Razlike izme\u0111u autorskih pristupa ogledaju se u prelazu od vi\u0161e esejisti\u010dkog autofikcionalnog tona premre\u017eenog teorijskim referencama u slu\u010daju Eribona, do realisti\u010dnog, i u pojedinim scenama naturalisti\u010dkog, tako\u0111e autofikcionalnog romanesknog pripovijedanja u slu\u010daju Louisa, sve do najve\u0107eg udaljavanja od autofikcije kod Stuarta, koji ve\u0107 samim izborom imena junaka (prema kome je naslovljen roman), uspostavlja granicu izme\u0111u autorske figure i lika. Osim poeti\u010dkih pomjeranja ova tri autora, kroz njihove se pri\u010de mo\u017ee povu\u0107i vremenska nit od druge polovine 20. vijeka, ta\u010dnije od \u0161ezdesetih godina, do po\u010detka ovog stolje\u0107a. A na prostornoj mapi, ove tri knjige obuhvataju prostor od \u0161kotskog Glasgowa preko sjevernofrancuskih Hallencourta do Reimsa. Eribon pripada starijoj generaciji, koja je odrastala tokom \u0161ezdesetih i po\u010detka sedamdesetih, Stuart pi\u0161e o Shuggiejevom djetinjstvu u ta\u010derovskom Glasgowu osamdesetih, dok Louis romaneskno uobli\u010dava svoje sazrijevanje tokom devedesetih i po\u010detka novog milenijuma.<\/p>\n\n\n\n
Klasno uzdizanje kroz obrazovanje<\/h2>\n\n\n\n
U osnovi sam bio obilje\u017een dvama dru\u0161tvenim presudama: klasnom i seksualnom. Od takvih kazni nema bijega. Nosim u sebi i biljeg jedne i druge. No, kako su se u jednom trenutku mog \u017eivota sukobile, samoga sam sebe morao oblikovati igraju\u0107i jednom protiv druge<\/em> (Eribon 2019, 217).<\/em><\/p>\n\n\n\n Dinamika izme\u0111u klasne pozicioniranosti radni\u010dkih porodica u kontekstu uni\u0161tavanja dr\u017eave blagostanja sa jedne, i prihvatanja sopstvenog gej identiteta s druge strane, tema je u sredi\u0161tu sve tri knjige. Opet, i na ovom nivou se uo\u010davaju varijacije, uslovljene kako poeti\u010dkim razlikama, tako i razli\u010ditim tematskim fokusima. Eribon teorijskim diskursom poku\u0161ava da doku\u010di kako je do\u0161lo do propasti ljevi\u010darskih ideja, bilo da su se artikulisale kroz proteste ’68. ili kroz radni\u010dke, komunisti\u010dke partije. Namjera mu je da objasni politi\u010dki zaokret udesno. Stuart o istim temama ne progovara eksplanatorno, ve\u0107 se koristi romanesknom formom i pogledom dje\u010daka Shuggieja, da bi objasnio devastiraju\u0107e posljedice neoliberalne politike Margaret Thatcher na radni\u010dke slojeve \u0160kotske. Do ro\u0111enja Louisove generacije proces dezintegracije radni\u010dke klase ve\u0107 je dovr\u0161en i zaokru\u017een. U tom trenutku, ve\u0107 nekoliko generacija \u017eivi u uslovima bijede, bez anga\u017eovanja u jakim ljevi\u010darskim pokretima, i \u010dini se da neoliberalizmu nema alternative. Kada opisuju socijalnu bijedu, sva tri autora se kre\u0107u u sli\u010dnom korpusu tema. Opisuju se lo\u0161i i nesigurni uslovi stanovanja, hroni\u010dni nedostatak hrane pra\u0107en stalnom opsjednuto\u0161\u0107u da se ona obezbijedi, nemogu\u0107nost da se, osim izuzetno, radni\u010dka klasa obrazuje.<\/p>\n\n\n\n One of my biggest regrets I think is that growing up so poor I almost had to elevate myself to the middle class to turn around to tell a working-class story <\/em>(Stuart<\/a>, 2020).