{"id":3683,"date":"2014-12-05T08:00:13","date_gmt":"2014-12-05T07:00:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3683"},"modified":"2014-12-05T08:45:22","modified_gmt":"2014-12-05T07:45:22","slug":"frljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3683","title":{"rendered":"Oliver i Julija: nu\u017eno zlo (malo)gra\u0111anskog u teatru"},"content":{"rendered":"

Kazali\u0161ni se \u017eivot neprestano vodi oko ispitivanja i etabliranja (malo)gra\u0111anske dimenzije dru\u0161tvenih odnosa. Dvije gotovo paralelne inscenacije u nacionalnim ku\u0107ama, Filozofski teatar u zagreba\u010dkoj i Frlji\u0107eva intendantura\/predstava u rije\u010dkoj, ogoljuju tu dimenziju iz razli\u010ditih perspektiva.<\/strong><\/p>\n

Dva su va\u017ena performativna doga\u0111aja nedavno protresla doma\u0107u kulturnu elitu. Ishodi\u0161no kazali\u0161na, posljedi\u010dno dru\u0161tveno teatralna, pri \u010demu prvi poti\u010de (malo)gra\u0111ansku nelagodu u re\u017eiji javnopoliti\u010dkog trenutka, a drugi (malo)gra\u0111ansku ugodu u re\u017eiji intimnopoliti\u010dkog trenutka. Banalne opreke u usporedbi iscrpljuju se, razumije se, na formalnoj razini i ne mogu (posve) dirati sadr\u017eajne aspekte pojedina\u010dnih kazali\u0161nih doga\u0111aja. Isti\u010demo ih ipak kao tezi\u010dne poluge, klju\u010dne u artikulaciji kulturno-politi\u010dkog kapitala i\/ili doma\u0107e suvremeno-umjetni\u010dke proizvodnje. To su, reklo bi se popularno, ona \u010dista mjesta reprodukcije dominantnih ideologema koje se u kulturno-dru\u0161tvenim okvirima u pravilu svode na ko\u0161kanje, naguravanje i pljuckanje preko rampe: borbu primitivizma i gra\u0111anstva.<\/p>\n

Oba se kazali\u0161na doga\u0111aja, svjesno ili \u00a0manje svjesno, bave temeljima te \u0161iroko postavljene discipline u kojoj je socijalnoklasni element pokreta\u010dka, vitalna snaga. A predstavlja li klasa klju\u010dno, ili jedino relevantno, gorivo u spektralno postavljenom organizmu teatra kao dru\u0161tveno relevantne kategorije, treba jo\u0161 misliti. Nama je va\u017eno da oba, naizgled totalno razli\u010dita ili suprostavljena teatra, sinkrono i aktivno analiti\u010dki rade u potrazi za artikulacijom prvog pojma u struci \u2013 pojma gra\u0111anskog kazali\u0161ta.<\/p>\n

Gra\u0111anskost gra\u0111anskog kazali\u0161ta<\/strong><\/p>\n

Otud vrijedna apartna pitanja: u kojim ono dru\u0161tvenim uvjetima nastaju tipovi gra\u0111anskog teatra? \u0160to odre\u0111uje, a \u0161to ugro\u017eava glavnu supstancu, \u201cgra\u0111anskost\u201d gra\u0111anskog kazali\u0161ta? Koje su historijske koordinate suvremenosti gra\u0111anskog teatra? \u0160to pokre\u0107e i \u010dime manipuliraju \u201csenzacije gra\u0111anskosti\u201d u suvremenom gra\u0111anskom teataru?\u00a0 I najva\u017enije – koga sve obuhva\u0107a gra\u0111anski teatar, ako (ne) slu\u017ei samoreprodukciji elite u kulturi.<\/p>\n

Prvi slu\u010daj u na\u0161em slu\u010daju,\u00a0 \u010din javnodijagnosti\u010dke anamneze gra\u0111anskog teatra i prvi koji imalo upu\u0107enima u stanje kazali\u0161ta u regiji uop\u0107e padne na pamet na spomen te sintagme; pratimo u povodu nedavne premijere predstave \u201cHrvatsko glumi\u0161te<\/a>\u201d Olivera Frlji\u0107a i Marina Bla\u017eevi\u0107a u rije\u010dkom Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu, uprizorene kao posljednji dio \u00a0njihove \u201cTrilogije o hrvatskom fa\u0161izmu\u201d. Frlji\u0107 je novi, tek par mjeseci prisutan, intendant HNK u Rijeci o \u010dijem se javnom radu uglavnom zna sve jer ovaj, blagore\u010deno, inzistira na takvom statusu.<\/p>\n

