{"id":3638,"date":"2014-12-03T08:00:44","date_gmt":"2014-12-03T07:00:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3638"},"modified":"2021-02-25T11:05:49","modified_gmt":"2021-02-25T10:05:49","slug":"klasna-borba-ili-sitnopoduzetnicki-networking","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3638","title":{"rendered":"Klasna borba ili sitnopoduzetni\u010dki networking?"},"content":{"rendered":"

Nedavno je u Zagrebu osnovano Hrvatsko dru\u0161tvo nezavisnih profesionalaca, samoproklamirani novi tip sindikata. U prvim istupima najavljuju pru\u017eanje usluga onima koji rade u\u00a0frilens\u00a0<\/em>aran\u017emanima. Oblik usluga koje \u0107e pru\u017eati sugerira prili\u010dnu neodre\u0111enost u razumijevanju logike radnih odnosa u kapitalizmu, prvenstveno u tretmanu budu\u0107ih korisnika tih usluga: jesu li oni radnici koji prodaju svoju radnu snagu ili potencijalni poduzetnici?<\/strong><\/p>\n

Prijatelj koji honorarno radi u polju izvedbenih umjetnosti nedavno mi je ispri\u010dao znakovit do\u017eivljaj. U kvartovskom kafi\u0107u susreo je nekada\u0161njeg kolegu iz gimnazije, koji je u me\u0111uvremenu diplomirao menad\u017ement i razvio se u punopravnog pripadnika srednjeg korporativnog e\u0161alona. Poznanik je bio odlu\u010dan: “Eh, stari, mi smo vas (‘umjetnike’, kreativce, i ine geekove<\/em>, op. D.K.) u srednjoj ismijavali, a sad vidim da niste bili glupi. Pogledaj se: \u017eivi\u0161 po svome, samo sebi pola\u017ee\u0161 ra\u010dune, boli te briga, mo\u017ee\u0161 spavati dokad \u017eeli\u0161, nema\u0161 \u0161efa koji ti visi nad glavom…”<\/p>\n

Navedena anegdota dobro ilustrira poprili\u010dno rasprostranjenu percepciju frilens (neovisnog, neinstitucionaliziranog) rada. Status “honorarca”, pogotovo u polju kulture ili onom umjetnosti, nerijetko privla\u010di izraze zavisti, kako iz korporativnog miljea, tako i od strane (u\u017ee shva\u0107ene) radni\u010dke klase. Nepostojanje fiksnog radnog vremena i hijerarhije “koja ti visi nad glavom”, tj. fleksibilnost rada koja proizlazi iz takve situacije, bez sumnje mo\u017ee zvu\u010dati kao vrlo po\u017eeljan aran\u017eman. Doista, frilens status u svakodnevnom smislu nosi izvjesnu komociju \u2013 prije svega po pitanju organizacije vlastitog dana i vremena. Me\u0111utim, kao \u0161to su se mogli uvjeriti mnogi od nas koji na postjugoslavenskim prostorima u ova krizna vremena nastojimo \u017eivjeti i (za)raditi bez stalnoga zaposlenja, ove prednosti blijede pred vrlo konkretnim nevoljama. Politike postjugoslavenskih dr\u017eava dale su si zadatak da u uni\u0161tavanju socijalne dr\u017eave, javnog sektora i neprofitnih institucija budu u\u010dinkovitije od onih u dr\u017eavama europskog centra \u2013 a u ime ostvarivanja \u017eivotnog standarda iz istog toga centra.<\/p>\n

