Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu potresaju brojne afere, a me\u0111u istaknutijima je dugogodi\u0161nji sukob ljevice i desnice koji je, pod teretom krimena aktualnog rektora, eksplodirao u kaosu kakvog ni HDZ vi\u0161e ne mo\u017ee braniti. Dolazi li umirovljenjem te generacije, koja ve\u0107 30 godina poku\u0161ava ukinuti svako druga\u010dije mi\u0161ljenje, napokon i kraj vi\u0161edecenijskoj torturi?<\/p>\n\n\n\n
Posljednje vijesti s boji\u0161nice u vi\u0161egodi\u0161njem ratu koji se vodi izme\u0111u zagreba\u010dkog Sveu\u010dili\u0161ta i jedne njegove sastavnice \u2013 Filozofskog fakulteta \u2013 govore da se rektor Damir Boras i njegovi povla\u010de. Dobro, nije sad to neko bezglavo bje\u017eanje s fronte, ve\u0107 vi\u0161e jedan, reklo bi se, takti\u010dki uzmak. U svakom slu\u010daju, stvari vi\u0161e ne stoje onako stabilno kao ranije.<\/p>\n\n\n\n
Tako je aktualni rektor Boras, kojemu drugi mandat isti\u010de u \u0161kolskoj godini 2021\/2022, najprije naletio na minu zvanu pokret Me Too. Naime, prijateljski je, a kasnije \u0107e se ispostaviti, i nesmotreno, prije koju godinu potpisao ukaz za emerituru Dragi Roksandi\u0107u, a spomenuti se profesor povijesti sad obreo u nevi\u0111enoj aferi zbog sumnji\u010denja vezana uz seksualna uznemiravanja na radnom mjestu. <\/p>\n\n\n\n
Nakon toga, Borasu ne prolazi ni poku\u0161aj da svom prorektoru Anti \u010covi\u0107u jo\u0161 jednom produlji radni odnos na Hrvatskim studijima, gdje se ovaj preselio nakon \u0161to mu je na Filozofskom fakultetu progorilo mjesto. Borasovu odluku opoziva i ru\u0161i sam resorni ministar Radovan Fuchs pozivaju\u0107i se na odredbu o umirovljenju nakon navr\u0161ene 70. godine \u017eivota. Izgleda da ni hadezeovci Borasovo rektorovanje vi\u0161e ne miri\u0161u. Tako\u0111er, njegov v.d. za Filozofski fakultet, Miljenko \u0160impraga, morao je abdicirati uslijed otpora nastavni\u010dkog osoblja i studenata na tom fakultetu. Dobro, tu se Boras sna\u0161ao i na brzinu oktroirao opet svog \u010dovjeka, Miljenka Jurkovi\u0107a, a po obi\u010daju je zanemario kandidatkinju samog Filozofskog fakulteta.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010delo mu se osipati i naju\u017ee tijelo. Ostavku na svoje mjesto tako je dala prorektorica Mirjana Hru\u0161kar. Uz rektorovo ime ve\u017ee se i \u010ditav nizu drugih afera i aferica poput neracionalne potro\u0161nje, cijepljenja preko reda, tu\u017ebi protiv medija, dodjela po\u010dasnih doktorata i dr. Ho\u0107e li, dakle, Borasu glave do\u0107i Luka Burilovi\u0107, predsjednik Sveu\u010dili\u0161nog savjeta, i sam optere\u0107en aferama u svojoj Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji je krenuo ne\u0161to raditi u Savjetu tek nakon \u0161to je za to bio brifiran u Vladi, ili bi rektoru pak sve nemirniji Senat mogao kona\u010dno otkazati poslu\u0161nost, vidjet \u0107emo. A mo\u017eda \u0107e, tko zna, i do\u010dekati kraj mandata.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, nama se pak \u010dini da je u cijeloj ovoj stvari zapravo va\u017enije ne\u0161to posve drugo. Naime, to \u0161to rektor nije u\u010dinio ono \u0161to su javni i manje javni nosioci vlasti u ovoj zemlji od njega o\u010dekivali kad su ga na to mjesto instalirali. A to je da proces klero-nacionalisti\u010dke okupacije humanistike i dru\u0161tvenih znanosti na hrvatskim sveu\u010dili\u0161tima, prije svega na onom zagreba\u010dkom, privede kraju ili da barem napravi zna\u010dajan korak u tom pravcu.<\/p>\n\n\n\n