<\/p>\n\n\n\n Sve tri knjige predstavljaju specifi\u010dnu formu obrazovnog teksta, koja se uobli\u010dava oko teme odrastanja gej dje\u010daka iz radni\u010dke porodice. Sa ovim posljednjim u vezi jesu i njihovi li\u010dni putevi da se \u2013 i kao radni\u010dki sinovi i kao gej djeca \u2013 doslovce izvuku iz siroma\u0161tva i homofobije u kojoj odrastaju, zbog \u010dega su im su\u017eene \u017eivotne mogu\u0107nosti. Obrazovanje kao gotovo jedini na\u010din klasne pokretljivosti (iako se i ta mogu\u0107nost u savremenim okolnostima sve vi\u0161e zatvara), kako Eribon obja\u0161njava, za njih je ujedno proces pribli\u017eavanja seksualnom i udaljavanja od klasnog identiteta. Sli\u010dnom temom se zavr\u0161ava i prvi Louisov roman. Me\u0111utim, kratkotrajna sre\u0107a zbog odlaska iz primarne sredine radi daljeg \u0161kolovanja, postaje mukotrpan put obilje\u017een sada vi\u0161e ne stidom zbog seksualnog identiteta, ve\u0107 zbog klasnog porijekla. U Louisovom romanu se posljednjom scenom ta tema tek nagovje\u0161tava, dok je Eribon \u0161ire razvija, izme\u0111u ostalog zato \u0161to pi\u0161e sa ve\u0107e vremenske distance.<\/p>\n\n\n\n U komparaciju, pored ova tri autora, mo\u017ee se uvesti i ve\u0107ina opusa Elene Ferrante, koja na sli\u010dan na\u010din opisuje razvojni put djevoj\u010dica radni\u010dke klase. Najpoznatiji je svakako put Elene Cerullo. Po sli\u010dnom principu i Sally Rooney u romanu Normalni ljudi oblikuje razvojni put lika Connella. Bilo da opisuju iskustvo gej dje\u010daka, ili heteroseksualnih dje\u010daka i djevoj\u010dica, tematizuje se proces obrazovanja kao prelaska u vi\u0161u klasu, ali bez idealizacije tog puta, i bez nipoda\u0161tavanja radni\u010dke klase. Cilj ovog korpusa savremene proze, pored svih poeti\u010dkh i stilskih razlika, jeste da pri\u010du o rodnim i seksualnim identitetima pove\u017ee sa radni\u010dkim iskustvima. Obrazovni format posebno je stoga pogodan jer jasno ukazuje na tenziju izme\u0111u ovih razli\u010ditih nivoa oblikovanja pojedinki\/naca od strane savremenog kapitalisti\u010dkog sistema.<\/p>\n\n\n\n Tema klasnog “uzdizanja” kroz obrazovanje nije eksplicirana u Stuartovom prvom romanu, iako je autor ve\u0107 najavio da je zavr\u0161io sa pisanjem drugog<\/a>, \u010dije se izdavanje o\u010dekuje uskoro. Me\u0111utim, na metanivou, u samoj Stuartovoj biografiji, kao i u na\u010dinu na koji kroz javne nastupe govori o pisanju romana paralelno sa usavr\u0161avanjem i materijalnim obezbje\u0111ivanjem \u017eivota radom u oblasti dizajna, prepoznaje se put gotovo istovjetan Eribonovom i Louisovom. U vezi sa ovom temom posebno je zanimljiva izjava koju je artikulisao u razgovoru sa Bernardine Evaristo, pro\u0161logodi\u0161njom dobitnicom Man Booker nagrade, i \u0161to je bitnije, autorkom koja u razli\u010dim formatima ve\u0107 vi\u0161e decenija pi\u0161e o iskustvima crna\u010dkih britanskih zajednica. Naime, Stuart kao jedan od postupaka zbog kojih se najvi\u0161e kaje, isti\u010de sam proces u kojem je morao da prevazi\u0111e svoju klasnu poziciju, da bi se tek nakon \u201euzdizanja\u201c do srednje klase mogao osvrnuti unatrag da ispri\u010da radni\u010dku pri\u010du. Dana\u0161nje izdava\u0161tvo i knji\u017eevnost na svakom svom nivou \u2013 od onoga ko mo\u017ee da pi\u0161e, ko ima luksuz slobodnog vremena i pogodnih uslova da stvara tekst, preko tema koje se obra\u0111uju \u2013 jesu namijenjeni srednjim i vi\u0161im dru\u0161tvenim klasama.