{"id":3662,"date":"2014-12-04T08:00:47","date_gmt":"2014-12-04T07:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3662"},"modified":"2021-02-25T11:05:49","modified_gmt":"2021-02-25T10:05:49","slug":"hajduk-i-paraliza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3662","title":{"rendered":"Politika zaobilaznim putem"},"content":{"rendered":"

Iako iz medijske perspektive izgleda da je navija\u010dki bunt svoj klimaks do\u017eivio neodigranim derbijem i prosvjedom na Rivi, stvar je daleko od iscrpljivanja kulturnim dijalogom i ustaljenim procedurama. Upravo zato cijelu pri\u010du treba staviti u kontekst op\u0107e politi\u010dke atmosfere i ocrtati kontradikcije s kojima se susre\u0107e.<\/strong><\/p>\n

Prije neki dan smo saznali da je BDP pao i u tre\u0107em kvartalu, rekordni dvanaesti kvartal zaredom. Ministar financija Boris Lalovac je izjavio da zbog toga osje\u0107a sram pred strancima. Kao \u0161to je i vrhu\u0161ka Hrvatskog nogometnog saveza u lo\u017ei San Sira osje\u0107ala sram pred strancima kad su baklje po\u010dele letjeti u teren. U isto to vrijeme, ne\u0161to ni\u017ee dolje na terenu, izbornik Niko Kova\u010d se brinuo da baklja slu\u010dajno ne pogodi neko dijete. Dotle, nimalo slu\u010dajno, djeca s posebnim potrebama, u poku\u0161ajima “podjele rada” izme\u0111u iscrpljenog prora\u010duna i evropskih fondova, ostaju bez prijeko potrebnih asistenata u nastavi.<\/p>\n

Lalovac, a i cijela vlada, zadnjih dana, valjda ponukani prijedlogom investicijskog plana Jean-Claude Junckera, novog \u010dovjeka na \u010delu Europske komisije, svu su, ionako skromnu, politi\u010dko-ekonomsku imaginaciju srezali na evropske fondove. Gotovo da su odustali od mjera \u0161tednje i bolnih reformi i priznaju da bez evropskih novaca prora\u010dun ne mogu spasiti. One dosad provedene ne polu\u010duju o\u010dekivani uspjeh, a daljnje mogu samo u predizbornoj godini ugroziti i ono malo podr\u0161ke \u0161to je ostalo. Vladino gotovo i deklarativno odustajanje od aktivne politike i istovremena potpuna politi\u010dka i medijska izolacija branitelja iz Savske vjerno ukazuju na paralizu politi\u010dkih procesa u Hrvatskoj, s koje god strane da krenuli.<\/p>\n

Paraliza politi\u010dkog polja<\/strong><\/p>\n

Ta paraliza nije prolazni ishod svakodnevnih medijskih igrica i taktika politi\u010dkih oponenata, ona je strukturne naravi. Vlada pri ruci nema nijednu polugu politi\u010dko-ekonomskog upravljanja osim sni\u017eavanja cijene rada u svrhu privla\u010denja investitora. Bar retori\u010dki su odustali i od toga. Monetarni suverenitet ne postoji, pod fiskalnim smo nadzorom iz Bruxellesa, bankarski sektor je u privatnom vlasni\u0161tvu i shodno tome vlada ne mo\u017ee odlu\u010divati o investicijskoj politici. Ostaje jedino prora\u010dun kao mjesto legitimacije vladanja \u2013 osiguravanje poslova s dr\u017eavom tvrtkama koje se ne mogu nositi s ja\u010dima na evropskom tr\u017ei\u0161tu i radna mjesta strana\u010dkim kadrovima i bira\u010dima. I jedina razlika izme\u0111u SDP-a i HDZ-a je ta \u0161to se ne radi o istim ljudima i tvrtkama. Paraliza politi\u010dke imaginacije je tolika da \u010dak iako je svima jasno da su dvije najja\u010de stranke izgubile legitimitet i dalje ne dolazi do njihovog nepovratnog anketnog srozavanja i gubitka politi\u010dkog utjecaja. Uspjeh ORAH-a u tom kontekstu mo\u017eemo sagledati samo kao zadnji proplamsaj kreditno paralizirane srednjoklasne politi\u010dke imaginacije i nade da \u0107emo napokon do\u010dekati transparentno dru\u0161tvo, evropske standarde i pregr\u0161t malih slatkih obiteljskih restoran\u010di\u0107a.<\/p>\n

