Ako se negativno naslje\u0111e pokojnog gradona\u010delnika Bandi\u0107a mo\u017ee promatrati kroz sve probleme koje nije rije\u0161io u dvadesetak godina svoje vladavine, onda jaku\u0161eve\u010dka planina sme\u0107a stoji kao najefektniji simbol i ujedno ponajve\u0107i problem s kojim \u0107e se budu\u0107a gradska vlast morati suo\u010diti. Koliki su realni razmjeri tog problema? Kako izgleda \u017eivot stanara u blizini odlagali\u0161ta? I kakva im je perspektiva za budu\u0107nost? Luka Ostoji\u0107 je razgovarao sa stru\u010dnjacima i stanovnicima kvartova u blizini gradskog odlagali\u0161ta otpada. <\/p>\n\n\n\n
Ma koliko nam se ekolo\u0161ki problemi \u010dinili u\u017easno va\u017enima, i dalje te\u0161ko nadilazimo osje\u0107aj komotnosti i nevjerice da \u0107e se za na\u0161eg \u017eivotnog vijeka dogoditi ne\u0161to stra\u0161no<\/em>. Ve\u0107 dugo svjedo\u010dimo nizu ekolo\u0161kih katastrofa diljem svijeta i pratimo znanstvene tvrdnje o neodr\u017eivosti sada\u0161njeg na\u010dina \u017eivota, ali problem se odla\u017ee sve dok se ne pojavi neka velika kataklizma koja bi nam promijenila svakodnevicu. No problem je \u0161to nas vjerojatno ne o\u010dekuje takav nagli rez, nego kontinuirani \u017eivot u neugodnoj i opasnoj klimi kakvu \u0107emo prihvatiti kao normalan dio \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Zagreb je tako bez velike pompe polako postao jedan od najzaga\u0111enijih gradova u Europskoj uniji<\/a>, a o le\u017eernosti gradskog odnosa prema okoli\u0161u i zraku govori i \u010dinjenica da se gradsko odlagali\u0161te otpada ve\u0107 skoro 60 godina nalazi u samom gradu, u naselju Jaku\u0161evec, 400 metara od najbli\u017eih ku\u0107a i oko \u0161est kilometara od centra. Ako se negativno naslje\u0111e pokojnog gradona\u010delnika Bandi\u0107a mo\u017ee promatrati kroz sve probleme koje nije rije\u0161io u dvadesetak godina svoje vladavine, onda jaku\u0161eve\u010dka planina sme\u0107a stoji kao najefektniji simbol i ujedno ponajve\u0107i problem s kojim \u0107e se budu\u0107a gradska vlast morati suo\u010diti. Koliki su realni razmjeri tog problema? Kako izgleda \u017eivot stanara u blizini odlagali\u0161ta? I kakva im je perspektiva za budu\u0107nost?<\/p>\n\n\n\n Masovno odlaganje otpada na Jaku\u0161evcu po\u010delo je 1965., nakon velike poplave u Zagrebu, kad se gradnjom nasipa na Savi otvorio prostor gdje se po\u010delo neplanski dovoziti sme\u0107e. Jaku\u0161evec je do 2000. postao najve\u0107e neure\u0111eno odlagali\u0161te u ovom dijelu Europe, a onda je do 2003. sanirano i otvoreno ure\u0111eno odlagali\u0161te koje je zaprimalo manju povr\u0161inu (54 ha) i bilo kori\u0161teno planski. No, kako u svom radu<\/a> pi\u0161u Damir Bar\u010di\u0107 i Valentina Ivan\u010di\u0107, i ure\u0111eno odlagali\u0161te zaga\u0111uje okoli\u0161 kroz deponijski plin i procjedne vode, \u0161to je lo\u0161e ne samo zbog blizine naselja, nego i zato \u0161to je deponij smje\u0161ten uzvodno od \u010crnkovca gdje su glavne gradske pri\u010duve pitke podzemne vode. Budu\u0107i da se ni nakon sanacije nije smanjila koli\u010dina te\u0161kih metala u podzemnim vodama, deponij ugro\u017eava zdravlje cijelog grada.