{"id":36057,"date":"2021-01-29T08:00:00","date_gmt":"2021-01-29T07:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36057"},"modified":"2021-02-01T09:58:16","modified_gmt":"2021-02-01T08:58:16","slug":"ustaska-evolucija-od-maksovih-mesara-do-liberala","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=36057","title":{"rendered":"Usta\u0161ka &#8220;evolucija&#8221;: od Maksovih mesara do liberala"},"content":{"rendered":"\n<p>U raspravama o ulozi usta\u0161tva u suvremenom hrvatskom dru\u0161tvo uglavnom izostaje spominjanje ideolo\u0161kih prilagodbi usta\u0161ke emigracije u hladnoratovskom kontekstu. U tom je pogledu najindikativnija putanja usta\u0161kog kolja\u010da Maksa Luburi\u0107a koji je svoje u stavove integrirao antikomunizam liberalnog zapada uz zagovor svehrvatskog pomirenja s partizanima.<\/p>\n\n\n\n<p>U redovitom ritmu u hrvatskom javnom prostoru usta\u0161e postaju tema dana. Povod su uglavnom, kako se to eufemisti\u010dki ka\u017ee, incidenti. Nakon pro\u0161lotjednog Milanovi\u0107evog demonstrativnog bojkota u raznim medijima povela se rasprava o zakonskoj zabrani usta\u0161kih simbola. Nema vidljivih razloga za\u0161to ova zabrana ne bi predstavljala pozitivnu promjenu no na Biltenu je ovih dana ve\u0107 pisano za\u0161to ona sama po sebi ne mo\u017ee predstavljati kona\u010dno rje\u0161enje. Tome se mo\u017ee dodati i da se s temeljnim odrednicama usta\u0161ke ideologije i njihovim dru\u0161tvenim posljedicama nije mogu\u0107e obra\u010dunati tek brisanjem pokli\u010da &#8220;Za dom spremni&#8221; i nekoliko problemati\u010dnih amblema iz javnog prostora. <\/p>\n\n\n\n<p>Usta\u0161tvo nije nova pojava. \u017divimo u desetlje\u0107u u kojem \u0107e se navr\u0161iti 100 godina otkako su Ante Paveli\u0107 i njegovi sljedbenici pod okriljem fa\u0161isti\u010dke Italije i Ma\u0111arske utemeljili svoju organizaciju. Usta\u0161e i njihovi simpatizeri su kroz godine prolazili razli\u010dite faze uvjetovane povijesnim okolnostima. Njihov pokret u vi\u0161e se navrata znao razgranati na nekoliko sukobljenih struja, mijenjali su im se saveznici, a vode\u0107i ljudi katkada su zna\u010dajno prilago\u0111avali svoju retoriku.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Poslijeratna putanja<\/h2>\n\n\n\n<p>Najzanimljivija i najva\u017enija li\u010dnost kroz \u010diju biografiju mo\u017eemo skicirati usta\u0161ku politi\u010dku evoluciju je Vjekoslav Maks Luburi\u0107. Osnovne crtice o njemu te\u0161ko da je ikome potrebno posebno predstavljati, radi se o jednoj od notornijih figura moderne hrvatske povijesti. Najpoznatiji nam je definitivno po obna\u0161anju du\u017enosti upravnika koncentracijskih logora u vrijeme tzv. NDH. Krvavi trag koji je za sobom ostavio u ratu priskrbio mu je i kultni kulturolo\u0161ki status u postsocijalisti\u010dkom razdoblju, tako da je mla\u0111im generacijama uglavnom poznat kao najopjevaniji hrvatski general (<em>Jasenovac i Gradi\u0161ka Stara \/ to je ku\u0107a Maksovih mesara<\/em>). Luburi\u0107 je jedan od prvih usta\u0161a, pridru\u017eio im se nedugo nakon osnutka organizacije 1929. godine. Odrastao je u siroma\u0161noj hercegova\u010dkoj obitelji. Oca su mu u djetinjstvu ubili \u017eandari Kraljevine Jugoslavije, prema njegovom tuma\u010denju samo zato \u0161to je bio Hrvat. Te\u0161ko da je ovo cijela istina, ali s obzirom na poznatu represivnost kara\u0111or\u0111evi\u0107evske policije mogu\u0107e je da mu je otac bio nevina \u017ertva etni\u010dki motiviranog progona. Na kraju krajeva nije previ\u0161e ni bitno, s obzirom na to da su Luburi\u0107 i njegovi simpatizeri o\u010devu smrt koristili prvenstveno kao morbidnu izliku za kasniji genocid nad Srbima.