O rijetko kojem filmu se ispisalo toliko teksta i odvilo toliko \u017eestokih rasprava prije nego \u0161to ga je itko pogledao kao u slu\u010daju “Dare iz Jasenovca”. Luka Mati\u0107 je pogledao film, analizirao njegove klju\u010dne probleme, kao i probleme rasprava koje su mu prethodile.<\/p>\n\n\n\n
U subotu, 20. februara u 20 sati, Radiotelevizija Srbije premijerno je emitirala film “Dara iz Jasenovca” (r: Predrag Antonijevi\u0107, s: Nata\u0161a Drakuli\u0107) 1<\/a><\/sup> koji je posljednjih tjedana, kako se ka\u017ee, uzburkao duhove. Naime, kako javlja pouzdani re\u017eimski Informer, film je obilato potpomognut sredstvima Filmskog centra Srbije na inicijativu Predsednika li\u010dno, sa svrhom primjerenog prikazivanja stradanja Srba u tzv. NDH povodom 75. godi\u0161njice osloba\u0111anja Jasenovca. <\/p>\n\n\n\n Za re\u017eisera je odabran Predrag Gaga Antonijevi\u0107, Ni\u0161lija s dugogodi\u0161njim iskustvom rada u SAD-u, i izrada “srpske \u0160indlerove liste” s oskarovskim ambicijama mogla je po\u010deti. Upravo je ambicija da film konkurira za Oscara u kategoriji najboljeg filma van engleskog govornog podru\u010dja odgovorna za kreiranje kontroverze. Prvo tako \u0161to ga je Antonijevi\u0107 – o \u010demu \u0107e kasnije biti rije\u010di – snimio da impresionira festivalske \u017eirije. Zatim tako \u0161to je privukao pa\u017enju stranih kriti\u010dara. Potonji su, pak, film okarakterizirali “anti-hrvatskim i anti-katoli\u010dkim krmivom za sukobe Srbije sa susjednim dr\u017eavama” (Variety<\/a><\/dfn>). LA Times<\/a><\/dfn> zamjera Antonijevi\u0107u da je iskoristio Holokaust kao sredstvo za propagandu protiv susjedne dr\u017eave premje\u0161taju\u0107i fokus sa stradanja \u017didova na stradanje Srba i izmi\u0161ljaju\u0107i da je usta\u0161ki re\u017eim tzv. Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske imao poseban logor za djecu.<\/p>\n\n\n\n Kako to obi\u010dno biva, re\u017eiser, njegovi podr\u017eavaoci, ali i istaknute pojedinke i pojedinci iz redova vlasti Republike Srbije stali su u obranu filma, prijete\u0107i \u010dak i tu\u017ebama za klevetu. Onda se debata preselila na dru\u0161tvene medije – koriste\u0107i kao dodatnu potpalu \u010dinjenicu da film o Srebrenici, “Quo vadis, Aida” Jasmile \u017dbani\u0107 bolje stoji u trci za Oscara – i svi preduvjeti za eksploziju interneta bili su ispunjeni. Iako nitko film jo\u0161 nije bio pogledao, svi su odjednom imali mi\u0161ljenje. Pisali su se tekstovi, vodile su se polemike, i tako danima dok u subotu nave\u010der kona\u010dno nismo vidjeli i sporni film.<\/p>\n\n\n\n Zavr\u0161na scena u kojoj naslovna junakinja na pitanje lika Diane Budisavljevi\u0107 “Odakle ste, Daro?” odgovara “Iz Jasenovca.”, jedna je od najsna\u017enijih scena koju je potpisani autor vidio u moru pogledanih jugoslavenskih filmova o Drugom svjetskom ratu. Prethodi joj, na\u017ealost gotovo dva sata materijala upitne kvalitete. Me\u0111utim, u tome nema onoga za \u0161to su film optu\u017eili Variety i LA Times. To\u010dno je da je stradanje potkozarskih Srba u fokusu, ali Srbi i jesu najbrojnije \u017ertve jasenova\u010dkog logorskog kompleksa. Prema statistici poimeni\u010dnog popisa \u017ertava jasenova\u010dkog logorskog kompleksa, Srba je 47.627 od poimeni\u010dno popisane 83.145 \u017ertve, ili 57,3%. Od toga je djece srpske narodnosti bilo 12.683, ili 15,25%. 12.683 djeteta, to su 423 pove\u0107a \u0161kolska razreda ili petnaestak pove\u0107ih osnovnih \u0161kola. Uzev\u0161i to u obzir, fokus na srpsku djevoj\u010dicu nema kako ne biti legitimna pripovjeda\u010dka strategija.