Rijetko kad je u hrvatskom javnom prostoru izgovoreno toliko besmislica kao povodom preispitivanja statusa Me\u0161trovi\u0107evih skulptura “Indijanaca” u Chicagu. Struka se zaplela u “formalnoj analizi”, desnica se prika\u010dila na “kulturne ratove”, a svima su promakli osnovni konteksti, kako ameri\u010dke tako i na\u0161e povijesti. <\/p>\n\n\n\n
Znatna buka digla se u hrvatskoj kulturnoj i politi\u010dkoj javnosti nakon \u0161to su doma\u0107i mediji senzacionalisti\u010dki najavili “ru\u0161enje” dviju skulptura Ivana Me\u0161trovi\u0107a u Chicagu. Radi se o najreprezentativnijim radovima postavljenim u javni prostor izvan granica zemlje, \u0161to potvr\u0111uje da se radi o na\u0161em najzna\u010dajnijem \u2013 i svjetski priznatom kiparu. To obja\u0161njava pani\u010dne reakcije, odnosno pomalo provincijalni refleks koji je zahvatio doma\u0107e stru\u010dnjake i institucije, u poku\u0161aju da obrane lik, djelo i \u010dast “na\u0161e gore lista”. Me\u0161trovi\u0107 je, me\u0111utim, pod znatno manjim napadom nego \u0161to se to sugerira u Hrvatskoj. Njegove \u010dika\u0161ke skulpture tek su dio op\u0107enite javne rasprave koju su pokrenule gradske vlasti, nakon \u0161to su brojni spomenici kolonijalnim figurama u tom gradu i drugdje do\u0161li pod lupu javnosti tokom nedavnih protesta protiv rasizma.<\/p>\n\n\n\n
Propitivanje ovih, kao i vi\u0161e desetaka drugih skulptura u Chicagu, je dakle daleko od barbarskog napada na velikog umjetnika. To je zapravo izrazito umjeren i pomalo kompromiserski poku\u0161aj da se lokalni dru\u0161tveni antagonizam rije\u0161i \u0161irokom javnom diskusijom o artefaktima koji obilje\u017eavaju, ozna\u010davaju i odre\u0111uju karakter zajedni\u010dkog javnog prostora. Upravo zato \u0161to se radi o preoblikovanju javnog prostora kako bi odra\u017eavao identitet i \u017eelje lokalnog stanovni\u0161tva, odluka da to bude predmet \u0161iroke demokratske rasprave je ne samo savr\u0161eno legitimna, nego i daleko vi\u0161e od onog \u0161to je bilo ili jest dopu\u0161teno u Hrvatskoj. No to je tema kojoj \u0107emo se vratiti kasnije.<\/p>\n\n\n\n
Razlog za\u0161to je uop\u0107e Me\u0161trovi\u0107ev rad na popisu za propitivanje je taj \u0161to – kao \u0161to je sada ve\u0107 dobro poznato – prikazuje dva “Indijanca”. Ono \u0161to je doma\u0107oj javnosti manje poznato, a mediji uop\u0107e nisu spomenuli, je to da se nipo\u0161to ne radi o jedinom prikazu ameri\u010dkih autohtonih naroda u tom gradu. Dapa\u010de, javni prostor Chicaga ih je pun. Ili ih je bio pun. Jo\u0161 1997. gradske su vlasti nakon brojnih kritika uklonile rad danskog kipara Carl Rohl-Smitha podignut 1893., koji prikazuje “Indijance” kako doslovno kolju bijele \u017eene i djecu. Iako obi\u010dno u manje krvavoj varijanti, “Indijanci” su o\u010dito jedna od najpopularnijih figura za \u010dika\u0161ku javnu plastiku, pogotovo kod skulptura koje su od europskih kipara naru\u010divali ameri\u010dki ultrabogata\u0161i koji su se bavili ekstrakcijom sirovina iz ispra\u017enjene “prerijske divljine”.<\/p>\n\n\n\n
