U zadnjih mjesec dana trojica hrvatskih politi\u010dara – Zoran Milanovi\u0107, Jo\u0161ko Klisovi\u0107 i Andrej Plenkovi\u0107 – istaknuli su se nekorektnim politi\u010dkim ispadima. Iako je politi\u010dka nekorektnost u hrvatskom javnom govoru prije pravilo nego iznimka, ovi su primjeri posebno zanimljivi jer sva trojica ina\u010de pretendiraju na titulu civiliziranosti i naprednosti. Leonard Juri\u0107 analizira pretpostavke na kojima po\u010divaju ovi ispadi. <\/p>\n\n\n\n
Zabavno je da je unutar mjesec dana hrvatska politi\u010dka scena iznjedrila tri “skandala” politi\u010dke nekorektnosti politi\u010dara koji, svaki na svoj na\u010din, pretendiraju biti zastupnicima civiliziranog i korektnog diskursa. Govor mr\u017enje standardno je stanje u hrvatskom javnom govoru. Desni\u010darski politi\u010dari, mediji i javne li\u010dnosti toliko olako i \u010desto dehumaniziraju Srbe, Rome, \u017eene, LGBTQ zajednicu, radnike i migrante da te izjave ne treba tretirati kao izgrede pojedinaca, ve\u0107 kao sustavnu psihopatiju. Ovomjese\u010dni skandali su zanimljiviji jer sva tri kompliciraju projekt osjetljivog govora uvode\u0107i moment za\u0161tite privilegiranih. Konkretno Zoran Milanovi\u0107 kada tvrdi da su bogate \u017eene svijet za sebe i time ne zaslu\u017euju istu vrstu povjerenja i empatije kao slabije \u017ertve seksualnog uznemiravanja, Jo\u0161ko Klisovi\u0107 kada se \u0161ali da \u0107e biti napokon gradona\u010delnik Zagreba iz Hercegova\u010dke ulice a ne iz Hercegovine i time mobilizira malogra\u0111anski nativizam srednjoklasnih Zagrep\u010dana koji osje\u0107aju da su desetlje\u0107ima pod “selja\u010dkom” okupacijom; napokon Andrej Plenkovi\u0107 kada vidi za\u010detke fa\u0161izma u izoliranim gestama simboli\u010dkog bunta protiv njegove stranke koja prakti\u010dki u\u017eiva monopol nad dr\u017eavnim (i paradr\u017eavnim) aparatima i javnim resursima.<\/p>\n\n\n\n
U idealnom PC svijetu sva trojica egzemplarnih gra\u0111anina su u pravu. U tom svijetu borba protiv patrijarhata, materijalizma i konzumerizma je toliko uznapredovala da mo\u017eemo u praksi unaprijed izolirati slu\u010dajeve cini\u010dne instrumentalizacije feministi\u010dkog govora od strane povla\u0161tenih \u017eena koncentriranih na napredak u karijeri i ostajanje u eteru. Tamo je Milanovi\u0107 u pravu kada ka\u017ee da se radi o odvojenim svjetovima i da treba privilegirati iskustva \u017eena koje su uz ekonomsku marginalizaciju izlo\u017eene i najsirovijem seksizmu bez \u0161anse da ga okrenu u svoju korist. U tom svijetu on je socijalisti\u010dki romantik koji prezire bur\u017eujsku privilegiju i posve\u0107uje svoj javni \u017eivot adresiranju intersekcionalnih nepravdi koje trpe nevidljivi ljudi, ponajprije \u017eene.<\/p>\n\n\n\n
U idealnom PC svijetu uzurpacija javnih resursa od strane obiteljskih i regionalnih klanova je op\u0107epoznata kao disfunkcionalni anakronizam. Tamo Klisovi\u0107 nastupa kao antikolonijalni borac protiv nedoraslih doseljenika koji name\u0107u svoju ideologiju i tehniku etni\u010dke vladavine su\u0161tinski multikulturnom, kozmopolitskom i egalitarnom autohtonom stanovni\u0161tvu. U tom svijetu su problemi rata, demografije, izbjegli\u0161tva, globalne crne i bijele ekonomije prevazi\u0111eni i naslu\u0107uju se jedino u ostacima duha i obi\u010daja nekih barbarskih naroda.<\/p>\n\n\n\n
U idealnom PC svijetu pripadnost politi\u010dkoj stranci stvarno predstavlja pogled na \u017eivot i vrijednosne obrasce pona\u0161anja te doprinosi pluralizmu ljudskih odgovora na vje\u010dna pitanja \u017eivota, smrti, ljubavi i ljepote. Tamo je Plenkovi\u0107 ekumenski demokr\u0161\u0107anin koji s pravom upozorava na uskogrudnost naroda i apatiju njihovih zastupnika. Odnosi mo\u0107i vi\u0161e uop\u0107e ni ne postoje, samo razli\u010diti stupnjevi uva\u017eavanja tu\u0111ih perspektiva i osje\u0107aja, ovisno o sofisticiranosti svake pojedine stranke\/crkve, gdje crkva HDZ-a npr. ima ve\u0107u \u0161irinu od ogor\u010dene SDP-ove.<\/p>\n\n\n\n
U stvarnom svijetu Milanovi\u0107 je posve prosje\u010dni klasno privilegirani “mislilac” koji koristi nijansiranu argumentaciju samo da bi izbjegao bilo kakav rizik ili anga\u017eman koji mu nije direktno u osobnom interesu. Patrijarhat je \u017eiv i zdrav i onkraj klasnih razlika, \u010dega je uostalom indikacija i to da nijedna mainstream politi\u010dka platforma u svijetu nije nedvosmisleno prigrlila #metoo<\/em> pokret. Posebno ga se boje politi\u010dari koji su se uhvatili za onaj drugi suvremeni val masovne politike (isto iniciran online komunikacijom): simboli\u010dki suverenizam. Milanovi\u0107 simboli\u010dki suverenizam uspje\u0161no prakticira na dru\u0161tvenim mre\u017eama jer glumi individualizam i buntovni\u0161tvo, a ponavlja samo op\u0107eprihva\u0107ene ideje me\u0111u patrijarhatom i nacionalizmom formiranim gra\u0111anstvom.<\/p>\n\n\n\n U stvarnom svijetu Klisovi\u0107 je jo\u0161 jedan u nizu globalnih tragi\u010dara, predstavnika “starog” gra\u0111anskog dru\u0161tva u vi\u0161estoljetnoj epohi masovne urbanizacije. Ovaj tip politi\u010dara se zgra\u017eava nad gradona\u010delnicima “dotepencima” koji vladaju u svim svjetskim metropolama i poku\u0161ava svoje “autohtono” malogra\u0111ansko stanovni\u0161tvo mobilizirati jeftinim klasizmom (i\/ili rasizmom) bez da nudi ikakvu trezvenu ili suvremenu viziju problema i rje\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n