Ni\u0161ta nije fa\u0161izam, a sve je socijalizam. Uklju\u010duju\u0107i poreze, rodnu jednakost pa i sam fa\u0161izam. Tako bi ukratko glasila jezgrovita formula na kojoj po\u010divaju argumentacijske taktike suvremene (ekstremne) desnice. Logika te taktike najvidljivija je u slu\u010dajevima kad se politikama desnice suprotstavi pod egidom antifa\u0161izma. Odgovor je uvijek isti: antifa\u0161izam nema danas nikakvog smisla jer nema fa\u0161ista. A nema ih iz jednostavnog razloga: naprosto se nitko tako ne identificira. U takvom kontekstu antifa\u0161izam slu\u017ei kao politi\u010dka krinka kojom se cenzurira pravo na slobodno mi\u0161ljenje. A kako su cenzura i zabrana elementi fa\u0161izma onda slijedi “jasan” zaklju\u010dak: antifa\u0161izam i socijalizam su zapravo fa\u0161izam danas.<\/p>\n\n\n\n
Ovakvu logi\u010dku vratolomiju nije te\u0161ko raskrinkati, ali politika se ne odvija u polju logike nego povijesti. A ta povijest daje barem minimalnu dozu uvjerljivosti tvrdnjama desnice da danas fa\u0161izma nema. Unato\u010d tome \u0161to te njihove tvrdnje ne proizlaze iz povijesne analize ve\u0107 iz taktike \u0161vercanja diskriminatornih politika u mejnstrim. Lak\u0161em poentiranju u tom smjeru pridonosi im nerijetka potreba na ljevici da se trenutni period bez previ\u0161e ograda uspore\u0111uje s onim me\u0111uratnim u kojem je fa\u0161izam nastao. Ta usporedba ne stoji iz nekoliko razloga. Tradicionalne elite nisu odustale od parlamentarne demokracije, liberalnih institucija i nisu sklone savezu s ekstremnom desnicom. Tom savezu nisu sklone jer smatraju da ekstremna desnica nije vi\u010dna upravljanju suvremenim kapitalizmom i, puno va\u017enije, jer ne postoje sna\u017ena ljevica i radni\u010dki pokret koje bi trebalo suzbiti. I tre\u0107e, unato\u010d nedavnim zbivanjima u SAD-u, ekstremna desnica tako\u0111er priznaje parlamentarna pravila igre.<\/p>\n\n\n\n
Sve te razlike ne zna\u010de da je trenutna razina prijetnje ekstremne desnice trivijalna i da se mo\u017eemo opustiti. Me\u0111utim, o\u010dito je da se ne radi (jo\u0161) o organiziranom politi\u010dkom pokretu koji predstavlja dru\u0161tvenu silu. Prisutniji se elementi elektoralnog bunta, sljedbeni\u0161tva bliskog fenomenima u popularnoj kulturi i svojevrsnog estetskog zajedni\u0161tva. Ta razlika ve\u0107 neko vrijeme prisiljava analiti\u010dare i teoreti\u010dare da izna\u0111u novi prikladan izraz. Konsenzusa nema, ali mnogi kao kompromis mogu prihvatiti “diskurzivni fa\u0161izam<\/a>“. Bez obzira na izostanak kvalitetnog “diskurzivnog” odgovora na “diskurzivni fa\u0161izam”, sasvim je izvjesno da se sami antifa\u0161izam kao politi\u010dki program mora apdejtati kako bi imao mobilizacijski potencijal i bio politi\u010dki efikasan.<\/p>\n\n\n\n Apdejt se odnosi i na liberalnu varijantu antifa\u0161izma koja fa\u0161izam vidi u svakoj izgovorenoj uvredi, ali i na nadmenu ljevi\u010darsku varijantu koja jedinim legitimnim antifa\u0161izmom smatra samo onaj povijesni “originalni” i pod povijesnom upu\u0107eno\u0161\u0107u provla\u010di sljepilo na povijesno promjene. Umjesto tvrdnji da je antifa\u0161izam isklju\u010divo politi\u010dka taktika Kominterne iz tridesetih godina, puno je produktivniji ljevi\u010darski cred<\/em> graditi kroz analizu suvremenih dru\u0161tvenih i klasnih odnosa koji se bitno razlikuju od onih me\u0111uratnih. Bitna dru\u0161tvena razlika je u tome \u0161to danas institucije poput stranaka, sindikata, religijski udru\u017eenja i sli\u010dnih faktora civilnog dru\u0161tva vi\u0161e ne posreduju interese i stavove putem konzistentnih ideologija. Drugim rije\u010dima, politi\u010dki stavovi su danas podlo\u017eniji individualnim mijenama i manje se predvidljivi, pogotovo njihova klasna podloga.<\/p>\n\n\n\n Jer klasna slika dru\u0161tva postaje sve zamr\u0161enija. Ne zato \u0161to klasne razlike nestaju i time se dokazuje navodna izli\u0161nost marksisti\u010dkog pristupa, ve\u0107 zato \u0161to postaju kompleksnije, pogotovo u njihovoj ideolo\u0161koj pojavnosti. Na primjer, radnici li\u0161eni sindikalne podr\u0161ke i stalnog zaposlenja snala\u017eenju u gig ekonomiji pristupaju kao samostalni poduzetnici, a oni zaposleni u javnim firmama se tretiraju kao dio elite. Drugim rije\u010dima, unutarklasna konkurencija postaje puno zao\u0161trenija od one me\u0111uklasne, i ne \u010dudi da se onda ta unutarklasna konkurencija \u010desto predstavlja kao popri\u0161te univerzalne politike: vrijedni protiv uhljebljenih. Ta se politi\u010dko-klasna analiza treba stalno iznova provoditi jer \u0107emo u suprotnom biti osu\u0111eni na antifa\u0161izam \u010dija je uloga pacifikacija ljevice<\/a>: bolje pristojne elite nego divlji populisti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ni\u0161ta nije fa\u0161izam, a sve je socijalizam. Uklju\u010duju\u0107i poreze, rodnu jednakost pa i sam fa\u0161izam. Tako bi ukratko glasila jezgrovita formula na kojoj po\u010divaju argumentacijske taktike suvremene (ekstremne) desnice. Logika te taktike najvidljivija je u slu\u010dajevima kad se politikama desnice suprotstavi pod egidom antifa\u0161izma. Odgovor je uvijek isti: antifa\u0161izam nema danas nikakvog smisla jer nema […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":36028,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[808],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-36019","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antifasizam","theme-politika","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36019","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36019"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36019\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36029,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36019\/revisions\/36029"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36028"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36019"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36019"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36019"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=36019"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=36019"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=36019"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=36019"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}