Kao jedna od posljednjih zemalja u Europskoj uniji, Rumunjska je dobila ekstremnu desnicu u nacionalnom parlamentu. \u0160to to zna\u010di za zemlju, radi li se o trajnom ili privremenom trendu te koji su uzroci i posljedice, analizira Biltenov dopisnik i profesor povijesti Mihai-Dan Cirjan.<\/p>\n\n\n\n
Jedno od neo\u010dekivanih iznena\u0111enja na rumunjskim izborima u decembru bio je zapanjuju\u0107i uspjeh stranke ekstremne desnice koja je do tada rijetko plijenila pa\u017enju medija. Poznat po prili\u010dno neskladnoj kratici AUR (na rumunjskom: zlato), Savez za rumunjsku uniju (Alianta Unirii Romanilor) uspio je pre\u0107i izborni prag i u\u0107i u rumunjski parlament, ostvariv\u0161i prili\u010dno respektabilan rezultatom (9,07 posto glasova za Zastupni\u010dki dom i 9,17 posto glasova za Senat). Iako AUR nije uspio u\u0107i u vladaju\u0107u koaliciju, izbori su ga u\u010dinili \u010detvrtom strankom po veli\u010dini u novom sazivu parlamenta.<\/p>\n\n\n\n
Uspjeh AUR-a uspio je privesti kraju prili\u010dno rijetku situaciju: Rumunjska je do decembra bila jedna od rijetkih zemalja Europske unije koja u svom parlamentu nije imala stranku ekstremne desnice. Ako je suditi prema uobi\u010dajenom spektru parlamentarnih stranaka, zemlja se \u010dinila postojanom u svojoj umjereno mlakoj politici. Posljednja ekstremna politi\u010dka organizacija s desnice koja je u\u0161la u rumunjsku zakonodavnu skup\u0161tinu, Velika Rumunjska stranka (PRM), sada je samo daleka uspomena na zadnju dekadu pro\u0161log stolje\u0107a i prvu dekadu novoga. PRM je u parlament posljednji put u\u0161ao 2004. godine, tri godine prije nego \u0161to je Rumunjska pristupila EU, a \u010dak je i tada imala tek sjenu popularnosti iz 1990-ih. Kako se ta stranka udaljavala od politi\u010dke scene, \u010dinilo se da su op\u0107enito stranke krajnje desnice osu\u0111ene na margine rumunjskog politi\u010dkog polja.<\/p>\n\n\n\n
Iz ove perspektive, neo\u010dekivanog izbornog podviga AUR-a 2020. godine, potrebno je objasniti kako se to dogodilo, ali i odgovoriti na pitanje za\u0161to se to dogodilo tek sada. Kako to da je nakon 1990-ih Rumunjska toliko polako razvijala vlastiti brend radikalnog nacionalizma? I jednako va\u017eno, ho\u0107e li ova vrsta radikalne politike ostati trajni element politi\u010dkog krajolika zemlje?<\/p>\n\n\n\n
AUR je mlada stranka, osnovana 2019. godine, samo godinu dana prije izbornog uspjeha. Sastoji se od tri predsjednika koja su tako\u0111er predstavnici razli\u010ditih supkultura karakteristi\u010dnih za rumunjski radikalni nacionalizam od 1990-ih. George Simion, na primjer, aktivan je u raznim ultras navija\u010dkim grupama, kao i u razli\u010ditim organizacijama koje promi\u010du uniju izme\u0111u Rumunjske i Moldavije (jedan od hobija rumunjske ekstremne desnice). Drugi supredsjednik George T\u00e2rziu, svojom je uredni\u010dkom aktivno\u0161\u0107u postao jednom od va\u017enijih osoba u javnim krugovima ekstremne desnice. Tre\u0107i supredsjednik je Sorin Lavric, filozof i knji\u017eevnik, tipi\u010dan predstavnik rumunjske postrevolucionarne (1989.) scene, poznat po apologetskom prikazu me\u0111uratnog fa\u0161izma.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d razli\u010ditom porijeklu, me\u0111utim, sva trojica bila su aktivni \u010dlanovi Koalicije za obitelji, anti-LGBT platforme posve\u0107ene promjeni rumunjskog ustava kako bi mogla izri\u010dito zabraniti homoseksualne brakove. Iako nije uspjela u svom glavnom cilju, koalicija se pokazala va\u017enim trenutkom u povijesti rumunjske ekstremne desnice: otvorila je prostor za dijalog izme\u0111u razli\u010ditih skupina i li\u010dnosti, od ultrasa poput Georgea Simiona do pripadnika mejnstrim intelektualne scene poput Sorina Lavrica. Nadalje, iako inicijativa s jednim pitanjem, koalicijski antigejevski diskurs uspio je sakupiti \u010ditavu plejadu desni\u010darskih tema, usredoto\u010denih na nacionalizam i tradicionalne vrijednosti: va\u017enost obitelji i klasi\u010dne rodne uloge, naciju kao “prirodnu zajednicu sudbine” itd.<\/p>\n\n\n\n
