Pri\u010da o nogometnoj Superligi zasad je zavr\u0161ila i vrijeme je za rekapitulaciju utisaka. A onaj klju\u010dni ti\u010de se podloge reakcija \u017eestokih protivnika svih profila. Svi oni pretpostavljaju neko pretkapitalisti\u010dko, romanti\u010dno “zlatno doba” nogometa koje se nikad nije dogodilo. I upravo je taj mit o “zlatnom dobu” neizostavni dio svih dru\u0161tvenih sfera koje su se razvijale s kapitalizmom.<\/p>\n\n\n\n
Dok sam pro\u0161log utorka, u ulozi suvoza\u010da, u smjeru juga jo\u0161 jednom putovao na jo\u0161 jedan rekreativni nogometni termin, malo poslije pola sedam i malo poslije prelaska zagreba\u010dkog Mosta slobode, sa stra\u017enjeg sjedala, u ravnini s mojim ramenima, prili\u010dno formalnom dikcijom koja te\u0161ko podnosi reprodukciju u pismu, tema tada jo\u0161 uvijek mladog tjedna napokon je na\u010deta nakon ne\u0161to pre\u0161utnog okoli\u0161anja.<\/p>\n\n\n\n
“Sve je krenulo krivim smjerom kada je promijenjen sistem bodovanja. Kako remi mo\u017ee vrijediti jedan bod, a pobjeda tri?”, glasio je prilog dijagnostici najnovije nogometne bolesti, re\u0107i \u0107u samo, jednog strastvenog navija\u010da Partizana. “I \u010cempions liga\u2026 Kako je mogu\u0107e da bude\u0161 prvak svoje zemlje dvadeset godina i nikada ne igra\u0161 \u010cempions ligu?” Na svu sre\u0107u, Superliga <\/u><\/a>se, barem u ovoj inkarnaciji, po\u010dela raspadati taman negdje kada se, kako to obi\u010dno bude, po\u010deo raspadati i spomenuti termin \u2014 kao gotovo je, ali zapravo nije, nakon \u010dega slijedi jo\u0161 jedna nepotrebna partija koja se zatim ubrzo pretvara u cirkus. Neslu\u017ebene vijesti o tome kako engleski klubovi, neki ranije, drugi kasnije, ipak napu\u0161taju zabavu, po\u010dele su pristizati jedna za drugom. Na dosta pouzdanu naznaku predstoje\u0107eg debakla, dodu\u0161e, pa\u017enja mi je kolegijalno skrenuta neposredno prije samog polaska, u obliku upravo objavljenog slu\u017ebenog priop\u0107enja Amazon Video Primea, najavljenog distributera sadr\u017eaja Superlige, u kojem je kompanija prvo izrazila zabrinutost povodom svega onoga \u0161to se u nogometnom svijetu doga\u0111alo tijekom prethodna dva dana pa izrazila i puno razumijevanje za navija\u010dku brigu, pretpostavljenu dezorijentiranost i nedoumice, uz napomenu kako \u010dvrsto vjeruje da nogomet treba biti dostupan svima. I tako dalje i tako bli\u017ee. Teren za investiranje i povrat na investirano bio je, \u010dini se, u toj mjeri amaterski pripremljen da s cijelom pri\u010dom velika ve\u0107ina ozbiljnih igra\u010da jednostavno nije \u017eeljela imati ba\u0161 nikakve veze.<\/p>\n\n\n\n Spominjem ovu anegdotu zbog njezinog reprezentativnog potencijala, odnosno zbog toga \u0161to su se vi\u0161e-manje sve reakcije na pro\u0161lotjedno osnivanje (i prakti\u010dno raspu\u0161tanje) nogometne Superlige, neovisno o \u017eanrovima, tijekom njezina kratkog \u017eivota kretale unutar proturje\u010dnog raspona opisanog s jedne strane potrebom za relativno preciznom i o\u0161trom periodizacijom i s druge potrebom za prepoznavanjem kontinuiteta. U prvom slu\u010daju, tobo\u017ee otvoreni prijelom u ekonomskoj povijesti nogometa dogodio se nekad u prvoj polovini devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, doga\u0111ajno u pravilu lociran u promjeni formata Kupa europskih prvaka i(li) u odvajanju Premier lige od Engleske nogometne lige. U drugom slu\u010daju, koji je donekle interesantniji, osnivanje Superlige tuma\u010dilo se kao logi\u010dna, krajnja posljedica puzaju\u0107e komercijalizacije \u2014 komodifikacija bi bila i precizniji i zahvalniji termin \u2014 nogometa i njegove ritualno-simboli\u010dke prtljage tijekom tog istog razdoblja.