Nove rije\u010di obi\u010dno nastaju u specifi\u010dnom kontekstu te se od jedne dru\u0161tvene grupe po\u010dnu \u0161iriti na druge i tek onda dospiju u rje\u010dnike. U Hrvatskoj se od raspada Jugoslavije taj proces poku\u0161ava obrnuti te se rije\u010di poku\u0161avaju nametnuti jezi\u010dnom politikom, tj. “odozgo”. Koliko taj proces ima smisla, objasnio nam je redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu Mate Kapovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Prije nekoliko dana doma\u0107u je javnost opet zabavila vijest o izboru za “najbolju novu hrvatsku rije\u010d”. Dok su se ljudi na internetu masovno ismijavali doti\u010dnim novotvorenicama, jezi\u010dni profesionalci koji su taj izbor za leksemsku miss organizirali po tko zna koji put su se ismijavali znanosti o jeziku, opet j\u0113 pogre\u0161no prikazuju\u0107i kao disciplinu koja se bavi zarezima i dokonim izmi\u0161ljanjem nedotupavnih novotvorenica.<\/p>\n\n\n\n
Doti\u010dno natjecanje za miss organizira, me\u0111u ostalim, izrazito kontroverzni \u010dasopis Jezik<\/em>, koji po slu\u017ebenoj dr\u017eavnoj klasifikaciji spada u najvi\u0161i znanstveni rang (A1) iako se u njemu redovito objavljuju neznanstveni preskriptivisti\u010dki pamfleti i sramotne uvrede znanosti i zdravom razumu. Pitate li se koji je kriterij za progla\u0161avanje ne\u010dega pamfletom i uvredom znanosti, odgovor je vrlo jednostavan \u2013 prevedite neki od glupastih \u010dlanaka koji govori o tome \u0161to je “bolje hrvatski” i “kako je pravilno” na engleski i probajte ga objaviti u nekom stranom \u010dasopisu.<\/p>\n\n\n\n Iako se to rijetko otvoreno govori, \u010ditava je ideja tog izbora “ljepote” i brojanja krvnih zrnaca rije\u010dima, u dvostrukom zna\u010denju onoga \u0161to se naziva “hrvatskim rije\u010dima”. S jedne strane to zna\u010di “rije\u010d koja se upotrebljava u hrvatskom jeziku” bez obzira na porijeklo \u2013 pa \u0107emo npr. re\u0107i da je \u00e0uto <\/em>hrvatska rije\u010d za ono \u0161to se npr. na japanskom ka\u017ee kurum\u00e1 <\/em>(\u8eca), na kineskom q\u00ecch\u0113 <\/em>(\u6c7d\u8f66), a na arapskom sajj\u0101ra <\/em>(\u0633\u064a\u0627\u0631\u0629). S druge strane \u0107e se to pak upotrebljavati samo za one rije\u010di koje se sastoje od doma\u0107ih elemenata \u2013 one koje su porijeklom hrvatske (a zapravo slavenske jer je hrvatski slavenski jezik).<\/p>\n\n\n\n \u010cak i ako prihvatimo samo to drugo zna\u010denje kao ono “pravo”, u ovom slu\u010daju, ponu\u0111ene rije\u010di-misice mogu biti dosta problemati\u010dne. Npr. rije\u010d preklikati <\/em>je izvedena od rije\u010di kl\u0209k<\/em>, \u0161to je posu\u0111eno iz engleskog (click<\/em>). Rije\u010d karti\u010dnik <\/em>je pak izvedena od rije\u010di k\u00e0rtica<\/em>, iako je i k\u00e1rta <\/em>posu\u0111enica, a rije\u010d \u0161ekspiriti <\/em>(koja bi mogla biti simpati\u010dna da ju je prvi put u kakvoj pjesmi upotrijebio neki pjesnik-\u0161aljivd\u017eija) sasvim o\u010dito u sebi ima strano (!) prezime Shakespeare<\/em>. Brojimo li krvna zrnca, ni ove novotvorenice nisu ba\u0161 pre\u010diste.<\/p>\n\n\n\n No takva puristi\u010dka nedosljednost nije nimalo neobi\u010dna. Kako je jezi\u010dni purizam (jezi\u010dno \u010distunstvo, tj. proganjenje rije\u010d\u00ee stranog porijekla), kao i preskriptivizam (neznanstveno progla\u0161avanje nekih rije\u010di, oblika i zna\u010denja “lo\u0161ijima” ili “boljima”), u samoj svojoj b\u00edti neznanstvena i naj\u010de\u0161\u0107e neinformirana rabota, nije nimalo \u010dudno da \u0107e to u praksi izgledati tako da \u010distunci vi\u0161e-manje nasumce jednu rije\u010d progla\u0161avaju “dobrom” i “hrvatskom”, a drugu ne. Koliko je to suludo nije te\u0161ko pokazati. Naime, posu\u0111enic\u00e2 je uvijek previ\u0161e da bi ih se moglo sve maknuti iz jezika, a granica se uvijek mora negdje povu\u0107i \u2013 npr. ho\u0107emo li iz jezika izgoniti samo noviji anglizam s\u0205lfi<\/em> ili i stariji b\u020djler<\/em>? \u0160to s talijanizmom b\u00e1nka<\/em> ili s turcizmom b\u00f3ja<\/em>? A \u0161to kada odemo malo dublje u pro\u0161lost, do starovisokonjema\u010dke (a izvorno gr\u010dke) posu\u0111enice c\u0213kva<\/em>, do keltske posu\u0111enice u slavenski kr\u0201va <\/em>ili do prasemitske posu\u0111enice u praindoevropski *septm (od \u010dega nastaje na\u0161e s\u0205dam<\/em>)? Tko je taj koji odre\u0111uje koje \u0107emo porijeklom strane rije\u010di progoniti i gdje \u0107e biti granica tog progona?