{"id":3776,"date":"2014-12-12T08:00:19","date_gmt":"2014-12-12T07:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3776"},"modified":"2014-12-12T09:52:02","modified_gmt":"2014-12-12T08:52:02","slug":"pirova-pobjeda-tranzicijske-pravde","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3776","title":{"rendered":"Pirova pobjeda tranzicijske pravde"},"content":{"rendered":"

Nedavno privremeno pu\u0161tanje Vojislava \u0160e\u0161elja\u00a0na slobodu zbog \u201cte\u0161kog zdravstvenog stanja\u201d poja\u010dalo je sumnje u opravdanost Haa\u0161kog suda. Koji su rezultati dvadesetogodi\u0161njeg rada tog me\u0111unarodnog tribunala i koje se perspektive nude zemljama regije nakon njegovog zatvaranja?<\/strong><\/p>\n

Nekoliko sati nakon slijetanja u Beograd, Vojislav \u0160e\u0161elj je u izravno preno\u0161enom obra\u0107anju rijetkim pristalicama ispred sjedi\u0161ta Srpske radikalne stranke u Zemunu konstatirao kako je ispunio obe\u0107anje i \u201crasturio Ha\u0161ki sud\u201d. Ta izjava, uskoro \u0107e se pokazati, slu\u017eila mu je narednih tjedana kao najdra\u017ea (iako nipo\u0161to jedina) provokacija i simboli\u010dka osveta instituciji koja ga je gotovo dvanaest godina dr\u017eala u pritvoru. Kratkotrajna, ali velika pa\u017enja javnosti koja je narednih tjedana posve\u0107ivana samozvanom \u201cvojvodi\u201d uklju\u010divala je, uz brojna medijska preno\u0161enja posljednjih \u201cispada\u201d i diskusije u Europskom parlamentu, Hrvatskom saboru, te naposljetku Vije\u0107u sigurnosti UN-a, na odu\u0161evljenje te\u0161kog bolesnika privremeno pu\u0161tenog na slobodu. No, izme\u0111u svih provokacija, od telefonskog javljanja<\/a> u emisije na regionalnim televizijama u Hrvatskoj do tweetanja<\/em> rimovanih odgovora<\/a> u desetercu Torcidi Sand\u017eak, progla\u0161avanje pobjede nad Haa\u0161kim sudom imalo je najve\u0107i odjek. Ne bez razloga.<\/p>\n

Suprotno \u0160e\u0161eljevim narcisoidnim fantazijama, ako ovo i jest poraz tribunala, nije on taj koji je iznio pobjedu. No ostaje \u010dinjenica da je \u0160e\u0161elj pu\u0161ten \u201cprivremeno\u201d, za potrebe lije\u010denja koje nije tra\u017eio i to nakon gotovo dvanaest godina pritvora i su\u0111enja. Dakle, nakon perioda koji prelazi trajanje mnogih kazni koje je do sad propisivao taj sud. Bez obzira na to koji je optu\u017eenik u pitanju, su\u0111enja koja trajanjem prelaze jedno desetlje\u0107e i pri tom zahtijevaju pritvor optu\u017eenog nisu ne\u0161to \u010dime bi se bilo koji \u201csud pravde\u201d mogao pohvaliti. I pri tome \u0160e\u0161eljev slu\u010daj nije jedini. Nepravomo\u0107no osu\u0111eni u slu\u010dajevima \u201cStani\u0161i\u0107 i Simatovi\u0107<\/a>\u201d te \u201cPrli\u0107 i drugi<\/a>\u201d jo\u0161 uvijek \u010dekaju rje\u0161enje \u017ealbe, nakon vi\u0161e od deset godina, Ramush Haradinaj<\/a> oslobo\u0111en je optu\u017ebi nakon sedam i pol godina su\u0111enja, Safer Halilovi\u0107<\/a> nakon \u0161est. Ne \u010dudi stoga \u0161to je \u010dak \u0161esnaest optu\u017eenih umrlo<\/a> \u010dekaju\u0107i presudu. S obzirom na ne\u010dovje\u010dnosti za koje se obi\u010dno tereti optu\u017eenike u Haagu, du\u017eina su\u0111enja rijetko \u0107e izazvati \u201chumanitarne\u201d kritike. No, sporost procesa daleko je od jedinog podba\u010daja tribunala.<\/p>\n