<\/p>\n\n\n\n<p>Vrlo mlad se politi\u010dki aktivirao i bio prisiljen napustiti zemlju. U razdoblju tzv. NDH postepeno se uzdi\u017ee u vojnim redovima do \u010dina domobranskog generala i skuplja odli\u010dja. Fanati\u010dnost dokazuje i nakon sloma Njema\u010dke i saveznika kada ne bje\u017ei iz zemlje ve\u0107 na \u010delu skupine gerilaca (usta\u0161e su ih nazivali &#8220;kri\u017earima&#8221;) dulje od dvije godine nastavlja oru\u017eanu borbu po jugoslavenskim \u0161umama. Tek nakon te\u0161kog ranavanja tajnim kanalima uspio se domo\u0107i Francove \u0160panjolske. Ova dr\u017eava bila je rijetka europska destinacija u kojoj su usta\u0161e i drugi kolaboracionisti nakon Drugog svjetskog rata mogli prona\u0107i potpuno sigurnu luku. Ve\u0107ina ih je uto\u010di\u0161te prona\u0161la u prekooceanskim kapitalisti\u010dkim zemljama kao \u0161to su SAD, Kanada, Australija ili Argentina. Luburi\u0107 se nakon nekog vremena skrasio u malom mjestu nedaleko od Valencije, ali ni ovo razdoblje nije koristio za mirovanje. Uklju\u010duje se u tokove usta\u0161ke emigracije, pokre\u0107e \u010dasopis Drina, a ranih pedesetih osniva organizaciju Hrvatski narodni otpor )HNO) sa sjedi\u0161tima u vi\u0161e zemalja.<\/p>\n\n\n\n<p>Druga polovica njegove politi\u010dke biografije daleko je slabije poznata od prve, naro\u010dito od ratnog dijela, iako je iz dana\u0161nje perspektive najzanimljivija. Detalji Luburi\u0107evih osobnih stavova vjerojatno bi nam ostali dobrim dijelom nepoznati da prije nekoliko godina nije objavljena knjiga &#8220;Pisma Vjekoslava Maksa Luburi\u0107a 1952.-1969.&#8221; kao dio biblioteke &#8220;Hrvatska povijest&#8221; izdava\u010dke ku\u0107e Despot Infinitus. Ovaj izdava\u010d poznat je po suradnji s ljudima koji gaje otvorene simpatije prema usta\u0161ama, ali to ne zna\u010di da je svako njihovo izdanje beskorisno za povjesni\u010dare i one sa sli\u010dnim istra\u017eiva\u010dkim afinitetima. Knjiga Luburi\u0107evih pisama zapravo je zbornik dokumenata od preko tisu\u0107u stranica. Urednik je Mile Boban zvani Otpora\u0161, \u010dlan Luburi\u0107evog HNO-a. <\/p>\n\n\n\n<p>Boban je godinama sakupljao pisma koja su razni pripadnici emigracije dobivali od &#8220;Generala Drinjanina&#8221; kako se Luburi\u0107 nakon rata \u010desto nazivao. Sva ih je u formi fotokopija objavio u spomenutoj knjizi. Izdanje je pomalo kaoti\u010dno sastavljeno, pisma nisu uvijek striktno kronolo\u0161ki poredana, manji dio pisan je rukom i iznimno ne\u010ditljiv, ali ve\u0107inski su nastala na pisa\u0107oj ma\u0161ini i jasno datirana. Nije uvijek o\u010dito tko je Luburi\u0107ev sugovornik s druge strane po\u0161to mnoga pisma zapo\u010dinju s &#8220;Dragi brate&#8221; bez da je sa\u010duvana i skenirana kuverta u kojoj su poslana pa su nam poznata imena samo onih sugovornika koji su u pismu direktno