<\/p>\n\n\n\n Stuart svjedo\u010di kako je dobio vi\u0161e od trideset odbijenica za svoj roman, uz komentar izdava\u010da da je rije\u010d o odli\u010dnom tekstu koji \u0107e biti potencijalno i nagra\u0111ivan, ali ga ne prihvataju jer ne znaju kako ga promovisati. U takvom kontekstu sama obrada radni\u010dkih pri\u010da, agensnost likova iz radni\u010dke klase, postaje prekora\u010denje o\u010dekivanja i uzdrmava knji\u017eevni mainstream. Da li je, dakle, dovoljan prvi korak da se osvijesti klasni aspekt knji\u017eevne produkcije i izdava\u0161tva? Da radni\u010dke pri\u010de postanu predmetom interesovanja? Da li to govori o nekim novim poetikama?<\/p>\n\n\n\n Sabrina je \u017eelela da bude babica. Razlikovala se od drugih devojaka iz sela, koje su uglavnom \u017eelele da budu frizerke, sekretarice u lekarskoj ordinaciji, prodava\u010dice, a one najambicioznije \u017eelele su da budu u\u010diteljice ili majke i doma\u0107ice.<\/em><\/p>\n\n\n\n […] <\/em>S vremenom, postepeno je smanjila svoje ambicije, kao i moja sestra, \u017eelela je da bude hirurg, pa lekar op\u0161te prakse, medicinska sestra, bolni\u010darka i na kraju medicinska pomo\u0107nica u ku\u0107i (da daje lekove i <\/em>pere guzice matorima<\/em>, \u0161to radi moja majka) <\/em>(Luj 2019, 177).<\/em><\/em><\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, tri komparirane knjige Eribona, Louisa i Stuarta, mada primarno pripadaju kvir-radni\u010dkoj knji\u017eevnosti, na sljede\u0107em nivou pridavanjem velikog zna\u010daja \u017eenskim radni\u010dkim iskustvima, otvaraju prostor savezni\u0161tva izme\u0111u kvir autora i savremenih knji\u017eevnica. U sva tri teksta likovi \u017eena su upe\u010datljivi i razvijeni, te pripadaju razli\u010ditim generacijama, one su majke, sestre, babe, prijateljice. Za razliku od ve\u0107ine mu\u0161kocentri\u010dne knji\u017eevnosti koja \u017eene svodi na predmet pogleda ili objekat mu\u0161ke seksualne fantazije, \u017eene iz radni\u010dke klase u kvir knji\u017eevnosti dobijaju svoj glas. Njihovi \u017eivoti u ovom korpusu nisu opisani idili\u010dno. One \u017eive u te\u0161kim uslovima, rade u jo\u0161 te\u017eim, \u010desto pre\u017eivljavaju svakovrsno nasilje u porodi\u010dnim i partnerskim okvirima, obrazovanje im je po pravilu uskra\u0107eno, kao i reproduktivna prava.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111e, kada ova tri autora pi\u0161u o \u017eenama, isto kao i kada pi\u0161u o gej iskustvu, ne pla\u0161e se da za\u0111u u ono \u0161to je u knji\u017eevnom (mu\u0161kom) mainstreamu tabu. Ili preciznije re\u010deno, opisuju se iskustva abortusa (\u010desto nelegalnih i nesigurnih), ranih (ne\u017eeljenih ili po potrebi sklopljenih) brakova, silovanja u braku. Ti likovi \u017eena nisu idealni, jer nije ni dru\u0161tvo koje ih oblikuje. Eribonova baba je bila nacisti\u010dka kolaboracionistkinja, koja je dobrovoljno oti\u0161la da radi u Tre\u0107i Rajh, ostavljaju\u0107i pritom svoju djecu nezbrinutu usred rata. Shuggiejeva majka Agnes jedan je od najupe\u010datljivijih likova savremene knji\u017eevnosti, glamurozna isto toliko koliko i tragi\u010dno oboljela od alkoholizma, zbog kojeg se raspadaju i ona i njena porodica. Ali Shuggiejev pogled na nju nikada nije osu\u0111uju\u0107i, ve\u0107 empati\u010dan.