{"id":36958,"date":"2021-03-01T07:00:00","date_gmt":"2021-03-01T06:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36958"},"modified":"2021-03-03T09:31:08","modified_gmt":"2021-03-03T08:31:08","slug":"dekarbonizacija-rudnika-i-ravnoteza-ocuvanja-radnih-mjesta-u-rudarskoj-dolini-jiu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36958","title":{"rendered":"Dekarbonizacija rudnika i ravnote\u017ea o\u010duvanja radnih mjesta u rudarskoj dolini Jiu"},"content":{"rendered":"\n


U jednom od nekoliko preostalih otvorenih rudnika u Rumunjskoj nedavno je pokrenut \u0161trajk s nadom da \u0107e prije zatvaranja radnici uspjeti izboriti otpremnine. Povijesno optere\u0107eni ranijim klasnim sukobima s dr\u017eavom, i portretirani kao ostatci komunizma, rudarima se sada na teret stavlja i antiklimatsko djelovanje. Na svemu profitiraju neki drugi subjekti.<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e od sto rudara rudnika Lupeni u Valea Jiului (Dolina Jiu) u\u0161lo je u \u0161trajk 15. februara 2021. godine. Radi se o rudniku koji je jo\u0161 uvijek funkcionalan, ali se predvi\u0111a njegovo skoro zatvaranje, kao ishod pregovora s Europskom unijom. \u0160to rudari misle o tome postalo je jasno kada su 15. po zavr\u0161etku smjene odbili izi\u0107i iz rudnika i proglasili \u0161trajk. Sljede\u0107ih dana stotine rudara u regiji prosvjedovali u solidarnosti sa Lupenom. Neposredni razlog \u0161trajka je jasan. Tvrtka koja zapo\u0161ljava rudare (Hunedoara Energy Complex) je u ste\u010daju i zbog toga nekoliko mjeseci nije mogla ispla\u0107ivati pla\u0107e i dodatke. Me\u0111utim, situacija je puno dramati\u010dnija od tek jo\u0161 jednog \u0161trajka, a uzroci su sustavni. Glavni me\u0111u njima je dekarbonizacija i dru\u0161tveni tro\u0161kovi udaljavanja od fosilnih goriva. Iako su rudari sigurne \u017ertve, njihov prosvjed brzo je politi\u010dki instrumentaliziran i na stare i na nove na\u010dine – na \u0161to \u0107u se vratiti u nastavku.<\/p>\n\n\n\n

Dolina Jiu bila je najva\u017enija regija za iskapanje ugljena u Rumunjskoj i klju\u010dna za napore modernizacije i industrijalizacije tijekom 20. stolje\u0107a. Socijalisti\u010dka modernizacija eksponencijalno je razvila to podru\u010dje te se nakon druge naftne krize 1979. godine o\u010dekivalo da \u0107e ugljen u potpunosti zamijeniti naftu u lokalnoj proizvodnji energije, a kako bi se smanjili tro\u0161kovi. Stoga je 1989., nakon pada re\u017eima u dolini bilo oko 70.000 rudara koji su vadili oko 12 milijuna tona ugljena godi\u0161nje. Jo\u0161 u komunizmu, visoke razine eksploatacije radne snage, zajedno s lo\u0161im uvjetima rada i lo\u0161im pla\u0107ama, dovodile su do \u010destih pregovora i sukoba izme\u0111u vlade i radnika, \u0161to je kulminiralo \u0161trajkovima 1977. godine, najzna\u010dajnijom radni\u010dkom akcijom u rumunjskom socijalizmu. Politi\u010dka borbenost rudara bila je povijesno na\u0161iroko poznata. Godine 1929. vlada je brutalno potisnula \u0161trajk u rudniku Lupeni protiv te\u0161kih radnih uvjeta i \u0161tednje kad je vojska ubila 68 rudara \u2013 bila je to jedna od najkrvavijih epizoda radni\u010dke borbe u me\u0111uratnom razdoblju.<\/p>\n\n\n\n