<\/p>\n\n\n\n Optu\u017ebe za antihrvatstvo tako\u0111er ne stoje. Hrvati se spominju samo uzgred na po\u010detku filma kada Dari stariji brat obja\u0161njava da njih odvode u logor jer su Srbi, dok Hrvate ne odvode jer nisu te obja\u0161njava da se Hrvati i Srbi razlikuju po tome \u0161to se krste razli\u010dito. U istoj sceni, Srpkinja iz logora\u0161ke kolone ostavlja svoje dijete Hrvatici koja radi u polju. Antagonisti u filmu su usta\u0161e – \u010dijem problemati\u010dnom prikazu \u0107emo se vratiti kasnije – ali oni nisu izjedna\u010deni s Hrvatima na na\u010din na koji, primjerice, Sedlar u “\u010cetveroredu” ili Vrdoljak u “Dugoj mra\u010dnoj no\u0107i” grade zlo\u010dina\u010dki lik mitskog “srbokomunista”.<\/p>\n\n\n\n Prikaz usta\u0161a vjerojatno je najproblemati\u010dniji aspekt filma. Naime, Antonijevi\u0107evi usta\u0161e su karikaturalni histeri\u010dni sadisti koji ubijaju bez reda i pravila, reklo bi se, jer im se mo\u017ee i kako stignu. Pi\u0161toljem, maljem, no\u017eem, automatskom pu\u0161kom. Nekad za zabavu i impresioniranje svojih nacisti\u010dkih tutora, nekad jer je logora\u0161a previ\u0161e natiskano oko kazana s premalo hrane za sve, nekad jer su logora\u0161i, eto, ve\u0107 poredani kod iskopanog rova za masovnu grobnicu. Vrhunac te karikaturalnosti je prikaz koitusa Dinka i Nade \u0160aki\u0107 na zadnjem sjedi\u0161tu automobila dok Ljubo Milo\u0161 i Maks Luburi\u0107 kolju Srbe i Rome u sceni koja izgleda kao da ju je Antonijevi\u0107 prepisao iz Bjelogrli\u0107evih “Senki nad Balkanom”.<\/p>\n\n\n\n Potpuno je zanemaren sistematski aspekt usta\u0161kih zlo\u010dina. Podsjetimo se, tzv. NDH ve\u0107 je 17. aprila – dva dana po dolasku tzv. Poglavnika u Zagreb – donijela Zakonsku odredbu za odbranu naroda i dr\u017eave, usmjerenu protiv komunista i Srba, a 30. aprila i uvela N\u00fcrnber\u0161ke zakone u svoje zakonodavstvo, stavljaju\u0107i izvan zakona i \u017didove te Rome. Gledaju\u0107i Antonijevi\u0107ev prepla\u0107eni uradak, gledatelj ne mo\u017ee doznati ni\u0161ta o tome. No zato smo mogli \u010duti nadahnuti govor Antonijevi\u0107evog Luburi\u0107a koji se djeci Potkozarja obra\u0107a kao “hrvatskim sinovima za koje treba graditi hrvatsku dr\u017eavu” planski i na drugi rok, za godinu 2000., na zasadama “\u0161irokogrudnosti, borbenosti, duhovnosti, oslobo\u0111enja, racionalnosti, kolektivne odgovornosti, kolektivnog rada, kolektivne politi\u010dke svijesti”. Da se govor Antonijevi\u0107evog Luburi\u0107a ne pretapa sa scenom ubijanja logora\u0161a maljem, gledatelj bi mogao pomisliti da je rije\u010d o uratku re\u017eisera \u010diji odnos prema usta\u0161ama grani\u010di sa benevolentnim.<\/p>\n\n\n\n Kao i usta\u0161e, i drugi likovi uglavnom su dvodimenzionalni, dijalozi su isprazni, a radnja linearna. Film prati djevoj\u010dicu Daru s misijom da sa\u010duva brata Budu i njezinog oca s misijom da pobjegne iz logora. Sporedni likovi tu su samo da im daju koristan savjet ili otklone prepreke na koje nailaze. Antonijevi\u0107 je i pripovjeda\u010dki nekoherentan. Film je malo realisti\u010dan s hiperrealisti\u010dkim tendecijama, pa je malo raskala\u0161eno nadrealan – kao u navedenoj sceni orgijasti\u010dnog klanja – da bi smrt prikazivao metafori\u010dkim ulaskom ubijenih logora\u0161a u transportni vagon kakvim su dovezeni u Jasenovac. Svaki od tih filmskih jezika za sebe je funkcionalan, ali sklopljeni u cjelinu proizvode konfuziju i slabo se upotpunjavaju \u0161to dovodi do neujedna\u010denog ritma i ote\u017eava pra\u0107enje filma. Kao rezultat, film \u0107e te\u0161ko biti razumljiv gledateljima koji nemaju neko predznanje. Potonjem doprinosi i \u010dinjenica da se film minimalno referira na ratni i uop\u0107e vanlogorski kontekst. Primjerice, partizani se spominju samo marginalno, a \u010detnici se ne spominju uop\u0107e. Likovi ne ispoljavaju nikakve eti\u010dke, politi\u010dke ili uop\u0107e svjetonazorske pozicije. Nema referenci na vanlogorski kontekst, kao ni informacija o likovima koji iz tog konteksta – primarno Diana Budisavljevi\u0107 – postaju faktori radnje. Utoliko Antonijevi\u0107 ne zaslu\u017euje diskvalifikacije Varietyja i LA Timesa. U Antonijevi\u0107evom uratku uistinu nema antihrvatske propagande, niti pateti\u010dnog prenagla\u0161avanja srpske \u017ertve.