{"id":36423,"date":"2021-02-22T12:25:00","date_gmt":"2021-02-22T11:25:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36423"},"modified":"2021-02-22T12:46:02","modified_gmt":"2021-02-22T11:46:02","slug":"talijanska-lekcija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36423","title":{"rendered":"Talijanska lekcija"},"content":{"rendered":"\n

Italija se \u010desto u poku\u0161ajima periodizacije i analize politike na Zapadu tretira kao svojevrstan politi\u010dki laboratorij. Pripisuje joj se i status zemlje koja je iznjedrila razli\u010dite politi\u010dke avangarde, dodu\u0161e, u ne-vrijednosnom smislu. Tako je, na primjer, Italija oti\u0161la najdalje u procesu slabljenja utjecaja takozvanih sto\u017eernih stranaka desnice i ljevice koje su oblikovale politi\u010dku dinamiku od Drugog svjetskog rata do devedesetih. Demokr\u0161\u0107ani i komunisti su se potpuno raspali, \u0161to zbog korupcijskih afera \u0161to zbog povijesnih zbivanja poput nestanka takozvanog realnog socijalizma. U tom vakuumu se pojavio Silvio Berlusconi koji se tretira kao prva verzija Trumpa. U periodu nakon krize iz 2008. godine na scenu je stupio Pokret pet zvjezdica, vjerojatno najzna\u010dajniji populisti\u010dki pokret koji je ba\u0161tinio i lijeve i desne elemente bez previ\u0161e brige o prethodnim balastima tih elemenata.<\/p>\n\n\n\n

Pored tih razli\u010ditih politi\u010dkih vrenja, Italija prednja\u010di i po politi\u010dkim anestezijama. Pro\u0161log je tjedna potvr\u0111ena vlada “nacionalnog jedinstva” na \u010dijem je \u010delu Mario Draghi, biv\u0161i guverner Europske centralne banke. \u010cetvrta je to tehnokratska vlada u Italiji od devedesetih, a u pam\u0107enju svima, kao epohalni moment krize, ostaje ustoli\u010denje Marija Montija, jo\u0161 jednog financijskog tehnokrata na \u010delo vlade 2011. godine i to dekretom iz Bruxellesa. Valja istaknuti da je Draghijeva vlada ne\u0161to druk\u010dija od Montijeve. U njoj sjede \u010dlanovi ve\u0107ine parlamentarnih stranaka, njih 15, dok osam ministara spada u tehnokratsku kvotu i nemaju nikakav demokratski legitimitet. U Montijevoj vladi su tehnokrati prevladavali. Tako\u0111er, situacija je ne\u0161to manje akutna u smislu fiskalnog pritiska nego prije deset godina: EU je olabavila kriterije u pandemiji, a i ra\u010duna se na paket pomo\u0107i kojeg ne prate toliko striktni uvjeti.<\/p>\n\n\n\n

Kao i Montijevu slu\u010daju, Draghijevu vladu prati izra\u017eena javna podr\u0161ka. Ali ne zato \u0161to su Talijani naprosto zaboravili \u0161to im je \u0161tednja pod Montijevom palicom donijela. Kao \u0161to obja\u0161njava David Broder<\/a> u rekonstrukciji formiranja Draghijeve vlade, rasprostranio se utisak da je Draghijeva politika ne\u0161to druk\u010dija, da je bli\u017ea nekom tipu kejnzijanizma. Taj se utisak temelji na ve\u0107 spomenutim europskim sredstvima (koja su ina\u010de manja nego \u0161to se misli da jesu) i na imid\u017eu koji je Draghi izgradio kao guverner u krizi, a najbolje je oli\u010den u njegovoj ve\u0107 slavnoj re\u010denici da \u0107e spasiti euro pod svaku cijenu. To “pod svaku cijenu” mo\u017ee sugerirati da se ne\u0107e libiti poduzimanja onih poteza nad kojima je donedavno stajala ideolo\u0161ka zabrana. Ali mo\u017ee zna\u010diti i da ga u spa\u0161avanju eura ili dr\u017eavnih financija ili poduzetni\u010dke klime ili Italije kao takve ne\u0107e previ\u0161e zanimati \u017eivotni standard radne ve\u0107ine. Upravo u toj naizgled politi\u010dki nedefiniranoj odlu\u010dnosti le\u017ei privla\u010dnost Draghijeva dolaska na scenu. A vjerojatno je prisutna i ona vje\u010dna dilema izme\u0111u politi\u010dke nestabilnosti pro\u017eete korupcijom i briselske tehnokratske sterilnosti koja “obavlja posao” kakav je da je. I koliko god se potonja pokazala kao \u0161tetna i dalje nezanemarivom broju ljudi predstavlja nadu u stabilnost, pogotovo u ne\u0161to druk\u010dijem aran\u017emanu nego prije deset godina.<\/p>\n\n\n\n