oslovljeni imenom ili ponekad prezimenom. Neki sugovornici iznevjerili su ukazano povjerenje i na\u010dela konspiracije jer na jednom pismu u kojem Luburi\u0107 ispituje bi li Paveli\u0107a oko kojeg se u Argentini stezao obru\u010d UDB-ine istrage bilo mogu\u0107e prebaciti u \u0160panjolsku mo\u017eemo uo\u010diti rukom nadopisanu napomenu &#8220;Samo za tebe &#8211; pro\u010ditaj i spali&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">&#8220;\u010cisti&#8221; antikomunizam<\/h2>\n\n\n\n<p>Hladnoratovski povijesni kontekst u potpunosti je odredio Luburi\u0107ev politi\u010dki rad. Na globalnoj razini bilo je to razdoblje stalne zao\u0161trenosti izme\u0111u kapitalisti\u010dkih zemalja predvo\u0111enih imperijalnim silama poput SAD-a s jedne i socijalisti\u010dkog bloka predvo\u0111enog SSSR-om s druge strane. Luburi\u0107 je kao prekaljeni fa\u0161isti\u010dki borac od svih svojih na\u010dela naj\u010dvr\u0161\u0107e gajio antikomunizam tako da je o\u010dekivano odabrao stranu Zapada. U pismu povjerenicima HNO-a 1953. godine isti\u010de &#8220;problemi \u010dovje\u010danstva rie\u0161avati \u0107e se na globalnoj bazi i mi Hrvati ne mo\u017eemo se izvu\u0107i ispod suda, koji \u0107e odlu\u010divati sudbinom sviju i velikih i malih. Potrebno je stoga uskladiti na\u0161e osnovne strate\u017eke planove sa protukomunisti\u010dkim kri\u017earskim pohodom slobodnog svieta&#8221;. U istome pismu odbacuje mogu\u0107nost da su \u010dlanovi HNO-a fa\u0161isti ili nacisti za \u0161to su bili optu\u017eeni u me\u0111unarodnim emigracijskim krugovima. <\/p>\n\n\n\n<p>Drugom prilikom ne krije odu\u0161evljenje izborom Dwighta Eisenhowera za ameri\u010dkog predsjednika i tvrdi da &#8220;po\u010dima nova era u borbi protiv komunisti\u010dke svjetske revolucije&#8221;. Pi\u0161e predlo\u017eak na engleskom i apelira na druge organizacije emigracije da prema njemu sastave \u010destitke biv\u0161em savezni\u010dkom generalu na izbornoj pobjedi. Nakon zabrinutosti suradnika iz SAD-a zbog poziva na obavijesne razgovore koje je FBI uputio pojedinim odbjeglim usta\u0161ama u Americi Luburi\u0107 ih umiruje: &#8220;Jo\u0161 bih vam rekao koju o FBI. Naime u zadnje vrieme su zvali na\u0161e ljude i ispitivali ih. Stra\u0161e pametnjakovi\u0107i na\u0161e ljude s FBI. Ja se ne bojim i ako bi sutra imao prilike da izaberem, najbolje bi bilo razgovarati s jednim od tih ljudi. Oni su inteligentni i po svoj prilici, jedini, koji znaju \u0161ta je komunizam. Smie\u0161no je misliti. da \u0107e nas progoniti. Rekao sam svim ljudima, nek se ne boje, a ako ih zovu, neka ponude suradnju protiv zajedni\u010dkog neprijatelja. I\u0161li smo s Nijemcima, idemo s Amerikancima&#8221;. Kada motivira emigraciju na proslavu za usta\u0161e najbitnijeg datuma konstatira &#8220;U slobodnom svietu nitko nas ne\u0107e progoniti radi 10. travnja&#8221;. Luburi\u0107 dakle spas i rje\u0161enje problema hrvatskog naroda vidi u SAD-u odnosno u zemlji s kojom se u netom zavr\u0161enom najkrvavijem sukobu u ljudskoj povijesti nalazio na suprotnim stranama.