AUR je ovim temama osigurao (klimavu) desni\u010darsku koherentnost, \u0161to je uspio uklju\u010divanjem elemenata me\u0111uratnog fa\u0161isti\u010dkog diskursa: sna\u017enog antikomunisti\u010dkog poriva i spiritualisti\u010dkog razumijevanja politike u kombinaciji sa grubim pravoslavnim tonovima itd. Rezultat je radikalniji program od bilo kojeg sadr\u017eaja koje je Koalicija za Obitelji \u2013 \u010dije su se organizacije odredile kao nepoliti\u010dke \u2013 mogla pru\u017eiti. Bilo bi, me\u0111utim, nategnuto re\u0107i da je ideolo\u0161ki profil stranke na bilo koji na\u010din homogen ili koherentan po tom pitanju. U poku\u0161aju da neke od klasi\u010dnih tema rumunjskog fa\u0161izma prilagodi trenutnoj povijesnoj situaciji, AUR se obilno poslu\u017eio elementima dugog niza desnih tradicija: od njema\u010dke konzervativne revolucije, ameri\u010dkog neokonzervativizma, personalisti\u010dke filozofije, preko nove europske desnice i ljudi poput Alaina de Benoista do neizbje\u017enog Aleksandra Dugina.<\/p>\n\n\n\n
\u010cesto mije\u0161aju\u0107i razli\u010dite utjecaje AUR pokazuje puno dvosmislenosti, ako ne i otvorenih proturje\u010dnosti. Primjerice, definiraju\u0107i svoj stav u vezi s EU, AUR je usvojio ideal Europske unije sna\u017enih nacija, viziju skladnog koncerta nacionalisti\u010dkih dr\u017eava. Ideal stvaran pod utjecajem Nove europske desnice, a trenutno ga predla\u017ee ma\u0111arski FIDESZ u stalnim sva\u0111ama s Bruxellesom. Pa ipak, ova mirna slika koegzistiraju\u0107ih nacionalizama u suprotnosti je s konfliktnim odnosima koje AUR ima s ma\u0111arskim nacionalizmom op\u0107enito, a posebno s ma\u0111arskom manjinom u Rumunjskoj. O\u010dito ideolo\u0161ka uskla\u0111enost nije nu\u017eno glavni cilj AUR-a.<\/p>\n\n\n\n
Tip diskursa koji promovira AUR nije nov i okru\u017euje ga trajni osje\u0107aj d\u00e9j\u00e0-vu-a. Uzmimo za primjer njegov antikomunizam: to je ve\u0107 destlje\u0107ima glavni sastojak rumunjskog politi\u010dkog diskursa i jo\u0161 uvijek je klju\u010dni element svake stranke centra i desnog centra. AUR-ova inovacija sastojala se u povezivanju lokalnog antikomunizma sa ameri\u010dkim neokonzervativnim strahom od “neomarksizma”: strahom od “politi\u010dke korektnosti”, “rodne diktature”, “antifa terorizma” i drugim ideolo\u0161kim demonima neokonzervativaca. Takav diskurzivni pomak omogu\u0107ila je lokalna verzija antikomunizma, a diskurs je ve\u0107 populariziran naporima nekih lokalnih intelektualaca (A. Papahagi, M. Neamtu). Sli\u010dno tome, ni fokus AUR-a na tradicionalne obiteljske vrijednosti nije nikakva iznimka: ve\u0107ina politi\u010dkih stranaka podr\u017eala je referendum kojim se homoseksualne brakove poku\u0161alo ustavno onemogu\u0107iti. U istom smislu, anti-romske javne izjave nekih od \u010dlanova AUR-a (Sorin Lavric) tek su posljednje u dugom nizu rasisti\u010dkih izjava koje se gotovo cikli\u010dki pojavljuju sa svih strana politi\u010dkog spektra, uklju\u010duju\u0107i neke biv\u0161e predsjednike poput Traiana B\u0103sescua.<\/p>\n\n\n\n
S ove to\u010dke gledi\u0161ta, AUR te\u0161ko da predstavlja ne\u0161to novo na politi\u010dkoj sceni: ve\u0107ina rumunjskih politi\u010dkih stranaka otvorena je za ideje koje AUR zagovara. Radikalni nacionalisti ili neokonzervativci bili su relativno dobrodo\u0161li u svakoj stranci, ba\u0161 kao \u0161to nacionalisti\u010dki konsenzus dominira rumunjskim politi\u010dkim terenom. Slijedom toga, odgovor na pitanje za\u0161to Rumunjska nije imala radikalnu desni\u010darsku stranku jest da joj zapravo nije trebala. Najve\u0107e stranke su dobro odradile posao udovoljavanja potrebama radikalnih nacionalista koji su se stoga mogli nadati da \u0107e upotrebom njihovih resursa ostvariti neke od svojih ciljeva.<\/p>\n\n\n\n
Taktika AUR-a bila je vje\u0161ta mobilizacija ve\u0107 postoje\u0107eg radikalnog bira\u010dkog tijela nagla\u0161avanjem politi\u010dke nemo\u0107i velikih stranaka: njihove nesposobnosti da realiziraju zadane ciljeve, a kamoli tek kakve kakve nacionalisti\u010dke ciljeve. Ne \u010dudi stoga \u0161to se pojava AUR-a dogodila u trenutku duboke krize \u010ditavog rumunjskog strana\u010dkog sustava: niti jedna velika rumunjska stranka trenutno nije dovoljno mo\u0107na da dominira politi\u010dkom scenom. Socijaldemokrati su 2020. ostvarili najni\u017ei izborni rezultat u nekoliko desetlje\u0107a, dok niti jedna od ostalih stranaka nema resurse da ih zamijeni. Institucionalna i politi\u010dka konfuzija izazvana pandemijom i ekonomskim problemima koji su uslijedili samo su produbile krizu rumunjskog strana\u010dkog sustava. Ne \u010dudi stoga \u0161to su decembarski izbori svjedo\u010dili rekordno niskom odazivu na izbore od samo 31 posto.<\/p>\n\n\n\n