Nije da se aktualni rektor u tom smislu nije trudio. U \u010dak je dva navrata poku\u0161ao Katoli\u010dki bogoslovni fakultet pribli\u017eiti, da ne ka\u017eemo pripojiti zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu, dakako, na \u0161tetu ovog potonjeg, da bi oba puta na tom zadatku pao. Prvi puta na kraju svog dekanskog mandata na Filozofskom fakultetu prije desetak godina, kad onako en passant<\/em> na kraju jedne sjednice uvodi to\u010dku \u0161irenja suradnje dva fakulteta. Sav taj njegov tihi rad katoliciziranja Filozofskog nije primijetila \u010dak ni njegova tada\u0161nja prodekanica Branka Gali\u0107, koja se, kako je i sama rekla, najprije neugodno iznenadila, a onda se uz ostale kolege i studente svemu tome otvoreno suprotstavila. <\/p>\n\n\n\n Da je posrijedi vezana trgovina izme\u0111u vrha Katoli\u010dke crkve u Hrvata i rukovodstva Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu vidljivo je iz opisa koji nam predo\u010dava Branka Gali\u0107 u svom tekstu u \u010dasopisu “Sociologija”. Ona tako ka\u017ee<\/a>: “Najprije je dekan 1 (tu se misli na D. Borasa) potajno i bez znanja \u010dlanova Fakultetskog vije\u0107a potpisao posebnu vrstu ugovora s Katoli\u010dkim bogoslovnim fakultetom\u2026 Zatra\u017eio je od Fakultetskog vije\u0107a FF-a tek vrlo op\u0107enitu potporu za ‘suradnju’ s Katoli\u010dkim bogoslovnim fakultetom, a da pri tome taj ugovor nije ni predstavio \u010dlanovima Vije\u0107a FF-a, niti su na\u0161e kolege s fakulteta o tome i\u0161ta znale. Sve se to zbivalo neposredno prije negoli je, uz pomo\u0107 Crkve, pro\u0161ao na glasanju za Rektorat. Stoga je bio red ‘vratiti’ uslugu Crkvi sklapaju\u0107i za nju dobar dil \u2013 potpisivanje ugovora s\u2026 va\u017enim fakultetom (Filozofski fakultet) koji u Hrvatskoj obrazuje polovicu potrebnog nastavnog osoblja u javnim \u0161kolama.”<\/p>\n\n\n\n Drugi puta isti zadatak poku\u0161ava se napraviti 2016. godine, dakle u vrijeme vladanja Karamarko-Hasanbegovi\u0107eve vlade, \u0161to \u0107e re\u0107i u doba koje je bilo politi\u010dki puno izglednije da jedan ovakav manevar uspije. Me\u0111utim, ideja da bogoslovi dobiju povla\u0161teni pristup studiranju na Filozofskom fakultetu, te da se bogoslovija programski i na svaki drugi na\u010din ispreplete sa sekularnim fakultetom, ni ovog puta ne prolazi. Otpor dolazi, kao i dotad, iz profesorskog kora, studenata i dijela javnosti i medija.