Hrvatski nacionalisti tvrde da su komunisti poslije Drugog svjetskog rata ubijali Hrvate samo zato \u0161to su bili Hrvati, a talijanski nacionalisti tvrde da su ubijali Talijane samo zato \u0161to su bili Talijani. Ovakvo “podudaranje” sugerira da su obje pri\u010de te\u0161ko odr\u017eive. Zato se povodom talijanskog Dana sje\u0107anja na fojbe valja prisjetiti \u0161to se u Istri doga\u0111alo nakon rata, \u0161to su fojbe i kako se gradila revizionisti\u010dka pri\u010da s druge strane Jadrana.<\/p>\n\n\n\n
U Italiji je 30. o\u017eujka 2004. godine uspostavljen<\/a> Dan sje\u0107anja (Giorno del ricordo<\/em>), \u010diji je cilj o\u010duvanje sje\u0107anja “na tragediju Talijana i svih \u017ertava fojbi, na egzodus Istrijana, Rije\u010dana i Dalmatinaca nakon Drugog svjetskog rata te na kompleksnije doga\u0111aje isto\u010dne granice”. Me\u0111utim, prilikom dosada\u0161njih komemoracija Dana sje\u0107anja \u2013 koji se obilje\u017eava 10. velja\u010de, na dan potpisivanja mirovnog sporazuma izme\u0111u Italije i Jugoslavije 1947. godine kojim su ve\u0107i dio Istre, Rijeka i Dalmacija priklju\u010dene Jugoslaviji \u2013 nerijetko se iz perspektive ispu\u0161ta upravo posljednji dio citirane formalne definicije, a koji bi trebao predstavljati polazi\u0161nu to\u010dku promi\u0161ljanja: onaj o kompleksnosti doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n Naime, sku\u010dena, jednodimenzionalna vizura li\u0161ena konteksta koja se u me\u0111uvremenu pretvorila u interpretativni okvir oficijelnog narativa u \u010dijem su fokusu prvenstveno fojbe, proizvodi niz distorzija, historijskih fabrikacija i mitologizacija. Na njih se naslanjaju i njihovoj reprodukciji aktivno doprinose medijske reprezentacije i razli\u010dite politi\u010dke grupacije, me\u0111u kojima se isti\u010du one desni\u010darske i neo\/pro\/fa\u0161isti\u010dke koje su kroz godine, vi\u0161e-manje, monopolizirale diskurs o fojbama i agresivno napadaju sve one istra\u017eiva\u010de\/ice \u010diji radovi pristupaju tematici iz \u0161ire perspektive. Napadaju se svi oni koji poku\u0161avaju kontekstualizirati fenomen, objasniti uzroke i posljedice, ispuhati mitove o desecima tisu\u0107a Talijana ubijenih iz puke etni\u010dke mr\u017enje te iznova iznijeti i potvrditi historiografske dokaze o nepostojanju projekta etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja regije u re\u017eiji “slavokomunista”. Protiv takvih je, primjerice, u o\u017eujku 2019. godine u regiji Friuli Venezia Giulia odobren prijedlog<\/a> kojim se suspendira financiranje i uskra\u0107uje podr\u0161ka svima onima koji “direktno ili indirektno\u201c negiraju ili reduciraju dramu o fojbama i egzodusu. Prijedlog su odobrile vode\u0107e desne snage u regionalnom vije\u0107u: Forza Italia<\/em>, Fratelli d’Italia<\/em> i Lega<\/em> Mattea Salvinija. Iste je godine Salvini, tada u funkciji potpredsjednika talijanske vlade, izjavio<\/a> da nema razlike izme\u0111u ubijene “djece\u201c u fojbama i u Auschwitzu, da bi idu\u0107e godine rekao<\/a> da su oni koji negiraju “fojbe i Holokaust\u201c lu\u0111aci.