Ali po\u010dinjemo drugim, vrlo zanimljivim iako dru\u0161tveno manje va\u017enim kazali\u0161nim doga\u0111ajem koji se tobo\u017ee antipodno postavio prvome: gostovanjem Julije Kristeve na sceni zagreba\u010dkoga HNK u novopokrenutom kazali\u0161nom serijalu \u201cFilozofski teatar\u201d voditelja i selektora – urednika Sre\u0107ka Horvata, na po\u010detku novoga mandata intendantice Dubravke Vrgo\u010d.<\/p>\n

Nema nikakve zabune, ugledna francusko-bugarska\u00a0 teoreti\u010darka, elitna go\u0161\u0107a \u201csvjetske filozofske scene\u201d Julija Kristeva nastupila je u replici francuskog gra\u0111anskog salona na pozornici zagreba\u010dkog nacionalnog teatra koji se za tu prigodu na pozornici kamuflirao tepihom, dvjema crvenim foteljama i sobnom lampom (tr\u00e8s fran\u00e7ais<\/em>). Doga\u0111aj je imao fascinantno uzbu\u0111enu medijsku najavu, a deklarativno se deelitizirao direktnim prijenosom na Tre\u0107em programu HTV-a \u010dime se, naravno, ba\u0161 poja\u010dao ugo\u0111aj ekskluzive. Publika bla\u017eeno sedativizirana, orubljena crvenim haenkaovskim bar\u0161unom \u0161to, u nedostatku boljeg suspensa od \u010dita\u0107eg nastupa Alme Price s dijelom novog romana Kristeve o katoli\u010dkoj misti\u010darki Svetoj Terezi Avilskoj, dominira televizijskim prijenosom. Glumi\u010din glas, koji dobar dio zagreba\u010dke publike adorira po defaultu pa je svejedno \u010dita li produhovljenu prozu ili cjenovni katalog \u0161oping centra, erotizira situaciju koju televizijski gledatelj mo\u017ee nazrijeti ve\u0107 i u sporadi\u010dnom pra\u0107enju. Publika to\u010dno odgovara primjerno sakraliziranom trenutku u kojemu se\u00a0 prototeolo\u0161ka tema, tobo\u017ee feministi\u010dki smjelo, povezuje s erotskom \u017eudnjom.<\/p>\n

Provincijalne inhibicije u bar\u0161unu<\/strong><\/p>\n

Nakon sat vremena \u010dita\u0107eg teatra (na odabiru ovog recentnog djela inzistirala je Kristeva, \u0161to je bio i uvjet zagreba\u010dkom gostovanju) koji se dogodio po scenariju pari\u0161ke premijere gdje ju je nedavno \u201codigrala\u201d Isabelle Huppert, go\u0161\u0107a Kristeva je s doma\u0107inom Horvatom razgovarala delikatno profiliranim narcisti\u010dkim diskursom o posve nefascinantnim, ali ugodnim temama. Visoka go\u0161\u0107a u\u017eivala je u zvuku svoga teksta na lijepom hrvatskom jeziku, dok su ni\u017ei gosti u publici i oni najni\u017eeg voajerskog ranga ispred tv-ekrana u\u017eivali u spektakulariziranom salonskom trenutku simultanog prijevoda – za one kojima je prijevod na\u017ealost trebao. S aspekta procjene kapaciteta socijalne senzacije \u010dime se ovdje jedino bavimo, \u010din \u201cfilozofskog teatra\u201d u budoarskom ugo\u0111aju zagreba\u010dkog HNK-a bio je ulju\u0111en, pretenciozan doga\u0111aj u \u017eudnji dekadanse bogatih kultura gdje visokoparni dijalozi nisu ekscesi nego dokaz \u201czrelosti demokracije gra\u0111anskog dru\u0161tva\u201d. Vrlo zna\u010dajna stvar za, kako ispada iz unisonih medijskih aklamacija a posteriori<\/em>, (neprosvije\u0107enu?) srednjeklasnu publiku \u010dije su provicijalne inhibicije (njema\u010dki falabogu znamo, ali francuski…) i kompleksi kolonijalne sitne\u017ei<\/a> u tvrdnji da je \u201cnakon Sartrea, Kristeva najva\u017enija francuska go\u0161\u0107a\u201d, prizvale tu\u017enu aromu malogra\u0111anske fascinacije nepre\u017ealjenom austrougarskom kulturpovijesnom baga\u017eom, koja je vje\u010dito ve\u0107a od amaterskih poku\u0161aja doma\u0107ih snaga.<\/p>\n

