{"id":3705,"date":"2014-12-08T08:00:20","date_gmt":"2014-12-08T07:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3705"},"modified":"2014-12-08T09:52:20","modified_gmt":"2014-12-08T08:52:20","slug":"rn-25-godina-nakon-komunizma-rumunjska-je-jos-uvijek-opsjednuta-tajnom-policijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3705","title":{"rendered":"Tranzicija rumunjskih tajnih slu\u017ebi"},"content":{"rendered":"

Rumunjske tajne slu\u017ebe su u biv\u0161em re\u017eimu bile sinonim za denuncijaciju i sumnji\u010denje, da bi u tranziciji promijenile predznak i postale simbolom demokracije i prozapadne orijentacije. No dok je okvir rasprava o tajnim slu\u017ebama bio odre\u0111en antikomunizmom, tranzicijske tajne slu\u017ebe u ti\u0161ini su nastavile djelovati po istim principima kao i njihove prethodnice.<\/strong><\/p>\n

Jedan od va\u017enijih trenutaka nedavno zavr\u0161ene<\/a> predsjedni\u010dke kampanje dogodio se kada je u\u017eivo u televizijskom prijenosu\u00a0 predsjednik na odlasku Traian B\u0103sescu optu\u017eio premijera (i predsjedni\u010dkog kandidata) Victora Pontu da je u periodu izme\u0111u 1997. i 2001.\u00a0bio tajni agent te da je naknadno poku\u0161ao prikriti ovu \u010dinjenicu dono\u0161enjem posebnog zakona. Victor Ponta je 1997. radio u dr\u017eavnom odvjetni\u0161tvu u Bukure\u0161tu i njegovo bi regrutiranje u tajnu slu\u017ebu bilo protuzakonito. Skandal je potrajao nekoliko dana tijekom kojih je predsjednik, iako za iznesene optu\u017ebe nije pru\u017eio nikakve konkretne dokaze, ustvrdio da je utjecaj tajnih slu\u017ebi na rumunjsko dru\u0161tvo previ\u0161e porastao. Potrebna je ve\u0107a civilna kontrola, zaklju\u010dio je predsjednik, sugeriraju\u0107i u isto vrijeme da bi to sljede\u0107em predsjedniku trebao biti glavni prioritet.<\/p>\n

Predsjednikova izjava bila je istovremeno iznena\u0111uju\u0107a i potpuno o\u010dekivana. Iznena\u0111uju\u0107i element bio je taj \u0161to se po prvi put implicira suradnja nekoga iz prvog e\u0161alona politi\u010dara s tajnom policijom nakon 1989. Ranije su se ovakve optu\u017ebe obi\u010dno odnosile na veze politi\u010dara s tajnom policijom biv\u0161eg re\u017eima (Securitate<\/em>) a i sam predsjednik je opetovano optu\u017eivan za bliske veze s tom slu\u017ebom. Insinuacije o suradnji sa zloglasnom institucijom bile su nakon 1989. uobi\u010dajena praksa difamacije i diskreditiranja politi\u010dkih oponenata. Nedostatak funkcionalnih institucija koje bi bile sposobne ra\u0161\u010distiti ova pitanja zna\u010dio je da je vrlo malo takvih tvrdnji bilo potkrijepljeno dokazima. Stoga su optu\u017ebe politi\u010dkih rivala da su tajni agenti postale gotovo ritualne za vrijeme tranzicijskog perioda, naro\u010dito u periodima izbora. Bilo bi iznena\u0111uju\u0107e da u ovoj kampanji tako\u0111er nisu iskrsnule.<\/p>\n

