U posljednje vrijeme pojam dru\u0161tvene otpornosti, preveden iz podru\u010dja za\u0161tite okoli\u0161a, postaje sve popularniji. Josip Brkovi\u0107 pi\u0161e o razli\u010ditim kori\u0161tenjima tog pojma u dru\u0161tvenim znanostima i u dnevnopoliti\u010dkom diskursu u kojemu se njegovo zna\u010denje \u010desto usmjerava na individualnu razinu. <\/p>\n\n\n\n
Sad ve\u0107 trajno stanje zate\u010denosti koje izaziva more informacija, saznanja i iskustava vezanih uz pandemiju koronavirusa stavlja nas na osobnoj razini u poziciju straha i nelagode te od nas zahtijeva neposrednu prilagodbu. Kako situacija postaje manje nepoznata, ona se s prvotnog stanja \u0161oka i osje\u0107aja neposredne opasnosti premje\u0161ta prema pitanjima dugoro\u010dne prilagodbe i promjene. Na osobnoj razini to obi\u010dno zna\u010di tuma\u010denje situacije unutar vlastitih granica otpornosti u odnosu na novu situaciju, a sli\u010dan pristup kroz koncept otpornosti koristi se ve\u0107 du\u017ee vrijeme u istra\u017eivanjima u podru\u010djima (politi\u010dke) ekologije te u ne\u0161to novije vrijeme i u dru\u0161tvenim znanostima. Nedavno je objavljeno nekoliko znanstvenih radova u \u010dasopisu Sociologija i prostor koji su nastali u okviru projekta \u201cOtpornost hrvatskog dru\u0161tva uslijed COVID-19 pandemije\u201d koji se oslanja na koncept dru\u0161tvene otpornosti preveden iz podru\u010dja za\u0161tite okoli\u0161a u podru\u010dje dru\u0161tva. Jasan je trend kori\u0161tenja ekolo\u0161kih teorija u dru\u0161tvenim znanostima, a poglavito u istra\u017eivanjima pandemijskih posljedica, jer klimatske promjene jedan su od glavnih uzro\u010dnika prelijevanja novih zaraznih bolesti sa \u017eivotinja na \u010dovjeka. O tome je na Biltenu ve\u0107 bilo rije\u010di<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Svjetski institut za resurse (WRI<\/a>) definira otpornost kao “kapacitet sustava da tolerira \u0161okove i smetnje te se oporavi” ali i kako to ovisi o sposobnosti ljudi “da se prilagode promjenjivim uvjetima kroz u\u010denje, planiranje i reorganizaciju”. Osnovna ideja iza koncepta dru\u0161tvene otpornosti odnosi se na aktivnu me\u0111uovisnost izme\u0111u dru\u0161tvenih i ekolo\u0161kih sustava. U veoma pojednostavljenom shva\u0107anju, to se odnosi na ovisnost dru\u0161tvenog sustava o jednom ili vi\u0161e (prirodnih) resursa. Tako \u0107e primjerice otpornost hrvatske ekonomije\/dru\u0161tva biti manja \u0161to je ve\u0107a ovisnost o resursu poput obalnog podru\u010dja koje se iskori\u0161tava u turisti\u010dke svrhe. Druga ideja iza koncepta odnosi se na otpornost dru\u0161tvenih institucija poput struktura koje provode vladavinu prava, ali i kulturnog konteksta i dru\u0161tvenih normi. Spomenuto istra\u017eivanje definira<\/a> dru\u0161tvenu otpornost kao kapacitete ljudskih zajednica da izdr\u017ee izvanjski uzrokovane \u0161okove koji potresaju njihovu dru\u0161tvenu infrastrukturu te da se od njih uspje\u0161no oporave. Projekt istra\u017euje tri \u0161iroko postavljene odrednice dru\u0161tvene otpornosti: (1) dru\u0161tvene odnose i mre\u017ee, (2) znanje, narative i medijske okvire, i (3) dru\u0161tveni metabolizam i institucijske kapacitete. Tako