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovo mo\u017ee djelovati kontradiktorno samo ako ste zahvaljuju\u0107i mejnstrim medijskim i historiografskim tuma\u010denjima neupu\u0107eni u povijest Drugog svjetskom rata. Izme\u0111u zapadnih saveznika i Trojnog pakta nije postojao ideolo\u0161ki, ve\u0107 samo vojni sukob nastao kada su se Hitlerovi imperijalni apetiti po\u010deli sukobljavati s njihovima. O svesrdnoj podr\u0161ci koju su lideri zemalja liberalne demokracije iskazivali fa\u0161istima u vrijeme njihovog uspona nekoliko je puta <a href=\"http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2016\/08\/fasizam-kultura-zaborava.html?fbclid=IwAR32eThtLmOuWte9k2j01B4buwsw8Brd7g0VpGui_5Eg50hIh8KNcvFil5M\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">pisano i kod nas<\/a>. Nakon vojnog poraza nacizma najneposrednija prijetnja Zapadu ponovno postaju komunisti. &#8220;Slobodni sviet&#8221; kako ga naziva Luburi\u0107 u tim se okolnostima nije mogao odre\u0107i ljudi poput njega &#8211; iskusnih i fanati\u010dnih antikomunisti\u010dkih boraca. On nipo\u0161to nije jedini primjer ovog saveza, tisu\u0107e drugih odbjeglih nacista, fa\u0161ista i kolaboracionista koji su gradili karijere u vojnim, obavje\u0161tajnim i strana\u010dkim strukturama Hitlerove Njema\u010dke i njenih saveznika poslije rata prona\u0161lo je uto\u010di\u0161te na Zapadu. Mnogi od njih nisu odabrali mirovinu ve\u0107 su s radom nastavili u organizacijama poput NATO-a ili na drugim pozicijama na kojima su bili potrebni.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Okretanje Zapadu<\/h2>\n\n\n\n<p>Dokaz u prilog tezi o poslijeratnom nastavku suradnje kapitalisti\u010dkih dr\u017eava i fa\u0161iste mo\u017ee se prona\u0107i i u pozicije Luburi\u0107eve druge domovine \u0160panjolske. Zemlja u kojoj se fa\u0161isti\u010dka klika na vlast uspela dr\u017eavnim udarom bila je vjerni saveznik SAD-a. Madridskim paktom 1953. godine Amerikanci su se obvezali isporu\u010diti vi\u0161e od milijardu dolara ekonomske pomo\u0107i u zamjenu za gradnju mornari\u010dkih i avionskih vojnih baza na \u0161panjolskom tlu. Luburi\u0107 ovo komentira rije\u010dima &#8220;zadnji ugovor di\u017ee ovu zemlju i nema sumnje, da \u0107e skoro biti pod oru\u017ejem dva milijuna Frankovih vojnika.Ve\u0107 dolaze avioni brodovi i oru\u017eje. Izgradjuju se baze u zemlji i Franko \u0107e biti jedna od poluga, koju \u0107e slobodni sviet pokrenuti protiv komunizma&#8221;. U istom pismu mo\u017ee se \u010ditati o komi\u010dnoj situaciji u koju su se neke usta\u0161e dovele pretjeranim entuzijazmom povodom ameri\u010dke vojne ekspanzije. <\/p>\n\n\n\n<p>Sude\u0107i po Luburi\u0107evom pisanju velik dio njih se br\u017ee-bolje raznim kanalima poku\u0161ao prebaciti u \u0160panjolsku u i\u0161\u010dekivanju op\u0107e antikomunisti\u010dke vojne ofanzive. No \u0160panjolska je imala strog grani\u010dni re\u017eim pa je svakog prido\u0161log \u010dovjeka bez ustanovljene pro\u0161losti smatrala mogu\u0107im komunisti\u010dkim \u0161pijunom. Luburi\u0107 je zato dobar dio vremena trebao potro\u0161iti na izvla\u010denje suboraca iz Francovih zatvora i radnih logora i nagovaranje onih &#8220;preko bare&#8221; na strpljenje. Mo\u017eemo samo poku\u0161ati zamisliti od kakvih se individua sastojala politi\u010dka emigracija u kojoj je masovni ubojica Luburi\u0107evog ranga mogao biti zagovornik promi\u0161ljenijeg pristupa. U nekoliko pisama prisiljen se opravdavati pred optu\u017ebama zbog sklapanja braka sa strankinjom, obja\u0161njavaju\u0107i da omjer Hrvata i Hrvatica u emigraciji nije povoljan i da mu \u017eena dolazi iz ugledne falangisti\u010dke obitelji &#8220;\u0161panjolskih usta\u0161a&#8221; te kako je du\u017enost svakog hrvatskog vojnika da stvori potomstvo, odgaja djecu na hrvatskom jeziku i ne dopusti da nam se zatre rod.