To \u0161to nesigurnost zaposlenja i neredovitost primanja dovodi do kontinuirane neizvjesnosti i nemogu\u0107nosti planiranja osnovnih \u017eivotnih potreba samo je dio problema. U Hrvatskoj, zna\u010dajan broj frilensera\/ki trenutno ne mo\u017ee ostvariti ni pravo na besplatno zdravstveno osiguranje, niti bilo kakvu povlasticu (npr. pravo na besplatan javni prijevoz) na osnovu svoga statusa. Nezanemariv je i trend gubljenja granica izme\u0111u radnoga mjesta i privatnog prostora \u2013 ne samo u smislu da se radno vrijeme stapa sa slobodnim, nego i utoliko \u0161to su prijateljstva i poznanstva naj\u010de\u0161\u0107e ujedno i poslovne veze. Povrh svega, perspektiva stabilnog zaposlenja \u010dini se nedosti\u017enom.<\/p>\n

“Suvremeni tip sindikata”<\/strong><\/p>\n

Sumorna egzistencijalna situacija frilensera\/ki na ovim prostorima, kao i razli\u010dite pogre\u0161ne percepcije njihova polo\u017eaja u tzv. \u0161iroj javnosti, u\u010dinile su neku vrstu uvezivanja prijeko potrebnom. Stoga je pro\u0161lomjese\u010dni medijski istup<\/a>\u00a0“sindikata frilensera” u Hrvatskoj, zajedno s kampanjom koju je ova organizacija vodila na dru\u0161tvenim mre\u017eama, mogao osokoliti duhove i izvan granica ove dr\u017eave. Saznali smo da je “sindikat nezavisnih profesionalaca” nastao iz inicijative Coworking Croatia<\/a> koja promovira koncept coworkinga <\/i>\u2013 grupnoga rada frilensera\/ki u zajedni\u010dkom prostoru \u2013 te da je u svega nekoliko dana aktivnosti na dru\u0161tvenim mre\u017eama okupio 650 \u010dlanova i \u010dlanica. Mogli smo i pro\u010ditati priop\u0107enje osniva\u010da koje po\u010dinje rije\u010dima: “Suvremeni smo tip sindikata baziran na vrijednostima suradnje, otvorenosti, zajedni\u0161tva, pristupa\u010dnosti i odr\u017eivosti”. So far so good<\/i>. Premda naziv organizacije, Hrvatsko dru\u0161tvo nezavisnih profesionalaca (HDNP), zvu\u010di tehnokratsko-cehovski i nimalo sindikalno, pretpostavili bismo da je taj izbor mogao biti motiviran takti\u010dkim ili formalno-pravnim razlozima. “Suvremeni tip sindikata” moglo bi tako zna\u010diti da HDNP \u017eeli izbje\u0107i kruto birokratsko ustrojavanje i unutarnju hijerarhizaciju zbog kojih su klasi\u010dni sindikati i na samoj ljevici do\u0161li na lo\u0161 glas. “Otvorenost”, “zajedni\u0161tvo” ili “pristupa\u010dnost” podrazumijevali bi pak egalitaran ustroj HDNP-a u zajedni\u010dkoj borbi za bolji materijalni polo\u017eaj.<\/p>\n

Ako smo po\u010deli razmi\u0161ljati na ovom tragu, optimizam \u0107e brzo splasnuti. Naime, HDNP je sindikat samo u priop\u0107enjima, promotivnim napisima i istupima njegovih \u010delnika. Krenimo od njihove slu\u017ebene stranice<\/a>. Uz ponovljenu tvrdnju o “suvremenom tipu sindikata”, kao aktivnosti ove organizacije spominju se “operativna i pravna podr\u0161ka”, “kanali za samopromociju, umre\u017eavanje i poslovne prilike”, te “cjenovno pristupa\u010dna uredska infrastruktura” za rad s klijentima i suradnicima. Neobi\u010dna orijentacija za jedan sindikat, ma koliko “suvremen”! Tu nije kraj: “Neprofitna smo udruga koja je nastala s ciljem kreiranja, odr\u017eavanja i promicanja zdravog profesionalnog ekosustava za sve nezavisne profesionalce koji posluju u Hrvatskoj.”<\/p>\n

