Devastacija za\u0161ti\u0107enih prirodnih podru\u010dja Hrvatske, pogotovo \u0161uma i onih za\u0161ti\u0107enih ekolo\u0161kom mre\u017eom NATURA 2000, napokon je postala temom od interesa javnosti i mejnstrim medija. Godinama strpljivo pribrajane nepravilnosti sada napokon \u010dine dovoljno veliki korpus materijala da bi se \u0161ira javnost njima po\u010dela baviti. Put kojeg je bilo potrebno prije\u0107i do ove faze, nije nimalo nepoznat, dapa\u010de, on postaje ud\u017ebeni\u010dki slu\u010daj rje\u0161avanja korupcije u zemlji, i prisiljavanja “institucija da rade svoj posao”. Sve po\u010dne osobnim naporima anonimnih marginalnih aktivista, a nikada kao organizirano, “proaktivno” \u2013 samoinicijativno \u2013 djelovanje “nadle\u017enih tijela” i “nadle\u017enih institucija”. U toj se fazi (aktivisti\u010dki) dokazni materijal strpljivo prikuplja godinama, cijelo vrijeme na margini, bez ikakvih sistemskih javnih potpora za obavljanje posla za kojeg su “nadle\u017ene institucije” kvalitetno javno financirane. Paralelno s dokazima, po inerciji koju zahtjeva aktivizam, stje\u010du se i pravno razumijevanje, stru\u010dno znanje i organizacijske vje\u0161tine. Idu\u0107i korak je obi\u010dno upozoravanje institucija, podno\u0161enje kaznenih prijava, obavje\u0161tavanje premijera i drugih oblika vrhovne i izvr\u0161ne vlasti, i naravno, medija. Me\u0111utim, u okolini u kojoj svaka afera traje koliko i osje\u0107aj skandaloznosti izazvan medijskim naslovima, stvar obi\u010dno padne u zaborav, jer institucije u Hrvatskoj, ako i rade svoj posao, svakako pritom nikamo ne \u017eure. \u0160tetni doga\u0111aji se nastavljaju, \u0161to u nedostatku boljih opcija zahtijeva odre\u0111enu eskalaciju.<\/p>\n\n\n\n
U slu\u010daju ilegalnog, a dopu\u0161tenog, kr\u010denja \u0161uma u Hrvatskoj eskalacija je bila poprili\u010dno mirna, i udarala je ponovno u srce pitanja “\u0161to li \u0107e Europa misliti o nama”. Tako je antifa\u0161isti\u010dka braniteljska udruga Vidra u oktobru 2020. poslala iscrpni izvje\u0161taj<\/a> kojeg smo ve\u0107 spominjali<\/a>, europskom parlamentarcu Thomasu Waitzu<\/a> koji pripada austrijskim Zelenima. Tek nakon toga, mediji su po\u010deli uzimati stvar ozbiljnije, no ne zbog toga \u0161to ranije nije bilo interesa. Dapa\u010de, novinari ve\u0107 godinama poku\u0161avaju dokazati korupciju u Hrvatskim \u0161umama \u0161to se pokazalo izrazito te\u0161kim poslom, jer \u0161to \u0107e \u0161umari i rend\u017eeri re\u0107i u offu<\/em>, uz \u010da\u0161u vina u planinarskome domu, u pravilu ne \u017eele ponoviti slu\u017ebeno, pred kamerama ili u diktafon. Stoga je ovaj izvje\u0161taj do\u0161ao izvrsno kao povod da se o temi napokon propi\u0161e. Tako \u0107ete trenutno malo te\u017ee na\u0107i medij u zemlji koji nema makar jednog novinara na slu\u010daju Hrvatskih \u0161uma, jer \u010dini se, svima je napokon prekipjelo. No, \u0161to to pi\u0161e u Izvje\u0161taju koji je alarmirao i novinare i \u010ditatelje?<\/p>\n\n\n\n Ukratko, u Izvje\u0161taju su navedene kao prvo slike, karte, dokumenti i jasni brojevi koji pokazuju crno-na-bijelo da trgova\u010dko dru\u0161tvo kojem je povjereno upravljanje na\u0161im \u0161umama to ne radi kako se od njih o\u010dekuje. Drugo, jasno se pokazuje kako je odr\u017eavanje \u0161uma takvo da se sav \u0161umski prirast odmah i kr\u010di. Tre\u0107e, pokazalo se da se prilikom trgovine drvnom robom ne \u0161tite lokalne potrebe, ve\u0107 se preferira me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te. To ve\u0107 godinama nije u skladu sa ekolo\u0161kim propisima koje HR treba po\u0161tivati, a svakako vi\u0161e nije u skladu sa aktualnim Zelenim planom za Europu, jer je ekolo\u0161ki otisak takve logike znatno ve\u0107i od onoga koji zahtijeva da se \u0161ume eksploatiraju lokalno \u2013 samo karbonski otisak prevoza do me\u0111unarodnog