Poslovno-politi\u010dki spor na relaciji A1-N1 koji je ve\u0107 tjednima tema javnih rasprava, postavlja dubinski sukob javnog i profitnog interesa u kompleksniji okvir od onog na koji smo navikli. Toni Prug analizira ove konflikte i njihova potencijalna razrje\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenik sa Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107, Sa\u0161a Ceci, nedavno je u nastupu na N1<\/a> povukao niz pitanja o odgovornosti znanstvenika i urednika medija. S jedne strane, znanstvenicima karakter posla i metodologija nala\u017eu da prenesu ono \u0161to im iz rada proizlazi kao istina, kao rezultiraju\u0107e vi\u0111enje stvarnosti. S druge strane, vidovnjak koji recimo tvrdi da lije\u010di ljude dodirom, pogledom ili ne\u010dim tre\u0107i ima biznis model u kojem mu je u interesu da prika\u017ee odre\u0111eno funkcioniranje, bez obzira na to \u0161to se zaista de\u0161ava. Ukratko, njegov je uspjeh zasnovan na tome da la\u017ee. Kako se znanstvenik u medijskom su\u010deljavanju, pita se Ceci, mo\u017ee natjecati s takvim nadrilije\u010dnikom koji u svakom trenutku mo\u017ee lagati a da to nije provjerljivo u formatu medijskog su\u010deljavanja, ako je i provjerljivo uop\u0107e. Kasnija provjera je beskorisna, poruka je odaslana, la\u017e je predstavljena kao istina ogromnom broju gledatelja.<\/p>\n\n\n\n Ceci se pita kako dolazimo u situaciju da se znanstvenik kojem je potraga za istinom diktirana znanstvenom metodom i biznismen kojemu je omogu\u0107eno i po\u017eeljno lagati na\u0111u na istom nivou rasprave, te zar nije posao i odgovornost urednika da kod dru\u0161tveno va\u017enih pitanja poput zdravstva razlu\u010di kome je potrebno dati medijski prostor? Uredni\u010dki posao nije lagan, jer i me\u0111u znanstvenicima ima mali broj onih koji negiraju globalno zatopljenje ili djelotvornost cjepiva, priznaje Ceci. S obzirom na to da najvi\u0161e dijeljenih sadr\u017eaja na dru\u0161tvenim mre\u017eama dolazi sa starih medija, poput novina i TV-a, primarna je odgovornost u rukama njihovih urednika i novinara, zaklju\u010duje znanstvenik.<\/p>\n\n\n\n Problemi koje Ceci razla\u017ee otvaraju niz dodatnih pitanja: \u0161to je taj famozni dru\u0161tveni zna\u010daj, ili javni interes, o kojima je \u010desto rije\u010d, te kojom se logikom u radu vode znanstvenici, a kojom mediji, i kakav utjecaj na njih ima dominantna ekonomska logika. Analiziraju\u0107i slu\u010daj izbacivanja televizije N1<\/a> iz paketa telekom operatera A1, Milan \u017divkovi\u0107 je primijetio kako unato\u010d tome \u0161to akteri pripisuju svoje poteze isklju\u010divo onome \u0161to sami nazivaju komercijalna racionalnost, to nas “ne spre\u010dava da [u ovoj konkretnoj situaciji] vidimo kako isklju\u010divo komercijalne odluke medijskih korporacija onemogu\u0107uju da vijesti do\u0111u do gledatelja, jednako kao \u0161to to obi\u010dno \u010dine politi\u010dki mo\u0107nici.” U kona\u010dnici, poentira \u017divkovi\u0107, dok se u politi\u010dkoj sferi makar deklarativno dr\u017eimo potreba za informiranim stanovni\u0161tvom i pluralizmom mi\u0161ljenja, privatne su firme imune od “javnog nadzora novinarstva”, dok u ekonomiji nemamo niti privid demokracije.<\/p>\n\n\n\n U pozadini sukoba o N1 nalazi se borba izme\u0111u dvije operativne logike: javne, iz \u010dije su perspektive informirano stanovni\u0161tvo i pluralizam mi\u0161ljenja osnovni, ali nikako i jedini, preduvjeti funkcioniranja demokratskog dru\u0161tva, te robno-tr\u017ei\u0161ne, \u010diji je glavni operativni princip profitna, ili kako to akteri ka\u017eu, komercijalna racionalnost. Dok su radnici prisiljeni prodavati svoju radnu snagu za nadnicu zbog zadovoljavanja vlastitih potreba, vlasnici firmi prisiljeni su ostvarivati rastu\u0107e profite, pove\u0107avaju\u0107i