I stvar nije slu\u010dajna, Chicago je 1893. bio mjesto velike svjetske izlo\u017ebe posve\u0107ene 400. obljetnici “otkri\u0107a Amerike”, pa je gradska javna plastika u narednim periodima u pravilu uklju\u010divala trijumfalne prikaze kolonijalnog osvajanja divljine. To je duboko obilje\u017eilo gradski krajolik i upravo zato je predmet diskusije.<\/p>\n\n\n\n
Jedna od najkontroverznijih \u010dika\u0161kih skulptura i dalje ostaje reljef<\/a> “Obrana” na mostu DuSable koji prikazuje “preventivno” ubojstvo “Indijanaca” kako bi se za\u0161titile bijele \u017eene i djeca. Ovaj reljef spominjemo, izme\u0111u ostalog, zato \u0161to ga je financirala ista fondacija koja je platila i Me\u0161trovi\u0107eve “Indijance”, a uz to su i postavljeni iste 1928. godine. Me\u0161trovi\u0107eve skulpture, kao \u0161to je ve\u0107 dobro poznato \u0161iroj javnosti, prikazuju ratnike u manje krvavom izdanju. Postavljeni na konje, strijelac i kopljanik sudjeluju u nekom tipu napada, ali bez oru\u017eja. Iako daleko od najmiroljubivije skulpture autohtonih naroda u Chicagu, Me\u0161trovi\u0107evi “Indijanci” zapravo nisu kritizirani zbog njihove nasilnosti, ve\u0107 – kako se navodi u \u010desto citiranoj re\u010denici na stranici projekta gradskih vlasti – zbog “romantiziranog i reduktivnog prikaza ameri\u010dkih Indijanaca”.<\/p>\n\n\n\n Ta je sintagma o\u010dito potpuno izludila doma\u0107e komentatore, izazivaju\u0107i kod nekih napade bijesa, a kod drugih duboku zbunjenost. Hrvatski ambasador u Americi Pjer \u0160imunovi\u0107 je konsterniran<\/a>: “Pitam ja vas, \u0161to bi to zna\u010dilo ‘romantiziran’? Koja je alternativa? Ja ne mislim da je pretjerano romantiziran, ve\u0107 vi\u0161e simboli\u010dan i duboko umjetni\u010dki. Kakav kip da bude? Da bude vjeran prikaz \u010dovjeka, pa to onda nije umjetnost!” Kunsthistori\u010dari su u pravilu bili manje ekstravagantni u svojim estetskim teoretiziranjima od komparatista i ambasadora \u0160imunovi\u0107a, ali ne i manje zbunjeni. Barbara Vujanovi\u0107 iz Atelijera Me\u0161trovi\u0107 skulpture je branila pozivaju\u0107i se na njihovu vrijednost “po samoj formi, oblikovanju”, te spekuliraju\u0107i da se nerazumljivi koncepti romantizacije i redukcivnosti odnose na \u010dinjenicu da “nemaju obilje\u017eja nekog konkretnog plemena” jer je “Me\u0161trovi\u0107 tu i\u0161ao na jedan op\u0107eniti prikaz sjevernoameri\u010dke populacije […] i koristi op\u0107enite atribute koji se vezuju uz specifi\u010dnosti tih naroda”.<\/p>\n\n\n\n Dalibor Pran\u010devi\u0107 s Filozofskog fakulteta u Splitu tako\u0111er prvo nagla\u0161ava da je spomenik napravljen na “za ono vrijeme doista vrstan na\u010din”, te smatra da romantiziranje i reduciranost “ne odgovara inicijalnim Me\u0161trovi\u0107evim intencijama”, ve\u0107 je on zapravo htio “odbaciti do\u017eivljaj autohtonog stanovni\u0161tva kao pasivnog elementa i naglasiti njihov iskonski vitalitet [sic!]” stoga “na toj skulpturi ne pronalazim ama ba\u0161 ni\u0161ta spornim”.