<\/p>\n\n\n\n Antonijevi\u0107 nam je uz obilnu financijsku potporu srbijanskih vlasti isporu\u010dio minimalno koherentnu pri\u010du u kojoj zlikovci ubijaju nevine, koje spa\u0161ava deus ex machina<\/em> u liku Diane Budisavljevi\u0107. Nema \u010dak ni borbe Dobra i Zla. Njegov film je film bez politike, film bez etike, film bez naravou\u010denija. Kada ode na svoje ciljno zapadno tr\u017ei\u0161te, nema tog Amerikanca koji \u0107e mo\u0107i razabrati tko je nad kime izvr\u0161io genocid, kakvi su to Srbi i Hrvati, tko se krsti s lijeva nadesno a tko s desna nalijevo. Ispast \u0107e na kraju jedina pouka ovog filma da su Srbi i Hrvati uistinu, kako re\u010de Krle\u017ea, isti komad kravlje balege koji je kota\u010d povijesti podijelio na dvoje.<\/p>\n\n\n\n Ovih dana, dok je publika – bez obzira na nacionalnu pripadnost – strastvena oko filma, to tako ne izgleda, ali Antonijevi\u0107ev film \u0107e u dogledno vrijeme biti zaboravljen. Ne vjerujete li mi, ukucajte u pretra\u017eiva\u010d “Vukovar se vra\u0107a ku\u0107i” kojeg se nije sjetio ni Jurica Pavi\u010di\u0107<\/a><\/dfn>. Bez obzira na to \u0161to obra\u0111uje va\u017enu temu jugoslavenske povijesti – ili zajedni\u010dke povijesti Srba i Hrvata, ako je kome tako dra\u017ee – i \u0161to je inicijalna ideja da se pri\u010da ispri\u010da iz dosad zanemarivane dje\u010dje perspektive puna potencijala. Antonijevi\u0107eva odluka da film snimi tako da se dopadne nekoj apstraktnoj imaginiranoj publici – kao i bezmalo svaki populisti\u010dki potez – onemogu\u0107ila je film da ispuni svoju dru\u0161tvenu ulogu. Onemogu\u0107ila ga je da nas zakuje za ekrane i platna i da nas natjera da razmi\u0161ljamo o tome \u0161to se dogodilo prije osamdeset godina. Antonijevi\u0107ev uradak je proma\u0161aj zato \u0161to nakon njega ne\u0107emo voditi raspravu o ratu, o \u0161ovinizmu, o etni\u010dkoj i rasnoj mr\u017enji i – u krajnjoj liniji – o genocidu. Dobri filmovi omogu\u0107uju da apstrahiramo od konkretne radnje i razgovaramo o smislu i besmislu, a ne da pri\u010damo o jebanju dvoje ratnih zlo\u010dinaca na zadnjem sjedi\u0161tu auta. To je ne\u0161to \u0161to nam pru\u017eaju, primjerice, Dragojevi\u0107eva “Lepa sela lepo gore”, Bre\u0161anov “Kako je po\u010deo rat na mom otoku”, ili “Deveti krug” Franceta \u0160tiglica. Naposljetku, na temi kozara\u010dke djece, to je perspektiva koju pru\u017ea “Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107” autorice Dane Budisavljevi\u0107. Stoga su to i ar\u0161ini kojima moramo mjeriti uspjeh i kvalitet Antonijevi\u0107evog filma. Uspjeh u suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u mora biti tema, a ne konkretni genocid i utvr\u0111ivanje krivice. Jer \u010dinjenice su utvr\u0111ene, ali odnos prema njima u dana\u0161njoj, postjugoslavenskoj stvarnosti, nije. Uspjeh ovog filma bio bi kada bismo temeljem pri\u010de o stradanju djece i genocidu u Drugom svjetskom ratu mogli govoriti o jugoslavenskim ratovima devedesetih, kada bi nas natjerao na refleksiju nacionalizama i rasizama s kojima koegzistiramo u svojim svakodnevnim \u017eivotima, kada bi nas posramio ako bismo okretali glavu od zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti po\u010dinjenih “u na\u0161e ime”.