Razumijevanje vlastite slobode me\u0111u medijima u Hrvatskoj sve vi\u0161e nalikuje borbi bijelih Amerikanaca za Drugi amandman i pravo na no\u0161enje oru\u017eja: branjena istom \u017eestinom sloboda medija postaje oru\u017eje za iracionalno skandaliziranje i osu\u0111ivanje pona\u0161anja razli\u010ditih segmenata dru\u0161tva, ispra\u017enjeno od osje\u0107aja dru\u0161tvene odgovornosti. Komercijalni portali prednja\u010de u tome. Istovremeno, refleksija o ulozi koju takve uredni\u010dke politike imaju u dru\u0161tvu \u010desto izostaje, djelomi\u010dno ili u potpunosti. Sloboda kako ju mediji u Hrvatskoj upra\u017enjavaju \u010desto djeluje kao frustrirano i\u017eivljavanje nad dru\u0161tvom jednokratnim rafalnim vijestima uokvirenima tek upiranjem prstom i prozivanjem svega \u0161to iznenadi du\u0161ebri\u017eni\u010dku skrb la\u017enog dru\u0161tvenog morala \u2013 jer njega se osobno ne pridr\u017eavaju ni autori skandaliziraju\u0107ih redaka, a kamoli tko drugi. Iz velikog broja tekstova ispucanih na istu temu, \u010desto u istom danu i dahu, \u010ditatelji rijetko mogu saznati sistemske i sveobuhvatne informacije o fenomenu ili o dru\u0161tvu u kojem \u017eive.<\/p>\n\n\n\n
Najbolji takav primjer ovih dana je takozvani tulum medicinskog osoblja u Klini\u010dkoj bolnici Dubrava, u ovo doba poznatoj kao covid-bolnici. Snimku je prvotno objavila komercijalna televizija s nacionalnom koncesijom fokusirana na jefitni i zabavni sadr\u017eaj, a ne pretjerano specijalizirana za informativne i politi\u010dke emisije. No, tema je dobila puni dru\u0161tveni zamah tek nakon \u0161to ju se po\u010delo le\u0161inariti po komercijalnim portalima. Pri\u010da ide da je jedna od medicinskih sestara najavila odlazak na daljnji stru\u010dni rad u Njema\u010dku. Opro\u0161taj je organiziran uz harmoniku i ples u bolnici, me\u0111u ljudima koji godinama zajedno rade, koji su proteklu godinu proveli prakti\u010dki u ratnim rovoskim uvjetima i koji sada ve\u0107 trebaju dobiti oznaku veterana, jer su uvjeti rada u epidemiji toliko te\u0161ki. Podsjetimo prvo, \u0161anse su maksimalne da se radi o cijepljenim ljudima, jer je medicinsko osoblje u Hrvatskoj me\u0111u prvima primalo cjepivo zbog izlo\u017eenosti virusu, \u0161to su i mediji trebali pretpostaviti. To zna\u010di da epidemiolo\u0161ki rizici nisu bili toliko stra\u0161ni koliko su ih mediji takvima prikazali. Optu\u017ebe za nepo\u0161tivanje mjera su neinformirane, i u tome le\u017ei po meni najve\u0107i medijski skandal s ovom pri\u010dom. Mediji ignoriraju cjepivo da bi zajahali na valu skandaliziranja, premda bi jedini objekt dru\u0161tvene osude trebali biti oni sami. Tretman javnosti kao da se sastoji od potpunih debila tako postaje osnovna uredni\u010dka nit komercijalnih portala, \u0161tovi\u0161e, nerijetko \u0107e vas njihovi novinari upravo upozoravati da je njihova publika prepuna nepsimenih idiota. Isti ti “idioti”, preziru i medije i novinare i zauzimaju premijerovu stranu u napadima na medije, jer je realno stanje stvari takvo da su novinari postali degutantnije javne osobe od samih politi\u010dara. A zato su jednako odgovorni i sami mediji i politi\u010dari. Publika je tu tek \u017ertva neobrazovanih stubova demokracije, no vratimo se na medicinare i najva\u017enija pitanja u toj bran\u0161i.<\/p>\n\n\n\n