S druge strane, \u00a0svaki mogu\u0107i elitizam bar\u0161unaste publike u haenkaovskim lo\u017eama, gra\u0111ane Hrvatske (bez obzira na privatan interes prema teatru) jo\u0161 uvijek nepogre\u0161ivo asocira na najva\u017eniju traumatsku dekadu kulturne regresije 1990-ih \u00a0kad je spektakularizacija kazali\u0161ne materije u pravilu bila instrumentalizirana \u00a0fa\u0161istoidnim nijansama \u201cborbe za identitet.\u201d Udar retronacionalizma u kulturi\u00a0 suvremene Hrvatske, a posebno u doma\u0107em nacionalnom teatru \u0161to se i danas gotovo fizi\u010dki, \u00a0intimno sinestezijski barem, mo\u017ee osjetiti iz njegovog partera; bio je toliko porazno jak da se dvadeset godina nije na\u0161la uvjerljiva kriti\u010dna masa umjetni\u010dke, kazali\u0161ne relevantnosti koja bi u izvedbenom ili sadr\u017eajnom smislu mirno mogla sahraniti tu gadnu povijesnokulturnu epohu.<\/p>\n

Nastup Kristeve bi u svjetlu takve dijakronije, u tom klju\u010du gledan, bio dokaz legitimne promjene, simbol funkcionalnog teatra koji je na\u0161ao – \u00a0iako ki\u010dast i jednosmjeran – na\u010din da krene u \u201cdruga\u010dijost\u201d kazali\u0161ne paradigme. A manipulativnost takvog \u201cteatra\u201d nalazi se uvijek u erosu \u017eivog trenutka, u live-<\/em>prisnosti s \u201cjakim\u201d temama \u0161to su onoliko ugodnoteorijske ili literarnofikcijske, da s njima nema smisla zamarati \u0161iru javnost. Naravno, taj je doga\u0111aj zagreba\u010dkog HNK paradigmatska potvrda socijalnoklasne distinkcije, to\u010dno i (psihoanaliti\u010dki jednostavno) obilno medijski posredovane.<\/p>\n

Suspens liberalne Hrvatske<\/strong><\/p>\n

Predstava \u201cHrvatsko glumi\u0161te\u201d redatelja Frlji\u0107a i dramaturga Bla\u017eevi\u0107a imala je medijski suspens (negativnog) spektakla prije premijere, \u0161to je tek dokaz neiznevjerenih o\u010dekivanja kod Frlji\u0107a kao ambivalentno simpati\u010dnog \u201cnemilosrdnog gada\u201d suvremenog teatra u regiji.<\/p>\n

Ideja nacionalnog teatra u Frlji\u0107evoj intendanturi mjera je jakog lokalnog kazali\u0161ta u ambiciji sveop\u0107eg autorskog bezobrazluka s precizno odabranim metama, simptomima ozbiljno zanemarenih dru\u0161tvenih tema. U ovakvoj sintagmatskoj frazeologiji u opisu Frlji\u0107evog rada nema filozofije. Odnosno, Frlji\u0107 nije filozof nego kazali\u0161ni autor. Vidi mete i cilja, a drugima zamjera \u0161to nemaju isti fokus \u201chistoriografije koja je ispala iz slu\u017ebene povijesti\u201d.<\/p>\n

Za razliku od uobi\u010dajenog, intendanturu i autorstvo Frlji\u0107 bagatelno poistovje\u0107uje zbog \u010dega je nepotrebno, ako ne i nemogu\u0107e, odijeliti Frlji\u0107ev scenski rad od njezine proste reklame, koja je uvijek svjetonazorska pokazna vje\u017eba. Poznato je, svaku predstavu Frlji\u0107 prirema na dva plana. Prvi je preliminarno provokatorski, nametnut svakovrsnoj javnosti i s nedvosmislenom porukom. Drugi je, po naravi repertoarne izvedbe, direktno provociraju\u0107i i rezerviran onima koji su spremni na nelagodu.<\/p>\n