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Ideja pomirbe<\/h2>\n\n\n\n<p>Iako o\u010digledno adaptiran na nove okolnosti sva dotad navedena pisma Luburi\u0107 zavr\u0161ava pozdravom &#8220;Za Poglavnika i Dom spremni!&#8221;. Ustraje u \u010dvrstoj NDH-nostalgiji i \u017eelji za obnovom propale dr\u017eave. U svom \u010dasopisu isti\u010de &#8211; &#8220;Na\u0161e je ime na\u0161 program, a zovemo se Drina&#8221;. To se mijenja. Ve\u0107 u pismima iz 1955. i 1956. vidljivo je da se javljaju problemi u komunikaciji s Paveli\u0107em. Nekada\u0161nji poglavnik i Luburi\u0107ev nadre\u0111eni u Argentini je vodio svoju sekciju emigracije i organizaciju Hrvatski oslobodila\u010dki pokret (HOP). Razlozi razlaska iz Luburi\u0107evih pisama nisu posve jasni i ostavljaju dojam da se radi ponajprije o sukobu oko prevlasti nad emigracijom. Paveli\u0107 svog generala \u010dak optu\u017euje da je ratni zlo\u010dinac. Uzrujan ovim raspletom Luburi\u0107 prista\u0161ama tuma\u010di svoja stajali\u0161ta, ali od sada bez pokli\u010da poglavniku i domu na kraju pisama. Po\u010dinje se koristiti neutralnijim krilaticama poput &#8220;Tako nam Bog pomogao&#8221; i nastavlja s daljnom prilagodbom. <\/p>\n\n\n\n<p>Otvoreno zagovara ideju pomirbe usta\u0161a i partizana. U letku Drine nazvanom &#8220;Prvi korak&#8221; govori kako se savjetovao sa ljudima &#8220;najraznijih politi\u010dkih i ideolo\u0161kih smjerova&#8221; kako se podjele moraju nadi\u0107i jer smo &#8220;kroz na\u0161u poviest bili kri\u017eari i janji\u010dari, kraji\u0161nici i panduri, legionari i askeri, usta\u0161e i domobrani, partizani i za\u0161titari. Ali sad ve\u0107 u atomsko doba, zaista je do\u0161lo vrieme, da budemo samo i jedino HRVATSKI VOJNICI.&#8221; U kasnijem pismu \u010dak se \u0161aljivo potpisuje sa &#8220;usta\u0161ko-partizanski Maks&#8221; i nastavlja sa zagovaranjem pomirenja. Kao \u0161to je demonstrirao i \u017eenidbom, nije nacionalno isklju\u010div ako s pripadnicima drugih naroda mo\u017ee prona\u0107i zajedni\u010dki nazivnik u antikomunizmu. \u010cesto zagovara suradnju s isto\u010dnoeuropskim disidentima i biv\u0161im kolaboracionistima te apelira na svoje suradnike da ne vrije\u0111aju njihove pravoslavne vjerske osje\u0107aje, \u010dak ni u slu\u010daju Srba.<\/p>\n\n\n\n<p>Zaslugama urednika knjige pisama gospodina Otpora\u0161a na internetu je dostupan i audio zapis Luburi\u0107evog govora povodom obilje\u017eavanja 10. travnja 1968. otprilike godinu dana prije nego \u0161to \u0107e ga likvidirati osobni pomo\u0107nik, uba\u010deni agent UDB-e. Datum uspostave NDH ne tuma\u010di kao isklju\u010divo usta\u0161ki praznik ve\u0107 kao romanti\u010dni podsjetnik na nu\u017enost borbe za boljitak nacije. Zagovara zaboravljanje grijeha pro\u0161losti i okretanje budu\u0107nosti, a one koji usta\u0161ko-partizanski rat \u017eele proslijediti mla\u0111im nara\u0161tajima optu\u017euje kao izdajnike &#8220;hrvatske stvari&#8221;. Jasenova\u010dki mesar nije izumitelj principa nacionalne pomirbe, ali jest pionir njegove primjene me\u0111u Hrvatima kao i zagovaranja euroatlantskih integracija. Svojim radom utjecao je na disidentske krugove i sasvim je o\u010dito da je tvrdnja njegovih simpatizera kako je upravo on inspirirao politiku povijesti Franje Tu\u0111mana istinita.