Da je medicinsko osoblje me\u0111u prvima cijepljenima je savr\u0161eno logi\u010dna odluka, oni su prvi na udaru virusa i pritom jako skupo obrazovani. Da bi se obrazovalo medicinsku sestru, vi\u0161e nisu potrebne samo \u010detiri godine srednje strukovne \u0161kole, ve\u0107 je ona produ\u017eena na pet godina, a gleda se i prvostupni\u010dka diploma, \u0161to obrazovanje medicinskih tehni\u010dara produ\u017euje sa 4 ili 5 na 7 ili 8 godina samo \u0161kole, a tu su jo\u0161 i prakse te sta\u017eiranje, pa se sve skupa produ\u017ei i na osam i vi\u0161e godina. Nadalje, za obrazovanje lije\u010dnika, nakon srednje \u0161kole, potrebno je jo\u0161 minimum \u0161est godina. No, lije\u010dnici sa \u0161est godina fakulteta, potom su tek lije\u010dnici op\u0107e prakse, obiteljske medicine i sli\u010dno. Ako \u017eele biti specijalisti, a takvih nam treba sve vi\u0161e, onda se i njihovo obrazovanje produ\u017euje za jo\u0161 pokoju dugu godinu. Drugim rije\u010dima, medicinske radnike skuplje je proizvesti od bilo koje druge grane zanimanja potrebnih dru\u0161tvu, pa ih tako treba i tretirati tj. za\u0161tititi.<\/p>\n\n\n\n
Kad sve to napokon zavr\u0161e, njihov tretman u dru\u0161tvu polariziran je izme\u0111u ugleda i prezira. Ugled je uostalom ono \u0161to u Hrvatskoj potpla\u0107ene medicinare dr\u017ei unutar zemlje. Ipak, sve ve\u0107i broj zdravstvenih radnika odlazi na zapad gdje se tamo\u0161nje visoke pla\u0107e ne mogu mjeriti s na\u0161im bijednima. To je tranzicijska posljedica privatizacije “svega”, zabilje\u017eena u svim postsocijalisti\u010dkim zemljama (a posebno dramati\u010dno odmakla u Rumunjskoj). Prevareni uvjetima koje su nam kapitalisti\u010dke zemlje nametale, danas skupo, o javnom tro\u0161ku obrazujemo medicinski kadar koji potom odlazi na rad u zapadne zemlje, kamo mi onda idemo na skupo i privatno lije\u010denje, u nedostatku razvijenih metoda u na\u0161im zemljama. I krug je skoro pa zatvoren. Ekonomski razlozi za emigraciju su tu, no nova generacija dijaspore kad god ih se pita za\u0161to su oti\u0161li iz zemlje, kao razlog ne navodi samo potpla\u0107enost, jer realno, s visokom stru\u010dnom spremom, potpla\u0107enost osje\u0107a\u0161 samo ako se uspore\u0111uje\u0161 sa sebi sli\u010dnima u drugim zemljama, ne ba\u0161 ako se uspore\u0111uje\u0161 sa prosjekom koji postoji u mati\u010dnoj zemlji. Ne, nova, mlada i visokoborazovana dijaspora ne odlazi samo zbog potpla\u0107enosti, nego zbog atmosfere u zemlji i ograni\u010denih mogu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n
I dok \u0107e mediji s razlogom razapeti politi\u010dku elitu zbog anketa dijaspore koje kao uzrok emigracije navode u\u017easnu atmosferu u zemlji, ne\u0107e primijetiti koliko su i sami odgovorni za takvu situaciju. Nemogu\u0107e je izbje\u0107i politi\u010dnost medija. Ma koliko se trudili ofarbati se objektivno, mediji nisu neutralni, niti su ikada bili, niti \u0107e ikada mo\u0107i biti. Svaki medij ima svoju politiku i ona se zove uredni\u010dkom, ali je to i dalje politika. Svaki novinar ima ideologiju, a onaj koji misli da je nema nije dobar izvje\u0161tavala\u010dki novinar. Novinari su \u0161tovi\u0161e toliko politizirani da nerijetko me\u0111usobno ne pri\u010daju upravo zbog politike i postupaka vezanih uz nju.<\/p>\n\n\n\n