Situacija u rudarskom sektoru naglo se pogor\u0161ala nakon 1989. godine kada se dramati\u010dno promijenila politi\u010dka ekonomija. Smatrano je da je ugljen preskup, da previ\u0161e zaga\u0111uje i da je previ\u0161e neu\u010dinkovit da bi imao ekonomskog smisla, posebno za dr\u017eavu koja smanjuje svoj javni sektor. Nakon \u0161to je po\u010delo zatvaranje rudnika, rudari su bili prisiljeni napustiti to podru\u010dje, a radnici nisu uspijevali prodati ku\u0107e zbog nedostatka kupaca, pa su ih jednostavno su napustili. Dio dr\u017eavne imovine je privatiziran, drugi je jednostavno zatvoren i prepu\u0161ten propadanju, \u0161to je samo pogor\u0161alo spiralu propadanja. Oni koji su ostali na tom podru\u010dju nisu mogli podnijeti tro\u0161kove urbane infrastrukture. Jedan od klju\u010dnih procesa na tom podru\u010dju bilo je odvajanje stanova i ku\u0107a od sustava centralnog grijanja. S malo kupaca i ogromnom koli\u010dinom nepla\u0107enih ra\u010duna, lokalne su elektrane smanjile svoje aktivnosti, \u0161to je zna\u010dilo smanjenje koli\u010dine ugljena koji se vadio iz otvorenih rudnika. Isklju\u010divanjem mre\u017ee, rudari su zapravo smanjili \u0161anse za radnu stabilnost. Stoga se cijelo podru\u010dje umjesto ugljenom, po\u010delo grijati drvima, \u0161to je bila inverzija tranzicije koju je socijalisti\u010dka urbanizacija podru\u010dja provela ranije. Dekarbonizacija na tom podru\u010dju podrazumijevala je ne samo deurbanizaciju, ve\u0107 i formiranje hibridnog tipa \u017eivotne okoline u kojem su prisutna neka tradicionalna urbana obilje\u017eja (poput stambenih blokova, prometnica sa semaforima, postojanje sveu\u010dili\u0161ta itd.) koja su koegzistirala s oblicima ruralnog \u017eivota i prate\u0107im ekonomskim odnosima.<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dica dekarbonizacije bez alternativne ekonomske strategije<\/h2>\n\n\n\n

Politi\u010dka odluka o zatvaranju rudnika donesena je u prvim godinama prve postkomunisti\u010dke vlade. Me\u0111utim, politi\u010dari su morali posti\u0107i kompromis s rudarima kad su suo\u010deni s njihovom radni\u010dkom borbeno\u0161\u0107u. Organizirane grupe rudara spu\u0161tale su se u Bukure\u0161t u ranim 1990-ima, zna\u010dajno mijenjaju\u0107i politi\u010dki \u017eivot glavnog grada; ti su doga\u0111aji na rumunjskom poznati kao Minerijade<\/a>. Od simbola radnog jedinstva rudari su postali likovi socijalisti\u010dke brutalnosti radni\u010dke klase. Kao i ostatak socijalisti\u010dkih ostataka, i oni su morali nestati. I jesu. Do 1997. godine otprilike polovica rudara otpu\u0161tena je nakon primanja otpremnina u iznosu od 12 do 20 pla\u0107a Od tada svake godine trajno se izgubi jo\u0161 oko 1000 rudarskih radnih mjesta. Pristupanje Rumunjske Europskoj uniji ubrzao je taj proces; stoga su danas od 15 rudnika koji su postojali 1990. godine otvorena jo\u0161 samo \u010detiri. Do 2024. godine o\u010dekuje se i zatvaranje ovih rudnika u skladu sa zahtjevima EU, a preostalih 4000 rudara bit \u0107e otpu\u0161teno. Rudari u Lupeni to vrlo dobro znaju; oni se samo nadaju da \u0107e svoje preostale pla\u0107e dobiti na vrijeme \u2013 \u0161to se \u010dini sve manje vjerojatnim. Tvrtka koja ih anga\u017eira bankrotirala je, a njezini dugovi samo rastu. Lo\u0161e upravljanje, pronevjera i objektivna ekonomska ograni\u010denja uzeli su svoj danak, to taj je aspekt sada nebitan. Prije ili kasnije zatvorit \u0107e se, a s tim \u0107e nestati i rudarenje ugljena.<\/p>\n\n\n\n