Ali politi\u010dka dinamika, i u tako klaustrofobi\u010dnom i paraliziranom prostoru, mora se nekako odvijati. I tu se zapravo sve vrti oko manje-vi\u0161e dvije stvari. Koji \u0107e korupcijski skandal biti idu\u0107i otkriven i ho\u0107e li desnica skroz poludjeti ili \u0107e ostati u evropskim okvirima pristojnosti? Kako pokazuje i slu\u010daj Bandi\u0107, otkrivanje korupcijskih skandala i uhi\u0107enja vinovnika ne vode dru\u0161tvenoj katarzi. A ne vode jer je uzrok korupcije mnogo kompleksniji od standardno predstavljenih uzroka. Jer, primjerice, koruptivno sklopljen posao neke privatne firme s gradom ili dr\u017eavom ne donosi samo profit vlasniku ve\u0107 odr\u017eava i radna mjesta u toj firmi koja bi ina\u010de mo\u017eda propala bez stvaranja potra\u017enje od strane dr\u017eave. Pomalo paradoksalno, korupcija kratkotrajno sanira nepo\u017eeljne efekte normalne dinamike kapitalisti\u010dke konkurencije. A u nedostatku ispitivanja sistemske dimenzije korupcije ostaje nam jedino da de\u0161ifriramo pozadinske i predizborne motive pojedinih hap\u0161enja. U tako postavljenim okvirima politi\u010dkog prostora desnica ne uspijeva dugoro\u010dnije i ozbiljnije mobilizirati, barem zasad. Jer ne uspijeva prona\u0107i materijalnu podlogu kohezije osim prora\u010dunskih sredstava. Isto tako, oni koji se protive navodnoj desnoj konzervativnoj kontrarevoluciji to \u010dine uveli\u010davaju\u0107i je ne bi li nagnali zaklade i financijere sa Zapada da se vrate jer se opasnost opet vratila. A krajnje bizarna inscenacija te paralizirane dinamike doga\u0111a se u trenutnoj predizbornoj kampanji \u2013 HDZ optu\u017euje za jugoslavenstvo i povrat komunizma, a Josipovi\u0107 se pravda<\/a> time da je njemu kao predsjedniku jedini cilj pomo\u0107i hrvatskoj bur\u017eoaziji u regionalnim iskoracima.<\/p>\n

Ogledalce, ogledalce…<\/strong><\/p>\n

I onda su se u takvom politi\u010dkom okru\u017eenju dogodili 22.11., neodigravanje utakmice Dinamo-Hajduk i tjedan iza veliki Torcidin prosvjed na splitskoj rivi. Otvorila se rupa<\/a> u opisanoj standardnoj dinamici i paralizi politi\u010dkog polja, iako su je sa svih strana nastojali zatvoriti. Poku\u0161aji zatvaranja bili su i jesu dio uobi\u010dajenog repertoara, s jednom sitnom razlikom s kojom su se ovaj put morali nositi. Na strani onih prema kojima je bunt uperen, vrhu\u0161ci HNS-a, stvarno nije mogao biti nitko osim direktnih pla\u0107enika, a i oni su spremni na dijalog. Preostalo je usredoto\u010diti se na motive i domete pobunjenih. Raznih je tu analiza i prigovora bilo, ali pozabavimo se politi\u010dki najproduktivnijima. U nadi da \u0107e nam odgovori na njih korespondirati odgovoru na pitanje koje sociolozi ogledala u svojim stalnim opti\u010dkim previranjima ishodi\u0161ne premise da je nogomet ogledalo dru\u0161tva sustavno zaboravljaju postaviti \u2013 ogledalce, ogledalce, a koji je temeljni dru\u0161tveni antagonizam?<\/p>\n

Dva su prigovora u igri. Prvi glasi otprilike ovako \u2013 nogomet nije toliko va\u017ean dru\u0161tveni fenomen, za\u0161to op\u0107e protestiraju oko toga, a gdje su bili kad su propadale tvornice i industrija? Za\u0161to bi mi njih sad trebali podr\u017eati? Dok bi drugi i\u0161ao otprilike ovako \u2013 svi\u0111aju mi se neki stavovi Na\u0161eg Hajduka, pogotovo ovi “samoupravlja\u010dki”, ali na Sjeveru ipak prevladava desnica, i to usta\u0161ka, i ta kontradikcija mora pretegnuti na tu stranu, ne isplati se tu mije\u0161ati. Oba pitanja su na mjestu i izostanak odgovora \u010dini cijelu stvar neozbiljnom. Ali, za politi\u010dki koherentan odgovor treba ih izmaknuti iz metodolo\u0161kih ishodi\u0161ta koja ih generiraju. Za prvi prigovor ishodi\u0161te je logika normativnih sudova proisteklih iz lo\u0161e beskona\u010dnosti poga\u0111anja \u0161to je bilo prije \u2013 koko\u0161 ili jaje? I \u0161to ako je jaje, a \u0161to ako je koko\u0161? A drugi prigovor je nu\u017eno izmaknuti iz logike politi\u010dke aritmetike izoliranog povijesnog trenutka \u2013 desni\u010dara trenutno ima vi\u0161e, zakonom brojeva stvar nije vrijedna truda. Ponavljam, pitanja su fundamentalno ispravna i empirijski u velikoj mjeri potkrijepljena, ali politi\u010dki odgovori moraju do\u0107i zaobilazno, iz historijske perspektive. Ni ti odgovori nisu za\u010detak bilo kakve strategije ili taktike, ve\u0107 otvaraju operativni prostor, eliminiraju paralizu, odr\u017eavaju prekid utakmice.<\/p>\n