<\/p>\n\n\n\n Tendenciozno, opasno i proma\u0161eno izjedna\u010davanje Holokausta i fojbi koje, nota bene, forsiraju prvenstveno (radikalno) desne politi\u010dke grupe uz popratnu fantaziju o masakriranoj djeci, s jedne strane osu\u0111uje svaki “iskrivljeni” pogled kao negacionisti\u010dki dok s druge strane izjedna\u010dava nacizam i komunizam, u potpunosti izostavljaju\u0107i talijanski fa\u0161izam \u010dime ga se potiho rehabilitira perpetuiraju\u0107i mit o Talijanima kao “dobrim ljudima” (Italiani brava gente<\/em>). Rije\u010d je o revizionisti\u010dkoj konstrukciji prema kojoj su se talijanski vojnici, za razliku od njema\u010dkih saveznika, pona\u0161ali dobro, humano i empati\u010dno. Tako\u0111er, ovaj mit \u010desto zahva\u0107a i talijansku kampanju u Etiopiji, gdje je talijanska vojska po\u010dinila niz ratnih zlo\u010dina protiv lokalnog stanovni\u0161tva, kao \u0161to je to \u010dinila i na podru\u010dju Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. 1<\/a><\/sup> <\/p>\n\n\n\n No, o \u010demu govorimo kada govorimo o fojbama? Kao prvo, rije\u010d je o dubokim jamama koje su karakteristi\u010dne za kr\u0161. Kada se u kontekstu Dana sje\u0107anja govori o fojbama, misli se na kr\u0161ke jame koje se nalaze diljem Istre, u zale\u0111u Trsta i na podru\u010dju Gorice. Drugim rije\u010dima, na teritoriju koji je nakon Prvog svjetskog rata pripao Italiji temeljem tajnog Londonskog ugovora kojim se Italija obvezala u\u0107i u rat na strani Antante da bi zauzvrat od pora\u017eene Austrije preuzela dobar dio sjevernog Jadrana, vi\u0161ekulturnu i vi\u0161ejezi\u010dnu regiju gdje ve\u0107inu \u010dine Talijani, Slovenci i Hrvati i gdje se tako po prvi put u povijesti ugra\u0111uje jedna dr\u017eava-nacija (Italija).<\/p>\n\n\n\n Nedugo nakon aneksije teritorija, Mussolini u jednom svom poznatom govoru 1920. godine izjavljuje da se u pogledu “inferiorne i barbarske rase poput one slavenske ne treba provoditi politika mrkve, ve\u0107 politika batine”. Nakon njegova dolaska na vlast, antislavenska rasisti\u010dka politika, koja podrazumijeva zatvaranje slovensko-hrvatskih politi\u010dkih, obrazovnih i kulturnih ustanova, pauperizaciju slavenskog ruralnog stanovni\u0161tva i sveop\u0107u agresivnu talijanizaciju i represiju, postaje modus operandi<\/em> onog \u0161to se naziva “fa\u0161izmom granice” (fascismo di confine<\/em>). U to vrijeme, prema pisanju Giacoma Scottija u knjizi “Krik iz fojbe\u201c<\/em> u kojoj pi\u0161e i o fa\u0161isti\u010dkom “kori\u0161tenju” fojbi, kru\u017ei jedna pjesmica me\u0111u istarskim fa\u0161istima \u010diji prvi stihovi u navedenom prijevodu glase \u2013 U Puli je Arena \/ u Pazinu je Fojba \/ u taj ponor bivaju ba\u010deni \/ svi koji su obijesni<\/em>. U okru\u017eenju “fa\u0161izma granice” gotovo sto tisu\u0107a Slovenaca i Hrvata odlazi. Ulaskom Italije u Drugi svjetski rat situacija se dodatno pogor\u0161ava \u2013 na tisu\u0107e je Hrvata i Slovenaca prisilno internirano i mobilizirano, antifa\u0161isti su zatvarani i strijeljani, sela spaljivana, civili ka\u017enjavani. U takvom se kontekstu, nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine i nakon oslobo\u0111enja 1945. godine, odvijaju doga\u0111aji na koje se misli kada se govori o fojbama u okviru Dana sje\u0107anja i u takvom ih povijesnom kontekstu valja razumjeti.