Me\u0111utim, ono zaista neo\u010dekivano bilo je predsjednikovo priznanje da su tajne slu\u017ebe postale prevelike i previ\u0161e sna\u017ene te da se\u00a0zahvaljuju\u0107i svojoj velikoj mo\u0107i nastoje mije\u0161ati u politiku. Ironija je \u0161to je sam predsjednik kao prioritet za svoja dva mandata odredio ja\u010danje tajnih slu\u017ebi i da je, \u0161tovi\u0161e, u sukobu s politi\u010dkim suparnicima koristio njihove usluge. Tijekom deset godina koliko je bio na vlasti, rumunjske su tajne slu\u017ebe \u2012 njih ukupno sedam \u2012 porasle toliko da su sada me\u0111u najve\u0107ima na svijetu. Prema procjenama promatra\u010da (budu\u0107i da su slu\u017ebene brojke, naravno, tajne) ukupni broj tajnih agenata u Rumunjskoj kre\u0107e se oko 12.000. Samo FBI broji vi\u0161e od toga. Dakle, Rumunjska ima 60 tajnih agenata na 100.000 stanovnika \u2013 \u0161to je najvi\u0161e u Europi. Udio prora\u010duna koji se izdvaja za tajne slu\u017ebe ve\u0107i je u Rumunjskoj nego u Njema\u010dkoj, Poljskoj ili Italiji, dok je udio u odnosu na BDP ve\u0107i \u010dak i od onog u SAD-u.<\/p>\n

Pokazatelj zapadne orijentacije
\n<\/strong><\/p>\n

Sve do predsjednikove intervencije, kritike nekontroliraog rasta tajnih slu\u017ebi dolazile su u pravilu samo iz manjih ljevi\u010darskih krugova koji su upozoravali na pove\u0107anje izdataka za tajne slu\u017ebe i vojsku, naro\u010dito nakon priklju\u010denja NATO-u te nakon \u0161to se Rumunjska pridru\u017eila SAD-u u \u201cratu protiv terorizma\u201d. Podaci koji su procurili s Wikileaksa otkrili su da je Rumunjska bila jedna od tajnih baza CIA-e za protupravni progon koji je uklju\u010divao postupke torture.<\/p>\n

No upravo zato \u0161to je rast dr\u017eavnih tajnih slu\u017ebi u liniji sa politikom NATO-a i SAD-a, smatran je pozitivnim znakom anga\u017emana u ovim savezima. Bio je to pokazatelj zapadne orijentacije Rumunjske, i u kona\u010dnici, znak demokratizacije. Osporavanje vode\u0107e uloge ovih slu\u017ebi u rumunjskom \u017eivotu dr\u017ealo se skoro pa nepatriotskim i neodgovornim. Takav pozitivan stav u odnosu na postkomunisti\u010dke tajne slu\u017ebe u izrazitom je kontrastu s negativnim stavom prema komunisti\u010dkim tajnim slu\u017ebama. Postoji i dodatni paradoks: istovremeno dok su postkomunisti\u010dke tajne slu\u017ebe nastavljale rasti vrtoglavom brzinom, bez ikakvog javnog nadzora, tajne slu\u017ebe biv\u0161eg re\u017eima su u\u017eivale neprekidnu pozornost suvremenih promatra\u010da i akademika. Sada\u0161njost je ignorirana, a pro\u0161lost je bila predmetom usijanih rasprava i istra\u017eivanja.<\/p>\n

Sve re\u010deno je u velikoj mjeri posljedica hegemonije antikomunizma u Rumunjskoj. Antikomunizam je bio hegemonijska ideologija postkomunizma, zajedno sa neoliberalnim projektom dr\u017eavne transformacije nakon 1989. Ugrubo re\u010deno, antikomunizam podrazumijeva potpuno odbacivanje razdoblja izme\u0111u 1945. i 1989. kao totalitarnog, zlo\u010dina\u010dkog i op\u0107enito zlog u svakom pogledu. Zadatak antikomunizma je podi\u0107i ovakvo shva\u0107anje pro\u0161losti na razinu neporecive historijske \u010dinjenice, pro\u0161iriti je u javnosti kroz knjige, \u0161kolske ud\u017ebenike i spomenike kako bi se o\u010duvalo sje\u0107anje na \u017ertve re\u017eima i po\u010dinitelji priveli pravdi. Prema ovoj logici, tajna policija, a naro\u010dito njezini arhivi, trebali su biti temeljito prou\u010deni.<\/p>\n