<\/p>\n\n\n\n Zagazili smo u prvu godinu tre\u0107e decenije 21. stolje\u0107a. U njoj \u0107emo se sjetiti osamdesete godi\u0161njice po\u010detka Drugog svjetskog i, vjerojatno, tridesete godi\u0161njice po\u010detka jugoslavenskih ratova. No ho\u0107emo li registrirati dvadesetu godi\u0161njicu prestanka ratnih sukoba na teritoriji nekad zajedni\u010dke dr\u017eave? Mo\u017eemo li pojmiti da generacija ro\u0111ena nakon Oluje i Daytona zavr\u0161ava fakultete? Razumijemo li da su stasale generacije koje su povijest u\u010dile iz ud\u017ebenika povijesti koje su pisale nacionalisti\u010dke elite odgovorne za ne tako davne zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti? Ho\u0107emo li se \u010duditi \u0161to te generacije imaju stavove koji su sasvim logi\u010dne posljedice tridesetogodi\u0161njeg nacionalisti\u010dkog trovanja? Ili \u0107emo otvoriti diskusiju o tome kako zalije\u010diti traume s kojima na\u0161a dru\u0161tva \u017eive i kojima se nacionalisti\u010dke politike hrane – traume iz \u010detrdesetih kao i traume od devedesetih.<\/p>\n\n\n\n Za nacionalisti\u010dke politike devedesetih, drugo sredstvo nastavka rata pitanje je krivnje. Ono pitanje koje uvijek te\u017ei\u0161te prebacuje na svojeg partnera u antagonizmu, famoznog Drugog. I ve\u0107 dvadeset godina, uz kratke iznimke, politika suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u vodi se oko pitanja tko je po\u010deo rat 2<\/a><\/sup> , tko je kome vi\u0161e zla nanio i \u010dija je \u017ertva ve\u0107a. Senzibilitet za vlastitu \u017ertvu raste proporcionalno s me\u0111uetni\u010dkom netrpeljivo\u0161\u0107u. Na taj na\u010din ovaj prostor – bez obzira zovemo li ga Jugoslavijom ili “regijom” – ostaje zarobljen u ratu drugim sredstvima. Izlazak iz te matrice, kolektivno odbijanje u\u010de\u0161\u0107a u nacionalisti\u010dkom \u017ertvoslovlju na\u0161a je du\u017enost prema Dari iz Jasenovca, prema svakom stradalom djetetu, prema svakoj \u017ertvi. Naposljetku, to je du\u017enost i prema nama samima, i na\u0161im djetinjstvima provedenim u skloni\u0161tima i izbjegli\u0161tvima. Nikako druga\u010dije ne\u0107emo mo\u0107i osigurati da rata ne bude<\/em>.<\/p>\n O rijetko kojem filmu se ispisalo toliko teksta i odvilo toliko \u017eestokih rasprava prije nego \u0161to ga je itko pogledao kao u slu\u010daju “Dare iz Jasenovca”. Luka Mati\u0107 je pogledao film, analizirao njegove klju\u010dne probleme, kao i probleme rasprava koje su mu prethodile. U subotu, 20. februara u 20 sati, Radiotelevizija Srbije premijerno je emitirala […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":36433,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74],"theme":[458],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[211],"class_list":["post-36427","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","theme-drustvo","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36427","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36427"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36427\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36439,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36427\/revisions\/36439"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36433"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36427"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36427"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36427"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36427"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36427"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36427"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36427"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}A u filmu pi\u0161e\u2026<\/h2>\n\n\n\n
Antonijevi\u0107ev uradak ipak u kontekstu<\/h2>\n\n\n\n