postavljeno istra\u017eivanje ima za svoj fokus prou\u010davanje perioda COVID-19 krize u Hrvatskoj i osvjetljavanje povezanih dru\u0161tvenih obilje\u017eja koja postaju vidljiva u kriznim periodima. U okviru projekta objavljeno je nekoliko istra\u017eivanja od kojih je jedno primjerice vezano uz antimaskerske stavove<\/a> dok drugo<\/a> analizira razlike u iskustvu zaposlenosti i povezanim rizicima tijekom prvog vala pandemije. Sklop dru\u0161tvenih pravila, resursa i odnosa mo\u0107i temeljni su fokusi analize ovog istra\u017eivanja otpornosti hrvatskog dru\u0161tva uslijed COVID-19 pandemije.<\/p>\n\n\n\n Sam pojam otpornosti mogu\u0107e je i kriti\u010dki razmatrati kada govorimo o pozitivnoj dru\u0161tvenoj promjeni. Ovdje je rije\u010d o prakti\u010dnoj, dnevnopoliti\u010dkoj upotrebi otpornosti u svrhe odr\u017eavanja odnosa mo\u0107i u dru\u0161tvu. Prije svega to se odnosi na dru\u0161tvenu otpornost koja je usmjerena na samoodr\u017eanje i oporavak, a tek potom na odr\u017eivost u \u0161irim globalnim kontekstima. Drugim rije\u010dima, otpornost sustava ujedno mo\u017ee biti i ko\u010dnica pozitivne promjene. U periodu prvog vala COVID-19 krize u mejnstrim diskursu nakratko su se pojavile ideje o odmaku od neoliberalnog kapitalizma prema odr\u017eivim varijantama. Me\u0111utim, sustav se na globalnoj razini pokazao uspje\u0161nim u no\u0161enju s krizom (otpornim?) u smislu vlastite reprodukcije, ali na ogromnu \u0161tetu milijuna ljudi za koje nema razumijevanja ni u mirnodopskim uvjetima. Godinu dana kasnije mogu\u0107e je re\u0107i kako je kapitalizam napravio potrebne korekcije i nastavio po starom kao da se ni\u0161ta izvanredno ne doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Diskurs otpornosti prema trenutnoj krizi u Hrvatskoj je \u010desto aktivno usmjeravan na individualnu razinu, pa je tako neumorno oda\u0161iljana poruka o osobnoj odgovornosti za zarazu sebe i\/ili bliskih ljudi. Osim \u0161to ovakvo komuniciranje za posljedicu ima niska o\u010dekivanja od dru\u0161tvenog sustava pomo\u0107i, upravljanje krizom uistinu se spu\u0161ta na individualnu razinu. Otpornost sustava time je prevedena u individualnu pripremljenost, sposobnost dono\u0161enja informiranih individualnih odluka, te zauzimanja osobnih uloga i odgovornosti. Drugim rije\u010dima, ovakav potez uklapa se u neoliberalni pristup upravljanju op\u0107enito. Neoliberalni pristup upravljanju sustavima po\u010diva na slobodnom pojedincu koji je aktivan i odgovoran, te umjesto oslanjanja na dr\u017eavu ima zada\u0107u prilagoditi se onome \u0161to ne mo\u017ee mijenjati. Ovakav pristup zastupa prihva\u0107anje i osobnu prilagodbu ne samo kriznom stanju ve\u0107 i postoje\u0107im hijerarhijama mo\u0107i. One na ovaj na\u010din svoje upravljanje provode iz daljine, bez dodatnog truda ulo\u017eenog u izgradnju i odr\u017eavanje kolektivnih dru\u0161tvenih institucija poput primjerice funkcionalnog zdravstvenog sustava.<\/p>\n\n\n\n\u0160to je to dru\u0161tvena otpornost?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Otpornost kao politika<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Otpornost kao zamjena za odr\u017eivi razvoj? <\/h2>\n\n\n\n