<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo je da se novotvorenice kao obustavka <\/em>automatski progla\u0161avaju (novim) hrvatskim rije\u010dima iako one to zapravo nisu. Hrvatske rije\u010di su samo one koje govornici hrvatskoga realno upotrebljavaju \u2013 bilo da pripadaju standardnom dijalektu ili nekom od drugih jezi\u010dnih varijeteta. Rije\u010di poput obustavke <\/em>ili kihobrana <\/em>su samo potencijalne hrvatske rije\u010di, a pravim rije\u010dima \u0107e postati tek ako\/kad prestanu biti predmet senzacionalisti\u010dkih \u010dlanaka i postanu rije\u010di koje \u0107e govornici normalno upotrebljavati. Zasad im je status jednak bilo kojoj engleskoj rije\u010di koja \u0107e u budu\u0107nosti tako\u0111er mo\u017eda postati hrvatskom, ako je govornici posude iz engleskog \u2013 dapa\u010de, iz iskustva mo\u017eemo re\u0107i da \u0107e prije bilo koji anglizam postati novom hrvatskom rije\u010di, nego \u0161to \u0107e to postati bilo koja misica s natje\u010daja \u010dasopisa Jezik. Ne zato \u0161to “Hrvati i ina\u010de vi\u0161e vole viriti u tu\u0111a dvori\u0161ta nego brinuti o vlastitom”, kako ovih dana zaklju\u010duju zapjenjeni “domoljubi” koji se izdaju za stru\u010dnjake za jezik iako o jeziku pojma nemaju, nego zato \u0161to \u0107e se uvijek lak\u0161e pro\u0161iriti rije\u010d koja je spontano i neplanski u\u0161la u jezik (bilo da je rije\u010d o posu\u0111enici kao l\u00e0ptop <\/em>ili o doma\u0107oj tvorenici kao \u0161to je s\u00fasr\u0101mlje<\/em>), a ne ona koja je umjetno i planski stvorena i zatim se name\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Neki \u0107e puristi pose\u0107i za argumentom da su tvorenice od doma\u0107ih elemenata tvorbeno prozirnije i da ih je lak\u0161e razumjeti. No to nije posve to\u010dno \u2013 da, za tvorenice je od doma\u0107ih elemanata lak\u0161e otprilike naslutiti \u0161to bi mogle zna\u010diti, no njihovo pravo zna\u010denje svejedno treba nau\u010diti. Recimo, dru\u0161tvostaj <\/em>nipo\u0161to ne mora nu\u017eno biti ‘lockdown’, teoretski bi to moglo biti npr. i ono \u0161to Talijani zovu ferragosto<\/em>, di\u0161nik <\/em>ne mora nu\u017eno biti ‘respirator’ nego bi mogao biti i ‘bi\u0107e koje di\u0161e’, subolest <\/em>ne mora nu\u017eno biti ‘komorbiditet’ nego bi mogla biti i ‘bolest koju imate zajedno s nekom drugom’, a velepo\u0161ast <\/em>ne mora nu\u017eno biti ‘pandemija’ nego bi mogla biti npr. i ‘velika nesre\u0107a’. Ukratko, koliko god neki govornici lak\u0161e razumjeli sastavne dijelove rije\u010di su-bolest <\/em>nego one rije\u010di ko-morbid\u00ect\u0113t<\/em>, svaku novu rije\u010d opet treba nau\u010diti \u2013 tvorbeno zna\u010denje nije dovoljno. A neke predlo\u017eene rije\u010di, poput po\u0161lica<\/em>, ne bi mnogima bile jasne \u010dak ni tvorbeno.<\/p>\n\n\n\n Samo po sebi, iz perspektive samog jezika, sasvim je nebitno koje i kakve \u0107e rije\u010di govornici upotrebljavati. Jeziku je svejedno \u2013 nebitno mu je je li rije\u010d sastavljena od ovih ili onih elemenata. A lingvistika, ona prava, ne bavi se leksemskim izborima za miss i progla\u0161avanjem “boljih” i “pravilnih” rije\u010di, kao \u0161to se ni zoologija ne bavi “pravilnim” i “nepravilnim” \u017eivotinjama, a astrofizika “pravilnim” i “nepravilnim” planetima i crnim rupama.<\/p>\n\n\n\n Lingvistika se, kao znanost o jeziku, bavi opisom i analizom jezika iz svih perspektiva \u2013 i to ne samo opisom standardnih dijalekata, nego svih jezi\u010dnih varijanata. Jasno, ljudi \u0107e uvijek imati svoje preferencije, stavove i ideologije, i svi\u0111at \u0107e im se ova ili ona rije\u010d ili zna\u010denje, kao \u0161to \u0107e im se svi\u0111ati ova ili ona haljina, frizura, kafi\u0107 ili muzika. No tu je uvijek rije\u010d o subjektivnim stavovima \u2013 stavovima koje svatko mo\u017ee imati, ali za koje je jako problemati\u010dno kad ih se posve neutemeljeno progla\u0161ava znanstvenima i kad ih se nasilno name\u0107e drugima.