<\/p>\n\n\n\n Periodizacijski je kriterij u ovakvim slu\u010dajevima \u010desto generacijski i rje\u0111e posve osoban ili \u010dak intiman, ali uvijek po\u010diva na pogre\u0161noj implicitnoj pretpostavci da je nogomet u jednom ili drugom pro\u0161lom trenutku bio ba\u0161 onakav kakav u ovom sada\u0161njem nije ali bi trebao biti, dakle autenti\u010dan, “narodni”, ukratko nekim bizarnim slu\u010dajem izoliran od pritisaka i zakonitosti generalnog na\u010dina proizvodnje. Sve skupa podsje\u0107a, recimo, na povijest folka kao popularnoglazbenog \u017eanra, odnosno na onu primjedbu <\/u><\/a>Erica Hobsbawma prema kojoj je folk pjesma zapravo ve\u0107 1840-ih prestala biti glavnim muzi\u010dkim idiomom urbane industrijske radni\u010dke klase nakon \u0161to se ova bez suvi\u0161e okoli\u0161anja okrenula komercijaliziranim glazbenim formatima poput partitura ili pak “\u017eivoj” glazbenoj reprodukciji u koncertnim dvoranama. Folk kao kategorija, naravno, nije izdahnuo, nego je samo nastavio \u017eivjeti u komercijaliziranom obliku kao urbana ideja o primitivnom, nevinijem i sretnijem.<\/p>\n\n\n\n Naime, i u reakcijama na formalno ro\u0111enje Superlige posrijedi je bila samo kontekstualno nespretno prilago\u0111ena ina\u010dica motiva o “zlatnom dobu” kao ne\u010demu \u0161to, u skladu s logikom kapitalisti\u010dke modernosti, u praksi neprestano iznova nastaje i nestaje. Pritom sentimentalno pre\u0161u\u0107ivanje o\u010digledne \u010dinjenice da je nogomet onakav kakvim ga znamo ve\u0107 vi\u0161e od jednog i pol stolje\u0107a u samoj svojoj formaciji bio posve komercijalan fenomen \u010desto, unato\u010d najboljoj namjeri, mo\u017ee predstavljati preduvjet cini\u010dne retori\u010dke manipulacije iz kampa kojeg se s punim pravom prepoznaje kao neprijateljski nastrojenog prema ideji bilo kojeg tipa demokratske participacije u suvremenom nogometnom \u017eivotu. Aleksander \u010ceferin, predsjednik UEFA-e, jednog od dva pseudokartela u ovoj sada do daljnjeg odgo\u0111enoj borbi oko toga tko bi i pod kojim uvjetima trebao prisvajati vi\u0161ak nogometne vrijednosti na Starom kontinentu, “kritizirao” je u svom uvodnom govoru<\/u><\/a> na pro\u0161lotjednom Kongresu UEFA-a vlasnike klubova koji na nogomet gledaju kao na “proizvod”, a na navija\u010de kao na “potro\u0161a\u010de”. Na tom bi se tragu ne\u0161to, na primjer, mo\u017eda moglo re\u0107i i o nesretnom i nespretnom izboru pridjeva u poznatom navija\u010dkom sloganu u kojem skriveni subjekt u prvom licu mno\u017eine proklamira svoje neprijateljstvo prema “modernom nogometu”, \u0161to bi podrazumijevalo da su barem neki od nas imali priliku biti u izravnom doticaju s nogometom koji nije bio ili ne bi bio moderan. Istovremeno, kada je posrijedi koncept “narodne igre” koju je, prema ra\u0161irenom vjerovanju, kapital u me\u0111uvremenu jako ili posve odnarodio, malo tko pak nalazi shodnim za istaknuti kako je pojam “narodnog” u spomenutoj sintagmi sve do nedavno bio ekskluzivno rodno kodiran.