Evidentno je da HDNP tretira svoje (potencijalno) \u010dlanstvo kao “profesionalce” koji “posluju”, tj. kao (potencijalne) poduzetnike. Drugim rije\u010dima, frilenseri\/ke nisu tretirani kao radni ljudi \u010dija je egzistencija ponekad i neposredno ugro\u017eena, i koji otud dijele zajedni\u010dke interese. Njihova sloboda predstavlja se ne kao ona radnika koji raspola\u017ee tek vlastitom radnom snagom koju je onda slobodan prodavati, nego kao sloboda poduzetnika da na tr\u017ei\u0161tu plasira i prodaje svoj proizvod. Cilj borbe “sindikata frilensera” sastojao bi se tek u ubla\u017eavanju surovosti tr\u017ei\u0161ne konkurencije me\u0111u ovim slobodnim strijelcima. Ipak, \u0161ta se podrazumijeva pod “zdravim profesionalnim ekosustavom”? Odgovor nalazimo gotovo u obliku manifesta: “Strukturirani razvoj fleksibilnog, nezavisnog, kvalitetno reguliranog i odr\u017eivog tr\u017ei\u0161ta rada smatramo klju\u010dnim za rje\u0161avanje problema nezaposlenosti, prvenstveno mladih, ali i svih nezaposlenih koji direktnim pru\u017eanjem usluge mogu osigurati financijsku egzistenciju, a time doprinijeti uspjehu hrvatske ekonomije.”<\/p>\n

Nepravda kao rezultat zabune<\/strong><\/p>\n

Iz ovih redaka jasno je da HDNP ne ispunjava minimum koji bi svaka organizacija koja se naziva sindikalnom morala ispunjavati danas i ovdje: nije izri\u010dito suprotstavljen neoliberalnoj dr\u017eavnoj politici. Takva bi orijentacija podrazumijevala zalaganje za ve\u0107e i redovitije nadnice, i socijalnu skrb, ali tako\u0111er i suprotstavljanje notornoj “fleksibilizaciji” tr\u017ei\u0161ta rada. No, HDNP niti zastupa rad u sukobu s kapitalom, niti uop\u0107e postavlja sukob rada i kapitala kao relevantan dru\u0161tveni proces. Antagonisti\u010dki odnos ovih dviju klasnih pozicija \u010dini temelj kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, a HDNP-ovski diskurs neprestano ih mije\u0161a i zamagljuje kroz figuru “nezavisnog profesionalca”. Niti se dovode u pitanje osnovne pravne prepreke sindikalnom djelovanju u organiziranju frilensera kao \u0161to su ugovori o djelu i autorski ugovori koji spadaju u domenu gra\u0111anskog, a ne radnog prava. A kamoli da se ta pravna dimenzija tuma\u010di kao instrument sni\u017eavanja tro\u0161kova rada za poslodavca. Ideologemi poput “fleksibilnosti” i “odr\u017eivosti” postavljeni su kao ideal kojem treba te\u017eiti: umjesto poku\u0161aja da se dovede u pitanje cijela jedna struktura eksploatacije, povla\u0111uje se svim uvjetima koje ona name\u0107e. HDNP nastupa gotovo kao strate\u0161ki partner dr\u017eavi u “rje\u0161avanju” problema nezaposlenosti, a s ciljem “uspjeha hrvatske ekonomije”. Umjesto rada na organiziranju proletarizirane, fragmentirane i osiroma\u0161ene mase, s ciljem zbijanja klasnih redova \u2013 zagovara se inkorporacija frilensiranja u tr\u017ei\u0161te rada, kao organizirane uslu\u017ene djelatnosti. Mo\u017eda bi poneki “nezavisni profesionalac” (recimo, iz polja kao \u0161to su dizajn ili informacijske tehnologije) doista dobro prolazio u ovakvom aran\u017emanu; poslovi\u010dnih 99 posto, me\u0111utim, ostalo bi na gubitni\u010dkoj strani.<\/p>\n