<\/p>\n\n\n\n Gledamo li \u010ditavu stvar izvan konteksta, nema apsolutno nikakvih problema da netko po cijele dane smi\u0161lja nove rije\u010di kako bi one potencijalno zamijenile neke stare, npr. rukozborac <\/em>za ‘osobu koja govori znakovnim jezikom’. No u praksi to nikad nije tako da netko, eto, iz \u010diste ljubavi prema novokovanicama smi\u0161lja nove rije\u010di. U praksi iza takvih tendencija uvijek stoje odre\u0111ene ideologije \u2013 ideologije nacionalizma i ksenofobije \u2013 koje su itekako problemati\u010dne. 1<\/a><\/sup> Izme\u0111u brojanja krvnih zrnaca ljudima i brojanja krvnih zrnaca rije\u010dima nema, u ideolo\u0161kom smislu, bitne razlike, osim \u0161to se to prvo danas vi\u0161e ne smatra pristojnim, dok to drugo u jeziku jo\u0161 uvijek bez problem\u00e2 prolazi. Problem je tako\u0111er kad se takve novotvorenice progla\u0161avaju “boljima” i “hrvatskijima” na temelju neznanstvenih argumenata te ih se \u010desto nasilno name\u0107e i maltretira govornike, dok se druge rije\u010di progone kao “lo\u0161e” i “nehrvatske”, stvaraju\u0107i u govornoj zajednici nesigurnost i strah od vlastita jezika. Problem je i u tome \u0161to se nadriznanost i lupetanje javno promovira kao “kultura hrvatskog jezika” i znanost iako je izmi\u0161ljanje novih rije\u010di ovoga tipa u odnosu na pravu lingvistiku otprilike kao astrologija u odnosu prema astrofizici. Problem je i kada znanstveni instituti tro\u0161e svoje dragocjene resurse na izmi\u0161ljanje novih “hrvatskih” rije\u010di, dok nam npr. ve\u0107ina govor\u00e2 \u010dak i najve\u0107ih gradova ostaje prakti\u010dki neopisana.<\/p>\n\n\n\n Naravno, svatko mo\u017ee upotrebljavati koje god rije\u010di \u017eeli i nitko nema pravo nikome braniti da koristi i velepo\u0161ast <\/em>i novosnik <\/em>ako to \u017eeli. No isto tako, nitko ne bi smio dopustiti da mu se ispire mozak i da ga se uvjerava da su izmi\u0161ljene rije\u010di s natje\u010daja \u010dasopisa Jezik “bolje” ili “pravilnije” od onih koje ve\u0107 upotrebljavamo ili da ih moraju upotrebljavati kako bi bili “dobri Hrvati”. Tako\u0111er, bilo bi dobro biti svjestan toga da iza takvih inicijativa ne stoji ni\u0161ta znanstveno ili objektivno, nego vrlo jasne ideologije \u2013 jezi\u010dni ekvivalenti istih onih \u0161tetnih i nazadnih ideologija koje nam na\u0161a “domoljubna” politika prodaje zadnja tri desetlje\u0107a.<\/p>\n Nove rije\u010di obi\u010dno nastaju u specifi\u010dnom kontekstu te se od jedne dru\u0161tvene grupe po\u010dnu \u0161iriti na druge i tek onda dospiju u rje\u010dnike. U Hrvatskoj se od raspada Jugoslavije taj proces poku\u0161ava obrnuti te se rije\u010di poku\u0161avaju nametnuti jezi\u010dnom politikom, tj. “odozgo”. Koliko taj proces ima smisla, objasnio nam je redovni profesor na Odsjeku za […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":37102,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1295,1292,1291,1294,1293],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1289],"class_list":["post-37084","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hrvatski-jezik","tag-jezicna-politika","tag-lingvistika","tag-mate-kapovic","tag-purizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37084","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37084"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37084\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37127,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37084\/revisions\/37127"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37102"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37084"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37084"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37084"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=37084"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=37084"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=37084"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=37084"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Potencijalno nove rije\u010di<\/h2>\n\n\n\n
Jeziku je svejedno <\/h2>\n\n\n\n