<\/p>\n\n\n\n Ovdje valja re\u0107i da poku\u0161aj klerikalizacije nije nikakav usamljeni, a jo\u0161 manje prvi takav poku\u0161aj vlasti da na doma\u0107u humanistiku stavi svoju \u0161apu, da je kona\u010dno privede svrsi, da iz nje jednom za svagda otjera “crvene vragove” i da se na doma\u0107im fakultetima i sveu\u010dili\u0161tima kona\u010dno prodi\u0161e punim plu\u0107ima na \u010distom hrvatskom i katoli\u010dkom zraku. Mo\u017eda je najbolji dokaz da Filozofski zapravo nikada nije “prodisao” na odgovaraju\u0107i na\u010din pobuna studenata FF-a 2009. godine. Tu je epizodu don Ivan Mikleni\u0107, onda\u0161nji redoviti komentator glavni urednik “Glasa koncila” i neformalni glasnogovornik Kaptola ovako<\/a> komentirao: “Vi\u0161e je nego porazna \u010dinjenica da je mogu\u0107e da se u Hrvatskoj u 19. godini od pada komunisti\u010dkog re\u017eima pojavi tako zagri\u017eeni ljevi\u010darsko ideolo\u0161ki i sekta\u0161ki stav, i to na Zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu.”<\/p>\n\n\n\n Paralelno s uspostavom neovisne hrvatske dr\u017eave krenulo se odmah u demonta\u017eu jugoslavenske, marksisti\u010dke i socijalisti\u010dke komponente na institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj, \u0161to \u0107e re\u0107i da doma\u0107a ina\u010dica rekonkviste protiv “kulturnog marksizma” traje ve\u0107 trideset godina. Najprije je 1991. u okrilje Zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta vra\u0107en Katoli\u010dki bogoslovni fakultet kojeg su komunisti s univerziteta ekspedirali \u010detrdesetak godina ranije. Odmah potom ustanovljena je neugodna \u010dinjenica da je Filozofski fakultet ostao uglavnom nedotaknut konzervativnom revolucijom, pa su Tu\u0111man i njegovi savjetnici odlu\u010dili da podignu konkurentsku instituciju u obliku Hrvatskih studija. Tih se godina s nje\u017eno\u0161\u0107u prisje\u0107a Miroslav Dore\u0161i\u0107, nekada\u0161nji doministar u vladi Zlatka Mate\u0161e s kraja devedesetih godina, kad u svom intervjuu otprije godinu dana navodi<\/a> razloge za osnivanje Hrvatskih studija. “Razlog osnivanja Hrvatskih studija je, dakle, bio pru\u017eanje mogu\u0107nosti izbora studija koji bi bio izvan tvrdih ideolo\u0161kih matrica koje su uspostavile komunisti\u010dke elite na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu politi\u010dkih nauka\u2026 na du\u017ei rok \u017eeljelo se dati prilika novim nara\u0161tajima da u novinarstvu i publicistici grade svoje karijere, ali na dobrobit zajednice kojoj pripadaju, i da na svoj na\u010din mijenjaju komunisti\u010dki, neoliberalni, odnosno soro\u0161evski obrazac djelovanja na dru\u0161tvo i svijet.”<\/p>\n\n\n\n Komunisti\u010dko-soro\u0161evski obrazac tih se godina uspje\u0161no runio. O tome, recimo, govore podaci o broju upisanih bruco\u0161a na studij filozofije na Hrvatskim studijima i na Filozofskom fakultetu u vrijeme ideolo\u0161ko-politi\u010dke konverzije. U svom instruktivnom tekstu pod naslovom “Plus \u00e7a change<\/em>. Mapiranje promjena u hrvatskom akademskom polju ranih devedesetih”, na temu promjena na univerzitetu u RH nakon 1990. godine, s naglaskom na studij filozofije, Karin Doolan, Mislav \u017ditko i Danijela Dolenec ka\u017eu da se do kraja devedesetih godina broj upisanih studenata na filozofski odsjek na FF-u smanjio sa 100 na deset studenata, dok je istovremeno upisna kvota na isti studij na Hrvatskim studijima nabujala na preko 100 studenata.