Zanimljivo ali predvidljivo, medijska prezentacija tih jasnih frlji\u0107evskih pruga uvijek se slijepi u istu histeri\u010dnu ka\u0161u \u0161to podnosi jedino dinamiku bedastih predpoliti\u010dkih premisa: plakat na ku\u0107i umjetnosti nije umjetnost, umjetnost je u ku\u0107i umjetnosti. Ili jo\u0161: ako je plakat znak politike a politika nije umjetnost, za\u0161to je plakat na ku\u0107i umjetnosti koja jam\u010di umjetnost a ne politiku?<\/p>\n

Uostalom, Frlji\u0107ev status heroja i\/ili provokatora, kao naj\u010de\u0161\u0107e ilustrativne odrednice njegove tobo\u017ee kontraverzne kondicije re\u017eisera na Balkanu, u pravilu je medijski obra\u0111en najadnijim novinarskim \u017eanrom \u201cza mi\u0161ljenje pitamo struku<\/a>\u201d, gdje se nepogre\u0161ivo ogoljava jednaki zaklju\u010dak. U najdobronamjernijim izjavama kazali\u0161nih profesionalaca u povodu Frlji\u0107evog rada, motivika \u201cdoma\u0107e dnevne politike\u201d postavljena je kao hijerarhijsko dno u \u201canga\u017eiranoj umjetnosti\u201d, kao nu\u017eno zlo politi\u010dkog u teatru. Posve logi\u010dno, jer \u017eu\u0111enomondenu \u201cpoliti\u010dku\u201d aromu gra\u0111anskom teatru odre\u0111uje uvijek mjera umjetni\u010dkog umije\u0107a, proc\u00e9d\u00e9<\/em> koji u kontroliranim uvjetima ne prelazi imaginiranu rampu…<\/p>\n

(Lijevo)liberalno gra\u0111anstvo naviklo je, uostalom, na retoriku javne debate koja u aklamativnoj sintagmi \u201ckoliko fa\u0161izma?\u201d uvijek vidi osna\u017euju\u0107i kapital – \u00a0uglavnom anoniman i performativan, ali racionalno postavljen.<\/p>\n

Politika na ga\u0107ama<\/strong><\/p>\n

A ima li onda Frlji\u0107ev \u00a0perfomativni iskaz \u201clikova na ga\u0107ama\u201d s fotografijama\u00a0 kazali\u0161ne elite<\/a> \u00a0koja je sudjelovala u projektu hrvatske retradicionalizacije i nacionalizma u doma\u0107em teatru 1990-ih, ali i u (mo\u017eda i neosvije\u0161tenim) epizodama kultur-rasizma suvremenog kazali\u0161ta; kapacitet dru\u0161tveno-politi\u010dke, ne tek u\u017eekulturnja\u010dke, \u010dinjenice? O\u010dito ima jer to ve\u0107 jest \u010dinjenicom bu\u010dne nervoze ve\u0107ine prozvanih kulturnja\u010dkih profesionalaca koji, primjerice, odjednom i bez obzira na povijesnu utemeljenost \u017eanra, Frlji\u0107evom pamfletu sna\u017eno odri\u010du mogu\u0107nost umjetni\u010dke vrijednosti na nevi\u0111eno.<\/p>\n

Ali i \u201cneprozvana\u201d doma\u0107a kulturna elita o frlji\u0107evskoj temi misli jednako, infantilno razo\u010darana Frlji\u0107evim ga\u0107astim rje\u0161enjem \u201cprimitivnosti dnevne politike\u201d i \u201cprozivanja ljudi zbog umjetni\u010dkih radova\u201d. Poput dobrih pastira, poru\u010duju mu da se \u201cvrati umjetnosti koja ne osu\u0111uje\u201d ili mu nadmo\u0107no kolumnisti\u010dki\u00a0 poru\u010duju\u00a0 da je podbacio i da \u201csljede\u0107i put bude provokativniji\u201d.<\/p>\n