<\/p>\n\n\n\n Osim samog deponija, na istoj lokaciji nakon sanacije niknuli su kompostana, drobilica kamenja i agregati za dobivanje struje iz deponijskih plinova. Tonko Bogovac, magistar fizike-geofizike, stanovnik Utrina i \u010dlan platforme “Zagreb je na\u0161!”, podrobnije nam navodi njihovu specifi\u010dnu problemati\u010dnost: “Sumporovodik je otrovan, ali ina\u010de puno poznatiji po svojem nesno\u0161ljivom smradu. Nastaje primarno u kompostani te u manjoj mjeri na odlagali\u0161tu otpada, te kao takav mu\u010di primarno gradsku \u010detvrt Novi Zagreb – istok. Glavnina problema mo\u017ee se rije\u0161iti ulaganjem u zatvoreni oblik kompostiranja. U sklopu sustavnog rje\u0161enja zbrinjavanja otpada mogu\u0107e je i zatvaranje postoje\u0107e kompostane i uspostava nove na lokaciji van naselja. \u0160to se drobilice kamenja ti\u010de, “zasigurno je da na najlokalnijoj razini neposredno pored drobilice mo\u017ee do\u0107i do izuzetno visokih koncentracija sitnih \u010destica. Svakako bi bilo nu\u017eno analizirati satne podatke s postaje Jaku\u0161evec koji nisu javno dostupni, ali na razini prosje\u010dne godi\u0161nje i dnevne koncentracije ne vidi se zna\u010dajno pove\u0107anje u koncentracijama, mogu\u0107e upravo zbog udaljenosti postaje od izvora zaga\u0111enja. Dodatno, nu\u017eno je postaviti pitanje kakav je to\u010dno sastav materijala koji se drobi drobilicom, pogotovo jer neke vrste gra\u0111evinskog otpada za koje postoji opravdana sumnja da se drobe na Jaku\u0161evcu mo\u017ee biti izrazito opasna za zdravlje (azbest).”<\/p>\n\n\n\n Kako vidimo ve\u0107 iz ove izjave, nije lako do\u0107i do relevantnih podataka o utjecaju na okoli\u0161. Ne postoji dostupno sustavno istra\u017eivanje o broju malignih ili drugih povezanih bolesti u naselju i obli\u017enjim kvartovima, nego se u raznim medijima mo\u017ee nai\u0107i na podatak da je 16% stanovnika Jaku\u0161evca oboljelo od raka, \u0161to je daleko iznad dr\u017eavnog prosjeka. O kvaliteti zraka u gradu mo\u017eemo se nominalno informirati preko tri mjerne mre\u017ee, no u samom naselju Jaku\u0161evec, u neposrednoj blizini deponija, kvalitetu mjeri samo posebna gradska mre\u017ea koja ne objavljuje aktualne podatke, nego periodi\u010dne izvje\u0161taje. Izvje\u0161taj za 2020. godinu, dostupan na gradskoj stranici,<\/a> podrobno opisuje kako su rezultati mjerenja prikupljeni, no sami rezultati “prikazani su i obra\u0111eni u prilozima 1-3 (nalaze se u elektroni\u010dkom obliku na USB-u).” (str. 14) Priloga uz izvje\u0161taj nema (o USB-u da ne pri\u010damo), no ipak saznajemo da je prisutnost sumporovodika bila daleko vi\u0161a od dozvoljene razine: grani\u010dna vrijednost pri satnom mjerenju ne smije biti prekora\u010dena vi\u0161e od 24 puta tijekom kalendarske godine, a bila je prekora\u010dena 285 puta. U evaluaciji rezultata zatim se bez daljnjeg obrazlo\u017eenja tek navodi: “Iz raspolo\u017eivih podataka nije mogu\u0107e sa sigurno\u0161\u0107u utvrditi predominantni izvor one\u010di\u0161\u0107enja.” (str. 15)<\/p>\n\n\n\n Bogovac potvr\u0111uje da metode mjerenja nisu adekvatne jer tri postoje\u0107e mjerne mre\u017ee nisu povezane u zajedni\u010dki sustav. “Zasad ne postoji centralizirani servis koji bi prikupljao i prikazivao sve podatke u stvarnom vremenu. Takvo upravljanje sustavom je nedopustivo – osim opremanja postaja s mjernim ure\u0111ajima za PM2.5 i sumporovodik, potrebno je sve mjerne postaje umre\u017eiti u zajedni\u010dki sustav koji \u0107e transparentno objavljivati sve prikupljene podatke u stvarnom vremenu