obim prodaje, smanjuju\u0107i tro\u0161kove ili osiguravaju\u0107i oligopolnu poziciju koja ih \u0161titi od konkurencije i u odre\u0111enoj mjeri garantira prodaju. Ni radnici ni vlasnici nemaju zna\u010dajniju kontrolu nad tim strukturalnim zadatostima, kao niti nad cijenama, na\u010dinom na koji se vrijednost manifestira u obliku novca u suvremenim dru\u0161tvima u kojima dominira profitno vo\u0111ena robna proizvodnja za tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Politi\u010dka konstitucija dru\u0161tva u obliku nacionalnih dr\u017eava razvila je cijeli niz mehanizama, legalnih formi i procesa, kojima kreira uvjete da takav oblik dru\u0161tveno formirane proizvodnje bogatstva mo\u017ee prosperirati. Drugim rije\u010dima, moderna je parlamentarna dr\u017eava u velikoj mjeri u funkciji dominantnog oblika proizvodnje bogatstva. S obzirom na to da firme operiraju po strukturnoj logici svog profita kao cilja, nisu u stanju biti nosioci promi\u0161ljanja funkcioniranja sustava u cjelini. Stoga takve dru\u0161tvene elemente, poput politi\u010dke i pravne-institucionalne sfere, unato\u010d tome \u0161to im je primarni cilj da omogu\u0107e \u0161to povoljnije odvijanje ekonomskih aktivnosti, ne mogu firme same promi\u0161ljati i formulirati.<\/p>\n\n\n\n Razvoj i o\u010duvanje dominantnog na\u010dina proizvodnje bogatstva zahtijeva kontinuirano pobolj\u0161avanje i stvaranje regulacija. Dijelom zbog tehnolo\u0161kog razvoja i potrebe da ga se dru\u0161tveno oblikuje u postoje\u0107u proizvodnu logiku, poput recimo zatvaranja softvera i recepata za lijekove u patente, a dijelom i zbog hvatanja koraka sa ekonomijama drugih dr\u017eava. Kako bi se takve mjere lak\u0161e legitimirale prevode se kroz ideje koje intuitivno mogu biti prihvatljive, poput koncepta javnog interesa, oblikuju\u0107i narativ i olak\u0161avaju\u0107i zakonsku regulaciju, \u010diji sadr\u017eaj i oblik ovise o konkretnim instancama. Primjerice, nakon kolapsa financijskih tr\u017ei\u0161ta u Velikoj depresiji u SAD-u, novim su se zakonima definirao dru\u0161tveno oblik vrijednosnih papira (Securities Act, 1933), te mjesta i na\u010dini na kojima se njima trguje (Securities Exchange Act, 1934). Unato\u010d tome \u0161to se koncept javnog interesa pojavljuje preko dvjesto puta u tim zakonima, eksplicitne definicije nema, a zaklju\u010dak koji se name\u0107e jest da se podrazumijevao interes kupaca i prodava\u010da vrijednosnih papira<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Osim profitne proizvodnje robe kroz povijest se afirmirala i druga vrsta bogatstva, koju primarno proizvodi javni sektor<\/a>, te koju puno lak\u0161e intuitivno povezujemo s javnim interesom: javno bogatstvo. U drugoj polovici pro\u0161log stolje\u0107a svjedo\u010dili smo eksploziji takve proizvodnje. Financiraju se veliki proizvodni sustavi javnog bogatstva poput javnog zdravstva, \u0161kolstva, skrbi, kulture, sporta, medija, transporta, koji su dostupni besplatno u trenutku kori\u0161tenja, ili daleko ispod tro\u0161kova proizvodnje. U zemljama OECD-a takva proizvodnja (mirovine i doplatke ne uklju\u010dujemo, oni su transferi novca i zasebna kategorija) dose\u017ee oko dvadeset posto BDP-a.<\/p>\n\n\n\n No kako su njegov izvor financiranja porezi, javno je bogatstvo u velikoj mjeri ovisno o uspjesima dominantne profitne robno-tr\u017ei\u0161ne proizvodnje. Stoga se vlade kod investicija u javno bogatstvo moraju voditi pitanjima: kako \u0107e javne investicije pobolj\u0161ati konkurentnost doma\u0107ih firmi i ekonomije u cjelini; ho\u0107e li porezno optere\u0107enje na\u0161koditi profitnim proizvo\u0111a\u010dima ili \u0107e im u kona\u010dnici ipak biti od koristi. Ukratko, mada je javna proizvodnja bogatstva planska i bud\u017eetirana, nije oslobo\u0111ena potvrde njene isplativosti dru\u0161tvu kroz uspjehe doma\u0107e profitne robno-tr\u017ei\u0161ne proizvodnje. Ona je logici profitne proizvodnje i njenoj verifikaciji kroz tr\u017ei\u0161nu prodaju podre\u0111ena, ali posredno. Tu ni\u0161ta nije sporno.