Pored deklarativnog naglaska na ulaganju u zdravstvene sustave i na solidarnosti s manje bogatim dr\u017eavama, no\u0161enje s pandemijom pokazuje da EU nije ni\u0161ta nau\u010dila. Od na\u010dina na koji je provedena nabavka cjepiva do opskrbe lijekovima koja je prepu\u0161tena privatnim veledrogerijama, o\u010dito je da se stvari ne namjeravaju mijenjati u odnosu na smjer prethodnih desetlje\u0107a. <\/p>\n\n\n\n
Prema izjavama EU du\u017enosnika, 2020. je bila godina kada je Unija nau\u010dila za\u0161to su sna\u017eni zdravstveni sustavi i solidarnost va\u017eni. To znamo zato \u0161to su nam ve\u0107inu pro\u0161le godine i ono \u0161to je pro\u0161lo od ove vi\u0161e puta servirali izjave u kojima najavljuju ve\u0107a ulaganja u zdravstvo, uvo\u0111enje mehanizama koji \u0107e pobolj\u0161ati sposobnost EU da reagira na doga\u0111aje poput pandemije COVID-19, i podr\u0161ku drugim zemljama svijeta, manje bogatima od EU, kako bi im se omogu\u0107ilo isto. A\u017eurno kao i uvijek, nau\u010dene lekcije preto\u010dene su u policy <\/em>i bud\u017eetski plan: u martu je donesen novi EU plan za zdravstvo, EU4Health<\/a>, kojim se predvi\u0111a izdvajanje nikad vi\u0161e sredstava za ja\u010danje kapaciteta zdravstvenih sustava u EU. Me\u0111utim, no\u0161enje s pandemijom u praksi vi\u0161e daje naslutiti da iz aktualne situacije nitko od ljudi koji su predstavljali program nije ni\u0161ta nau\u010dio.<\/p>\n\n\n\n Na\u010din na koji je provedena nabavka cjepiva jedan je od najo\u010ditijih pokazatelja toga da se stvari ne namjeravaju mijenjati u odnosu na smjer prethodnih desetlje\u0107a. Osim toga \u0161to su ugovori sklopljeni s proizvo\u0111a\u010dima bili toliko cenzurirani<\/a> da ih nije imalo smisla \u010ditati, \u010dak i nakon \u0161to je isporuka po\u010dela bitno odstupati od dogovorenog, institucije EU su nastavile polagati naivno puno nade u premisu da se ugovori po\u0161tuju. Pritom su o\u010dito odlu\u010dile zanemariti da su vi\u0161egodi\u0161njim podila\u017eenjem interesima multinacionalnih kompanija i same dovoljno u\u010dinile kako bi kompanije nau\u010dile koristiti propuste u ugovorima u svoju korist, bilo kroz odlaganje isporuke ili ne\u0161to drugo \u2013 recimo, uvo\u0111enje klauzula o odricanju<\/a> od prava na tu\u017ebu u slu\u010daju ozbiljnih i trajnih posljedica po zdravlje.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je mo\u017eda jo\u0161 i gore od zgro\u017eenosti i razo\u010daranja EU zbog odnosa farmaceutskih kompanija prema sklopljenim ugovorima jest na\u010din na koji se odlu\u010dilo odgovoriti na nastalu situaciju. Iako je EU bila dosta hrabra u izra\u017eaju, a aktivirale su se i mjere kojima se htjelo pokazati da nas nitko ne\u0107e povla\u010diti za nos \u2013 kao \u0161to su blokade izvoza iz skladi\u0161ta u Italiji \u2013 u praksi se opet dogodilo, pa, ni\u0161ta bitno. Za po\u010detak, pokazivanje mi\u0161i\u0107a zadr\u017eavanjem po\u0161iljki nije prisililo proizvo\u0111a\u010de da proizvode i isporu\u010duju br\u017ee. S druge strane, pojavila se kritika tog mehanizma prema kojoj bi on mogao dovesti do jo\u0161 kasnije opskrbe cjepivima u dr\u017eavama s daleko ni\u017eim dohotkom od onih u EU, kojima \u0107e po trenutnim procjenama trebati otprilike dvije godine<\/a> da postignu razinu procijepljenosti potrebnu za povratak u normalu. Za usporedbu, bogate zemlje su za svoje potrebe rezervirale 53% dostupnih doza cjepiva, iako u njima \u017eivi svega 14% svjetskog stanovni\u0161tva \u2013 uz rezervacije i blokade, te\u0161ko je povjerovati da EU shva\u0107a \u0161to je solidarnost.