No, ako znamo da je prethodna koalicijska vlada Demokrata i Pokreta pet zvijezdica na \u010delu s Giuseppeom Contijem u prvom redu sru\u0161ena zbog ne\u0161to izra\u017eenije sklonosti ka zaobila\u017eenju striktnih uvjeta zadu\u017eivanja i redistributivnim politikama, onda nije ba\u0161 lako povjerovati u Draghijevu misiju razra\u010dunavanja s neoliberalizmom pod svaku cijenu kako mu posljednjih tjedana tepa talijanska \u0161tampa. Kejnzijanski obrat je daleko od realnog o\u010dekivanja, ali, kao \u0161to smo napomenuli, nekoliko razloga Draghiju jam\u010di \u0161iroku podr\u0161ku i od njega \u010dini figuru za upisivanje nada. U takvom \u0161irokom konsenzusu le\u017ei jedan problem, a to je opozicija. Sve parlamentarne stranke, uklju\u010duju\u0107i i Salvinijevu Legu, iskazale su podr\u0161ku Draghijevoj vladi, osim Fratelli d’Italia, post-fa\u0161isti\u010dke stranke, dodu\u0161e malo umivenije u posljednje vrijeme, koja po zadnjim ispitivanjima javnog mnijenja ima podr\u0161ku od oko 16% bira\u010dkog tijela. Nije potrebno dodatno obja\u0161njavati kako \u0107e se razvijati scenarij kad Draghijeva vlada postepeno po\u010dne gubiti spasiteljsku auru.<\/p>\n\n\n\n

Pored neizvjesne sudbine talijanske politike, nova zbivanja na Apeninskom poluotoku nam jasno sugeriraju da periodizacije na koje smo navikli proteklih godina nisu ba\u0161 toliko pouzdan vodi\u010d kroz razumijevanje politi\u010dke stvarnosti. Mo\u017eda nam je Italija bila vjesnik promjena u politici kroz protekla desetlje\u0107a, ali nam pokazuje i da te promjene nisu tektonske. Drugim rije\u010dima, populisti\u010dki trend se mo\u017ee brzo opozvati i prepustiti mjesto izra\u017eenijem povjerenju u tehnokraciju. Kao \u0161to se lako mo\u017ee preokrenuti pad nekad sto\u017eernih stranaka na \u0161tetu novih igra\u010da u polju koji nagovje\u0161tavaju druk\u010diju politiku. I na primjeru drugih zemalja se mo\u017ee primijetiti da odre\u0111eni trendovi koji su se pojavili proteklih godina nisu presudni ili dubinski. Osim jednog na kojem parazitiraju. Naime, mo\u017ee se, uz ogradu od akademskih prefiksa, utvrditi da u cijelom periodu svjedo\u010dimo napadima na politiku kao takvu. Bilo kroz anti-politi\u010dke pokrete koji \u017eele prokazati i uni\u0161titi postoje\u0107e institucije ili kroz post-politi\u010dke snage koje nastoje te institucije “za\u0161tititi” od demokratskog upliva.<\/p>\n\n\n\n

Politika kao vid posredovanja dru\u0161tvenih interesa kroz postoje\u0107e ili nove institucije, zasnovana na masovnoj podr\u0161ci i dubokim socijalnim korijenima, najve\u0107a je \u017ertva trendova posljednjih desetlje\u0107a. Neki glavne razloge pripisuju ekonomskoj atomizaciji i op\u0107enitom slabljenju institucija civilnog dru\u0161tva, a neki vjeruju da su tome presudno pridonijele tehnolo\u0161ke promjene u komunikacijskom spektru. Bez obzira kojem se obja\u0161njenju priklonili, “tradicionalne” politi\u010dke institucije i taktike, koje po\u0161tuju nove kulturne i komunikacijske prakse u kojima \u017eivimo, neizostavan su i nezaobilazan alat za trajniju promjenu svijeta u boljem smjeru.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Italija se \u010desto u poku\u0161ajima periodizacije i analize politike na Zapadu tretira kao svojevrstan politi\u010dki laboratorij. Pripisuje joj se i status zemlje koja je iznjedrila razli\u010dite politi\u010dke avangarde, dodu\u0161e, u ne-vrijednosnom smislu. Tako je, na primjer, Italija oti\u0161la najdalje u procesu slabljenja utjecaja takozvanih sto\u017eernih stranaka desnice i ljevice koje su oblikovale politi\u010dku dinamiku od […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":36425,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[820],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-36423","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-populizam","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36423","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36423"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36423\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36426,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36423\/revisions\/36426"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36425"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36423"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36423"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36423"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36423"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36423"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36423"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36423"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}