Pomirenje kroz istinu<\/strong><\/p>\n

Me\u0111unarodni kazneni sud za biv\u0161u Jugoslaviju (ICTY) osnovan je odlukom Vije\u0107a sigurnosti UN-a 1993. godine s ciljem da kazni zlo\u010dine koji su \u201czgrozili svijet\u201d, donese pravdu \u017ertvama te sprije\u010di \u201ckolektivnu odgovornost zajednica\u201d. Njegova misija iznijeta u slu\u017ebenoj prezentaciji<\/a> puna je samouvjerenosti u moralnu superiornost vanjske instance koja \u0107e (uslijed nemogu\u0107nosti da to u\u010dine lokalni akteri) odrediti istinu, koja \u0107e zatim neminovno dovesti do suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, te naposljetku pomirenja i sprje\u010davanja novih ratova. Rije\u010d je o sudu koji dakle ima eksplicitno politi\u010dki, ako ne i misionarski cilj. No suprotno ideji \u201cpomirenja kroz istinu\u201d, beskrajni procesi malo su u\u010dinili za uspostavljanje neke zajedni\u010dke istine o ratovima u biv\u0161oj Jugoslaviji, a jo\u0161 manje za individualizaciju odgovornosti.<\/p>\n

Naime, umjesto spektakla nacionalne katarze, pra\u0107enje su\u0111enja odvijalo se u dominantno navija\u010dkom tonu. Bez obzira o kojoj strani granice govorimo, presude kao i osloba\u0111anja do\u017eivljavana su ili kao neprimjeren napad na nacionalnu zajednicu ili kao odrije\u0161enje kolektivnih grijeha. Relativno kratke kazne od kojih je ve\u0107i dio odslu\u017een u \u010dekanju presude, slu\u017eene k tome u uvjetima neusporedivo boljim od doma\u0107ih zatvora, nikada nisu niti mogu donijeti utjehu i pravdu \u017ertvama. Naposljetku,\u00a0 i sami procesi su postali nacionalni projekti, s obranama financiranim iz dr\u017eavnih bud\u017eeta i Haagom kao jednim od klju\u010dnih vanjskopoliti\u010dkih kontakata o kojem je ovisila brzina \u201ceuroatlantskih integracija\u201d.<\/p>\n

Izuzev postupaka \u017ealbe, jo\u0161 su samo \u010detiri aktivna su\u0111enja na tribunalu koji se ve\u0107 nekoliko godina poku\u0161ava ukinuti<\/a>, nastoje\u0107i zadr\u017eati trunku dostojanstva. Ako ih uspije jo\u0161 koju godinu odr\u017eati na \u017eivotu, Haa\u0161ki sud \u0107e vjerojatno osuditi relativno nedavno uhi\u0107ene Gorana Had\u017ei\u0107a, Radovana Karad\u017ei\u0107a i Ratka Mladi\u0107a. No poku\u0161aj suda da se zbog \u017eurbe orijentira samo na najva\u017enije zlo\u010dine rezultirali su s nekoliko velikih proma\u0161aja. Optu\u017enice protiv Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a, Jovice Stani\u0161i\u0107a, Franka Simatovi\u0107a te Ante Gotovine, Mladena Marka\u010da i Ivana \u010cermaka bile su napisane tako da su zapravo ciljale osuditi politiku najvi\u0161ih vojnih i dr\u017eavnih vlasti Srbije i Hrvatske i sve su, naposljetku, nakon gotovo cijelog desetlje\u0107a su\u0111enja morale biti odba\u010dene ostaviv\u0161i osje\u0107aj frustracije i neka\u017enjivosti. Nakon po\u010detnih presuda za pojedina\u010dne zlo\u010dine, poku\u0161aj suda da ubrza postupak uspostavljanja istine o ratu doveo je do kraha minimum povjerenja u tu instituciju.<\/p>\n

Cijena normalizacije<\/strong><\/p>\n

Dakako, nisu samo nespretno pisane optu\u017enice dovele do ove situacije. Okolnosti su se tako\u0111er znatno promijenile. Naime, presuda koja bi osudila akciju \u201cOluja\u201d ne bi izazvala potres samo u Hrvatskoj, ve\u0107 bi dovela u pitanje i odgovornost SAD-a za sada ve\u0107 manje-vi\u0161e potvr\u0111eno sudjelovanje u toj akciji. Osuda \u0160e\u0161elja bi u neobi\u010dnu poziciju dovela dvojicu njegovih donedavnih bliskih suradnika, predsjednika Tomislava Nikoli\u0107a i premijera Aleksandra Vu\u010di\u0107a, koji u\u017eivaju potporu Njema\u010dke i drugih zapadnih zemalja. Tako\u0111er, ako su zlo\u010dini za vrijeme ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji svojevremeno \u201czgrozili svijet\u201d, nakon iskustava ratova u Iraku, Afganistanu te nedavno Libiji, Ukrajini i Siriji malo se kome \u010dini da upravo oni biv\u0161ejugoslavenski zaslu\u017euju poseban tretman i zaseban sud koji naslje\u0111uju jo\u0161 iz devedesetih. Na primjer, u svega tri i pol godine, rat u Siriji je odnio dvostruko vi\u0161e \u017ertava od svih ratova 1990-ih i 2000-ih od Slovenije do Makedonije. U tom smislu Haa\u0161ki sud se \u010dini kao dinosaur jednog vremena posthladnoratovske euforije u kojem je dominirala vjera u \u201ckraj povijest\u201d koji uspostavlja moralno superiornu \u201cme\u0111unarodnu zajednicu\u201d da slu\u017ei kao arbitar. Takve iluzije razbili su sve zao\u0161treniji geopoliti\u010dki sukobi u sve multipolarnijem svijetu.<\/p>\n