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je sporno jest narativ po kojemu je profitna proizvodnja i njena “komercijalna racionalnost” jedini, ili minimalno jedini po\u017eeljni, dru\u0161tveni oblik proizvodnje. Korijen takvog mi\u0161ljenja jest mainstream<\/em> ekonomska teorija u kojoj se profitna robno-tr\u017ei\u0161na proizvodnja smatra proizvodnjom kao takvom. U takvoj teoriji nema razlike izme\u0111u proizvodnje kao op\u0107enitog pojma i profitne robno-tr\u017ei\u0161ne proizvodnje kao specifi\u010dnog dru\u0161tvenog oblika proizvodnje. Isto tako nema razlike izme\u0111u op\u0107enitog pojma proizvod, rezultata bilo koje proizvodnje, i robe kao specifi\u010dnog dru\u0161tvenog oblika proizvoda.<\/p>\n\n\n\n Javna bogatstva nisu roba. Ne proizvode se profitno, ve\u0107 planski, odlukama vlade i lokalnih samouprava. Za razliku od robe, veliki dio javnih bogatstava korisnici ne pla\u0107aju u trenutku kori\u0161tenja, pa su stanovni\u0161tvu dostupna neovisno o individualnoj plate\u017enoj sposobnosti. Ukratko, javna su bogatstva druga\u010diji dru\u0161tveni oblik proizvoda, rezultat druga\u010dije, ne-profitne, planske proizvodnje s kojom se zadovoljava dio potreba u sferama poput zdravstva, \u0161kolstva, skrbi, sporta, kulture, infrastrukture, ali i medija.<\/p>\n\n\n\n Njima ponekad ne zadovoljavamo samo jednu potrebu, ve\u0107 ona mogu biti strukturno utkana u konstituciju dru\u0161tva, poput javnih medija. U tu kategoriju spadaju i obrazovanje i znanost, koji su u dvadesetom stolje\u0107u postali dominantno javno financirani, na \u010demu se bazira tehnolo\u0161ki napredak. Ono \u0161to je postalo specifi\u010dno zadnjih desetlje\u0107a jest da najve\u0107i dio te vrste javnog bogatstva dolazi do stanovni\u0161tva u obliku profitno proizvedenih dobara ili od strane profitnih robno-tr\u017ei\u0161nih proizvo\u0111a\u010da biva zarobljen. U SAD-u je zatvaranje znanosti u patente od strane profitnih firmi regulirano zakonom 1980. godine<\/a>. Najrecentniji primjer takvog dru\u0161tvenog oblikovanja proizvodnje su velikim dijelom javno financirana covid-19 cjepiva. Proizvod je odlukom EU vodstva zarobljen u profitnu proizvodnu logiku. Alternativa je bila da se cjepiva proizvode u dru\u0161tvenom obliku javnog bogatstva, bez da se u proizvodni lanac ugovorima ugradi ni\u010dim nu\u017ena, ali politi\u010dkom odlukom osigurano, profitna logika proizvodnje. Promjene dru\u0161tvenog oblika proizvodnje vidimo i kada javno financirana komunikacijska infrastruktura bude privatizirana, \u0161to je rezultiralo usporavanjem njenog razvoja (u usporedbi sa ostalim EU dr\u017eavama) i previsokim cijenama. Danas ona ve\u0107inskim vlasnicima slu\u017ei za izvla\u010denje profita u majku kompaniju<\/a>, te se kona\u010dno i koristi za gu\u0161enje kriti\u010dkog novinarstva N1 televizije.<\/p>\n\n\n\n Javni su mediji oblik javnog bogatstva s vi\u0161estrukim funkcijama, od stvaranja i odr\u017eavanja kolektivnog identiteta, preko informiranja, edukacije, dru\u0161tvene kritike i pluralizma mi\u0161ljenja. U Hrvatskoj ih nije lako zagovarati jer su zarobljeni od strane vladaju\u0107e stranke i slu\u017ee reprodukciji mi\u0161ljenja i narativa za koje stranka procijeni da su joj u interesu. Sli\u010dno je i s velikim dijelom firmi kojima je dr\u017eava vlasnik kao i sa netr\u017ei\u0161nim dijelom javnog sektora, upravom, administracijom, ali i sa direktnim proizvo\u0111a\u010dima javnog bogatstva, poput zdravstva i \u0161kolstva. Njihovo je kadroviranje zarobljeno od strane vladaju\u0107ih politi\u010dkih stranaka, te im slu\u017ei kao glasa\u010dka ma\u0161ina i kasica-prasica. Princip je sljede\u0107i: mi vama poslove, vi nama glasove i dio bud\u017eeta kroz nepotrebnu ili preskupu javnu nabavu, ili, u najgrubljem formatu, kroz fiktivne usluge. U takvoj situaciji nije lako uvi\u0111ati dru\u0161tvenu korisnost javnog bogatstva niti zagovarati njegovo \u0161irenje.