Novinarstvo kojim nas komercijalni mediji svakodnevno pitaju zapravo nije dovoljno kvalitetno. Tako su brojne perspektive iz kojih se temi “tuluma” u covid-bolnici moglo pristupiti, pa \u010dak i iz komercijalne, senzacionalisti\u010dke perspektive. Evo, nekoliko takvih mogu\u0107ih naslova: “Skandalozno: medicinsko osoblje toliko je o\u010dajno pla\u0107eno da je primorano emigrirati uz zvuke harmonike”; “Skandalozno: rastu tu\u017ebe zdravstvenih radnika protiv poslodavaca zbog ukradenog rada”; ili “Skandalozno, nakon \u0161to smo ih skupo obrazovali, zdravstveni radnici nas ostavljaju jer su svedeni na prosja\u010dki \u0161tap”. Ili: “Skandalozno, zasluge medicinara ravne su braniteljskima, a odnos prema njima je ma\u0107ehinski”. Svi ovi primjeri naslova, mogli su zadr\u017eati u komercijalnim medijima “nu\u017enu” senzaionalisti\u010dku komponentu, ali je ona mogla biti prikazana iz dru\u0161tvenog konteksta, iz dru\u0161tvene perspektive, uostalom, to je i politi\u010dka perspektiva. Umjesto toga, dobili smo moralizatorsku perspektivu, koja je obi\u010dnim gra\u0111anima “digla tlak”, a slabe politi\u010dare jo\u0161 jednom poslala u mi\u0161ju rupu srama, natjerav\u0161i ih da se i sami pridru\u017ee neopravdanoj hajci na zdravstvene radnike. Logika po kojoj su zdravstveni radnici heroji, koji moraju biti bezgre\u0161ni je u najmanju ruku retardirana, bez pretjerivanja. A mediji koji je promoviraju su u\u017easno lo\u0161i mediji. Isti oni borit \u0107e se zubima i noktima protiv novih odredbi Zakona o medijima progla\u0161avaju\u0107i taj zakon kr\u0161enjem njihove slobode. Realno, nove odredbe Zakona o medijima prisiljavaju te medije na vr\u0161enje njihove primarne funkcije: one javne, na u\u0161trb profitne logike. Stoga novi zakon o medijima treba podr\u017eati. Problemi koji \u0107e potom uslijediti, nu\u017ean su put ka sazrijevanju tranzicijskih elektroni\u010dkih komercijalnih medija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Razumijevanje vlastite slobode me\u0111u medijima u Hrvatskoj sve vi\u0161e nalikuje borbi bijelih Amerikanaca za Drugi amandman i pravo na no\u0161enje oru\u017eja: branjena istom \u017eestinom sloboda medija postaje oru\u017eje za iracionalno skandaliziranje i osu\u0111ivanje pona\u0161anja razli\u010ditih segmenata dru\u0161tva, ispra\u017enjeno od osje\u0107aja dru\u0161tvene odgovornosti. Komercijalni portali prednja\u010de u tome. Istovremeno, refleksija o ulozi koju takve uredni\u010dke politike […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":35995,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28,791,435],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-35993","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","tag-zakon-o-medijima","tag-zdravstvo","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35993","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35993"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35993\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36018,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35993\/revisions\/36018"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35995"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35993"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35993"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35993"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35993"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35993"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35993"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35993"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}