<\/p>\n\n\n\n Ovaj naivni antikonzumerizam, u kombinaciji s relativno niskim razinama politi\u010dke pismenosti i visokim razinama ahistori\u010dne romantizacije, u popularnim izrazima nezadovoljstva stanjem u kojem se nogomet tijekom godina ili preko no\u0107i zatekao, obi\u010dno se zatim predvidljivo prevodi u tipove moralisti\u010dke kritike koja uzroke ve\u0107ine ili svih problema teku\u0107eg nogometnog ustroja gotovo isklju\u010duje prepoznaje u figuri vlasnika \u2014 otprilike, vlasnici su ili pohlepni i nikada im nije dosta ovoga ili onoga ili su jednostavno pokvarena ljudska bi\u0107a koja nemaju pametnijeg posla od toga da iz \u010diste obijesti rastu\u017euju navija\u010de diljem svijeta i stanovnike kvartova oko stadiona na kojima doma\u0107e utakmice igraju klubovi u njihovom vlasni\u0161tvu. Kao da, u konkretnom slu\u010daju, ako je pogled napokon potrebno usmjeriti i prema tajmingu, nema rije\u010di o drasti\u010dnom padu prihoda uslijed pandemije, kao da ne postoje rate kredita koje je potrebno vra\u0107ati, kao da se, na kraju dana, pritisak konkurencije na nogometnom tr\u017ei\u0161tu, ba\u0161 kao i na svakom drugom, ne osjeti i u puno povoljnijim ekonomskim okolnostima.<\/p>\n\n\n\n Ne radi se, dakle, o tome da nogomet nekada nije bio proizvod, odnosno roba, pa da se u nekom trenutku, ovisno o periodizacijskim preferencijama, u nju pretvorio, nego o tome da je u konkretnim povijesnim uvjetima svog (modernog) nastanka ba\u0161 kao roba mogao biti vrijednosno oblikovan po ukusu radni\u010dke klase, pogotovo u britanskom slu\u010daju, to jest u slu\u010daju u kojem bi minimalno suvisao razgovor o problematici u startu trebao ra\u010dunati i na rije\u010d-dvije o kapitalizmu, industrijalizaciji i urbanizaciji, o svakodnevnom \u017eivotu u kasnodevetnaestoljetnom gradu od kojeg vladaju\u0107a klasa u tom razdoblju, osim u strogo administrativno-funkcionalnom aspektu, u potpunosti zazire i time otvara odre\u0111ene simboli\u010dke mogu\u0107nosti u organizaciji slobodnog vremena i potro\u0161nje. Jer, na toj su se podlozi zatim desetlje\u0107ima stvarale nove naslage komunalno-navija\u010dke tradicije, dok su uvjeti koji su podlogu stvorili, posebno u smislu odnosa snaga na politi\u010dkom terenu, polako i nepovratno nestajali. Ono \u0161to je u cijeloj pri\u010di oko Superlige doista novo samo je povi\u0161ena razina kolektivne svijesti o mogu\u0107im ishodima situacije u kojoj je ogromna koli\u010dina dru\u0161tveno va\u017enog simboli\u010dkog popularnog kapitala ve\u0107 neko vrijeme u punoj ili malo manje punoj mjeri bez bilo kakvog formalnog ili neformalnog jamstva isporu\u010dena tr\u017ei\u0161tu. Za ne\u0161to vi\u0161e, \u010dini se, morat \u0107e pro\u0107i jo\u0161 ne\u0161to vremena, posebno na europskoj nogometnoj periferiji, gdje je, primjerice, borba <\/u><\/a>za ne\u0161to demokratske kontrole u upravljanju jednim nogometnim klubom, unato\u010d svojoj mjestimi\u010dnoj provincijalnoj nedore\u010denosti, bila i ostala predmetom ismijavanja \u0161ire nogometne javnosti.