<\/p>\n\n\n\n Doga\u0111ajima iz jeseni 1943. u Istri bave se dva igrana filma koji su u kontekstu konstrukcije narativa Dana sje\u0107anja iznimno va\u017ena jer je filmove (ko)producirala dr\u017eavna televizija RAI pridaju\u0107i tako specifi\u010dnu audiovizualnu pozadinu ovoj pri\u010di. Prvi, “Il cuore nel pozzo<\/em>“, iza\u0161ao je 2005. godine kada je ujedno i prvi put obilje\u017een 10. velja\u010de. Drugi, “Red Land \u2013 Rosso Istria<\/em>“, imao je svoju TV premijeru 8. velja\u010de 2019. U fokusu oba filma je mirna talijanska zajednica u Istri koju odjednom, iz vedra neba, nakon neo\u010dekivanog raspada Italije, napada horda krvo\u017eednih partizana: oni su sadisti, djeluju po \u017eivotinjskim instinktima, a klanje Talijana predstavljeno je kao njihov jedini cilj i svrha djelovanja. Odakle i za\u0161to dolaze ove ubojice, silovatelji i pijanci \u2013 filmovi ne otkrivaju. Poznato je samo to da je rije\u010d o Slavenima, partizanima i komunistima. I dok je 2005. godine u prvom planu likvidacija obi\u010dnih nevinih ljudi zbog njihova talijanstva, u filmu “Rosso Istria<\/em>\u201c fa\u0161isti se ipak pojavljuju, i to u ulozi \u017ertava. Oni su, upla\u0161eni i od dr\u017eave napu\u0161teni, na\u010delno dobri i bri\u017eni obiteljski ljudi kojima prijeti slavensko-komunisti\u010dki teror. Nakon niza scena bestijalnih ispada partizana, orgijanja i bacanja grupa ljudi u fojbe, pojavljuje se spas \u2013 nacisti\u010dka vojska dolazi, rastjeruje partizane, spa\u0161ava Talijane i vra\u0107a stvari na svoje mjesto.<\/p>\n\n\n\n Situacija je zapravo bila pone\u0161to druk\u010dija: val partizanskih hap\u0161enja i egzekucija 1943. poga\u0111a ponajprije deklarirane i kompromitirane fa\u0161iste (koji su u regiji, logi\u010dno, gotovo u potpunosti Talijani), istaknute li\u010dnosti vladaju\u0107e klase koje su povezane s re\u017eimom te hrvatsko-slovensko-talijanske kolaboracioniste. Pritom, odre\u0111eni je broj priveden samo zbog sumnje za fa\u0161izam ili zbog \u010dlanstva u fa\u0161isti\u010dkoj partiji (u to je vrijeme \u010dlanstvo bilo de facto<\/em> obvezno za sve javne slu\u017ebenike), a u takvom su kaoti\u010dnom ratnom kontekstu odjednom oslobo\u0111enog pritiska represivne dr\u017eave uslijedile i epizode osobnih osveta. U narativu Dana sje\u0107anja nerijetko se govori o nekoliko tisu\u0107a \u017ertava anti-talijanske mr\u017enje. No, kako pi\u0161e povjesni\u010dar Eric Gobetti u svojoj novoj knjizi<\/a>, historiografski konsenzus govori o najvi\u0161e 400 do 500 stradalih (najve\u0107im dijelom fa\u0161ista, vojnika i osumnji\u010denih kolaboracionista) u “istarskom rujnu” – za usporedbu, paralelni dolazak nacisti\u010dke vojske koji se u filmu “Rosso Istria<\/em>\u201c prikazuje kao spas, ostavlja za sobom oko 2.500 mrtvih u samo tjedan dana. I dok s jedne strane Antonio Tajani tvrdi<\/a> da su ljudi u fojbe bacani samo zato jer su Talijani, istovremeno se na stotine Talijana priklju\u010duje jugoslavenskim partizanima. U samoj Istri se u travnju 1944. osniva talijanski partizanski bataljon Pino Budicin, dok \u0107e nekoliko desetaka tisu\u0107a Talijana \u2013 me\u0111u kojima je mnogo biv\u0161ih vojnika \u2013 rat do\u010dekati u sastavu jugoslavenskih partizana. Stoga, prate\u0107i narativ, nije jasno za\u0161to se s jedne strane vr\u0161i sistemska likvidacija onih koje se istovremeno prihva\u0107a u vlastite redove.