Pandemijska je godina, sasvim o\u010dekivano, sa sobom donijela i novi frazeolo\u0161ki arsenal. \u010citav niz novih fraza, pogotovo onih epidemiolo\u0161ke provenijencije, u\u0161ao je u svakodnevni jezik i popularnu kulturu. Od usputnih razgovora do memova, “sljede\u0107a dva tjedna koja su klju\u010dna” i “komorbiditeti” postali su refleksne fraze kojima se nastoji nositi s neda\u0107ama koje nas prate \u2013 bilo kao alati za razumijevanje situacije bilo kao sredstva za njeno ismijavanje. No, nisu samo popularnu kulturu preplavile standardizirane fraze koje prije uglavnom nisu prelazile vrata laboratorija, ordinacija i seminarskih soba. Poslovna \u0161tampa i politi\u010dka ekonomija tako\u0111er nisu ostale imune, da ostanemo u poznatom frazeolo\u0161kom krajoliku.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 od samog po\u010detka pandemije i prvih reakcija dr\u017eava, na razli\u010ditim se mjestima, koja nisu ni pribli\u017eno svodiva na lijeve krugove, pojavljuje, bilo u obliku opreznijeg pitanja bilo u formi asertivnije konstatacije, fraza o smrti neoliberalizma. Mo\u017eda najzapa\u017eeniji inicijalni korak u tom smjeru imao je britanski premijer Boris Johnson koji je osporio (ne)slavnu izjavu svoje prethodnice Margaret Thatcher koja je ustvrdila da dru\u0161tvo ne postoji, ve\u0107 samo pojedinci i njihove obitelji. Zatim je u rodnom mjestu neoliberalizma, \u010cileu, dodu\u0161e ne nu\u017eno zbog pandemije i njenih u\u010dinaka, izglasana promjena ustava koja bi trebala eliminirati one klju\u010dne neoliberalne elemente. Usput, razli\u010diti su predstavnici nacionalnih udruga poslodavaca \u0161irom Europe, posebno u Njema\u010dkoj, zagovarali pove\u0107anje javne potro\u0161nje u svrhu lak\u0161eg no\u0161enja s krizom.<\/p>\n\n\n\n
Takvi i sli\u010dni motivi bili su dovoljni komentatorima i analiti\u010darima da se upitaju o budu\u0107nosti neoliberalnog konsenzusa koji je dominirao svjetskom politikom i ekonomijom posljednih \u010detrdesetak godina. Pritom poslovi\u010dna nedefiniranost pojma neoliberalizam nije predstavljala zna\u010dajan problem. Iako su vjerojatno baratali razli\u010ditim predod\u017ebama, manje-vi\u0161e su se svi slagali s tim da se vra\u0107aju ekonomske politike koje su prije bile tabu ili barem indikator navodne ekonomske nepismenosti. Tako se sada mo\u017ee bez straha od diskreditacije raspravljati o kriznim politikama koje su suprotnost mjerama \u0161tednje, o podizanju poreza za najbogatije, izda\u0161nijim socijalnim transferima ili javnim ulaganjima i ulozi dr\u017eave kao koordinatorice investiranja. Dakle, o svim onim politikama koje su prije neoliberalne kontrarevolucije bile standardni dio repertoara vlada i lijevo i desno od centra \u0161irom Europe.<\/p>\n\n\n\n
No, pro\u0161log tjedna se pojavio mo\u017eda i najuvjerljiviji motiv za pri\u010du o kraju neoliberalizma, kako god ga definirali. Ako nije najuvjerljiviji, onda je sigurno najizda\u0161niji. Naime, kroz ameri\u010dku legislativu je pro\u0161ao takozvani Bidenov stimulativni paket u vrijednosti od 1,9 bilijuna dolara. Rije\u010d je o paketu koji je prvenstveno namijenjen siroma\u0161nijem stanovni\u0161tvu SAD-a i koji, pored poticanja ekonomije nakon masovnog cijepljenja koje se tamo provodi, ima za cilj da ljudima slabijeg imovinskog stanja olak\u0161a egzistencijalne izazove u narednom kriznom periodu. \u0160to se ti\u010de izravnih potpora, najve\u0107i dio paketa, 411 milijardi dolara, namijenjen je za direktnu pomo\u0107 svima koji zara\u0111uju ispod 75.000 dolara godi\u0161nje, a koji \u0107e dobiti \u010dek od 1.400 dolara. Druga najve\u0107a rubrika u sferi izravnih potpora su ekstenzije naknada za nezaposlene za koje \u0107e se izdvojiti 246 milijardi dolara. Zatim slijede porezne olak\u0161ice i dje\u010dji doplatci u \u010diju svrhu dr\u017eava izdvaja 143 milijarde dolara. \u0160to se ti\u010de neizravnih potpora, vrijedi navesti 360 milijardi dolara pomo\u0107i vladama saveznih dr\u017eava i lokalnoj samoupravi, 176 milijardi namijenjenih obrazovanju, 124 milijarde za covid protokole i 106 milijardi za zdravstvo.<\/p>\n\n\n\n
Kako bi se pridobila podr\u0161ka konzervativnije struje u Demokratskoj stranci neki inicijalni dijelovi paketa su maknuti, kao na primjer ve\u0107i ukupni iznos ili minimalna pla\u0107a od 15 dolara. No, bez obzira na te ustupke Bidenov paket predstavlja svojevrsni presedan u novijoj povijesti ili barem relaksaciju postoje\u0107ih pravila igre. Upravo se oko kvalifikacije poteza Bidenove administracije vode klju\u010dne rasprave. Mnogi komentatori na ljevici su odmah pohrlili upozoriti javnost<\/a> da se ne radi o socijaldemokratskom zaokretu, iako \u0107e paket izravno pomo\u0107i najsiroma\u0161nijima. I tu su u pravu, naprosto ne znamo jo\u0161 radi li se o jednokratnom potezu ili najavi institucionalizacije takvih politika. S tim da je izvjesnije ovo prvo. Ne znamo, kako upozoravaju u Financial Timesu<\/a>, ni\u0161ta ni o planovima financiranja takvih politika, to jest predstoji li pove\u0107anje poreza najbogatijima.