<\/p>\n\n\n\n A ne\u0161to vi\u0161e podrazumijevalo bi, dakako, raskid sa slatkim iluzijama o nogometnoj autonomiji, administrativnoj ili bilo kojoj drugoj, vjerojatno i raskid s pu\u010dkom analiti\u010dkom pretpostavkom o nogometu kao ogledalu dru\u0161tva, odnosno pomak od metafori\u010dkog staklarstva prema ne\u0161to ozbiljnoj sociologiji, ili, najjednostavnije re\u010deno, priznanju da kada govorimo o nogometu moramo govoriti i o politici u punom smislu rije\u010di. Mo\u017eda tada, primjerice, ne bi bilo mogu\u0107e da se u razgovoru koji se upravo vodi u superliga\u0161kom epilogu takozvano njema\u010dko pravilo (Regel) 50+1 predstavlja kao univerzalno primjenjiva metoda za sprje\u010davanje budu\u0107ih tr\u017ei\u0161nih devijacija uglavnom bez spominjanja konteksta njegova nastavka kao koncesije prema toj istoj vrsti pritisaka. Ne ba\u0161 tako davno, naime, svi su njema\u010dki klubovi formalno bili sportske udruge (a ne trgova\u010dka dru\u0161tva), dok su klupska vrata privatnom kapitalu otvorena upravo kao odgovor na izazove engleske, \u0161panjolske i talijanske nogometne konkurencije. Pravilo \u2014 koje, naravno, poznaje i iznimke i koje \u010dlanovima nogometnih klubova garantira minimalnu ve\u0107inu glasa\u010dkih prava \u2014 u Statutu Njema\u010dkog nogometnog saveza na snagu je stupilo prvog dana 1999. godine, taman na po\u010detku prvog kancelarskog mandata Gerharda Schr\u00f6dera, ako je nekome do povla\u010denja nogometno-dru\u0161tvenih paralela i brbljanja o Die Neue Mitte. Drugim rije\u010dima, pitanje o nogometu kao uistinu narodnoj igri u kapitalizmu pitanje je koje se mo\u017ee postaviti samo na relativnoj skali koja je pritom jo\u0161 i prili\u010dno kratka. I trenutno smo tu gdje jesmo, ba\u0161 kao i nogomet, a ne obrnuto.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pri\u010da o nogometnoj Superligi zasad je zavr\u0161ila i vrijeme je za rekapitulaciju utisaka. A onaj klju\u010dni ti\u010de se podloge reakcija \u017eestokih protivnika svih profila. Svi oni pretpostavljaju neko pretkapitalisti\u010dko, romanti\u010dno “zlatno doba” nogometa koje se nikad nije dogodilo. I upravo je taj mit o “zlatnom dobu” neizostavni dio svih dru\u0161tvenih sfera koje su se razvijale […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":37857,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49],"theme":[458],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-37855","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","theme-drustvo","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37855","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37855"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37855\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37856,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37855\/revisions\/37856"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37857"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37855"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37855"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37855"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=37855"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=37855"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=37855"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=37855"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kad je nogomet bio “narodan”?<\/h2>\n\n\n\n
Slatke iluzije<\/h2>\n\n\n\n