tr\u017ei\u0161ta dovoljno je velik da cijenu takve eksploatacije u\u010dini previsokom. <\/p>\n\n\n\n I upravo u ovome, po meni, le\u017ei prva kontradikcija izme\u0111u prakse i propisa: Hrvatske \u0161ume d.o.o. imaju pratiti odredbe i pravilnike koji se naslanjaju na zakone koji se naslanjaju na me\u0111unarodne propise koji uklju\u010duju i brojne ekolo\u0161ke konvencije, od napa\u0107enog i zavr\u0161enog Kyoto sporazuma, pa do Pari\u0161koga iz 2015. i sada Zelenog plana za Europu. Ipak, zakoni, uredbe i pravilnici koje \u010ditam posljednjih tjedan dana ne navode nikakve sankcije, nikakva jasno vidljiva zakonska ograni\u010denja u poprili\u010dno \u0161irokom djelokrugu datom Hrvatskim \u0161umama, ali i “nadle\u017enim javnim ustanovama”. Kada primjerice poku\u0161ate na\u0107i malo vi\u0161e informacija o toj nadle\u017enosti javnih ustanova \u2013 bilo za upravljanje \u0161umama, ekolo\u0161ki za\u0161ti\u0107enim podru\u010djima i onima u NATURA 2000 mre\u017ei, u dokumentima u pravilu pi\u0161e “prema mjesnoj nadle\u017enosti”, a ona je definirana prema \u017eupanijskim i drugim granicama. To zna\u010di da jedna \u0161uma u dvije \u017eupanije ima dvije nadle\u017ene institucije. To i nije toliki problem, koliko meni se \u010dini, jeste to da svaka “mjesna nadle\u017enost” osniva svoju javnu instituciju koju morate iskopati gotovo forenzi\u010dkim metodama za pojedinu \u017eupaniju. No, ok, da stvar funkcionira pravno, mo\u017eda bi te institucije bolje odra\u0111ivale svoje poslove, pa ne bi bilo zabuna poput pitanja prioriteta (na primjeru pla\u017ee Saharun, dvije godine za redom postavljalo se pitanje \u0161to je va\u017enije \u2013 Posidonija koja omogu\u0107ava reprodukciju riba, ili kristalni pijesak na obali pla\u017ee; austrijski akvadukt ili postoje\u0107i ekosustav u za\u0161ti\u0107enom podru\u010dju). To je ujedno i druga va\u017ena kontradikcija: od \u0161ume propisa, nemogu\u0107e je raspoznati \u0161to se to\u010dno smije, a \u0161to se ne smije raditi na pojedinom za\u0161ti\u0107enom podru\u010dju.<\/p>\n\n\n\n Zato imamo studije o utjecaju na okoli\u0161, one \u010dine tre\u0107u kontradikciju. Njihova va\u017enost je neizmjerna. U birokratskoj d\u017eungli, u kojoj je bez pravnih i forenzi\u010dkih analiza te\u0161ko ustanoviti stvarnu hijerarhiju propisa, studije su reproducirana znanja stru\u010dnjaka koji vlastoru\u010dnim potpisom, vlastitim imenom i prezimenom i ugledom stoje iza rezultata stru\u010dnih biolo\u0161kih i ekolo\u0161kih studija, stoga je za o\u010dekivati da su one donesene u skladu s nekim propisima. Me\u0111utim, ova se kontradikcija onda naslanja na onu prethodnu: \u0161umu propisa i nadle\u017enosti. Ako \u010ditate takve studije, one znaju utvrditi da je ne\u0161to u skladu sa pravnim okvirom. Dakle, ako je u skladu sa pravnim okvirom, onda je dopu\u0161teno. Tako na balkanskim rijekama imamo poplavu hidroelektrana, jer su studije o utjecaju na okoli\u0161 u skladu s propisima, koji su pak na\u010dela europskih direktiva transponirana u nacionalna zakonodavstva, ali po principu “leges imperfectae” \u2013 propisa koji ne propisuju nikakve penale, sankcije ni rokove. Tako da ako se netko \u017eeli i \u017ealiti na neku studiju, na neki proces, na neki projekt, nerijetko financiran i europskim sredstvima, mo\u017ee se \u017ealiti \u2013 “nadle\u017enim institucijama”. One su ujedno provoditelji projekata i \u010desto sami odlu\u010duju o tome \u0161to je dopu\u0161teno, a \u0161to nije na njihovom podru\u010dju, i tu le\u017ei \u010detvrta kontradikcija.