Pod pritiskom pandemijskih izazova ponovno smo saznali \u0161to zna\u010di efikasan i koordiniran javni zdravstveni sustav. Zagovori daljnje privatizacije zdravstva ustuknuli su pred problemom s kojim se cijeli svijet suo\u010dava, a pojedine zemlje su se u nedostatku kapaciteta javnog zdravstva odlu\u010dile i za privremenu i djelomi\u010dnu nacionalizaciju privatnog sektora. Me\u0111utim, unato\u010d krajnje ekstremnoj situaciji izostali su sna\u017eniji politi\u010dki pritisci u smjeru preispitivanja uloge i funkcije privatnog zdravstva, tj. svih onih dru\u0161tvenih rizika koje zdravstvena usluga u statusu robe nosi sa sobom. Mo\u017eda \u0107e za to do\u0107i vrijeme nakon stabilizacije pandemijske situacije, ali argumenata sigurno ne manjka.<\/p>\n\n\n\n
I tu ne mislimo samo na onaj moralno-politi\u010dki argument po kojem bi svatko trebao dobiti jednaku zdravstvenu ulogu bez obzira na imovinsko stanje. Naime, zdravstvena usluga ne zadovoljava kriterije za robu koja se kupuje po tr\u017ei\u0161tu ni po ekonomskim ud\u017ebenicima koji ina\u010de smatraju da je roba optimalan oblik organizacije ekonomske proizvodnje i distribucije. Razloge je nedavno fino i jezgrovito pojasnio ameri\u010dki sociolog Dylan Riley u novom broju New Left Reviewa. Tamo je Riley objavio svojevrsni politi\u010dki leksikon pandemije naslova “Lockdown Limbo<\/a>” u kojem je svoje mjesto na\u0161la i odrednica Soma<\/em>, tj. tijelo. Argumentaciju vrijedi prenijeti jer je politi\u010dki neophodna i prili\u010dno efektna.<\/p>\n\n\n\n Nakon sarkasti\u010dne usporedbe jelovnika u restorana i cjenika usluga u kakvoj privatnoj poliklinici ameri\u010dki sociolog zaklju\u010duje da je robni oblik neprikladan za zdravstvenu uslugu i nudi tri razloga koji tu neprikladnost potvr\u0111uju. Za po\u010detak, izjedna\u010davanje pacijenta i potro\u0161a\u010da je kriva perspektiva jer ignorira prirodu odnosa izme\u0111u pacijenta i lije\u010dnika. Pacijent tra\u017ei skrbi lije\u010dnika, medicinskih sestara i specijalista ne zbog toga jer oni nude usluge ve\u0107 zato \u0161to su stru\u010dnjaci. Odnos ne funkcionira tako da pacijent kao suvereni potro\u0161a\u010d bira izme\u0111u usluga koje se nude ve\u0107 stru\u010dnjaci odre\u0111uju koja usluga ima uop\u0107e koristi za pacijenta. Robni oblik potkopava samu prirodu tog odnosa i uvodi fikciju suverenog potro\u0161a\u010da u odnos u kojem laik ovisi o stru\u010dnom znanju.<\/p>\n\n\n\n Drugi problem s robnim oblikom i zdravstvenim uslugama ti\u010de se slavnog koncepta marginalne korisnosti. Tim konceptom ekonomisti nastoje objasniti potro\u0161a\u010dke preference i odrediti koli\u010dinu odre\u0111enog proizvoda koju potro\u0161a\u010d namjerava kupiti. Svakom novom kupljenom jedinicom proizvoda mo\u017ee se pove\u0107avati ukupna korisnost za potro\u0161a\u010da, ali nakon odre\u0111enog broja jedinica mo\u017ee i opadati. Uzmimo banalni primjer, drugi pojedeni burger mo\u017ee vam donijeti dodatno zadovoljstvo, a tre\u0107i vas mo\u017ee natjerati na povra\u0107anje. Me\u0111utim, u slu\u010daju zdravlja se ne radi o kvantitativnoj akumulaciji jedinica, ve\u0107 o kvalitativnom stanju: zdravlju. Ako vam je potrebna neka operacija ne\u0107ete je raditi sve dok vam pru\u017ea u\u017eitak ve\u0107 jednom, ako ne bude komplikacija. Jer ste na taj na\u010din ozdravili. Zdravstvena usluga osporava logiku marginalne korisnosti jer je priroda potreba sasvim druk\u010dija.<\/p>\n\n\n\n