od najvi\u0161ih penetracija mikrokredita na globalnoj razini i to u jeku financijske krize 2008. godine. Pritom je implementacija mikrofinancijskih mehanizama kao razvojne poluge pokazala porazne rezultate koji su se primarno odrazili upravo na najsiroma\u0161nije slojeve stanovni\u0161tva koji su te mikrokredite potra\u017eivali da bi onda nerijetko zavr\u0161avali u nekom od oblika du\u017eni\u010dkog ropstva. Kako pokazuje analiza ekonomista Milforda Batemana i Deana Sinkovi\u0107a<\/a> iz 2017. godine, taj visoki postotak mikrofinancijalizacije bosanskohercegova\u010dke ekonomije nije, kako su predvi\u0111ale me\u0111unarodne institucije, doveo do investicija, a onda i reindustrijalizacije zemlje i pove\u0107anja njene u\u010dinkovitosti i produktivnosti. Mikrokrediti su primarno slu\u017eili osobnoj potro\u0161nji, a u ekonomiji su dominatno financirali njen neformalni sektor koji je sam po sebi nesiguran, tehnolo\u0161ki nerazvijen i vrlo \u010desto osu\u0111en na kratki vijek poslovanja. <\/p>\n\n\n\n U ekonomiji devastiranoj ratom, deindustrijalizacijom i manjkom investicija u tehnologiju i razvoj koji bi eventualno rezultirao i stvaranjem izvoznih poduze\u0107a, mikro krediti su slu\u017eili upravo suprotnom cilju, primarno uvozu. To je \u010dak u svojem izvje\u0161taju priznao i neoliberalni ameri\u010dki think tank Center for International Private Enterprise<\/em> (CIPE) ustvrdiv\u0161i da se ekonomija Bosne i Hercegovine zami\u0161ljena na poticanju pokretanja malih i srednjih poduze\u0107a koji se financiraju mikrokreditima ne razvija nego “vra\u0107a unatrag” uz slikovitu opasku da tamo gdje su se nekad proizvodili avioni, sad se proizvodi samo sirovina poput aluminija (a vi\u0161e ni to), tamo gdje se proizvodio i izvozio namje\u0161taj, sad se tek izvozi samo drvo<\/p>\n\n\n\n Socijalnim i pravnim posljedicama ove povijesti mikrofinancijalizacije bosanskohercegova\u010dke ekonomije, svjedo\u010dimo danas. Najve\u0107a mikrokreditna organizacija iz perioda 2000-ih i 2010-ih, Prizma iz Banjaluke, likvidirana je. Jedna od ve\u0107ih organizacija, LOK, postala je dio crne kronike u istoimenom procesu u kojem je menad\u017ement ove organizacije osu\u0111en na Kantonalnom sudu u Sarajevu na vi\u0161egodi\u0161nje zatvorske kazne zbog pranja novca. Jedan od \u010delnika LOK-a, Nusret \u010cau\u0161evi\u0107, 2015. je sam sebi okon\u010dao \u017eivot. Drugim rije\u010dima, osim \u0161to su kreditno opteretili gra\u0111ane, poslovanja mikrokreditnih organizacija su slu\u017eila primarno boga\u0107enju njihovih upravlja\u010dkih struktura. Kao bilje\u0161ka u povijest post-ratne bh. ekonomije ostaje i podatak da je temeljni kapital mikrokreditnih organizacija u velikom dijelu osiguravala dr\u017eava, a dodatno financirala upravo Svjetska banka.<\/p>\n\n\n\nNezaobilazna tranzicijska uloga<\/h2>\n\n\n\n
Boga\u0107enje upravlja\u010dkih kadrova<\/h2>\n\n\n\n