Uz ve\u0107 postoje\u0107u ekolo\u0161ku devastaciju tog podru\u010dja, zatvaranje rudnika nakon stolje\u0107a i pol, sada je zna\u010dilo i socijalnu devastaciju. Stopa nezaposlenosti je porasla, a o\u010dekivana \u017eivotna dob se smanjila koreliraju\u0107i sa porastom broja slu\u010dajeva alkoholizma, obiteljskog nasilja i ubojstava. U nedostatku ranijih radni\u010dkih solidarnosti te zajedni\u010dkog osje\u0107aja pripadnosti i ponosa, rudari se nisu uspjeli kolektivno organizirati, te se umjesto toga pregovaralo pojedina\u010dno, od slu\u010daja do slu\u010daja. Li\u0161eni glasa i posla, mnogi su odabrali napustiti to podru\u010dje. Migracija je mnogima postala jedina dostupna opcija, bilo da su oti\u0161li na zapad kao jeftini migrantski radnici, bilo da su se vratili u rodna sela kao poljoprivredni, a ponekad se doga\u0111alo oboje. U tom su procesu rodni i obiteljski odnosi ozbiljno promijenjeni. Iako je proces dekarbonizacije otvarao radna mjesta i za \u017eene (koje su u rudarskim zajednicama tradicionalno bile ograni\u010dene na ku\u0107anstvo) kojima je sudjelovanje u javnoj sferi dru\u0161tva nudilo osje\u0107aj da imaju mogu\u0107nosti djelovanja, to se ipak doga\u0111alo u obliku povremenog i nesigurnog, lo\u0161e pla\u0107enog rada. Za mnoge \u017eene industrijsko doma\u0107instvo zamijenjeno je poljoprivrednim i potpuno druga\u010dijom vrstom ku\u0107anskih poslova i brige.<\/p>\n\n\n\n

Procjenjuje se da je u trideset godina od pada re\u017eima dolinu Jiu napustila polovica stanovni\u0161tva. Oni koji su ostali suo\u010dili su se sa specifi\u010dnim i nepredvi\u0111enim izazovima. Solidarnost rudara ustupila je mjesto jasnoj razlici izme\u0111u onih koji su spremno prihvatili naknadu od dr\u017eave i onih koji su, unato\u010d nepovoljnim uvjetima, ostali rudariti do posljednjeg dana. Ovaj moralni sukob dalje je mijenjao dru\u0161tvenu strukturu i doveo do uni\u0161tenja prethodno postoje\u0107ih mre\u017ea povjerenja i drugarstva, produbljuju\u0107i tako moralno, socijalno i urbano propadanje tog podru\u010dja. Nadalje, zatvaranje rudnika nije bio ravnomjeran proces u smislu posljedica. Iako je za mnoge, posebno rudare, to zna\u010dilo omalova\u017eavanje i socijalnu dislokaciju, odabranoj klasi to je donijelo lijepu dobit. Tako su razvijanjem monopola posebno profitirali dobavlja\u010di \u2013 postav\u0161i jedinim izvorom materijala potrebnih za svakodnevne aktivnosti rudnika. Drugi na\u010din profitiranja na preostalim rudnicima bio je stvaranje posrednika izme\u0111u rudnika, njihovih klijenata i dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n

To je dovelo do pove\u0107ane unutarnje diferencijacije i klasnog sukoba unutar same doline Jiu koji povla\u010de neujedna\u010dene i vrlo kontekstualne posljedice dekarbonizacije na tom podru\u010dju.<\/p>\n\n\n\n