<\/p>\n\n\n\n Moglo bi se pomisliti kako je, s obzirom na ograni\u010dene proizvodne kapacitete farmaceuta, pljenidba tu\u0111ih (mizernih) zaliha na\u0161a jedina \u0161ansa. Naravno da nije, niti je ikada to bilo tako. Jo\u0161 od oktobra 2020. godine u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji raspravlja se o prijedlogu o privremenoj suspenziji odre\u0111enih prava intelektualnog vlasni\u0161tva<\/a>, \u010dije bi prihva\u0107anje omogu\u0107ilo \u0161irenje proizvodnje, neovisno o vlasnicima patenata na odobrena cjepiva, a time bi se automatski ubrzao i tempo cijepljenja u cijelom svijetu. Prijedlog je do sada podr\u017ealo preko 100 dr\u017eava<\/a>, ali ne i EU, SAD, \u0160vicarska, Kanada, Japan, Australija i druge bogate zemlje u kojima farmaceutske kompanije imaju svoja sjedi\u0161ta i koje se nalaze na vrhu popisa za isporuku dostupnih doza. Prihva\u0107anje tog prijedloga bilo bi jedan od najkonkretnijih izraza solidarnosti EU s ostatkom svijeta, da ne spominjemo da bi i same njene \u010dlanice mogle imati koristi od suspenzije kada bi vlastite kapacitete iskoristile za proizvodnju dodatnih doza cjepiva. Tako\u0111er, za razliku od milijarde eura upla\u0107ene u COVAX<\/a> kojima se Europska komisija hladno hvali po dru\u0161tvenim mre\u017eama, prihva\u0107anje suspenzije pokazalo bi kako smo spremni prihvatiti modele koji ne po\u010divaju isklju\u010divo na filantropiji, ve\u0107 stavu prema kojemu svi imamo pravo na jednaku razinu za\u0161tite zdravlja i kvalitete \u017eivota, neovisno o tome koliko nam je prebivali\u0161te bogato.<\/p>\n\n\n\n Dodu\u0161e, ako uzmemo u obzir na \u0161to li\u010di javna proizvodnja lijekova u EU, mo\u017eda je povjerenje u ugovore zaista bolja oklada. Budu\u0107i da se ve\u0107 desetlje\u0107ima zemlje visokog dohotka oslanjaju na privatne proizvo\u0111a\u010de i nabavlja\u010de za pribavljanje medicinskih proizvoda, mnoge zemlje, pogotovo one manje poput Hrvatske, jednostavno nemaju vlastitih kapaciteta za proizvodnju.<\/p>\n\n\n\n Iako je trenutno fokus na cjepivima pa se dosta razmi\u0161lja o tome \u0161to bi bilo da Imunolo\u0161ki zavod nije doveden u stanje u kojem se trenutno nalazi, koliko je oslanjanje na privatni sektor opasno vidimo i iz slu\u010daja veledrogerija koje svoje dugove utjeruju po svaku cijenu, \u010dak i ako to zna\u010di da \u0107e neki tamo ljudi s rakom strepiti ho\u0107e li dobiti terapiju (i, u kona\u010dnici, ho\u0107e li je zaista i dobiti). Da bude jasno, od privatnih veledrogerija ne mo\u017eemo o\u010dekivati druga\u010dije pona\u0161anje jer su one tu da zarade, a ne da brinu o nama. Ali, bar u teoriji, ministarstvo zdravstva jest tu da brine o nama, i bilo bi utje\u0161no znati da na\u010delno razmi\u0161lja o tome kako se dugoro\u010dno izvu\u0107i iz o\u010digledno neodr\u017eive situacije. Recimo, ideja o dr\u017eavnoj veledrogeriji koju su istovremeno spomenuli i \u010dlanovi Radni\u010dke fronte<\/a> i HDZ-a<\/a> zvu\u010dala je zanimljivo, i \u0161teta je da o njoj nismo imali prilike \u010duti vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Razli\u010diti primjeri pokazuju da za druga\u010diji pristup proizvodnji