<\/p>\n\n\n\n S obzirom na tu neizvjesnost, najizda\u0161nije se rasprave vode oko motiva iza paketa i neposrednih politi\u010dkih u\u010dinaka. Premda su se odmah pojavile usporedbe s izda\u0161nim javnim politikama Franklina Roosevelta iz tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, oprezniji su komentatori ipak upozorili na va\u017ene razlike. Ne samo da je Rooseveltova politika bila izda\u0161nija i obimnija, ona je bila i reakcija na klasni pritisak odozdo i predstavljala je odre\u0111eni oblik politi\u010dkog straha. Iako je u tom trenutku bila racionalna i iz perspektive op\u0107ih interesa kapitala. Danas tog straha nema, ali naziru se konture prepoznavanja interesa poslovnih krugova, kao i otvaranje prostora za poku\u0161aje stabilizacije putem nekih drugih alata i ekonomskih ideja. Predstavnici nekih od najsna\u017enijih kompanija poput Alphabeta (vlasnika Googlea) i Goldmana Sachsa podr\u017eali su paket<\/a>. Takav odnos snaga pokazuje i da kapital mo\u017ee prepoznati svoje interese u raznim oblicima dr\u017eavnih intervencija, makar one bile i socijalne prirode.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107e promjene bi se mogle osjetiti u politi\u010dkim u\u010dincima stimulativnog paketa. Velika ve\u0107ina demokratskih glasa\u010da podr\u017eava Bidenov potez, ali gotovo i polovica republikanskih glasa\u010da, premda nitko od njihovih zastupnika nije podr\u017eao paket. Iz toga bi vrlo lako mogla proiza\u0107i promjena unutar ameri\u010dkog politi\u010dkog koordinatnog sustava koji dominira od po\u010detka Trumpova proboja. Naime, izvjesno je da \u0107e se barem do neke mjere prigu\u0161iti tzv. kulturni ratovi ili da neko vrijeme ne\u0107e zauzimati centralno mjesto politi\u010dkih rasprava. Sukob izme\u0111u dviju navodnih koalicija, obrazovanih liberalnih obalnih elita i razli\u010ditih manjina te ameri\u010dkih poduzetnika koji su bliski (bijelom) narodu jer imaju konzervativne stavove i tog naroda, znanog i kao “bijela radni\u010dka klasa”, nakon ovih poteza nije vi\u0161e ba\u0161 odr\u017eiv kao centralni sukob. Ako se ova prognoza obistini, dvije najve\u0107e stranke \u0107e morati, barem kozmeti\u010dki, krenuti u odre\u0111eni tip politi\u010dkog rebrandinga.<\/p>\n\n\n\n Iako se Bidenovim paketom nije dogodio nekakav kopernikanski obrat u ameri\u010dkoj politici, barem je pokazano da je druk\u010dija politika mogu\u0107a kao ideja. I da se jednim potezom mogu dovesti u pitanje ideolo\u0161ki rovovi koji navodno upravljaju politikom diljem svijeta. Svakako \u0107e biti zanimljivo promatrati reperkusije i eventualne domino efekte s ove strane Atlantika, iako za to ba\u0161 i nema previ\u0161e izgleda. A naravno, najzabavnije \u0107e biti promatrati lokalne libertarijance koji i dalje trube o prirezima, porezima, uhljebima, otkazima i drugim magi\u010dnim rje\u0161enjima kao da kapitalizam funkcionira po formuli manje javnog\/vi\u0161e privatnog koja jam\u010di uspjeh svima. Daleko od toga da \u0107e Amerika i Engleska biti zemlja proleterska, ali ne\u0107e se previ\u0161e brinuti o famoznoj slobodi tr\u017ei\u0161ta kad bude trebalo spa\u0161avati ekonomiju i tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pandemijska je godina, sasvim o\u010dekivano, sa sobom donijela i novi frazeolo\u0161ki arsenal. \u010citav niz novih fraza, pogotovo onih epidemiolo\u0161ke provenijencije, u\u0161ao je u svakodnevni jezik i popularnu kulturu. Od usputnih razgovora do memova, “sljede\u0107a dva tjedna koja su klju\u010dna” i “komorbiditeti” postali su refleksne fraze kojima se nastoji nositi s neda\u0107ama koje nas prate \u2013 […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":37195,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228],"theme":[455],"country":[967],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-37193","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","theme-rad","country-sad","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37193","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37193"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37193\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37194,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37193\/revisions\/37194"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37195"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37193"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37193"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37193"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=37193"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=37193"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=37193"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=37193"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}