{"id":3589,"date":"2014-12-01T08:00:47","date_gmt":"2014-12-01T07:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3589"},"modified":"2021-02-25T11:05:50","modified_gmt":"2021-02-25T10:05:50","slug":"studentske-okupacije-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3589","title":{"rendered":"Bugarska omladina u vrtlogu politi\u010dkih borbi"},"content":{"rendered":"<p><strong>Politi\u010dka aktivnost mladih u Bugarskoj dominantno se u tranzicijskom periodu razumijevala kroz dihotomije staro vs. novo, mladi nasuprot starih, budu\u0107nost naspram pro\u0161losti. Sama biolo\u0161ka \u010dinjenica mladosti slu\u017eila je kao instrument antikomunisti\u010dke ideolo\u0161ke ofenzive. Studentska okupacija fakulteta s kraja 2013. dovela je u pitanje te dihotomije, no one nisu naru\u0161ene. Monopol desnice je donekle ugro\u017een, ali novi odgovori jo\u0161 nisu definirani.<\/strong><\/p>\n<p>Neoliberalna hegemonija koja dominira studentskom politikom u Bugarskoj nije bila propitivana sve do pro\u0161logodi\u0161nje okupacije sveu\u010dili\u0161ta. Cezura o kojoj govorimo nije sasvim jasno vidljiva, a stvar se dodatno komplicira sa \u017eustrim raspravama o zna\u010denju okupacije. Ulozi su krajnje veliki: desnici treba monopol nad &#8220;mladima&#8221; kako bi osudila lijeve alternative kao nazadne i optu\u017eila ih za nostalgi\u010dnost prema socijalisti\u010dkoj pro\u0161losti.<\/p>\n<p>Antikomunisti su 1990-ih definirali svoju politiku generacijskim terminima: mladi nasuprot starih, a iz toga slijedom i budu\u0107nost nasuprot pro\u0161losti. I zaista je jedan broj aktivista, pogotovo me\u0111u studentima sveu\u010dili\u0161ta u Sofiji, postao dio antikomunisti\u010dkog pokreta. \u010cak i kad su se nakon 1997. heterogene antikomunisti\u010dke skupine konsolidirale oko jasno desnog politi\u010dkog projekta, slika (neo)liberalne, prozapadne omladine, politi\u010dki suprotstavljene nostalgi\u010dnoj starijoj generaciji, reproducirala je samu sebe.<\/p>\n<p>Poveznica izme\u0111u mladih, antikomunizma i neoliberalizma nije dovo\u0111ena u pitanje jer prakti\u010dki nije bilo alternativnih politi\u010dkih mobilizacija koje bi se zasnivale na mladima kao politi\u010dkom subjektu. Tokom 1990-ih do\u0161lo je do nekolicine antikomunisti\u010dkih studentskih prosvjeda, a metode prosvjedovanja uklju\u010divale su i okupacije fakulteta. Liberalna desnica dobila je \u00a0u tom procesu priliku uspostaviti kulturnu hegemoniju u akademskom prostoru, posebno u humanisti\u010dkim znanostimam kao i u umjetni\u010dkim krugovima Sofije. Alternativne progresivne inicijative nikad nisu uspjele zaprijetiti tada ustanovljenim politi\u010dkim odnosima. Nadalje, alternativne politike mladih izrazito su te\u0161ko dobivale ve\u0107u medijsku pozornost i tim su se sve vi\u0161e marginalizirale.<\/p>\n<p><strong><strong>Polupani ideolo\u0161ki lon\u010di\u0107i<\/strong><\/strong><\/p>\n<p>Tako je uglavnom bilo do prije nekoliko godina. Prvi se pomak desio s razvojem ekolo\u0161kog pokreta nakon 2007., kad je sve vi\u0161e mladih aktivista po\u010delo propitivati razli\u010dite aspekte neoliberalne akumulacije izvla\u0161tenjem, najizra\u017eenije na primjeru privatizacije parkova prirode. Istodobno, pojavile su se <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=qSzPt2ON5ws\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">razli\u010dite manje grupe<\/a>, mladi anarhisti, post-ljevica, nova ljevica i\/ili grupe nadahnute alterglobalizacijskim pokretom, koje su dobile zamah sa svjetskom prosvjednom godinom 2011. Nakon 2007. bilo je ne\u0161to lijevih studentskih aktivista koji su poku\u0161ali mobilizirati