<\/p>\n\n\n\n Naravno, ironi\u010dno je da je demarksizaciju sveu\u010dili\u0161ta kao jedan od inicijatora osnivanja konkurentskih “Hrvatskih studija”, provodio Ante \u010covi\u0107, ina\u010de nekada\u0161nji asistent Milana Kangrge, praksisovca koji se kasnije “lupao po glavi” pitaju\u0107i se kome je on to bio mentor i koga je svojedobno promovirao u docenta, ali za sve je bilo kasno. Uostalom, \u010demu \u010du\u0111enje. U ovim krajevima oportunizmu i konverzijama ionako nikad kraja. Troje autora nagla\u0161ava da u mijenjanju ideolo\u0161ke matrice na sveu\u010dili\u0161tu u Hrvatskoj nakon demokratskih promjena 1990. godine nije kori\u0161ten revolucionarni model, nego vi\u0161e jedan mek\u0161i, “konkurentski model” i model “institucionalnog paralelizma”. Me\u0111utim, to ne mijenja na stvari do te mjere da se ipak ne bi moglo zaklju\u010diti da je u Hrvatskoj po\u010detkom devedesetih godina u akademskom polju napravljeno nasilje. “\u2026 nema sumnje da je politi\u010dki preokret iz ranih 1990-ih podrazumijevao trajno preoblikovanje akademskog podru\u010dja, iako se to, kao \u0161to smo pokazali, nije dogodilo u obliku radikalnih lomova, ve\u0107 prilagodbi koje pripadaju podru\u010dju simboli\u010dkih oblika nasilja”, ka\u017eu na\u0161i autori.<\/p>\n\n\n\n Autori hrvatsku situaciju u promjenama u akademskom polju u devedesetima na neki na\u010din prispodobljuju sa sli\u010dnom njema\u010dkom situacijom iz tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Tako ka\u017eu: “Analogno Bourdieuovim konzervativnim revolucionarima iz 1930-ih godina u Njema\u010dkoj, identificirali smo dvije teme koje su diskurzivno opravdavale institucionalne promjene tog razdoblja; da bi sveu\u010dili\u0161ta trebala djelovati u interesu dr\u017eave i da je akademsko podru\u010dje bilo ideolo\u0161ki distorzirano tokom jugoslavenskog razdoblja.”<\/p>\n\n\n\n I tamo i ovdje na djelu je, dakle, bila svojevrsna konzervativna revolucija, i tamo i ovdje su promjene na univerzitetu pratile politi\u010dke promjene u stopu, i tamo i ovdje imamo kultur-bolj\u0161evi\u010dku matricu koju je trebalo razmontirati. Mi, istina, u devedesetima nemamo svoju ina\u010dicu “slavnog” Heideggerovog “rektorskog govora” koji kao inauguralni uvodi tamo\u0161nji akademski svijet u “bivstvo njema\u010dkog univerziteta”, ali zato ustanovljujemo bivstvo hrvatskog univerziteta sukladno doma\u0107oj situaciji, bivstvo kojim \u0107emo se suprotstaviti dotada\u0161njoj humanistici distorziranoj jugoslavenstvom, “Kor\u010dulanskom \u0161kolom i Kangrginim nasljednicima” (Dore\u0161i\u0107).<\/p>\n\n\n\n Nije da su u to vrijeme Tu\u0111manovi dr\u017eavotvorni intelektualci i filozofi napali samo Filozofski fakultet. Da je napad bio frontalnog karaktera, te da je u njemu bilo vi\u0161e od samo simboli\u010dkog nasilja, govori nam i tu\u017ena pri\u010da o Institutu za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu. Rije\u010d je o vode\u0107em sociolo\u0161kom institutu u nas, koji je hadezeovsku nacionalnu revoluciju po\u010detkom devedesetih godina jedva pre\u017eivio. Dakako, i on je po ustaljenoj recepturi dobio svoj paralelni institut, onaj nazvan po Ivi Pilaru, me\u0111uratnom publicistu frankova\u010dkog usmjerenja. <\/p>\n\n\n\nProtiv komunista, soro\u0161evaca i neoliberala<\/h2>\n\n\n\n
Devedesete su nove tridesete<\/h2>\n\n\n\n
Bartolomejska no\u0107<\/h2>\n\n\n\n