<\/p>\n\n\n\n Kada novi mediji poput Facebooka postanu javne komunikacijske platforme <\/a> i alternativa zarobljenim tradicionalnim javnim medijima, smisleno je razmi\u0161ljati o njihovoj regulaciji ali i kao o kandidatu za transformaciju iz profitnog u javnu formu bogatstva. Jedan od velikih \u0161ire-dru\u0161tvenih problema s Facebookom jest financiranje oglasima. Facebook ne pla\u0107a porez u zemljama odakle oglasi dolaze, direktno razbijaju\u0107i logiku teritorijalnosti poreza, te dodatno proizvodi “digitalni ogla\u0161ava\u010dki jaz<\/a>” kada se protok prihoda od oglasa preusmjeruje od lokalnih medija prema Facebooku, unato\u010d tome \u0161to Facebook ne proizvodi sadr\u017eaj. Nekoliko dr\u017eava ratuje s Facebookom oko toga.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to dru\u0161tvene mre\u017ee \u010dini druga\u010dijima<\/a> su zanemarivo niski fiksni tro\u0161kovi proizvodnje sadr\u017eaja te format tankih slojeva informacija koje gledamo na telefonima i izoliranim okru\u017eenjima poput “zidova” dru\u0161tvenih mre\u017ea. Time se ote\u017eava procjena vjerodostojnosti sadr\u017eaja, a algoritamsko filtriranje sadr\u017eaja dovodi do kognitivnog zarobljavanja<\/a> korisnika platforme, okru\u017euju\u0107i ih sadr\u017eajem koji se poklapa s njihovim stavovima. Kriterij algoritamskog selektiranja slu\u017ei plasiranju ciljanih oglasa, vo\u0111en logikom profitne proizvodnje, onim \u0161to akteri u na\u0161oj A1-N1 sagi zovu komercijalna racionalnost. Nedostatak konteksta, fragmentiranje informacija i zarobljavanje korisnika unutar informacijskih balona su u suprotnosti s informiranjem, edukacijom, dru\u0161tvenom kritikom i pluralizmom mi\u0161ljenja \u2013 njih je na platformama uni\u0161tila kombinacija formata medija i profitne logike. Istovremeno, N1, komercijalna, profitna televizija, koju se izgleda gasi politi\u010dko-ekonomskim pritiskom, ispunjava drasti\u010dno bolje sve nabrojene funkcije od javne televizije.<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, distinkcija javno-privatno nije uvijek garancija odre\u0111enih dru\u0161tvenim dogovorom potrebnih funkcija niti ju je po\u017eeljno sagledavati kao samorazumljivu podjelu. Sli\u010dno je primjerice i sa pojmom javnog interesa koji je \u010desto u suprotnosti s auto-sugestivnosti termina javno jer promovira strukturne regulacije potrebne za individualni uspjeh profitnih robno-tr\u017ei\u0161nih aktera. No ono \u0161to profitni robno-tr\u017ei\u0161ni mediji te\u0161ko mogu kvalitetno analizirati \u2013 jer ide protiv strukturnih zadatosti svih robno-tr\u017ei\u0161nih firmi (profitne motivacije, privatne akumulacije bogatstva i robe kao dru\u0161tvenih oblike proizvodnje) \u2013 jest proizvodnja javnog bogatstva. Dobar je primjer ove sistemske slijepe pjege Index.hr, u nekim aspektima jedan od najkvalitetnijih hrvatskih medija, kod kojega je obrada gotovo svih tema vezanih za javne investicije i proizvodnju javnog bogatstva negativno intonirana i ideolo\u0161ki usmjerena Indexovim profitnim na\u010dinom funkcioniranja.