<\/p>\n\n\n\n<p>Luburi\u0107eva poslijeratna biografija ne u\u010di nas samo o sprezi imperijalizma i fa\u0161izma nego i tome da povijest ne poznaje apsolutne pobjednike. Mo\u017eda je izgubio bitku 1945. godine, ali dana\u0161nja Hrvatska se nalazi unutar bloka zemalja u kojem ju je htio vidjeti. Doma\u0107i politi\u010dki \u017eivot u kojem se sve mjeri po nacionalnom klju\u010du tako\u0111er je u skladu s njegovim principima, naro\u010dito iz perioda nakon razlaza s Paveli\u0107em. Bez napu\u0161tanja svojih temeljnih vrijednosti vje\u0161to je manevrirao 20. stolje\u0107em i pronalazio adekvatne pokrovitelje. Simboli\u010dka legislativna denacifikacija kakva se zadnjih dana u nas najavljuje nije u\u010dinkovita. Da je \u017eiv, sam Maks Luburi\u0107 bi ju bez problema izbjegao. Ono \u0161to je nekada bio fa\u0161izam &#8211; glavna prijetnja demokraciji i opstanku \u010dovje\u010danstva &#8211; danas ima druge oblike. Ako \u017eelite \u017eivjeti u dru\u0161tvu bez ikakvih fa\u0161istoidnih pojava morate znati da vam aktualne vijesti i povijesna gibanja posljednih desetlje\u0107a ne idu u prilog. Oni koji su provodili dosljednu denacifikaciju izgubili su Hladni rat, a oni koji su fa\u0161istima pru\u017eali ruku njegovi su pobjednici i ne pokazuju namjeru da se povuku s vlasti ili dozvole promjenu sistema koji su izgradili.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U raspravama o ulozi usta\u0161tva u suvremenom hrvatskom dru\u0161tvo uglavnom izostaje spominjanje ideolo\u0161kih prilagodbi usta\u0161ke emigracije u hladnoratovskom kontekstu. U tom je pogledu najindikativnija putanja usta\u0161kog kolja\u010da Maksa Luburi\u0107a koji je svoje u stavove integrirao antikomunizam liberalnog zapada uz zagovor svehrvatskog pomirenja s partizanima. U redovitom ritmu u hrvatskom javnom prostoru usta\u0161e postaju tema dana. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":36059,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[312],"class_list":["post-36057","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36057","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36057"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36057\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36060,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36057\/revisions\/36060"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36059"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36057"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36057"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36057"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36057"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36057"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36057"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36057"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}