Je li AUR dovoljno vje\u0161t da iskoristi ovu situaciju i postavi se kao trajna prisutnost u rumunjskom politi\u010dkom krajoliku? Na prvi pogled ima sve \u0161to je za to potrebno: za decembarske izbore AUR je uspio mobilizirati velik broj aktivista koji su aktivirali bira\u010de i u zemlji i u dijaspori. Nadalje, stranka sada mo\u017ee koristiti parlament kao pano za ogla\u0161avanje svojih ideja. Unato\u010d svemu tome, prili\u010dno sam skepti\u010dan prema budu\u0107em uspjehu stranke. Prvi razlog je razo\u010daravaju\u0107i na\u010din na koji je AUR koristio parlamentarnu vidljivost: brojni primjeri pogre\u0161aka u javnim nastupima zavr\u0161ili su ismijavanjem strana\u010dke aure nacionalisti\u010dkog dostojanstva. Drugi razlog je nedostatak stru\u010dnog kadra koji bi stranci mogao osigurati ve\u0107i legitimitet: do sada javne osobe, intelektualci, stru\u010dnjaci, administrativni kadrovi ili drugi pripadnici istaknutih zanimanja nisu hrlile pridru\u017eiti se AUR-ovim redovima.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i je i najva\u017eniji razlog je taj \u0161to AUR trenutno pati od iste bolesti kao i ostale rumunjske politi\u010dke stranke: nedostatak stabilne osnove u civilnom dru\u0161tvu. Nakon 1990-ih niti jedna rumunjska stranka nije uspjela uspostaviti trajne veze sa sindikatima, studentskim dru\u0161tvima ili drugim velikim udrugama. Izravni je uzrok stalna delegitimizacija tih organizacija tijekom neoliberalne navale 2000-ih i skoro nestajanje iz javnog \u017eivota. Kao rezultat toga, niti jedna rumunjska stranka ne mo\u017ee se pohvaliti stabilnom bira\u010dkom jedinicom koja prihva\u0107a strana\u010dke programe: u nedostatku bilo kakve institucionalne infrastrukture, oni su uvijek prisiljeni adresirati nestalno (protestno) bira\u010dko tijelo. AUR nije iznimka, iako se \u010dini da rade na rje\u0161avanju ovog problema vi\u0161e nego bilo koja druga stranka: imaju bliske veze s vjerskim organizacijama, raznim desni\u010darskim nevladinim organizacijama i sli\u010dnim organizacijama u dijaspori. Ako se uspiju izgraditi na tim vezama i pove\u0107ati svoju organizacijsku snagu, \u010duti \u0107emo za njih ponovno u budu\u0107nosti. Trenutno je, me\u0111utim, ono \u0161to vidimo prili\u010dno mr\u0161av po\u010detak. Nadam se da \u0107e tako i ostati.<\/p>\n\n\n\n
S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kao jedna od posljednjih zemalja u Europskoj uniji, Rumunjska je dobila ekstremnu desnicu u nacionalnom parlamentu. \u0160to to zna\u010di za zemlju, radi li se o trajnom ili privremenom trendu te koji su uzroci i posljedice, analizira Biltenov dopisnik i profesor povijesti Mihai-Dan Cirjan. Jedno od neo\u010dekivanih iznena\u0111enja na rumunjskim izborima u decembru bio je zapanjuju\u0107i […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":36161,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1219,1218,12,1169,1217,1216],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[298],"class_list":["post-36155","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-aur","tag-aur-rumunjska","tag-izbori","tag-parlament","tag-parlamentarni-izbori","tag-radikalna-desnica","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36155","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36155"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36155\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36165,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36155\/revisions\/36165"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36161"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36155"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36155"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36155"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36155"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36155"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36155"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36155"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}