I kad se trudi uskladiti se sa klimatskim potrebama, Hrvatskoj, \u010dini se, jednostavno ne ide. Umjesto o\u010duvanja bioraznolikosti i autohtonih sorti sjemena, ova zemlja \u0161treberskim prepisivanjem briselskih odredbi redovito demonstrira nesposobnost pri osmi\u0161ljavanju zakona: umjesto za\u0161tite vlastite poljoprivrede, Hrvatska planira njezino novo osiroma\u0161enje.<\/p>\n\n\n\n
Uzgajiva\u010di tradicijskih sorti povr\u0107a i vo\u0107a u Hrvatskoj mogli bi se uskoro po\u010deti sastajati i sura\u0111ivati u diskreciji, poput svingera ili sotonista. Na to ih, naime, upu\u0107uje vladin nacrt \u2013 zasad je rije\u010d samo o namjeri \u2013 novog Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja. I nije da \u0107emo autohtone lokalne tipove salate braniti iz nekakvih folklornih razloga. Posrijedi je znatno ve\u0107i ulog u kontekstu ekonomskom, socijalnom, ekolo\u0161kom, zdravstvenom, a na\u0161ao bi se i jo\u0161 poneki.<\/p>\n\n\n\n
Mnogo se problemskih aspekata otvara tako pretpostavkom da bismo uskoro mogli jesti samo jednu vrstu raj\u010dice ili \u010de\u0161njaka. Ako ste mo\u017eda primijetili da se takva budu\u0107nost ve\u0107 odra\u017eava na rafovima ve\u0107ih trgovina, onda je to naprosto zato \u0161to agrarna industrija zaista konvergira prema dominantnim sortama, nalik sklonosti kapitala prema monopolima.<\/p>\n\n\n\n
Zapamtit \u0107emo ovu usporedbu, ali da najprije raspetljamo to \u0161to je Ministarstvo poljoprivrede RH zamrsilo svojim zakonskim prijedlogom, izazvav\u0161i ogor\u010denje pribli\u017eno 80 udruga iz sektora<\/a>. Ukratko prepri\u010dano, ono je zbog biljnih infekcija koje prijete \u017eitaricama, kroz upotrebu necertificiranog i sanitarno nepouzdanog sjemenja, udarilo ograni\u010denja na sve ostale kulture. Odnosno, naj\u017eilaviji \u010dudaci mo\u0107i \u0107e uzgajati \u0161to im bude drago, ali samo za vlastitu upotrebu, bez prava na komercijalni plasman. Tako\u0111er bi izuzeti bili tzv. ekolo\u0161ki proizvo\u0111a\u010di, oni koji su registrirani pod tim statusom, mada odmah treba re\u0107i da oni posjeduju svega oko sedam posto obra\u0111enih povr\u0161ina u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n Svi ostali, ako im bude stalo do \u0161irenja starih kultivara, a \u017eive od njihove prodaje, morat \u0107e pro\u0107i slo\u017een i neizvjestan postupak prijave svog ploda u sortnu listu. Ili to, ili \u0107e se suo\u010diti s obavezom sigurnosne dorade sjemenja, a ona pak podrazumijeva niz postupaka njegova \u010di\u0161\u0107enja, mjerenja, dohrane, prskanja, pakovanja i etiketiranja. Ni\u0161ta dakle \u0161to bi prosje\u010dan mali hrvatski proizvo\u0111a\u010d financijski pre\u017eivio, pa da se poslije toga pohvali.<\/p>\n\n\n\n Proceduru javne rasprave o zakonskom prijedlogu na prelazu iz pro\u0161le u ovu godinu popratila je upravo babilonska graja aktera u sektoru, o \u010demu dobro svjedo\u010di tuma\u010denje jedne stru\u010dnjakinje za ovo podru\u010dje<\/a> na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Ugro\u017eeni proizvo\u0111a\u010di, mahom OPG-ovi, ipak se nisu dali smesti, pa je sam taj fakultet prije nekoliko dana izdao mi\u0161ljenje<\/a> o nu\u017enosti boljeg pristupa materiji. Ministarstvo poljoprivrede i dalje ustraje na svojim rje\u0161enjima, premda ih ne uspijeva obraniti kao navodno opravdane i razumljive. No u igri je vi\u0161e razina problema, i svaku od njih bi zasebno trebalo uzeti u obzir.<\/p>\n\n\n\n Ako presko\u010dimo navedeni etnosentiment, fakat je da bismo u nedostatku izbora, osu\u0111eni na su\u017eeni te odreda uvozni sortiment, spali na razmjerno siroma\u0161tvo aroma i mirisa. Ipak, daleko od toga da se radi o nevolji tek olfaktivnog i gastronomskog tipa. Poznate su veze izme\u0111u raznovrsnosti biljne proizvodnje i zdravlja ljudi te ostalih \u017eivotinja, a odnedavno i jo\u0161 malo poznatije.<\/p>\n\n\n\n S pandemijom koronavirusa sve \u010de\u0161\u0107e se mogu \u010duti dokazi kako su razvoj i rasprostiranje \u0161irokog spektra patogenih mikroorganizama u izuzetnoj mjeri pospje\u0161eni \u010dovjekovim suzbijanjem biodiverziteta. Jedan od vidova smanjivanja broja vrsta na planeti, biljnih kao i \u017eivotinjskih, jest upravo forsiranje planta\u017enih te monokulturnih agroprodukcija na velikim povr\u0161inama, koje polagano mijenjaju lica \u010ditavih kontinenata. Primjetno je da se golemi dio tih biopogona ti\u010de spomenutih povla\u0161tenih \u017eitarica, klju\u010dnih u prehrani ljudi, a naro\u010dito u rastu\u0107em uzgoju stoke radi mesa.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0107emo posebno navoditi tu sad naveliko znanu argumentaciju, kao ni onu koja smjera na jednako kardinalan utjecaj modernog poljodjelstva na pogubne klimatske promjene. Bitno je samo naglasiti da se pravci tih udara \u2013 barem u RH, a uop\u0107e ne i svuda u npr. EU – kre\u0107u ba\u0161 nacrtom Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja.<\/p>\n\n\n\nAktivno smanjivanje bioraznolikosti<\/h2>\n\n\n\n
Business as usual<\/em>: model politi\u010dke lijenosti<\/h2>\n\n\n\n