i obavijestiti gra\u0111ane o opasnim koncentracijama razli\u010ditih zaga\u0111iva\u010da.” Takva netransparentnost ipak ide na ruku politi\u010dkoj vlasti koja manipulacijom podataka mo\u017ee umanjiti zna\u010daj problema kako bi unedogled odga\u0111ala njegovo rje\u0161avanje. Prvi slu\u017ebeni rok za zatvaranje odlagali\u0161ta bio je kraj 2010. godine, a rok je zatim pomaknut na kraj 2018. godine jer Grad u me\u0111uvremenu nije izgradio planiranu spalionicu otpada, a dozvola za rad odlagali\u0161ta potom je produ\u017eena do 2028.<\/p>\n\n\n\n Naposljetku, valja uzeti u obzir i \u010dinjenicu da \u0161tetni utjecaj nije ponekad ni mogu\u0107e izmjeriti. Bogovac ka\u017ee: “Jasno je da je smrad kao takav dovoljan da se zrak kategorizira zaga\u0111enim, me\u0111utim iz perspektive kvalitete zraka to je te\u0161ko kvantificirati (koji spojevi su odgovorni, gdje nastaju, u kojim koncentracijama ih ljudi osjete, u kojim koncentracijama su \u0161tetni, kako se pona\u0161aju u atmosferi, itd.).” Da bismo popunili rupe u podacima i da bismo poku\u0161ali dobiti neizmjeriv<\/em> dojam \u017eivota uz deponij, zaputili smo se prema Jaku\u0161evcu.<\/p>\n\n\n\n Prvo smo razgovarali s Dorom koja s partnerom \u017eivi u stanu u Dugavama, s direktnim pogledom na deponij. Dora nam navodi da uglavnom ne osje\u0107a neugodan miris jer je odrasla u toj \u010detvrti, no njezin partner koji se prije tri godine doselio iz Gajnica prili\u010dno jasno osje\u0107a razliku u kvaliteti zraka. Oboje dobro pamte ljeto 2019. kad ih je u 3 sata ujutro probudio intenzivan smrad zbog velikog po\u017eara na Jaku\u0161evcu. “Zimi zna jako smrditi, kao i ljeti. Oko 95 dana u godini smrdi dovoljno jako da osjeti\u0161”, ka\u017ee Dora i dodaje da je “po parametrima zrak lo\u0161, gori nego u ostatku grada. Nije stvar u prometu jer ovdje promet nije toliko gust, a i ima puno zelenih povr\u0161ina.” O \u017eivotu u Dugavama ina\u010de ima samo rije\u010di hvale: “Osim Jaku\u0161evca i manjka tramvaja, kvart je predivan, odli\u010dno je osmi\u0161ljen i ima sve \u0161to ti treba. Otpad je doslovno jedini veliki problem, ali takav je da zasjenjuje sve ostalo. Nije ugodno tu \u017eivjeti, pogotovo ako zna\u0161 vi\u0161e o mogu\u0107im zdravstvenim posljedicama. Ako \u0107u imati familiju, ne bih voljela da mi djeca tu odrastaju.” Kao stanovnica Dugava nema pravo na naknadu zbog umanjene kakvo\u0107e \u017eivljenja koju je Grad po\u010deo davati stanovnicima Jaku\u0161evca nakon \u0161to su 2012. blokirali ulaz u odlagali\u0161te. Naknadu provizorno odre\u0111uje gradona\u010delnik<\/a>, a pro\u0161le godine iznosila je 6.000 kuna godi\u0161nje po \u010dlanu ku\u0107anstva. Dora pak ne vidi naknadu kao kompenzaciju, nego kao politi\u010dki trik: “Bandi\u0107 je tom relativno malom naknadom u\u0161utkao lokalne gra\u0111ane. Nisu ljudi krivi \u0161to to primaju, ali \u0161teta \u0161to se to dogodilo jer je upravo njihov revolt mogao biti va\u017ean u rje\u0161enju problema.”