{"id":36216,"date":"2021-02-09T09:02:00","date_gmt":"2021-02-09T08:02:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36216"},"modified":"2021-02-11T02:32:12","modified_gmt":"2021-02-11T01:32:12","slug":"klasa-kao-sve-i-svasta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36216","title":{"rendered":"Klasa kao sve i sva\u0161ta"},"content":{"rendered":"\n

Pojam klase se nakon vi\u0161edesetljetne izolacije postepeno vra\u0107a u hrvatski javni \u017eivot, ali taj povratak je prili\u010dno indikativan. Klasa se, i analiti\u010darski i kavanski, uglavnom tretira kao individualna zna\u010dajka, kao rezultat (ne)uspjeha no\u0161enja sa socijalnom pozadinom.<\/p>\n\n\n\n

U posljednje se vrijeme i u doma\u0107em medijskom eteru, premda jo\u0161 uvijek relativno mjestimi\u010dno, klasa vi\u0161e napokon ne spominje ispod glasa, odnosno kada se povede, razgovor o klasi vodi se na onoj razini socijalne glasno\u0107e koja te\u0161ko mo\u017ee podnijeti ozbiljniju usporedbu u posljednjih tridesetak godina.<\/p>\n\n\n\n

Doista, tulum, ba\u0161 kao i mamurluk, trajali su neobi\u010dno dugo, to\u010dnije od zagrijavanja kojem je ritam udaralo kona\u010dno rje\u0161enje nacionalnog pitanja u svojoj tragikomi\u010dnoj izvedbi preko vrhunca obilje\u017eenog kreditno raspirivanim potro\u0161a\u010dkim entuzijazmom pa do aftera<\/em> koji je po\u010deo u nekom trenutku one \u2014 s kratkom lokalnom odgodom \u2014 tmurne 2009. godine.<\/p>\n\n\n\n

Jednom kada je odra\u0111eno kolektivno tu\u0161iranje, kada je skuhana dovoljna koli\u010dina dovoljno jake kave, kada je istr\u010dana ozbiljnija kilometra\u017ea i u istom procesu ispu\u0161teno ne\u0161to znoja, i kada je dovr\u0161eno ispijanje soka od naran\u010de, stiglo se polukolektivno do poluzaklju\u010dka kako se reprodukcija ve\u0107ine uglavnom nesretnih hrvatskih \u017eivota ipak odvija unutar okvira i prema zakonima kapitalisti\u010dke ekonomije. Sporom logikom stvari klasa je zatim nakon nekog vremena po potrebi srame\u017eljivo aktivirana kao neka vrsta analiti\u010dkog pomagala u ovom ili onom \u017eanru javnog nastupa da bi u me\u0111uvremenu iz vi\u0161e razloga postala i neka vrsta dobrodo\u0161le norme, ako ni\u0161ta drugo barem prema standardima lijeve dru\u0161tveno-politi\u010dke margine.<\/p>\n\n\n\n

Mapa stratifikacije<\/h2>\n\n\n\n

Bilo da se radi o znanstvenim istra\u017eivanjima, tuma\u010denjima vlastitih biografija, predsjedni\u010dkom ili analiti\u010darskom baljezganju, klasa je, dakle, nekako na kraju pri\u010de ipak zavr\u0161ila na dnevnom redu sjednice o teku\u0107oj i mogu\u0107oj organizaciji \u017eivota jedne malene zajednice kao \u0161to je hrvatsko dru\u0161tvo i organizaciji \u017eivota onih koji su tu zajednicu osu\u0111eni da svojim postojanjem \u010dine. To je kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo unato\u010d zavidnom bogatstvu vlastitih momenata provincijalne karikaturalnosti pritom, u slu\u010daju da netko zabunom ne bi pomislio suprotno, u prili\u010dnoj mjeri klasno raslojeno.<\/p>\n\n\n\n