studente protiv \u0161kolarina, ponekad i s ograni\u010denim uspjehom, me\u0111utim, iz toga se nije izrodilo ni\u0161ta zna\u010dajnije. Studentski aktivizam ostao je povezan s neoliberalnim okvirom kriterija funkcioniranja: u\u010dinkovitost, pragmati\u010dnost i uspostava sistema visokog obrazovanja prema zahtjevima tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, pro\u0161le godine su neki desni intelektualci osjetili da je njihova hegemonija nad &#8220;mladima&#8221; ugro\u017eena studentskom okupacijom. Krajem 2013. studenti su tijekom 23 dana okupirali glavnu zgradu Sveu\u010dili\u0161ta u Sofiji. U po\u010detku se to smatralo izravnim nastavkom liberalnih prosvjeda #DANSwithme iz ljeta 2013., koji su poku\u0161ali o\u017eivjeti antikomunisti\u010dko raspolo\u017eenje devedesetih godina. Okupacija se, naime, dogodila u trenutku kad su prosvjedi gubili snagu i tretirana je kao podstrek ne samo prosvjedima, ve\u0107 i reproduciranju uvrije\u017eene slike politi\u010dkog pozicioniranja liberalne proeuropske omladine nasuprot starih i konzervativnih (biv\u0161ih) komunista. Naravno, u okupaciji je bilo i studenata koji su odgovarali tom opisu.<\/p>\n<p>Antikomunisti\u010dki imid\u017e okupacije poja\u010dali su i neki ljevi\u010darski studenti, koji su joj se radikalno suprotstavljali, \u010dak ju, zajedno sa zastupnikom Bugarske socijalisti\u010dke stranke (BSP) i fizi\u010dki ugro\u017eavali. Ovdje je klju\u010dno shvatiti da je BSP, koji je tada predvodio vladaju\u0107u koaliciju, u potpunosti podlegao neoliberalnoj tehnokraciji. Ljevi\u010darima obrana BSP-a nije predstavljala neki problem, usredoto\u010deni su bili na sagledavanje okupacije kao jo\u0161 jedne instance neoliberalne hegemonije nad studentskom politikom koja okupacijom i dalje zapravo tra\u017ei samo kontinuitet dosada\u0161njih politika. \u0160irili su \u010dak i teorije zavjere, tvrde\u0107i da ambasada SAD-a nekako vu\u010de konce u okupaciji.<\/p>\n<p><strong>Inspirirani hrvatskim studentima<\/strong><\/p>\n<p>Ovaj je pomak povezan sa \u0161irim osje\u0107ajem nemo\u0107i me\u0111u ljevicom, zbog kojega neki pristaju na naivnu realpolitiku i podr\u017eavaju bilo kakvu akciju kojoj bi se donekle mogla pri\u0161iti &#8220;antizapadna&#8221; etiketa, suprotstavljaju\u0107i se na koncu masovnoj politici kao takvoj. Status okupacije kao metode podr\u0161ke liberalnoj desnici i #DANSwithme prosvjedima o\u010dvrsnuli su i medijski prikazi. To ne treba nu\u017eno smatrati namjernom manipulacijom, jer se, kao \u0161to sam objasnio, u razmi\u0161ljanju o omladinskoj politici u ve\u0107ini slu\u010dajeva pribjegava ideji borbe izme\u0111u liberalne proeuropske omladine i starije generacije, nostalgi\u010dne za socijalizmom.<\/p>\n<p>Sve ovo ipak proma\u0161uje neke klju\u010dne momente razvoja. Studenti koji su pokrenuli okupaciju bili su nadahnuti hrvatskim studentima, ponajprije dokumentarnim filmom <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=xK9ew-kzw-s\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Blokada<\/a>. Glavna deklaracija okupacije tra\u017eila je novi politi\u010dki poredak &#8220;u interesu naroda&#8221;, a protiv &#8220;autoreferencijalne elite&#8221;. Studenti su odbacili sve politi\u010dke stranke i ponosili se svojom direktno demokratskom i horizontalisti\u010dkom organizacijom. Formulirali su zahtjeve za reformom visokog \u0161kolstva, nasuprot trenutnoj pragmatizaciji i redukciji javnih sveu\u010dili\u0161ta u trening centre za biznis, financirane javnim novcem.