<\/p>\n\n\n\n I \u0161to se onda doga\u0111a, savr\u0161eno je jasno sa stranica Ministarstva gospodarstva i odr\u017eivog razvoja (biv\u0161e ministarstvo za\u0161tite okoli\u0161a (sic!)). Tamo mo\u017eete prona\u0107i projekte, i ocjene zakonitosti i studije o utjecaju na okoli\u0161. Stru\u010dnjaci procijene da je projekt u skladu s propisima, pa ministarstvo procijeni da je projekt u skladu sa studijom o utjecaju na okoli\u0161, i krug je potpuno zatvoren, bez da itko zapravo zna \u0161to je tu to\u010dno u skladu s \u010dim, jer \u010dini se sigurno samo to da ni\u0161ta nije u skladu sa svrhom i ciljem dono\u0161enja ekolo\u0161kih zakona.<\/p>\n\n\n\n Isti postupak vidimo u Izvje\u0161taju Vidre europskom parlamentarcu koji je potom podnio izvje\u0161taj Europskoj komisiji \u0161to je zainteresiralo hrvatsku javnost. U njemu vidimo da su o svemu obavije\u0161teni i premijer, i dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo i svi referentni ministri i druge “nadle\u017ene institucije”, pa ipak, nije se dogodilo ni\u0161ta, i tako ve\u0107 tri godine. Sve dok nismo do\u0161li do sada\u0161nje to\u010dke u vremenu. Situacija je zrela, javnost je zrela i politika mora biti zrela -bila spremna na to ili ne. <\/p>\n\n\n\n S obzirom na milijarde eura koji se upravo po\u010dinju slijevati u prora\u010dune zemalja \u010dlanica za europske politike, tema zelenog i odr\u017eivog upravljanja zemljom nikada u povijesti nije bila va\u017enija. Period pred nama mo\u017ee se pokazati korumpiranijim od kuponske privatizacije i tranzicije iz devedesetih, jer kao i svaka tranzicija i ova nosi priliku za ogromno profitiranje. Jednom smo ve\u0107 ispali potpuni tranzicijski gubitnici, i budu\u0107i da se kroz \u0161umu zelene birokracije nemogu\u0107e provu\u0107i, budu\u0107i da se sva\u0161ta odobrava, a ni\u0161ta ne sankcionira, moramo biti posebno oprezni i pritiskati “institucije” ako ne \u017eelimo ponovno gledati op\u0107u javnu rasprodaju i tajkunski raspa\u0161oj koji smo ve\u0107 gledali u devedesetima. Istaknimo samo da je Vidra izra\u010dunala da manjkovi u drvnoj robi (dakle drvo prodano sumnjivim kanalima i izvan okvira propisa) iznosi 17 milijuna kubnih metara \u0161ume i jednu milijardu eura kroz deset godina. A to su pokazatelji u samo jednom dijelu ekolo\u0161ke industrije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Devastacija za\u0161ti\u0107enih prirodnih podru\u010dja Hrvatske, pogotovo \u0161uma i onih za\u0161ti\u0107enih ekolo\u0161kom mre\u017eom NATURA 2000, napokon je postala temom od interesa javnosti i mejnstrim medija. Godinama strpljivo pribrajane nepravilnosti sada napokon \u010dine dovoljno veliki korpus materijala da bi se \u0161ira javnost njima po\u010dela baviti. Put kojeg je bilo potrebno prije\u0107i do ove faze, nije nimalo nepoznat, […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":37512,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1342,727,357,711,1343,1232,34,771,819],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-37508","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hrvatske-sume","tag-klimatska-kriza","tag-klimatske-promjene","tag-klimatski-plan","tag-ministarstvo-gospodarstva-i-odrzivog-razvoja","tag-natura-2000","tag-tranzicija","tag-zelena-tranzicija","tag-zeleni-plan-za-europu","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37508","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37508"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37508\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37523,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37508\/revisions\/37523"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37508"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37508"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37508"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=37508"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=37508"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=37508"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=37508"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Proturje\u010dja koja ote\u017eavaju o\u010duvanje prirode<\/h2>\n\n\n\n