Tvrdnja<\/a> suda kako je \u201cnepovratno promenio sliku me\u0111unarodnog humanitarnog prava i […] pokazao da visoki polo\u017eaj nekog pojedinca vi\u0161e ne mo\u017ee biti za\u0161tita od krivi\u010dnog gonjenja\u201d \u010dini se u tom svjetlu krajnje cini\u010dnom. Ne treba stoga \u010duditi \u0161to se politika i mediji u regiji nikada nisu prestali pona\u0161ati prema sudu kao prema vanjskoj prisili koju je nu\u017eno privremeno pretrpjeti da bi se postigao euroatlantski status koji naposljetku \u0161titi od optu\u017ebi za ratne zlo\u010dine. Ako koncept ratnog zlo\u010dina ovisi o tome koju poziciju u me\u0111unarodnom poretku trenutno zauzima neka dr\u017eava, onda je poku\u0161aj da se diplomatsko-propagandnim ratom ospori osuda ili relativizira zlo\u010din manje naivan od o\u010dekivanja pravde, istine i pomirenja od \u201cme\u0111unarodne zajednice\u201d. I to nije jedina lekcija koju su lokalne elite uspjele nau\u010diti od cijelog procesa uspostavljanja \u201ctranzicijske pravde\u201d. Pokazalo se naime kako, osim ratnog \u010di\u0161\u0107enja teritorija i relativnog utvr\u0111ivanja svojih granica, dr\u017eave biv\u0161e Jugoslavije u zadnjih \u010detvrt stolje\u0107a nisu postigle nikakav uspjeh, izborile nikakvu pobjedu koja bi ja\u010dala njihov legitimitet i stabilnost. Dapa\u010de, one se uporno svojim stanovnicima pokazuju kao gorko razo\u010daranje, a rat paradoksalno jo\u0161 uvijek jedini mo\u017ee ponuditi sje\u0107anje na neko herojskije vrijeme. Stoga se osuda \u010dinova uspostavljanja dr\u017eava uz istodobno neugro\u017eavanje njihove elementarne stabilnosti pokazalo nepremostivim zadatkom.<\/p>\n

Rezultat toga je situacija formalne osude ratnih zlo\u010dina, bez ikakve potrebe za \u201csuo\u010davanjem\u201d i sistemi koji su u ime stabilnosti prihvatili da \u017eive sa svojom ratnom pro\u0161lo\u0161\u0107u i svojim svakodnevnim \u201cumjerenim nacionalizmom\u201d koji daje nu\u017ean ritam procesima uspostave regionalne konkurentnosti. Drugim rije\u010dima, stupanj normalizacije je dovoljan da se otvoreno govori<\/a> o potrebi skorog ukidanja Haa\u0161kog suda koji je ionako bio striktno vremenski i geografski odre\u0111en. Naposljetku, proces \u201ctranzicijske pravde\u201d upravo to i pretpostavlja \u2012 on se odnosi na zemlje koje su svoje ratne zlo\u010dine \u010dinile izvan podru\u010dja prihva\u0107enog u me\u0111unarodnom poretku. U tom smislu, nedavni ravnodu\u0161ni prijem potvrde kako su zemlje regije sudjelovale u protupravnim otmicama i mu\u010denjima<\/a> \u201cosumnji\u010denih za terorizam\u201d jako dobro ilustrira na\u0161 unaprije\u0111en vanjskopoliti\u010dki status. Za te zlo\u010dine nitko ne\u0107e od nas tra\u017eiti neko izru\u010denje, niti \u0107e zbog njih biti osnovan kakav me\u0111unarodni sud.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekoliko sati nakon slijetanja u Beograd, Vojislav \u0160e\u0161elj je u izravno preno\u0161enom obra\u0107anju rijetkim pristalicama ispred sjedi\u0161ta Srpske radikalne stranke u Zemunu konstatirao…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3803,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,137,144],"theme":[458,456],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[175],"class_list":["post-3776","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-rat","tag-revizionizam","theme-drustvo","theme-politika","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3776"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3802,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3776\/revisions\/3802"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3803"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3776"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3776"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3776"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3776"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}