<\/p>\n\n\n\n Druga “epizoda” fojbi ti\u010de se doga\u0111aja iz prolje\u0107a 1945. Gledano u historijskom kontekstu, nakon oslobo\u0111enja i preuzimanja kontrole nad Trstom, Rijekom i Istrom, jugoslavenska strana vr\u0161i \u0161iroku akciju privo\u0111enja fa\u0161ista (deklariranih i osumnji\u010denih) i ostataka nacisti\u010dkih snaga, uz paralelnu revolucionarnu “\u010distku” te privo\u0111enje istaknutih politi\u010dkih aktivista, pa i antifa\u0161ista, koji se protive jugoslavenskoj aneksiji teritorija i komunizmu. Procjenjuje se da je maksimalno 3.000 do 4.000 osoba stradalo u neposrednom pora\u0107u, oko \u010dega tako\u0111er postoji konsenzus. Nekoliko stotina je likvidirano na licu mjesta i “infojbirano” (ba\u010deno u fojbe), ve\u0107i je broj privedenih umro u internacijskim logorima, a za napomenuti je kako ova brojka obuhva\u0107a i odre\u0111eni broj nestalih<\/a>, dakle onih \u010dija sudbina nije poznata, \u0161to je slu\u010daj i s brojkama iz 1943. godine.<\/p>\n\n\n\n Sam koncept fojbi, dakle, prili\u010dno proizvoljno obuhva\u0107a niz raspr\u0161enih slu\u010dajeva: od strijeljanja i “infojbiranja”, preko interniranja, do nestalih osoba. Iako je vi\u0161e povjesni\u010dara naglasilo da se termin fojbi mora uzeti s rezervom i shvatiti ga “simboli\u010dno<\/a>” (\u0161to je ve\u0107 po sebi dovoljno problemati\u010dno i otvara slobodan prostor manipulacijama) te da je manjina umrlih “infojbirana”, fojba je u op\u0107em politiziranom narativu predstavljena kao glavno “sredstvo\u201c eliminacije Talijana i talijanstva sa sjevernog Jadrana; kao surov na\u010din etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja koji se, za razliku od tehni\u010dkog i birokratiziranog rje\u0161avanja “\u017eidovskog pitanja” od strane nacista, primitivno i barbarski oslanja na ponore u kr\u0161u. Da bi se slika primordijalnih i barbarskih “slavokomunista” dodatno u\u010dvrstila, a doga\u0111aji koji za neke zaista jesu bili tragi\u010dni doveli do groteske, u narativ se ponekad ubacuje i mit o crnom psu. Njega je u svoju pri\u010du uglavio i redatelj filma “Rosso Istria<\/em>\u201c. Naime, sude\u0107i po onom \u0161to ka\u017ee<\/a> Maximiliano Hernando Bruno, praznovjerni su partizani, inspirirani “jednom balkanskom legendom”, uz \u017ertve u fojbe bacale i crnog psa, kako bi on svojim lave\u017eom vje\u010dno mu\u010dio du\u0161e \u017ertava te tako uti\u0161ao njihove glasove.