<\/p>\n<p>\u0160tovi\u0161e, Ivajlo Dinev, karizmati\u010dni vo\u0111a okupacije \u2013 inspiriran lijevim misliocima poput <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=eXMN1xl4LwM\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Yasua Kobayashija<\/a>, koji je u to doba bio u Sofiji i sastao se sa studentima (na poziv bugarskog radikalnog filozofa Bojana Man\u010deva) \u2013 upravo je objavio <a href=\"http:\/\/iztok-zapad.eu\/books\/book\/1433\/\u043d\u0430\u0448-\u0440\u0435\u0434-\u0435!-\u0438\u0432\u0430\u0439\u043b\u043e-\u0434\u0438\u043d\u0435\u0432\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">knjigu<\/a> nazvanu &#8220;Na nama je red!&#8221;, u kojoj je okupaciju nazvao &#8220;studentskom republikom&#8221;. Opisao ju je kao &#8220;Doga\u0111aj&#8221; (pojam preuzet iz filozofije Alaina Badioua), usmjeren protiv &#8220;korumpirane elite&#8221;, od koje tra\u017ei da &#8220;povu\u010de svoju tranziciju&#8221;, a koji odbacuje partije, politi\u010dko predstavni\u0161tvo i tako dalje. Dinev je izjavio da se &#8220;okupaciju mo\u017ee usporediti samo s nedavnim svjetskim prosvjedima protiv elita koji se bore za direktnu demokraciju&#8221;. Na okupaciji su bili prisutni i lijevi studenati, aktivisti i intelektualci koji su je podr\u017eavali i odigrali formativne uloge u internim debatama.<\/p>\n<p><strong>Hegemonija dovedena u pitanje, ali&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>Na dan 24. obljetnice pada socijalizma u Bugarskoj, 10. studenog 2013., studenti su organizirali velike demonstracije. Nazvali su ih &#8220;Mar\u0161em pravde&#8221; i nisu se slu\u017eili antikomunisti\u010dkim sloganima. Studenti su iznijeli socijalne zahtjeve, za razliku od prosvjeda #DANSwithme \u010diji su zahtjevi eksplicitno i\u0161li nau\u0161trb socijale. Istaknuli su slogane poput &#8220;Ne priznajemo va\u0161u tranziciju! Ne priznajemo va\u0161 autoritet! Ne priznajemo va\u0161e vlasni\u0161tvo!&#8221;. Medijsko <a href=\"http:\/\/novilevi.org\/publications\/138-marinos-occupy-media\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">pra\u0107enje<\/a> opet je u potpunosti ignoriralo tu dimenziju i predstavilo prosvjede kao jo\u0161 jednu proslavu liberalne demokracije u re\u017eiji vje\u010dno mladog antikomunisti\u010dkog duha. Takvo falsificiranje, koje zaboravlja sve &#8220;neugodne&#8221; osobitosti prosvjeda, nisu promovirali samo antikomunisti, nego i BSP.<\/p>\n<p>Okupacija sigurno nije bila ljevi\u010darska, njezinoj politici je manjkalo sistemske artikulacije i jednostavno se nije uklapala u standardne lijevo vs. desno kategorije. Odvijala se u okviru globalnog postideolo\u0161kog aktivizma, problemati\u010dnog samog po sebi, budu\u0107i da napada predstavni\u010dku demokraciju iz horizontalisti\u010dke perspektive, e da bi se na kraju povukao iz politike. Svejedno, uporno odbijanje studenata da ih se podvu\u010de pod desnicu stvorilo je nelagodu kod antikomunista.<\/p>\n<p>Na primjer, neki su prominentni desni\u010dari bili pozvani na prvu javnu raspravu o Dinevljevoj knjizi, koju je organizirala njegova izdava\u010dka ku\u0107a u listopadu 2014. Konzervativni kr\u0161\u0107anski filozof Kalin Janakijev izgrdio je Dineva zbog njegovog odbacivanja Tranzicije. Georgi Blizna\u0161ki, progla\u0161en za vr\u0161itelja du\u017enosti premijera od kolovoza do studenog 2014., tako\u0111er je bio pozvan i rekao je studentima da su ve\u0107 pobijedili i da se sada nema o \u010demu raspravljati.