Lustracija komunisti\u010dkih tajnih slu\u017ebi<\/strong><\/p>\n

Nakon pada socijalizma u Rumunjskoj, procijenjeno je da je preko pola milijuna Rumunja bilo u mre\u017ei suradnika Securitate. Bila je to druga najve\u0107a tajna slu\u017eba nakon Stasija u DDR-u. Naravno, nakon 1989. \u201cdekomunizacija\u201d je uklju\u010divala apele na otkrivanje biv\u0161ih tajnih policijskih slu\u017ebenika i informanata. Jedan od prvih zahtjeva za vru\u0107ih dana revolucije iz 1989. bila je lustracija: ne samo otkrivanje nego i izop\u0107enje osoba povezanih sa Securitate iz javnog \u017eivota i javnih slu\u017ebi. To je ostao jedan od glavnih zahtjeva antikomunizma: identificirati i privesti pravdi suradnike tajnih slu\u017ebi.<\/p>\n

Me\u0111utim ova fascinacija istinom i \u010distkom dovela je do \u0161irenja posvema\u0161nje klime sumnji\u010denja, straha i denuncijacije, dakle upravo do onoga zbog \u010dega su naj\u010de\u0161\u0107e krivili biv\u0161u Securitate i \u0161to su mehanizmi lustracije imali za proklamirani cilj eliminirati iz javnog \u017eivota postkomunizma. Pripisuju\u0107i dosjeima Securitate zna\u010daj mjesta istine o pro\u0161losti, postkomunizam je naprosto prolongirao njihovu logiku u sada\u0161njost. Jedan od znakovitih u\u010dinaka bio je ja\u010danje kulta tajnog, \u0161to je ve\u0107 opsesivna tema biv\u0161e Securitate i njezin osnovni raison d’\u00eatre<\/em>: pronala\u017eenje tajni (koje imaju neprijatelji dr\u017eave, disidenti, itd.) i zadr\u017eavanje tajni (kroz dosjee, nadzor i sli\u010dno).<\/p>\n

Budu\u0107i da se o\u010dekivalo da otkriju kona\u010dnu istinu, tajni policijski arhivi u Rumunjskoj uprizoreni su kao ogromni spektakl informacija i \u201cskandal\u201d koji se neprekidno odigravao na naslovnicama novina i na televiziji, svaki puta obe\u0107avaju\u0107i jo\u0161 ve\u0107e otkri\u0107e i jo\u0161 kompleksniju mre\u017eu \u0161pijuna, interesa i \u017ertava. Od politi\u010dara do pisaca, umjetnika do sporta\u0161a, poduzetnika do siroma\u0161nih znanstvenika: tek vrlo malo ljudi izmaknulo je neokrznuto ovoj mje\u0161avini podataka, tra\u010deva, aluzija, insinuacija i pretpostavki, proiza\u0161lima iz dosjea. U redovitim intervalima, svi su potencijalno mogli postati \u201cstranci\u201d, netko sa druk\u010dijim identitetom, druk\u010dijom povije\u0161\u0107u i druk\u010dijom pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Atmosfera tajnovitosti
\n<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d tomu, ili prije upravo zbog problemati\u010dne povijesti nastanka, arhivi Securitate smatrani su privilegiranim mjestom stvaranja istine i znanja o pro\u0161losti. Nakon 1989., velik broj prominentnih antikomunisti\u010dkih intelektualaca i biv\u0161ih disidenata tra\u017eio je potpuno otvaranje ovih arhiva. Jedan od osnovnih argumenata bio je stav da \u0107e otvaranje arhiva popraviti tmurnu tranzicijsku atmosferu i povu\u0107i crtu izme\u0111u \u017ertava i agresora, nude\u0107i time temelj za \u201ctranzicijsku pravdu\u201d, lustraciju i reparaciju. U ovu svrhu, 1999. formirano je Nacionalno vije\u0107e za prou\u010davanje biv\u0161ih arhiva Securitate (CNSAS). Model je bio otvaranje arhiva STASI-ja. Vije\u0107e je imalo mandat prou\u010diti dosjee Securitate kako bi identificiralo informante, suradnike i ostale krivce za djelovanje unutar \u201cpoliti\u010dke policije\u201d i druge oblike komunisti\u010dke represije. Pa iako otkri\u0107a kolegija CNSAS nisu povla\u010dila izravne legalne konzekvence, osobe koji su identificirane kao suradnici mogle su biti sprije\u010dene u obavljanju javnih poslova ili prisiljene da odstupe sa svojih pozicija.<\/p>\n