Koncem pro\u0161le godine, primjerice, kraju je priveden projekt “Dru\u0161tvena stratifikacija u Hrvatskoj: strukturni i subjektivni aspekti” Hrvatske zaklade za znanost. Istra\u017eivanje, provedeno vi\u0161e-manje u potpunom skladu sa srednjostruja\u0161kim sociolo\u0161kim standardima kada su posrijedi (stratifikacijski) problemi ovog tipa, nai\u0161lo je na netipi\u010dno visoku razinu medijske vidljivosti, a njegovi rezultati pokazali su<\/u><\/a> kako se hrvatsko dru\u0161tvo “sastoji od male elite (12 posto) na vrhu, 29 posto pripadnika srednje klase, 44 posto radni\u010dke klase, dok dno klasne hijerarhije, ni\u017eu klasu, \u010dini 15 posto populacije”.<\/p>\n\n\n\n

U intervjuu koji je dr. sc. Karin Doolan, izvanredna profesorica na Odjelu za sociologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru i voditeljica spomenutog projekta, nedavno dala Jutarnjem listu<\/u><\/a>, jedan od predmeta razgovora ticao se, na primjer, razlika izme\u0111u mla\u0111e i starije srednje klase. Prema u konkretnom slu\u010daju ideolo\u0161ki poslovi\u010dno adekvatnoj novinarskoj interpretaciji, rezultati istra\u017eivanja, izme\u0111u ostalog, “razbijaju\u2026 donekle onaj mit mla\u0111ih generacija da \u017eive lo\u0161ije od svojih roditelja”.<\/p>\n\n\n\n

Naime, svega 14 posto mla\u0111e srednje klase procjenjuje vrijednost svojih (!) nekretnina iznad 108 tisu\u0107a eura, dok se u slu\u010daju starije srednje klase ista brojka penje na tobo\u017ee u nekoj budu\u0107oj prognozi nezamislivih 23 posto. U prijevodu, povode i materijale za demitologizaciju mogu\u0107e je prepoznati na razini cijelog niza drugih kriterija, samo eto ne i u slu\u010daju kada je posrijedi ozbiljnije i dugoro\u010dnije rje\u0161avanje stambenog pitanja, dakle elementarne ljudske potrebe da vam u nekom dijelu dana kakav-takav krov ipak stoji iznad glave. Ali nema veze. Pripadnici mla\u0111e srednje klase zato govore vi\u0161e stranih jezika i u svojim bibliotekama imaju vi\u0161e knjiga od svojih roditelja, dok se, primjerice, kada je rije\u010d o razgranatosti prijateljskih mre\u017ea, srednjoklasne tridesetogodi\u0161njakinje i srednjoklasni tridesetogodi\u0161njaci nalaze u nevi\u0111enoj ofenzivi, jer u tom pogledu ne samo da su nadma\u0161ili roditeljska dostignu\u0107a nego ve\u0107 glasno kucaju i na vrata gornjeg razreda, odnosno hrvatske elite.<\/p>\n\n\n\n

Na momente komi\u010dnu medijsku reprezentaciju rezultata jednog ovakvog u lokalnom kontekstu i vi\u0161e nego bitnog istra\u017eivanja uslovljava, naravno, elementarna \u010dinjenica da se pitanje o tome na koju se to\u010dno klasnu teoriju istra\u017eivanje dominantno oslanja nije na\u0161lo shodnim postaviti.<\/p>\n\n\n\n

“Koliko knjiga imate?”<\/h2>\n\n\n\n

Recimo, problem “opsega i varijabiliteta prijateljskih mre\u017ea”, odnosno njihovih \u0161irenja, predstavljen na istom mjestu ne kao problem nego kao prednost, zanimljiv je u vi\u0161e aspekata, ali stvar je u tome da bi daljnje analiti\u010dko rastvaranje zanimljivosti i odgovor na pitanje o uzrocima istog \u0161irenja u teoriji podrazumijevalo ra\u010dunanje na koncept klase (i njezine formacije) koji je u ne\u0161to ve\u0107oj mjeri materijalisti\u010dki. Izborom jedne, druge ili tre\u0107e pozicije u izvedbi konkretne klasne analize ovo ili bilo koje drugo istra\u017eivanje istovremeno definira set pitanja na koje je prema dobrim istra\u017eiva\u010dkim obi\u010dajima du\u017eno ili nije du\u017eno odgovoriti, ali dojam je takav da se i u kolokvijalno-medijskom smislu razgovor koji se o klasi napokon mo\u017ee \u010duti vodi isklju\u010divo na razini na kojoj se klasa (i pripadnost nekoj od navedenih klasa) definira putem uvjeta i karakteristika reprodukcije pojedinih \u017eivota. Ili, kako je formulirano, u “novinskoj prilagodbi” istra\u017eiva\u010dkog anketnog upitnika: \u201cKoliko knjiga imate u svom domu?\u201d<\/p>\n\n\n\n