<\/p>\n<p><strong>Red je na ljevicu<\/strong><\/p>\n<p>Ovi primjeri pokazuju koliko ozbiljno desnica shva\u0107a borbu oko politike pam\u0107enja okupacije. Dinevljevi stavovi kod nekih su liberalnih intelektualaca pobudili osje\u0107aj ugro\u017eenosti njihove nadmo\u0107i. Neki su \u010dak i napali ljevi\u010darske aktiviste da manipuliraju studentima i time korumpiraju omladinu. Studenti im trebaju da bi proglasili monopol nad omladinom, ali studenti bi, da bi se to ostvarilo, trebali ostati tiho. Ru\u017ea Smilova, <a href=\"http:\/\/youtu.be\/ks40evXZMzc\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">profesorica<\/a> politi\u010dkih znanosti koja je lani podr\u017eavala okupaciju, tako\u0111er je kritizirala Dinevljeve poku\u0161aje razlikovanja okupacije od prosvjeda #DANSwithme. On inzistira na specifi\u010dnim zahtjevima blokade, entuzijasti\u010dnoj &#8220;izgradnji nove republike&#8221; na sveu\u010dili\u0161tu, studentskim nastojanjima da daju otvorenije zna\u010denje #DANSwithme: \u0161to bi zna\u010dilo kritiku svake vlasti, neovisno o predznaku. Smilova je izjavila da se okupacija nije mogla dogoditi izvan konteksta #DANSwithme i da se njezini zahtjevi nisu bitno razlikovali od tih ljetnih prosvjeda.<\/p>\n<p>Bez obzira na postignu\u0107a okupacije, ona nije uzrokovala ni\u0161ta vi\u0161e od male nelagode. Postoji pregr\u0161t primjera omladinske politike koji su u potpunosti neoliberalnog karaktera. Oni se u nedostatku alternativnih vizija do granice parodije nekriti\u010dki identificiraju s pro-EU liberalnom tehnokracijom i domoljubnim kli\u0161ejima. Primjer bi bila nova studentska internetska stranica <a href=\"http:\/\/www.banitza.net\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Banitsa<\/a>. Radi se o impotentnoj poziciji potaknutoj ili \u010distim karijerizmom ili jednostavnom slabo\u0161\u0107u ideja koja dugoro\u010dno ne mo\u017ee posti\u0107i \u0161iri mobilizacijski efekt. Svejedno, liberali brzo zaboravljaju svoje pohvale omladini i odlu\u010duju se za moralno pani\u010darenje o navodnoj masovnoj &#8220;postkomunisti\u010dkoj nostalgiji&#8221; me\u0111u onima ro\u0111enima nakon 1989. godine.<\/p>\n<p>Monopol nad slikom &#8220;omladine&#8221; i njezino povezivanje s &#8220;budu\u0107no\u0161\u0107u&#8221; temeljni su za odr\u017eavanje hegemonije. Upravo se stoga liberalni aktivisti i intelektualci toliko trude la\u017eirati studentsku okupaciju iz 2013. Zato ljevica ne smije ostati postrani u takvim sukobima i u\u017eivati u polo\u017eaju moralne nadmo\u0107i s kojega osu\u0111uje nedosljednosti i proturje\u010dja svakodnevne prakti\u010dne politike.<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\">S engleskog prevela Mirna \u0160imat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Neoliberalna hegemonija koja dominira studentskom politikom u Bugarskoj nije bila propitivana sve do pro\u0161logodi\u0161nje okupacije sveu\u010dili\u0161ta&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":3597,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[63],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[61],"class_list":["post-3589","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3589","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3589"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3589\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36798,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3589\/revisions\/36798"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3597"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3589"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3589"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3589"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3589"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3589"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3589"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3589"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}