Politi\u010dko sazrijevanje navija\u010da<\/strong><\/p>\n

Kako je do\u0161lo do dana\u0161nje pozicije Na\u0161eg Hajduka i njihovih zahtjeva? Me\u0111u kojima i jedan od politi\u010dki najinovativnijih u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina: da grad ili dr\u017eava koncesiju na upravljanje ne daju privatniku po standardnoj praksi ve\u0107 narodu. Prisjetimo se putanje upravljanja Hajdukom i pozicije navija\u010da u tom procesu. Hajduk je kao i ve\u0107ina drugih klubova funkcionirao dva desetlje\u0107a kao bankomat lokalnih mo\u0107nika i guta\u010d javnog novca koruptivnim putem. Uslijed prijetnji ste\u010dajem i pod pritiskom dugova kre\u0107e potraga za svje\u017eim kapitalom kroz preoblikovanje u sportsko dioni\u010dko dru\u0161tvo. Me\u0111u navija\u010dima vlada entuzijazam, svi se pozivaju da kupuju dionice, a pozivaju se i investitori da kupe malo ve\u0107i broj dionica. Situacija se \u010dinila idealnom \u2013 svaki navija\u010d ima jednu-dvi dionice za staviti iznad kreveta, a onaj koji ih ima puno vi\u0161e donijet \u0107e kapital i samim tim rezultate.<\/p>\n

No, vrlo brzo dolazi do razo\u010daranja dioni\u010darstvom, utjecaja velikog nema, kao ni rezultata, i navija\u010di se okre\u0107u klasi\u010dnoj liberalno NGO-ovskoj gesti, tra\u017ee uvo\u0111enje kodeksa u upravljanje klubom, da sve bude transparentno i da klub vode stru\u010dni, a ne podobni ljudi. Ipak, vrlo skoro, u nekoj varijanti zgusnutog tranzicijskog vremena razo\u010daranja dominantnim obrascima upravljanja i vladanja, navija\u010di shva\u0107aju da moraju u potpunosti preuzet klub. Da je klub njihov i da ga jedino oni mogu voditi demokratski i ispravno. Trenutno su u fazi da upravljaju klubom preko dionica u vlasni\u0161tvu grada, u tzv. hibridnom socios modelu, ali shva\u0107aju da je jedino rje\u0161enje da klub bude u potpunom vlasni\u0161tvu navija\u010da. Do toga je jo\u0161 dug put i brojni problemi su pred njima, ali ustrajni su i ispravni u svom putu.<\/p>\n

Kakve veze ova kratka rekonstrukcija ima s onim prvim prigovorom? U tome \u0161to nam omogu\u0107uje da vidimo da su navija\u010di do progresivne pozicije do\u0161li organski, odnosno kroz razo\u010daranja s raznim modelima i konkretnim radom na rje\u0161avanju problema. I stekli su znanje i mehanizme funkcioniranja koji zbog svoje op\u0107e dru\u0161tvene dimenzije ne mogu ostati samo u okviru nogometa. Jer nogomet nije dru\u0161tveno autonomna igra, mada mu upravlja\u010dka tijela na globalnoj i nacionalnoj razini tako funkcioniraju. U upravljanju klubom navija\u010di \u0107e na kontradikcije sa svojim na\u010dinom funkcioniranja naletjeti ne samo unutar nogometa, kako ve\u0107 i nalije\u0107u, ve\u0107 i u odnosu s drugim ekonomskim subjektima u gradu i dr\u017eavi, kroz pitanja sponzorstva, financiranje i reprodukcije, tj. na sistemskoj razini. To ne zna\u010di da \u0107e odgovori uvijek biti progresivni i da \u0107e postojati volja za \u0161irenjem pri\u010de, ali kontradikcije \u0107e se neminovno otvarati iz same prakse upravljanja.<\/p>\n