<\/p>\n\n\n\n Iako se radi o razli\u010ditim situacijama, doga\u0111aji iz jeseni 1943. i prolje\u0107a 1945. godine objedinjeni su, dakle, zajedni\u010dkim pojmom fojbi, a centralno mjesto komemoracije je fojba u Bazovici. No, kao prvo, fojba u Bazovici \u2013 nije fojba. Rije\u010d je o dubokom oknu, svojevrsnoj rudarskoj bu\u0161otini, gdje su se prema ovom narativu 1945. vr\u0161ili masovni zlo\u010dini Jugoslavenske armije protiv Talijana. Me\u0111utim, savezni\u010dki istra\u017eiva\u010di su onodobno iz dubine Bazovice izvukli ve\u0107inom dugmad s njema\u010dkih uniformi (proces je detaljnije opisan i obja\u0161njen u knjizi “Fojbe<\/a>\u201c). Osim fojbe koja to zapravo nije, kao i nepostojanja konkretnih dokaza koji bi potvrdili teze o masakru Talijana zbog njihova talijanstva, Bazovica je zanimljiva jer lokacija ima posebno mjesto u jednom drugom narativu sje\u0107anja, onom slovenskom i antifa\u0161isti\u010dkom. Naime, u Bazovici su 1930. godine strijeljani antifa\u0161isti: tri Slovenca i jedan Hrvat koje je osudio fa\u0161isti\u010dki Specijalni sud za za\u0161titu dr\u017eave. Na jednoj se lokaciji tako kontrapozicioniraju dvije historijske epizode i dva razli\u010dita narativa: dok Bazovica s jedne strane predstavlja simboli\u010dku to\u010dku za antifa\u0161isti\u010dku pro\u0161lost, s druge strane sve \u010de\u0161\u0107e slu\u017ei kao pozornica<\/a> za neoiredentisti\u010dku i revan\u0161isti\u010dku retoriku istaknutih lica talijanske desnice, ali predstavlja i va\u017ean punkt u neofa\u0161isti\u010dkom imaginariju.<\/p>\n\n\n\n No, Bazovica nije jedini primjer ovakvog “kri\u017eanja”. Primjerice, povodom Dana sje\u0107anja u velja\u010di 2012. godine, u udarnom terminu na prvom programu RAI-a, u emisiji “Porta a porta<\/em>” pu\u0161ten je prilog o fojbama u kojem se pojavljuje jedna fotografija na kojoj grupa vojnika strijelja nekoliko le\u0111ima okrenutih ljudi. Dok je fotografija prezentirana kao svojevrstan vizualni dokaz u prilogu o likvidacijama i bacanjima Talijana u fojbe, rije\u010d je o potpuno suprotnom slu\u010daju: fotografija prikazuje talijanske vojnike koji strijeljaju petoricu Slovenaca 31. srpnja 1942. u mjestu Dane. Iako je go\u0161\u0107a u studiju, povjesni\u010darka Alessandra Kersevan, odmah reagirala<\/a> na ovo podvaljivanje i manipulaciju da bi momentalno bila o\u0161tro napadnuta od strane voditelja i ostalih gostiju, sli\u010dne su se fotografske manipulacije doga\u0111ale i kasnije. Ukratko, fotografije koje prikazuju zlo\u010dine talijanske vojske i talijanskih fa\u0161ista nad jugoslavenskim antifa\u0161istima i civilima mnogo su puta u kontekstu Dana sje\u0107anja falsifikatorski prikazivane<\/a> kao vizualizacije partizanskih, komunisti\u010dkih zlo\u010dina nad Talijanima.<\/p>\n\n\n\n Ovi su slu\u010dajevi vizualnog izvrtanja uloga zlo\u010dinaca i \u017ertava simptomati\u010dni. Naime, predstavljaju samo slikovit primjer revizionisti\u010dkih pothvata koji su mnogo \u0161areniji od crno-bijelih fotografija. Jedan je slu\u010daj u tom pogledu vrlo jasan. Fa\u0161ist Pietro Caruso, lojalan Mussoliniju i nakon 1943., bio je sudac Izvanrednog suda u Dalmaciji, jedne od notornih fa\u0161isti\u010dkih institucija koje su vr\u0161ile brutalnu represiju i likvidacije civila i antifa\u0161ista; on je uhap\u0161en i strijeljan u Rimu 1944. godine. Sli\u010dnu je sudbinu do\u017eivio i njegov sudski kolega Vincenzo Serrentino<\/a>: uhap\u0161en 1945. u Trstu od strane Jugoslavenske armije, strijeljan je kao ratni zlo\u010dinac 1947. u \u0160ibeniku. Ipak, izme\u0111u njih postoji odre\u0111ena razlika \u2013 Serrentina je povodom Dana sje\u0107anja 10. velja\u010de 2007. godine odlikovao tada\u0161nji predsjednik Italije i biv\u0161i komunist Giorgio Napolitano. Dakle, izgleda da je za odlikovanje odnosno rehabilitaciju ovog zagri\u017eenog fa\u0161ista bilo dovoljno to \u0161to je strijeljan s krive (ili prave?) strane granice \u2013 u Jugoslaviji, a ne u Italiji kao kolega Caruso. Od 2004. godine je tako odlikovano<\/a> najmanje 300 fa\u0161ista, militanata i volontera Mussolinijeve Socijalne Republike (1943.