<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dne dojmove ima i Nevena koja s mu\u017eem i pred\u0161kolskim djetetom \u017eivi u novogradnji na granici Dugava i Jaku\u0161evca. “Mi smo tu doselili 2009. godine. Tad je bila pri\u010da da \u0107e se sve zatvoriti najkasnije do 2015., zaklju\u010dili smo da nam to ne\u0107e smetati nekoliko godina, ali ni\u0161ta se nije dogodilo.” No, iako deponij nije zatvoren, ne \u017eale \u0161to su doselili. “Nemamo puno neugodnosti. Ponekad se osjeti smrad, naj\u010de\u0161\u0107e ljeti, ali tad uglavnom nismo u Zagrebu. No\u0107u se zna osjetiti kad krene sagorijevanje, i ve\u0161 zna poprimiti miris, ali ne osje\u0107amo izravne posljedice osim \u0161to znamo da mnogi ljudi u naselju obolijevaju od malignih bolesti.” Nevena ipak isti\u010de pozitivne strane \u017eivota u dijelu grada koji ima zna\u010dajan potencijal za razvoj: “Mi smo tu izvan svih gu\u017evi, \u017eivimo u novogradnji, imamo dovoljno prostora oko sebe, ozra\u010dje je pomalo seosko, a u centru si za 15 minuta. Dobro nam je osim \u0161to je uvijek u pozadini taj problem one\u010di\u0161\u0107enja i potencijalno ve\u0107ih zdravstvenih problema koji nas mo\u017eda \u010dekaju, ali nadamo se da \u0107e se u nekoj skoroj budu\u0107nosti sanirati.”<\/p>\n\n\n\n Kako zalazimo u unutra\u0161njost naselja, situacija je ipak sve slo\u017eenija i gora. Dominik, student za\u0161tite okoli\u0161a koji \u017eivi s obitelji u naselju Jaku\u0161evec, potvr\u0111uje da je “kompostana najve\u0107i problem jer stvara najvi\u0161e smrada, pogotovo ljeti kad zbog temperature sve krene isparavati. Parametri pokazuju da je zrak zaga\u0111eniji nego u ostatku grada. Nije da ljudi izmi\u0161ljaju, nego je to dokazano, ali o tome se ne pri\u010da niti se previ\u0161e zna.” Dominik isti\u010de i specifi\u010dne probleme koji ukazuju na nepotpunu i nemarnu urbanizaciju ovog dijela grada. On \u017eivi u jednoj od prvih novogradnji koje su podignute po\u010detkom 2000-ih. “Kao klinac sam imao prednost jer sam odrastao na poljima, igrao sam se s divljim ze\u010devima, ali djeca danas nemaju tu prednost jer je gradnja pomahnitala, gradi se pretjerano i prebrzo. U dvadesetak godina doslovno se izgradilo cijelo predgra\u0111e, a gradi se i dalje, dok se uop\u0107e ne radi na infrastrukturi, parkovima ni povezanosti s gradom. Uveli su nam 2015. jednu bus liniju koja nas spaja sa Zapru\u0111em i to je sve.”<\/p>\n\n\n\n Novoizgra\u0111eno predgra\u0111e nije uskla\u0111eno s postoje\u0107im seoskim naseljem na istoj lokaciji, zbog \u010dega dolazi do novog zaga\u0111enja zraka. “Problem su nam i velike farme svinja koje se neadekvatno dr\u017ee. Meni je jasno da ljudi \u017eive tamo od davnina i da su se bavili stokom jer je tamo bilo selo, ali to je sad ve\u0107 ogromno gradsko naselje i ogroman kvart. Ako planira\u0161 \u0161iriti grad, to ne mo\u017ee tako ostati jer uvjeti za \u017eivot nisu adekvatni zbog smrada svinja.” Po zakonu su farme trebale prestati s radom 2012. kad je novi GUP predvidio Jaku\u0161evec kao poslovne i stambene zone, no Grad je pomicao rok za njihovo zatvaranje i naposljetku je farmerima pre\u0161utno dozvoljeno da nastave s radom. Farmerima je bilo i ponu\u0111eno 60.000 eura poticaja ako zatvore farme, no velika ve\u0107ina ih je odbila<\/a> jer im je OPG glavni izvor prihoda, a novu farmu bi morali otvoriti daleko od Zagreba. Grad ni u ovom slu\u010daju nije na\u0161ao kompromisno rje\u0161enje, nego je zadr\u017eao stanje koje nije odr\u017eivo ni za farmere ni za ostale stanovnike.