Samoupravljanje i nacionalizam<\/strong><\/p>\n

S druge strane, s tribine sigurno ne\u0107e tek tako nestati usta\u0161ki pokli\u010di. U raspravi o tome zasigurno je potrebno uzeti u obzir i logiku navija\u010dke supkulture, rituale, inicijacije i oblike otpora, koji na specifi\u010dan na\u010din preuzimaju i filtriraju nacionalizam i specifi\u010dni su mehanizmi ekspresije u igri. No, ovdje \u0107emo, zbog nedostatka prostora taj aspekt presko\u010diti u odre\u0111enoj mjeri, i samo ga nazna\u010diti kao nezaobilazan. Vrlo brzo je uo\u010dena<\/a> i po\u010dela cirkulirati medijskim poljem, kontradikcija izme\u0111u samoupravlja\u010dke pozicije Na\u0161eg Hajduka i nacionalisti\u010dkih naklonosti tribine. Same od sebe se nadaju poveznice projekta Na\u0161eg Hajduka s momentima iz Hajdukove slavne pro\u0161losti i jugoslavenskog perioda koje tribina ba\u0161 i ne slavi. Me\u0111utim, da bi se ozbiljnije pristupilo toj kontradikciji nije dovoljno podsje\u0107ati na neke aspekte Hajdukove pro\u0161losti u maniri \u2013 “a vidi ovo?”, ve\u0107 je nu\u017eno uzeti u obzir i kontradikcije jugoslavenskog projekta samoupravljanja koji je svojom propa\u0161\u0107u upravo generirao nacionalizam koji sad prijeti razvoju novih oblika samoupravljanja, ili odbija one koji bi se ina\u010de rado priklju\u010dili.<\/p>\n

Naravno, analogija je zbog razmjera uspore\u0111ivanja u velikoj mjeri nedostatna, ali upu\u0107uje na tipove kontradikcija koje \u0107e se javljati u procesu i postavlja cijelu stvar u kompleksniji povijesni okvir. Samoupravljanje je kao odgovor na centralizaciju ekonomije pridonijelo zapravo rastu konkurencije me\u0111u poduze\u0107ima i prebacivanju politi\u010dke mo\u0107i na republike \u0161to je bio okvir koji je na krizu osamdesetih ponudio nacionalisti\u010dke odgovore, \u010dija hegemonija kroz ratove i uspostavljene dr\u017eave traje do danas. Politi\u010dki progresivni procesi sa samoupravlja\u010dkim elementima, a to Na\u0161 Hajduk sigurno jest bez obzira na razinu proklamirane svjesnosti, koji se danas vode u takvom kontekstu iziskuju puno kompleksniji pristup od mozganja izme\u0111u dviju proturje\u010dnih, ali izoliranih \u010dinjenica \u2013 napredni koncept upravljanja i nazadni oblik \u0161irenja politi\u010dkih poruka. Potrebno je uvidjeti za\u0161to se taj napredni koncept javlja ba\u0161 sada, kako je taj nazadni oblik nastao i za\u0161to istrajava i za\u0161to ideolo\u0161ka koherencija (uzmimo na primjer u obzir svakojake transparente na subotnjem prosvjedu) ne mo\u017ee sama od sebe postojati u takvim uvjetima.<\/p>\n

Proces postupne eliminacije nazadnih elemenata mo\u017ee i\u0107i jedino kroz demokratizaciju i inkluzivnost. Mali trag toga mogao je vidjeti svatko tko je bio na splitskoj rivi pro\u0161lu subotu i svjedo\u010dio mo\u017eda najheterogenijem prosvjedu na ovim prostorima posljednjih godina, kao i internoj diskretnoj regulaciji koja je osujetila bilo kakve ispade. Taj put je neizvjestan, dugotrajan i ne nu\u017eno uspje\u0161an, ali jedini mogu\u0107i. Da karikiramo, Torcida sigurno ne\u0107e maknuti usta\u0161luk s tribina tako \u0161to \u0107e se prijaviti na europske fondove, primjerice Kreativnu Europu, za izradu koreografija i ugovorom se obvezati na eliminaciju govora mr\u017enje, ina\u010de \u0107e im sredstva biti oduzeta. Jedini put je onaj demokratizacije upravljanja. A to je put koji odstranjuje paralizu politi\u010dkog polja. Barem odgovorom ogledalca.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije neki dan smo saznali da je BDP pao i u tre\u0107em kvartalu, rekordni dvanaesti kvartal zaredom. Ministar financija Boris Lalovac je izjavio da zbog toga osje\u0107a sram pred strancima…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3661,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,49],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-3662","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-sport","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3662","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3662"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3662\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36795,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3662\/revisions\/36795"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3661"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3662"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3662"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3662"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3662"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3662"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3662"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3662"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}