<\/p>\n\n\n\n No, dijelu doma\u0107e stru\u010dne javnosti je izgleda promaknulo da se primjerenost spomenika u javnom prostoru ne mo\u017ee efektno braniti njihovom formalnom analizom, i da kontekst za ovu raspravu nije “vrhunac europskog i svjetskog art decoa” – kako se povremeno sugeriralo – nego svjesna politi\u010dka odluka \u010dika\u0161kih vlasti po\u010detkom 20. stolje\u0107a da nizom spomenika jasno obilje\u017ee grad u klju\u010du trijumfa kolonijalizma. U tom smislu doma\u0107i stru\u010dnjaci za Me\u0161trovi\u0107a su potpuno u pravu kad ka\u017eu da njegove skulpture sadr\u017ee “op\u0107enite atribute koji se vezuju” uz autohtone ameri\u010dke narode. Dodali bismo, od Me\u0161trovi\u0107a do Winnetoua. Polugoli kopljanik i strijelac s perjanicama tako imaju pomalo groteskno predimenzionirane noseve i muskulaturu, a pozom svakako odra\u017eavaju snagu i dinami\u010dnost, ali naravno sasvim u klju\u010du ikonografskog predlo\u0161ka “plemenitog divljaka<\/a>“.<\/p>\n\n\n\n Taj motiv sastavni je dio europske umjetnosti posljednjih petstotinjak godina i njegov vrhunac je sasvim nerazdvojan od razvoja europskog kolonijalizma. Od “otkri\u0107a” Amerike do dekolonizacije nakon Drugog svjetskog rata, “plemeniti divljak” koristi se kao ilustracija prirode nad kojom je zadominirala civilizacija, obi\u010dno u kombinaciji trijumfalizma i kultur-pesimizma. \u010cinjenica da se Me\u0161trovi\u0107eve skulpture ne mogu \u010ditati izvan te tradicije nije dokaz neke njegove osobne mane, niti specifi\u010dno apostrofira Me\u0161trovi\u0107a kao rasista. Ali propitivanje trijumfalizma zapadne civilizacije nad “prirodom”, u vremenu sve ve\u0107e svijesti o egzistencijalnoj prijetnji koju nam taj trijumf donosi (kroz klimatsku krizu) i u vremenu kada je poznato da je taj trijumf uklju\u010divao najgori genocid u povijesti \u010dovje\u010danstva, u kojem je pobijeno gotovo cjelokupno stanovni\u0161tvo kontinenta (nekih 150 milijuna ljudi), svakako jest sasvim opravdano.<\/p>\n\n\n\n Me\u0161trovi\u0107 se, u tom smislu, niti mo\u017ee niti treba braniti formalisti\u010dkim argumentima. Da stvar karikiramo<\/em> do kraja, zamislimo likovnog kriti\u010dara koji u susretu s antisemitskom karikaturom iz 1930-ih zaklju\u010duje da taj uspje\u0161an crte\u017e nagla\u0161ava op\u0107enite atribute koji se vezuju uz \u017didove i slavi njihov doprinos europskom bankarstvu. Kontekst ovdje nije umjetni\u010dka biografija crta\u010da ili formalne karakteristike crte\u017ea, nego Holokaust. Kao \u0161to je i u Americi kontekst genocid i kolonijalizam, bez obzira na Me\u0161trovi\u0107evu vje\u0161tinu. U tom smislu, nije osobito presudno smatraju li hrvatski stru\u010dnjaci za Me\u0161trovi\u0107a je li spomenik uvredljiv ili nije. To je procjena koju \u0107e u demokratskoj javnoj raspravi donijeti ljudi u Chicagu, upravo zato \u0161to spomenici govore o njihovoj pro\u0161losti i obilje\u017eavaju njihovu sada\u0161njost. Zadatak povijesti umjetnosti bio bi prije svega da tu raspravu prati i barem poku\u0161a razumjeti.