<\/p>\n\n\n\n Osim zaga\u0111enja, Dominik isti\u010de visoki rizik od nesre\u0107a na odlagali\u0161tu. “Nisam bio u gradu kad je bio po\u017ear 2019., ali to nije bio prvi ni jedini po\u017ear. Tamo su polja, suhi prostori i zapu\u0161tena imanja, postoji rizik od velikog \u0161irenja po\u017eara. Kad gori, onda budu i eksplozije zbog prisustva plina pod pritiskom. To nije ugodno, a onda se ne osjeti smrad, nego te\u017eina zraka zbog tih plinova.”<\/p>\n\n\n\n Naposljetku, iako Dominik \u017eivi u naselju, ne pola\u017ee pravo na naknadu za umanjenu kakvo\u0107u \u017eivljenja jer ona vrijedi samo za vlasnike nekretnina ste\u010denih prije 1975. Naime, logika Grada je da tada\u0161nji vlasnici nisu znali da \u0107e se graditi deponij, a da su budu\u0107i stanari znali na \u0161to pristaju<\/em>, kao da \u010disti i zdravi okoli\u0161 nije pravo svakog stanovnika grada, nego pitanje osobnog izbora.<\/p>\n\n\n\n Naposljetku dolazimo do prve ulice uz deponij. Te\u017eak smrad sumpora i silni rojevi golubova, vrana i galebova nad otpadom zazivaju atmosferu Hitchcockovih filmova. Do\u010dekuje nas gospodin Robert (pravo ime poznato redakciji) koji \u017eivi u ku\u0107i sa suprugom. Robert \u017eivi u Jaku\u0161evcu 70 godina i pamti same po\u010detke odlagali\u0161ta. “Tu gdje je sajam automobila bila je ekonomija, hranila je pola grada povr\u0107em, bio je i mlin na Savi. Kad su napravili nasip, oni su sve to zatrpali sme\u0107em. Nismo imali ni vodu ni kanalizaciju, pili smo s poljske pumpe. Kad su vidjeli da su ljudi po\u010deli obolijevati, napravili su nam kanalizaciju i vodovod.”<\/p>\n\n\n\n Prije sanacije 2000. odlagali\u0161te je bilo potpuno van kontrole. “Tu su ljudi skupljali i palili metal. Stalno smo bili u dimu, ta planina sme\u0107a je bila kao vulkan. Dovozile su se sve vrste opasnog, infektivnog, medicinskog i radioaktivnog otpada.” Sanacijom se sav rasuti otpad stavio na stabilne plohe, a Bandi\u0107 je nakon kraja sanacije najavio zatvaranje odlagali\u0161ta do 2010. “Ja sam te 2006. godine prodao parcelu na Kamenarki i ovdje sam napravio sinovima ku\u0107e. Platio sam 150.000 kuna komunalne naknade za gra\u0111evinsku dozvolu. I onda Bandi\u0107 2010. produ\u017ei rok za zatvaranje do 2018., a onda do 2028. Sinovi mi ne \u017eele \u017eivjeti tu zbog smrada. Na \u0161to sam bacio novce?” Robert tako\u0111er posjeduje stan u novogradnji u Kamenarki koji deset godina ne uspijeva iznajmiti zbog smrada svinja u susjedstvu.<\/p>\n\n\n\n Svakodnevni problemi sa zaga\u0111enjem na ovoj su lokaciji brojni. “Agregati proizvode struju iz otpadnih plinova, no\u0107u se vidi plamen kako izlazi iz dimnjaka, bez ikakvih filtera. Tu svaku ve\u010der smrdi po paljevini. Vidi\u0161 sad \u0161to je tu? Tu se nakon potresa iz \u010ditavog grada dovoze \u0161uta, asfalt, azbest, sve se drobi u drobilici. Ostavi\u0161 auto vani 24 sata i kroz prozor ni\u0161ta ne vidi\u0161. Crni tragovi na fasadi nisu pra\u0161ina, nego katran. Ljudi obolijevaju. Ne znam za cijelo selo, ali u ovih 36 ku\u0107a odmah kod deponija, 25 ljudi je umrlo od raka. Smrad dolazi od kompostane, od sme\u0107a, od agregata i od drobilice. Drobilica stalno lupa. \u010cuje\u0161 buldo\u017eere kako ravnaju sme\u0107e i trube od 6 ujutro. Ljeti ne mo\u017eemo sjediti u vrtu zbog buke, niti imati otvorene prozore zbog smrada svinja i sme\u0107a.”<\/p>\n\n\n\nPodataka niotkud<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Tik do svinja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Kome se \u017ealiti?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n