Tako se jednostavnom jednad\u017ebom napornih, u gustom tempu smje\u0161tenih medijskih reakcija Oliver Frlji\u0107 oblikuje kao javni autor-manipulator \u010diji se radovi procjenjuju prema reakcijama kvalificirane publike ili struke koja predstavu\/e nije vidjela, i uop\u0107e ih ne treba ili ne \u017eeli vidjeti u\u017eivo. Iako je (kazali\u0161na) re\u017eija u naravi manipulativna disciplina, Frlji\u0107u se manipulacija dr\u017ei osnovnim, zlosretnim alatom. Slijedi, Frlji\u0107 je autor odgovoran za reakcije (stvarne ili persiflirane) publike svojih predstava, bez privilegija autorskog eskluziviteta. Takav se status vidi u razlici suvremene politi\u010dke odgovornosti jer se nekim drugim kazali\u0161nim profesionalcima iz politi\u010dki \u201cosjetljivijih\u201d vremena re\u017eije dr\u017eavni\u010dkih sprovoda ili \u00a0malih nacionalisti\u010dkih\u00a0 performansa javno uzimaju \u00a0kao razumljiv \u201cumjetni\u010dki fu\u0161\u201d.<\/p>\n

Dok Frlji\u0107 inzistira na svojoj (a ne \u0160najderovoj), distorziranoj verziji faust\u00e2 u \u00a0kulturi Hrvatske, kazali\u0161na elita pravi se da ne vidi \u201ctaj problem\u201d u doma\u0107oj historiografiji suvremenog teatra.<\/p>\n

Rije\u010dki HNK u Frlji\u0107evoj intendanturi funkcionira, o\u010digledno, kao plakatni definitor te\u0161kih tema i trauma kolektivne krivnje liberalne Hrvatske. Frlji\u0107, ipak, dr\u017ei po\u0161teno kormilo autorstva s pokri\u0107em i bez figuralnih tlapnji o \u201ckatarzi suo\u010davanja s kolektivnom krivnjom\u201d – u \u010demu (lijevo)liberalna opcija vje\u010dito tra\u017ei alibi kulture \u201cva\u017ene u dru\u0161tvu\u201d.<\/p>\n

Ali glavni, pre\u0161u\u0107ivan Frlji\u0107ev prijestup u doma\u0107oj kulturi uop\u0107e nije eventualna \u201cplo\u0161nost predstave\u201d, \u201cprimitivizam optu\u017enica\u201d na ga\u0107ama izvo\u0111a\u010da ili vje\u0161anje plakatnog rublja na fasadi zgrade. U ideologemskoj opreci primitivizma i demokratskog gra\u0111anstva, Frlji\u0107 nije filozof nego re\u017eiser klasnog otrije\u017enjenja. Onog trenutka koji dolazi nakon \u0161to se povrijedi najosjetljivije mjesto gra\u0111anskog teatra kakvog poznajemo: \u00a0njegova banalna, simptomatska \u017eudnja. Privilegija jam\u010deno privatne ugode, umjetni\u010dki posredovane senzacije koja se ne mijenja iz svojih historijskih temelja, distinktivno se, tolerantno i jasno, udaljava od Frlji\u0107evog koncepta \u201cteatra nasumi\u010dnih historijskih trauma\u201d.<\/p>\n

Frlji\u0107 mo\u017ee stoput re\u0107i: imate pravo, ovo nije kazali\u0161te, ovo je plac, tr\u017enica, merkat, obi\u010dan gradski punkt. Ovo nije gra\u0111ansko kazali\u0161te, ovo je reprezentacija va\u0161e svakodnevice. Ovo je no\u0107na mora srednjeklasne elite kojoj se obra\u0107am: teatar je vama neugoda.<\/p>\n

Ali takav nama ne radi, disfunkcionalan je! \u2013rekli bi vjerojatno. Ili posve sigurno. Kakav god da jest, va\u0161 je \u2013 mo\u017eda bi odgovorio Frlji\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dva su va\u017ena performativna doga\u0111aja nedavno protresla doma\u0107u kulturnu elitu. Ishodi\u0161no kazali\u0161na, posljedi\u010dno dru\u0161tveno teatralna, pri \u010demu prvi…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3690,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-3683","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3683"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3683\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3704,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3683\/revisions\/3704"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3690"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3683"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3683"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3683"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3683"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}