U kulturnom polju argument ljubavi prema poslu \u010desto legitimira besplatan ili potpla\u0107eni rad. Nina Goji\u0107 pi\u0161e o fenomenu samoeksploatacije koji se u kulturnom radu manifestira u dvije krajnosti: od promoviranja umjetni\u010dke hiperproizvodnje kao “dokaza” talenta do samoiscrpljivanja gomilanjem slabo ili \u010dak nimalo pla\u0107enih poslova koji su \u010desto jedini na\u010din da se odr\u017ei kontinuitet umjetni\u010dke prakse. <\/p>\n\n\n\n
Kad je po\u010detkom godine glumica Milena Radulovi\u0107 optu\u017eila svojeg biv\u0161eg profesora glume Miroslava Aleksi\u0107a za silovanje, te time pokrenula lavinu sli\u010dnih priznanja kolegica iz cijele regije, tema seksualnog, ali i drugih vrsta nasilja u kulturnom sektoru dobila je veliku medijsku popra\u0107enost. Premda je naglasak u svim inicijativama koje su uslijedile, od neformalne inicijative Nisam tra\u017eila, do formalnih procedura koje su pokrenule pojedine obrazovne institucije u regiji, stavljen upravo na seksualno nasilje, \u010dinjenica je da su zlostavlja\u010dke prakse kao \u201cobrazovna metoda\u201d na institucijama koje pripremaju studente primarno za rad u kulturi odavno ve\u0107 stvar tradicije. Pa \u010dak i popkulturne feti\u0161izacije, prisjetimo li se brojnih filmova \u010diji zapleti funkcioniraju na tropu \u201cbez muke nema nauke\u201d prema kojem likovi podnose slikovita poni\u017eenja ne bi li se ostvarili u svijetu umjetnosti. Zlostavlja\u010dke prakse u kulturnom obrazovanju i radu nisu, dakle, ne\u0161to nepoznato \u0161iroj javnosti, pa iako s ranije spomenutim valom optu\u017ebi za seksualno zlostavljanje ta tema kona\u010dno dobiva zaslu\u017eeni medijski i kriti\u010dki prostor, nasilje koje se odvija u domeni psihi\u010dkog i emotivnog i dalje ostaje neobra\u0111eno.<\/p>\n\n\n\n
Primjerice, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koja se prva u Hrvatskoj odazvala inicijativi Nisam tra\u017eila i osnovala povjerenstvo kojemu se mo\u017ee prijaviti slu\u010dajeve seksualnog zlostavljanja, druge vrste psihi\u010dkog maltretiranja uobi\u010dajene su na pojedinim odsjecima, nimalo slu\u010dajno ba\u0161 onima koje obrazuju mlade ljude za \u201c\u0161efovske\u201d pozicije u kulturnoj proizvodnji, poput re\u017eije i produkcije. I prija\u0161nje i sada\u0161nja uprava dobivale su prijave vezane uz nasilni\u010dka pona\u0161anja odre\u0111enih profesora, me\u0111utim, do danas prijavljeni nisu do\u017eivjeli nikakve sankcije. Tako eksploatacija i nasilje ostaju ne\u0161to \u0161to se u tom i drugim kulturno-obrazovnim kontekstima kontinuirano pre\u0161u\u0107uje i normalizira, pa tako i perpetuira. A sredstva i konteksti kojima se ono perpetuira izlaskom iz obrazovnih institucija te stupanjem u radni kontekst postaju sve raznovrsniji, pri \u010demu je jedan od rje\u0111e spominjanih fenomen samoeksploatacije, a koji nastaje upravo kao nuspojava normalizacije nasilja – njegovom internalizacijom – prihva\u0107aju\u0107i nepromjenjivost dinamike odnosa poslu\u0161nosti i tla\u010denja.<\/p>\n\n\n\n
Fenomen samoeksploatacije u kulturnom radu primarno je vezan uz radne uvjete koji se podrazumijevaju ili, u nedostatku izbora, stvaraju vlastitim odlukama te na vremenske kapacitete koji se u tim uvjetima tro\u0161e. I ve\u0107 ovdje, u tenziji izme\u0111u \u201csamoprekarizacije<\/a>\u201d i okolnosti vanjske prisile, nazire se dvojakost ovog problema. O \u201cnemanju vremena\u201d kao statusnom simbolu, kao i o spektakularizaciji produktivnosti po\u010delo se intenzivnije govoriti s pojavom trenda da menad\u017eeri velikih korporacija svoju uspje\u0161nost obja\u0161njavaju, primjerice, sumanutim 120-satnim radnim tjednima. Kao \u0161to se jo\u0161 2017. godine pisalo u Guardianu<\/a> na tu temu, pokazivanje prekomjernog bogatstva preusmjerilo se s ideje posjedovanja preskupih predmeta na ideju hiperproduktivnosti i previ\u0161e rada. No jo\u0161 je va\u017eniji zaklju\u010dak onaj koji se ti\u010de razli\u010ditih razloga za\u0161to netko uop\u0107e bira, i mo\u017ee li uop\u0107e birati, da vr\u0161i samoeksploataciju: dok je to izbor korporativnog \u0161efa_ice da svoj dru\u0161tveni status temelji na imid\u017eu radoholi\u010darstva, osoba ni\u017eeg socioekonomskog statusa koja radi i po nekoliko lo\u0161e pla\u0107enih poslova odjednom to radi jer mora pokriti osnovne \u017eivotne potrebe, svoje i onih za koje potencijalno skrbi.