Zakon je tako\u0111er uzrokovao neke odredbe, koje su, kako su tvrdili mnogi zagovornici Vije\u0107a, ograni\u010dile njegovo djelovanje. Najva\u017enija od svega je \u0161to je zakon propisao da dosjee mora prvo ispitati mije\u0161ano povjerenstvo, kako bi se za\u0161titili podaci va\u017eni za nacionalnu sigurnost. Tek potom bi preostali dosjei bili transferirani CNSAS-u, dakle sa zna\u010dajnim odgodom i ograni\u010denjima \u2012 jer je instituciji nedostajalo i prostora i tehnologije da ispravno upravlja ovim dosjeima.<\/p>\n

Dakle, arhivi sada pod nadzorom CNSAS-a na koji se obi\u010dno referira kao na arhive Securitate zapravo su proizvod posebne politi\u010dke odluke, posebnog odabira, historijski i ideolo\u0161ki zacrtanog. Dakle, kao takvi nipo\u0161to ne predstavljaju cjelokupne arhive biv\u0161e tajne policije, nego su zapravo ishod sasvim odre\u0111ene politi\u010dke odluke i politi\u010dkog kompromisa na\u010dinjenog za vrijeme \u201ctranzicije\u201d. Uz sve to, prije 1989. dosjei biv\u0161e Securitate razasuti su po razli\u010ditim biroima, uredima, ograncima i institucijama diljem zemlje, bez rigorozne i centralizirane evidencije. Tijekom i nakon doga\u0111aja iz 1989., \u010ditav niz dokumenata nestao je ili je slu\u010dajno ili namjerno uni\u0161ten. Dosjei koji sada pripadaju CNSAS-u samo su dio, tek fragment cjeline, \u010diju je veli\u010dinu je te\u0161ko, ako ne i sasvim nemogu\u0107e precizno odrediti.<\/p>\n

Kao takva, institucija je osu\u0111ena na propast od samog po\u010detka i umjesto stvaranja istine, kako je o\u010dekivano, samo je doprinijela podizanju atmosfere sumnji\u010denja i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, ve\u0107oj tajnovitosti. Tajnovitost je glavni rezultat poku\u0161aja da se institucionalizira antikomunisti\u010dka ideja lustracije. To je upravo slu\u010daj s ranije spomenutom intervencijom predsjednika usmjerenom protiv premijera: njegova tvrdnja nije bila zasnovana na opipljivim istinama, nego na performativnim u\u010dincima ovih navoda. Zapravo, predsjednikova intervencija bila je definitivni dokaz da je logika Securitate jo\u0161 uvijek \u017eiva i zdrava, \u010dak 25 godina nakon njezina raspu\u0161tanja: ne samo da denuncijacija nastavlja biti regularna politi\u010dka praksa, nego tako\u0111er da mogu\u0107nost da se javno trguje sa dr\u017eavnim tajnim informacijama ostaje glavno oru\u017eje politi\u010dke mo\u0107i.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, Rumunjska je i dalje \u010dini se opsjednuta svojim tajnim slu\u017ebama.<\/p>\n

S engleskog prevela Milena Ostoji\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ukupni broj tajnih agenata u Rumunjskoj kre\u0107e se na oko 12.000. Samo FBI broji vi\u0161e od toga. Dakle, Rumunjska ima 60 tajnih agenata na 100.000 ljudi \u2013 \u0161to je najvi\u0161e u Europi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":3719,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110,144],"theme":[458,456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-3705","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","tag-revizionizam","theme-drustvo","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3705","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3705"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3705\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3723,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3705\/revisions\/3723"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3719"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3705"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3705"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3705"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3705"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3705"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3705"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3705"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}