<\/p>\n\n\n\n I tu bismo skoro mogli stati s argumentacijom. Osim \u0161to su stvari oti\u0161le i nekoliko koraka dalje. Hrvatski ambasador u Americi nije se tako zaustavio samo na izjavama za doma\u0107e medije, nego je u borbu za ostanak “Indijanaca” u javnom prostoru Chicaga nastojao anga\u017eirati i znatne druge snage, uklju\u010duju\u0107i ameri\u010dkog katoli\u010dkog biskupa hrvatskog porijekla i predstavnicu udru\u017eenja pripadnika autohtonih naroda koja je svojevremeno “posjetila Hrvatsku”. Osim stru\u010dnih udru\u017eenja, pisma u Ameriku slala je i ministrica kulture Nina Obuljen Kor\u017einek. Zapravo, prema rije\u010dima ministrice, “alarmirani su svi”, uklju\u010duju\u0107i i dr\u017eavne institucije koje \u0107e “svojim kanalima ukazati da je inicijativa” kojom se nastoji demokratski raspravljati o javnom prostoru Chicaga “zaista potpuno neprimjerena”.<\/p>\n\n\n\n Znatno je primjerenija, pretpostavljamo, \u0161utnja kojom je ministarstvo “reagiralo” na preko 3.000 tisu\u0107e miniranih antifa\u0161isti\u010dkih spomenika u Hrvatskoj. No, da ne otvaramo tu spornu temu, jer dio stru\u010dne javnosti, za razliku od dr\u017eave, doista (dodu\u0161e jednako dekontekstualizirano) brani umjetni\u010dku vrijednosti na\u0161ih nestalih partizanskih spomenika, navedimo ne\u0161to aktualnije. Npr. \u010dinjenicu da se u Zagrebu planira postavljanje<\/a> spomenika Holokaustu koji upadljivo ignorira pitanje tko je zapravo po\u010dinitelj Holokausta u Hrvatskoj, te mu se stoga kategori\u010dki protivi lokalna \u017eidovska zajednica. I ovdje bi rasprava, pretpostavljamo, bila neprimjerena. Tako\u0111er, Kor\u017einek je ustala u obranu Me\u0161trovi\u0107evih \u010dika\u0161kih skulptura slanjem “stru\u010dne elaboracije”. Znatno manje je stru\u010dno, a vi\u0161e politi\u010dki me\u0111utim reagirala na instalaciju “Crvena Rijeka – samoobrambeni spomenik”, odnosno postavljanje crvene petokrake u Rijeci u rujnu pro\u0161le godine. Tada je – bez elaboracije – zaklju\u010dila da je instalacija politi\u010dka i uvredljiva. I sve to unato\u010d tome \u0161to se nije javno napadalo samo naslje\u0111e umjetnika, ve\u0107 je i umjetnik Nemanja Cvijanovi\u0107 bio izlo\u017een ozbiljnim prijetnjama smr\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Iako, naravno, ne zbog rije\u010dke, nego zbog \u010dika\u0161ke reakcije, ministricu je pak napala saborska zastupnica Mosta Marija Selak Raspudi\u0107, prigovoriv\u0161i<\/a> joj depolitiziranost. “Ovo je politi\u010dko pitanje i zahtijeva politi\u010dki odgovor, a on mo\u017ee biti samo sljede\u0107i \u2013 ako vam veli\u010danstvene skulpture predstavljaju ne\u0161to sramotno, nepo\u017eeljno, dajte ih nama”, poentirala je zastupnica. Ostavimo nakratko postrani blesavost ideje da se kiparsko djelo (koje se mo\u017ee odliti i bez da postoji njegov originalni glineni model) prenosi s kontinenta na kontinent i to bez obzira na njegov originalni kontekst, da bismo se ipak slo\u017eili s zastupnicom: koliko god se zamatalo u slojeve kunsthistori\u010darske folije, ovo ostaje duboko politi\u010dko pitanje. \u0160utnja o partizanskim spomenicima i napadi na simbol NOB-a s jedne, te \u017eestoka obrana spomenika kolonijalizmu s druge strane lako identificiraju politi\u010dku poziciju svakog sugovornika. Selak je u tom smislu sasvim po\u0161tena.<\/p>\n\n\n\nNekoliko koraka dalje<\/h2>\n\n\n\n
Protiv “politi\u010dke korektnosti”?<\/h2>\n\n\n\n