Mehanizmi pre\u017eivljavanja preostalog stanovni\u0161tva uglavnom su se svodili na kombinaciju sitnog poduzetni\u0161tva (poput mini-marketa i barova) i neformalne radne snage, poput ilegalne sje\u010de drvne gra\u0111e za mu\u0161karce te branja gljiva za \u017eene. Dekarbonizacija nije podrazumijevala samo “deskilling” (gubljenje radnih znanja i vje\u0161tina), ve\u0107 i deurbanizaciju te povratak gospodarstvu koje nali\u010di seoskom, ali se odvija u urbanim podru\u010djima. Napori dr\u017eave da ubla\u017ei utjecaj dekarbonizacije bili su lo\u0161e zami\u0161ljeni, lo\u0161e provedeni i zaga\u0111eni korupcijskim skandalima. Rudarska industrija podrazumijevala je ne samo kopanje ruda, ve\u0107 i niz drugih radnji i institucija koje nastaju oko toga i poma\u017eu socijalnu i ekonomsku reprodukciju: vrti\u0107i, bolnice, domovi kulture, kina i planinski turizam. Sve to je ili napu\u0161teno ili privatizirano, budu\u0107i da su rudnici zatvoreni, a rudari napu\u0161tali kraj. Dr\u017eava i nevladine organizacije predlagale su turizam kao rje\u0161enje za obnavljanje podru\u010dja i preraspodjelu radne snage, ali, u usporedbi s potrebnim sredstvima ulaganja su bila preniska. Zaposlenici dr\u017eavnih institucija u tom podru\u010dju, uklju\u010duju\u0107i sveu\u010dili\u0161te koje je u pro\u0161losti \u0161kolovalo budu\u0107e in\u017eenjere rudarstva, \u010dine va\u017ean segment stanovni\u0161tva koji raspola\u017ee stalnim prihodima i tako je u stanju sa\u010duvati minimum gospodarskog \u017eivota od daljnjeg kolapsa.<\/p>\n\n\n\n

Antiklimatski populizam<\/h2>\n\n\n\n

Ovo je \u0161iri povijesni i dru\u0161tveni kontekst u kojem se moraju razumjeti najnoviji prosvjedi u Dolini (kako regiju skra\u0107eno nazivaju stanovnici). To je pozadina borba za opstanak. Me\u0111utim, njegov zna\u010daj le\u017ei drugdje, tamo gdje na scenu stupaju politi\u010dki poduzetnici. Trenutni premijer Florin C\u00e2\u021bu, samoprozvani je ta\u010derijanac koji trenutno provodi plan \u0161tednje u javnom sektoru. On se oglasio povodom prosvjeda rudara naglasiv\u0161i da ne\u0107e dopustiti da se tijekom njegova mandata dogodi jo\u0161 jedna Minerijada. No, takav scenarij, uop\u0107e nikada niti nije bio realan, zbog opisane propasti sektora. Njegova je poruka ciljala portretirati rudare u kontekstu starog antikomunisti\u010dkog tropa brutalnih rudara koji jedva \u010dekaju izvesti pohod na glavni grad i opusto\u0161iti ga. Bio je to dio dobro poznatog starog desni\u010darskog arsenala demoniziranja i dehumaniziranja rudara kao nasilne, retrogradne socijalne kategorije koja ne zaslu\u017euje pomo\u0107 ni solidarnost. Njegov je govor imao \u017eeljeni performativni u\u010dinak budu\u0107i da su, kako je u svojim novinskim kolumnama u jednom lokalnom mediju primijetio pisac Vasile Ernu, mnogi korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea po\u017eurili zajedljivo osuditi rudare.<\/p>\n\n\n\n