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to govori o dru\u0161tvenoj nejednakosti u ekonomskom smislu, ovaj argument va\u017ean je i za temu kulturnog rada zbog onoga \u0161to ga \u010dini specifi\u010dnim, a ti\u010de se njemu inherentne vidljivosti<\/em> pripadaju\u0107ih zanimanja i medijskih prostora koje ona zauzimaju. Naime, nije slu\u010dajno da je niz priznanja o seksualnom nasilju pokrenula upravo jedna glumica koja, zahvaljuju\u0107i simboli\u010dkom kapitalu njezine dru\u0161tvene uloge, ostvaruje domet kakav brojne osobe koje su se odazvale i podijelile svoja traumati\u010dna iskustva ne bi nu\u017eno dosegle. Tako\u0111er, nije slu\u010dajno da se u kulturnom polju, koje karakteriziraju izuzetno nestandardizirane cijene rada, fenomen samoeksploatacije manifestira u obje krajnosti na spektru vidljivosti: od samodopadnog promoviranja umjetni\u010dke hiperproizvodnje kao kojekakvih dokaza talenta i veli\u010dine do samoiscrpljivanja gomilanjem slabo ili nimalo pla\u0107enih poslova koji su, u situaciji samoprekarizacije, \u010desto jedini na\u010din da se odr\u017eava kontinuitet umjetni\u010dke prakse u izvaninstitucionalnim okvirima.<\/p>\n\n\n\n Ovoj skali po kriteriju statusa, koliko god ta odrednica bila proizvoljna, \u010desto nedjelatna, a uvijek elitisti\u010dka, valjalo bi pridodati i geografski kriterij kako bi se ustanovila jo\u0161 jedna skala za bolje razumijevanje kompleksnosti fenomena samoeksploatacije u kulturnom radu. 9. sije\u010dnja ove godine kao dio online programa berlinskog festivala suvremenog plesa Tanztage odr\u017ean je webinar na temu kulture rada i budu\u0107nosti rada u kulturi. Izlaganja su odr\u017eale dvije kulturne radnice iz Berlina, Joanna Tischkau i Angela Alves, te dvije umjetnice iz Novog Sada, Dunja Crnjanski i Frosina Dimovska. Jedna od tema na koju su sve dale svoj komentar bili su kompromisi koje donose s obzirom na odnos rada i zdravstvenih i dru\u0161tvenih okolnosti koje ih odre\u0111uju te modifikaciju radnih uvjeta kako bi se njihova umjetni\u010dka praksa uop\u0107e mogla odr\u017eavati. Tischkau je navela \u010ditavu silu prekarnih poslova izvan umjetni\u010dkog konteksta koje je radila kako bi u umjetni\u010dkom radu mogla odbijati pretjeranu samoeksploataciju. Crnjanski i Dimovska u zajedni\u010dkom su izlaganju spomenule kako je za njih mogu\u0107e da rade na podfinanciranoj novosadskoj izvaninstitucionalnoj sceni upravo zato \u0161to obje istovremeno u\u017eivaju sigurnost stalnog zaposlenja u umjetni\u010dko-pedago\u0161kim institucijama koje je, dodu\u0161e, tako\u0111er potpla\u0107eno. Upitane da navedu primjere lo\u0161ih praksi koje bi trebalo izbjegavati \u017eelimo li osigurati bolje radne uvjete u kulturi, Tischkau je navela upravo primjer iz Novog Sada rekav\u0161i da se umjetno\u0161\u0107u ne bi trebalo baviti \u201ciz hobija\u201d jer se time ru\u0161i cijena rada za one koji od toga \u017eive. Premda se tom argumentu nema \u0161to prigovoriti iz perspektive unutarsektorske solidarnosti, izostalo je prepoznavanje da se radi o strukturno potpuno razli\u010ditim uvjetima u kojima se freelance<\/em> kulturnim radom uop\u0107e mogu\u0107e baviti u toliko razli\u010dito financiranim sredinama kao \u0161to su Njema\u010dka i Srbija.<\/p>\n\n\n\nRazli\u010diti uvjeti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n