Uz malo istra\u017eivanja, otkrit \u0107emo da je mnoga od opisanih polazi\u0161ta jo\u0161 u pro\u0161logodi\u0161njem intervjuu za Novi list<\/a> artikulirao predsjednik HDNP-a Matija Raos, najavljuju\u0107i aktualnu kampanju. “Dr\u017eava treba imati u vidu da je gotovo pola milijuna nezaposlenih i na\u0161a bi inicijativa tu brojku zna\u010dajno smanjila.”, izjavio je Raos. “Dr\u017eava \u0161koluje tisu\u0107e mladih stru\u010dnjaka koji nisu pripremljeni za uvjete tr\u017ei\u0161ta rada, mi bismo tom (visoko)obrazovanom kadru pomogli da se realiziraju u struci. U obrazovanje se ula\u017eu enormne koli\u010dine novaca, a onda dr\u017eava nema koristi od tih stru\u010dnjaka.” Kao i u materijalima HDNP-a, u Raosovom se prikazu socijalni problemi pojavljuju izglobljeni iz dru\u0161tvenog i politi\u010dkog konteksta, kao puko tehni\u010dko pitanje; dr\u017eavu bi, smatra on, trebalo uzeti kao partnera u njihovom rje\u0161avanju, jer je to u interesu svih. To \u0161to su situaciju katastrofalne nezaposlenosti i besperspektivnosti stvorile upravo konkretne dr\u017eavne politike “odozgo”, i \u0161to je netko na takvoj situaciji itekako profitirao, izostavljeno je iz jednad\u017ebe. Pritom, Raos nije li\u0161en izvjesnog stupnja socijalne osjetljivosti. On je svjestan da frilens rad nije samo pitanje izbora \u017eivotnog stila, nego da, \u0161tovi\u0161e, postoje “ljudi koji su bez posla i prisiljeni snalaziti se kako najbolje znaju”. Zagovaraju\u0107i koncept coworkinga<\/i>, on \u0107e \u010dak ustvrditi kako taj model ima “sna\u017enu socijalnu komponentu koja ljudima u modelu liberalnog kapitalizma sve vi\u0161e nedostaje”. Ali, kad Raos kao klju\u010dni vid pomo\u0107i HDNP-a “nezavisnim profesionalcima” navodi “direktni plasman usluge na tr\u017ei\u0161te” \u2013 to, svjesno ili ne, zvu\u010di cini\u010dno.<\/p>\n

Ideja da je “socijalnu komponentu” mogu\u0107e potencirati i razvijati bez klasne borbe, bez pozicioniranja protiv (neo)liberalnog kapitalizma koji, me\u0111u ostalima, implementiraju i hrvatska i susjedne dr\u017eave \u2013 problemati\u010dna je ve\u0107 u korijenu. Ona proizlazi iz predod\u017ebe da su eksploatacija, nasilje i dru\u0161tvene nejednakosti samo rezultat neke velike zabune, od koje nitko zapravo nema koristi (na temu ove “liberalne percepcije nepravde” Robin Marie Averback napisala je izvrstan ogled<\/a>). Svaka politi\u010dka organizacija koja sebe vidi kao progresivnu ove se ma\u0161tarije mora otarasiti. Kad je posrijedi frilenserska populacija, tek ako svoje udru\u017eivanje budemo definirali kao borbu, a ne benigni networking<\/i>, mo\u017eemo si stvoriti \u0161ansu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prijatelj koji honorarno radi u polju izvedbenih umjetnosti nedavno mi je ispri\u010dao znakovit do\u017eivljaj. U kvartovskom kafi\u0107u susreo je nekada\u0161njeg kolegu iz…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3658,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[17],"class_list":["post-3638","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3638","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3638"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3638\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36796,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3638\/revisions\/36796"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3658"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3638"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3638"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3638"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3638"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3638"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3638"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3638"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}