<\/p>\n\n\n\n Neprofitni javno financirani mediji lak\u0161e mogu shva\u0107ati karakter javnog bogatstva jer se rezultat njihovog rada \u010desto pojavljuje u istom obliku. Dodatno, mandat ispunjavanja gore spomenutih dru\u0161tvenih funkcija je te\u017ee pogaziti bez pritiska profitne logike i akumulacije bogatstva. Stoga mo\u017eemo re\u0107i da predstavljaju javni interes i da je njihovo postojanje dru\u0161tvu va\u017eno zbog strukturnih zadatosti proizvodnje bogatstva. U ovom slu\u010daju pojam javnog interesa zadobiva druga\u010dije, javnim bogatstvom i dru\u0161tvenim funkcijama medija okarakterizirano, zna\u010denje. No kako nam politi\u010dko zarobljavanje glavne javne medijske ku\u0107e pokazuje da je centralizirani veliki javni sustav podlo\u017eniji direktnoj kontroli koja name\u0107e specifi\u010dne politi\u010dko-ekonomske interese i blokira spomenute dru\u0161tvene funkcije medija, potrebno je promisliti druga\u010diji odabir strukture javno financiranih medija<\/a>. Odabir ve\u0107eg broja autonomnih, decentraliziranih neprofitnih javnih medija je jedna od opcija. Dodatan je argument da bi se time pru\u017eila \u0161ansa razvijanju alternative populizmu, senzacionalizmu i la\u017enim vijestima<\/a> kojima smo bombardirani u trenutnom koktelu kojim dominiraju oglasima financirane monopolne dru\u0161tvene mre\u017ee, profitni mediji i politi\u010dki zarobljeni veliki javni mediji.<\/p>\n\n\n\n Slu\u010daj N1 u Hrvatskoj ipak ukazuje da logika razdvajanja javnog od privatnog, u slu\u010daju medija i njihovih dru\u0161tveno po\u017eeljnih funkcija, nije binarno jasna. Pote\u0161ko\u0107e i promjene regulacijskih odluka Europske komisije koje se ti\u010du dr\u017eavnih potpora i razdvajanja javnog od profitno-tr\u017ei\u0161nog proizvedenog bogatstva tako\u0111er ukazuju da liniju razgrani\u010denja nije jednostavno povu\u0107i<\/a>, \u010dak ni kada je primarna namjera regulacije promoviranje profitno-tr\u017ei\u0161ne proizvodnje i me\u0111unarodnog natjecanja proizvo\u0111a\u010da. Problemi na koje regulatori nailaze<\/a> ukazuju na to da bi prepoznavanje karaktera javnih medija kao oblika javnog bogatstva omogu\u0107ilo jasnije razumijevanje o tome \u0161to nam profitno-tr\u017ei\u0161na proizvodnja u medijskoj sferi mo\u017ee donijeti, a \u0161to s njom gubimo, te u kojem pravcu bi se financiranje i selekciju javnih medija moglo mijenjati kako bi se osigurale po\u017eeljne dru\u0161tvene funkcije medija, tj. ono \u0161to bi u medijskoj proizvodnji mogli zvati javnim interesom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Poslovno-politi\u010dki spor na relaciji A1-N1 koji je ve\u0107 tjednima tema javnih rasprava, postavlja dubinski sukob javnog i profitnog interesa u kompleksniji okvir od onog na koji smo navikli. Toni Prug analizira ove konflikte i njihova potencijalna razrje\u0161enja. Znanstvenik sa Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107, Sa\u0161a Ceci, nedavno je u nastupu na N1 povukao niz pitanja o odgovornosti […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":37548,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1347,28,789],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[284],"class_list":["post-37524","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-a1-n1","tag-mediji","tag-medijska-politika","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37524","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37524"}],"version-history":[{"count":31,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37561,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37524\/revisions\/37561"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37548"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37524"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=37524"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=37524"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=37524"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=37524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Proizvodnja bogatstva<\/h2>\n\n\n\n
Druga\u010diji oblik dru\u0161tvenog proizvoda<\/h2>\n\n\n\n
Kognitivno zarobljavanje<\/h2>\n\n\n\n