<\/p>\n\n\n\n Ovim je likovima \u017eena mnogo toga u dru\u0161tvu u kojem se kre\u0107u uskra\u0107eno, ali ono \u0161to im nije uskra\u0107eno u samom knji\u017eevnom tekstu jeste pravo na perspektivu, na te\u017enje (barem one i propale), na agensnost. U kona\u010dnici, \u0161to je umjetni\u010dki od posebnog zna\u010daja, uvjerljivost i zaokru\u017eenost im ne nedostaje. One nisu manje va\u017eni likovi od mu\u0161kih. Naprotiv, \u010dak i kada nisu idealne, kada su i same nasilne ili konzervativne, one su saveznice po nejednakosti.<\/p>\n\n\n\n Na osnovu svih ovih aspekata komparacije, odgovori na prva dva pitanja mogu se formulisati na sljede\u0107i na\u010din:<\/p>\n\n\n\n 1. Ne samo da radni\u010dke borbe trebaju savezni\u0161tva, ve\u0107 upravo LGBTIQ+ i feministi\u010dka perspektiva, kako se pokazuje u savremenoj knji\u017eevnoj produkciji, predstavljaju nove prostore ljevi\u010darske borbe. Te perspektive nisu parcijalne, i ne dolaze “iza” klasnih pitanja, ve\u0107 upravo one formuli\u0161u svoje pozicije na ljevi\u010darskim osnovama, u skladu sa tradicijom koju su jo\u0161 od druge polovine 20. vijeka razvijali aktivisti i teoreti\u010dari poput Marija Mielija<\/a>.<\/p>\n\n\n\n 2<\/em>. Ono gdje politi\u010dki i teorijski diskursi \u010desto zapadaju u zamku \u010dvrstog razgrani\u010davanja, u potrebu da daju prednost jednom nau\u0161trb drugog nivoa analize \u2013 kvir i feministi\u010dkom naspram radni\u010dkom \u2013 umjetni\u010dki i knji\u017eevni diskurs uspijeva da prika\u017ee u svoj kompleksnosti, koja odgovara samim \u017eivljenim iskustvima. U tom smislu, anga\u017eovana umjetnost nije samo puki dodatak emancipatorskim pokretima, ve\u0107 ima mnogo \u0161iri potencijal artikulacije slo\u017eenih ideja i njihovog komuniciranja sa naj\u0161irim \u010ditala\u010dkim krugovima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Anga\u017eirana umjetnost nije samo puki dodatak emancipatorskim pokretima, ve\u0107 ima mnogo \u0161iri potencijal artikulacije slo\u017eenih ideja i njihovog komuniciranja sa naj\u0161irim krugovima. Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 analizira knjige Didiera Eribona, \u00c9douarda Louisa i Douglasa Stuarta, primjerke suvremene radni\u010dke knji\u017eevnosti u kojima su jednako va\u017ene i LBGTIQ+ i feministi\u010dka perspektiva. Savremena kvir-radni\u010dka knji\u017eevnost mo\u017ee dati odgovore na barem […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":35949,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1110,108,1099,1202],"theme":[458],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[1107],"class_list":["post-35944","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjizevnost","tag-lgbt","tag-lgbtqi","tag-radnicka-klasa","theme-drustvo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35944"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36023,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35944\/revisions\/36023"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35949"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35944"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35944"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35944"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35944"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/Louis-i-Loach.png\")
<\/a>
<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n\u017denski glas<\/strong><\/h2>\n\n\n\n