U kontekstu ekolo\u0161kih problema i poku\u0161aja njihove sanacije, neizbje\u017enima su se pokazale predrasude prema rudarima, pri \u010demu se posebno isticala klimatska cijena ekstrakcije i sagorijevanja ugljena. Ovaj je sukob dobro poznat u drugim podru\u010djima koja pro\u017eivljavaju dekarbonizaciju i ve\u0107 smo se lokalno obra\u010dunali s ekolo\u0161kim na\u010delima tijekom prosvjeda za spas Rosije Montane 2013. godine, kada je ekonomska dobrobit sektora rudarenja zlata stajala nasuprot ekolo\u0161kih problema. Prona\u0107i pravu ravnote\u017eu izme\u0111u radnih mjesta i potrebe za za\u0161titom klime, naravno, nije nimalo lak zadatak, a ova vrsta sukoba eskalirat \u0107e dalje kada se, uskoro, politike dekarbonizacije (uglavnom povezane s naftom i plinom) po\u010dnu dodatno ubrzavati. Bit \u0107e zanimljivo doznati, na primjer, kako \u0107e urbani i obrazovaniji nafta\u0161i reagirati kad se suo\u010de s dekarbonizacijom svoje industrije.<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu, va\u017eno je napomenuti kako je najnoviji prosvjed u Lupenu potaknuo pojavu druga\u010dije vrste populizma u rumunjskoj politici. Diana \u0218o\u0219oac\u0103, neovisna senatorica, jedina je politi\u010darka visokog profila koja je posjetila rudare i izjasnila se u njihovu korist. \u0218o\u0219oac\u0103 je nedavno u\u0161ala u parlament sa strankom ekstremne desnice AUR, ali je izba\u010dena nakon sva\u0111e s vodstvom. Poznata je kao vrlo glasna kriti\u010darka mjera zatvaranja i zakonskog nametanja no\u0161enja maski u javnom prostoru. Njezin direktni i konfrontacijski stil u\u010dinili su je miljenicom televizijskih ku\u0107a, a popularnost joj je nakon izbacivanja iz stranke porasla. Njena solidarnost s rudarima dio je pomno prora\u010dunatog politi\u010dkog rasta. No, obra\u0107aju\u0107i se rudarima, postavila je osnovu za vrlo koherentan populizam koji negira klimatske promjene i krivnju za zatvaranje rudnika svodi na lokalne politi\u010dare koje smatra podre\u0111ene i servilnima spram zahtjeva EU i drugih podlih stranih interesa. Ona je prva politi\u010darka od 1990-ih koja je stala u obranu rudara i odbila prihvatiti zatvaranje rudnika kao \u010dinjenicu koja se ve\u0107 davno dogodila. Kao \u0161to je slu\u010daj s desni\u010darskim populizmom, ovo je jo\u0161 jedan primjer la\u017enog prijatelja koji obe\u0107ava spasiti radnike jeftinim trikovima. U njezinom nedavnom desetominutnom govoru bili su prisutni nejasni odjeci trampizma. Dok su poslovi\u010dne kocke koje odlu\u010duju o budu\u0107nosti rudara ve\u0107 ba\u010dene, njihova nevoljka politi\u010dka instrumentalizacija mogla bi dovesti do novog oblika populizma, 30 godina nakon ideolo\u0161ke konstrukcije ovih radnika kao otrovnih ostataka komunizma. Rudari tako i dalje ostaju va\u017eni subjekti politi\u010dkih sporova, dok se njihovo osiroma\u0161ivanje produbljuje.<\/p>\n\n\n\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U jednom od nekoliko preostalih otvorenih rudnika u Rumunjskoj nedavno je pokrenut \u0161trajk s nadom da \u0107e prije zatvaranja radnici uspjeti izboriti otpremnine. Povijesno optere\u0107eni ranijim klasnim sukobima s dr\u017eavom, i portretirani kao ostatci komunizma, rudarima se sada na teret stavlja i antiklimatsko djelovanje. Na svemu profitiraju neki drugi subjekti. Vi\u0161e od sto rudara rudnika […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":36964,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1262,1260,1263,1261,1089,537,1259],"theme":[457,456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-36958","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-dekarbonizacija","tag-dolina-jiu","tag-klimatski-populizam","tag-minerijade","tag-rudari","tag-ugljen","tag-valea-jiului","theme-klima","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36958","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36958"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36958\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36965,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36958\/revisions\/36965"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36964"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36958"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36958"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36958"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36958"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36958"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36958"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36958"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}