-45.), me\u0111u kojima se nalazi i najmanje pet utvr\u0111enih ratnih zlo\u010dinaca. Ukratko, rije\u010d je o onima koji su uz Ducea, a pritom i uz Hitlera, ostali do kraja, a koji su danas odlikovani kao mu\u010denici.<\/p>\n\n\n\n Upravo na takve i sli\u010dne tendencije rehabilitacije fa\u0161izma kroz revizionisti\u010dki pode\u0161ene filtere ovog narativa upozoravaju mnogi talijanski povjesni\u010dari i povjesni\u010darke na koje se automatski lijepi etiketa “negacionizma”. Upozorava se i na vulgarnu politi\u010dku instrumentalizaciju sje\u0107anja i iskustva “obi\u010dnih” ljudi koji su pro\u017eivjeli (post)ratne doga\u0111aje, na tendencioznu bliskost izme\u0111u datuma obilje\u017eavanja sje\u0107anja na Holokaust (27. sije\u010danj) i Dana sje\u0107anja (10. velja\u010de) te na manipulativnu konstrukciju Italije kao dvostruke \u017ertve u Drugom svjetskom ratu \u2013 kao \u017ertve njema\u010dkog nacizma i kao \u017ertve jugoslavenskog komunizma. Upravo raspadom potonjeg, jugoslavenskog komunizma, diskurs o fojbama ulazi u talijanski mainstream<\/em>. Naime, tek se devedesetih godina, nakon raspada dotad relevantne saveznice na “isto\u010dnoj granici”, na najvi\u0161im dr\u017eavnim instancama po\u010dinje intenzivno govoriti o ovim doga\u0111ajima. Devedesetih se iz susjedstva, tijekom jugoslavenskih ratova, nes(p)retno “posu\u0111uje” termin etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja koji, s jedne strane, slu\u017ei u “obja\u0161njavanju” ciljeva jugoslavenskih komunista u Drugom svjetskom ratu prilikom aneksije dotad talijanskih teritorija dok se s druge strane ukazuje na kontinuitet “tipi\u010dnih” balkanskih metoda. U me\u0111uvremenu, od etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja<\/a> Talijana pro\u0161le se godine do\u0161lo \u010dak i do optu\u017ebe za genocid<\/a>. Kojim \u0107e novim rukavcima te\u0107i ovaj diskurs u budu\u0107nosti, te\u0161ko je predvidjeti. Pozitivno je jedino to \u0161to mu odre\u0111eni povjesni\u010dari i povjesni\u010darke, aktivisti i aktivistkinje, neumornim radom kontriraju, suprotstavljaju\u0107i se demonizaciji partizanskog pokreta koja poti\u010de puze\u0107u, ali djelotvornu, historijsku ekskulpaciju fa\u0161izma koji, iskori\u0161tavaju\u0107i jo\u0161 jednom nevine \u017ertve, u ovim ceremonijama najvi\u0161e i profitira.<\/p>\nFojbe u kontekstu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Jesen 1943.<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Crni pas<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Fojba koja to nije, strijeljanje koje to (ni)je<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Dr\u017eavna odlikovanja fa\u0161istima<\/strong><\/h2>\n\n\n\n