lijekova ima mjesta. Krenimo od Kube<\/a> koja ima otprilike \u010detrdeset puta manje stanovnika od EU i nalazi se pod me\u0111unarodnim sankcijama, ali njeni javni istra\u017eiva\u010dki kapaciteti rade na \u010detiri mogu\u0107a cjepiva za COVID-19, od kojih za jedno postoje dobre \u0161anse da \u0107e biti odobreno ovog ljeta. Nekima se Kuba ne\u0107e svidjeti kao primjer \u2013 mo\u017eda zbog komunizma, a mo\u017eda zato \u0161to joj je zdravstveni sustav tehnolo\u0161ki ograni\u010den u odnosu na sustave bogatih zemalja. Da smo fer, uzeli bismo u obzir da je kaskanje u tehnologiji mo\u017eda (ili vjerojatno) dosta uvjetovano ve\u0107 spomenutim sankcijama. Ako ne \u017eelimo biti toliko fer, mo\u017eemo ostaviti Kubu po strani i pogledati \u0161to se na polju proizvodnje lijekova doga\u0111a u nekim bogatijim dr\u017eavama. To da su britanski Laburisti pod vodstvom Jeremyja Corbyna pokretanje javne proizvodnje lijekova<\/a> vidjeli kao jedan od prioriteta zdravstvene politike je ve\u0107 dobro poznato. S druge strane, da se u SAD-u pokre\u0107u neprofitne tvornice generi\u010dkih lijekova poput Civica Rx<\/a> je mo\u017eda manje poznato: Civica Rx je osnovana s ciljem ubla\u017eavanja problema s opskrbom klju\u010dnih lijekova u petstotinjak bolnica i, iako je daleko od Kube kada je u pitanju ideologija, predstavlja legitimnu alternativu postoje\u0107em sustavu.<\/p>\n\n\n\n Ho\u0107e li do ulaganja u sustav javne proizvodnje i opskrbe lijekovima u EU do\u0107i tijekom tzv. oporavka od pandemije ostaje za vidjeti. Uz izuzetak nekoliko blago prijete\u0107ih izjava na tom tragu, \u010dini se kako konsenzus jo\u0161 uvijek glasi da je to u\u017easno skupo. Ista rezerva se isti\u010de kada se govori o ponovnom pokretanju proizvodnje u IMZ-u. Naravno da bi sve navedeno bilo jako skupo, ali s obzirom na to koliko se javnog novca tro\u0161i na stvari koje ne mo\u017eemo definirati druga\u010dije nego kao gluposti, ostaje otvoreno pitanje ne bi li se mo\u017eda vi\u0161e isplatilo izdvojiti taj novac za dobre poslove i stabilne zdravstvene sustave.<\/p>\n\n\n\n Kada ve\u0107 izostaju obe\u0107avaju\u0107e naznake na razli\u010ditim razinama vlasti, ohrabruju\u0107e je vidjeti kako ih ne nedostaje kada su pitanju inicijative civilnog dru\u0161tva i aktivisti\u010dkih mre\u017ea. Iako su mnoge od njih usmjerene prvenstveno na pitanje cjepiva, poput People’s Vaccine<\/a>, Free the Vaccine<\/a>, i No Profit On Pandemic<\/a>, u materijalima govore i o drugim problemima koji su EU i nacionalnim institucijama pro\u0161li ispod radara ili ih se namjerno odlu\u010dilo ignorirati. Tu je, naravno, isticanje da se ono “svi” u “Nitko nije siguran dok svi nismo sigurni” Ursule von der Leyen mora odnositi na cijeli svijet, a ne samo na Europu. Ali, spominju se i konkretni na\u010dini za ja\u010danje zdravstvenih sustava nakon pandemije, uklju\u010duju\u0107i pove\u0107anje prava zdravstvenih radnica, pove\u0107anje transparentnosti odnosa s privatnim pru\u017eateljima zdravstvene skrbi i, u kona\u010dnici, priznanje da su javni zdravstveni sustavi \u2013 ukoliko ih se adekvatno financira i vrednuje \u2013 puno sposobniji odgovoriti na budu\u0107e pandemije od privatnih.<\/p>\n\n\n\nInteresi farmaceutskih kompanija iznad svega<\/h2>\n\n\n\n
Opskrba lijekovima<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Crni scenarij<\/strong><\/h2>\n\n\n\n