Drugim rije\u010dima, kada govorimo o klasi uglavnom govorimo o socijalnoj pozadini i socijalnom porijeklu, o broju podstanarskih ili nepodstanarskih stambenih kvadrata, o obrazovanju i individualnim resursima jedne ili druge vrste i o tome gdje su to to\u010dno \u010diji mama i tata odlazili ili odlaze na posao. Situacijski oslobo\u0111ena stro\u017eih akademskih kriterija \u010dije po\u0161tivanje s vremena na vrijeme mo\u017ee u integrativnim modelima dodatno rasvijetliti pitanje nejednakosti u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima, ova okvirno burdjeovska pozicija mo\u017ee podnijeti prili\u010dno veliku koli\u010dinu raznovrsnog tereta, od toga da se iz razli\u010ditih lokalnih pozicija kritika posve bitnih predmeta interesa onoga \u0161to se obi\u010dno naziva identitetskim politikama artikulira na temelju koncepta klase koji je tako\u0111er savr\u0161eno identitetski pa do toga da se na ra\u010dun samo donekle prilago\u0111ene iste logike zanovijeta, primjerice, o stanju u kojem se nalazi internacionalna proizvodnja knji\u017eevnih tekstova i njihova recepcija.<\/p>\n\n\n\n

Iz relativno ozbiljne lijeve perspektive, zavirivanje u neki od dostupnih klasnih rje\u010dnika, ne ulaze\u0107i u motivaciju zavirivanja, osim upotrebom termina klase koji sam po sebi u svojim modernim zna\u010denjima uvijek upu\u0107uje na postojanje odre\u0111ene vrste ili odre\u0111enih vrsta dru\u0161tvenih nejednakosti koje nisu nu\u017eno uvjetovane ro\u0111enjem, podrazumijeva i osnovne pretpostavke o strategijama putem kojih se te iste nejednakosti mogu poku\u0161ati ukloniti ili smanjiti. Osim \u0161to svo\u0111enje klase na otprilike ni\u0161ta vi\u0161e od dru\u0161tvenog statusa razgovor o dru\u0161tvenim nejednakostima \u010desto mo\u017ee zasititi narcizmom malih ili malo manje malih razlika, isti proces u startu mo\u017ee vrlo lako postaviti odre\u0111ene limite kada je posrijedi nekakvo budu\u0107e potencijalno kolektivno organiziranje i djelovanje. Oslanjanjem u prvom koraku prema naprijed na koncept klase kao vi\u0161e ili manje objektivne kategorije definirane lokacijom u procesu proizvodnje mogu\u0107e je odrediti najmanji zajedni\u010dki nazivnik na temelju kojeg je i partikularne oblike dominacije u suvremenim kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima mogu\u0107e, kolektivno i solidarno, ne\u0161to lak\u0161e ukinuti ili barem u\u010diniti podno\u0161ljivijima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pojam klase se nakon vi\u0161edesetljetne izolacije postepeno vra\u0107a u hrvatski javni \u017eivot, ali taj povratak je prili\u010dno indikativan. Klasa se, i analiti\u010darski i kavanski, uglavnom tretira kao individualna zna\u010dajka, kao rezultat (ne)uspjeha no\u0161enja sa socijalnom pozadinom. U posljednje se vrijeme i u doma\u0107em medijskom eteru, premda jo\u0161 uvijek relativno mjestimi\u010dno, klasa vi\u0161e napokon ne spominje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":36218,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-36216","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36216","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36216"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36216\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36217,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36216\/revisions\/36217"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36218"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36216"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36216"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36216"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36216"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36216"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36216"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36216"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}