Posebni program koji je rumunjska javna televizija TVR prikazala na Silvestrovo, ugostiv\u0161i ignorante koji se protive epidemiolo\u0161kim mjerama, zapalila je javnost otvoriv\u0161i stari problem jaza u funkciji javne televizije. Pitanje nije samo \u0161to bi i kako javna televizija trebala raditi, ve\u0107 i kako smo uop\u0107e do\u0161li do takve razine kaosa.<\/p>\n\n\n\n
Silvestrovo je u Rumunjskoj donijelo novi skandal. S obzirom na okolnosti bila je to oluja u \u010da\u0161i vode ali nabrekla politi\u010dkim i ideolo\u0161kim implikacijama. Proslava Nove godine – obi\u010dno pijana privatna stvar \u2013 postala je predmetom javne rasprave, vjerojatno i zbog utjecaja izolacije i pandemije koja i banalne stvari pretvara u goru\u0107e teme.<\/p>\n\n\n\n
U novogodi\u0161njoj no\u0107i, za one koji su godinu imali do\u010dekati kod ku\u0107e, ispred televizije, rumunjska nacionalna televizija emitirala je unaprijed snimljenu emisiju. To je ina\u010de rutinska praksa javne televizije ohrabrena \u010dinjenicom da odavno ve\u0107 nema neku gledanost, pa je i kvaliteta proizvoda pala u drugi plan. No, ove godine, zbog ograni\u010denja koja propisuje socijalna distanca, mnogo je ljudi novu godinu \u010dekalo u ku\u0107noj atmosferi, stoga je emisija privukla vi\u0161e gledatelja. Tako je broj gledatelja koji je primijetio da su gosti posebnog programa za novogodi\u0161nju no\u0107 redom bili poricatelji pandemije. Iako se radilo o poznatim osobama s estrade, njihovi stavovi poznati od izbijanja kovid-krize i\u0161li su otvoreno protiv mjera nametnutih pandemijom: socijalne izolacije, karantena i ograni\u010denja nametnutih uslu\u017enim djelatnostima, pa i protiv samog no\u0161enja maske. Cijela emisija vrtjela se oko ovih pitanja, podrugljivo prikazuju\u0107i dio stanovni\u0161tva koji je slijedio upute i ograni\u010denja.<\/p>\n\n\n\n
Majstor ceremonije bio je poznati komi\u010dar \u010dija je karijera na vrhuncu bila 2000. godine, kada je zajedno sa svojom grupom postao poznat po surovom, neukusnom i uvredljivom humoru. Usprkos tome, grupa je bila izuzetno popularna. Me\u0111utim, komi\u010dar se nedavno na\u0161ao u sredi\u0161tu pozornosti zbog agresivnog protivljenja restriktivnim mjerama, posebno u pogledu aktivnosti barova i restorana. Razlog njegovom protivljenju su dakako bili vlastiti ekonomski interesi, budu\u0107i da posjeduje tri irska puba u staroj jezgri, a koji predstavljaju skupu, ali popularnu turisti\u010dku zamku Bukure\u0161ta. Zajedno s drugim vlasnicima ugostiteljskih objekata vodio je prosvjede , protiv vladinih mjera, kako na televiziji tako i na ulicama. Posebni novogodi\u0161nji program snimljen je u jednom od njegovih pabova. Novogodi\u0161nji program poslu\u017eio je performerima kao platforma za preispitivanje problema uzrokovanih pandemijom \u0161to se \u010dinilo na humoristi\u010dan na\u010din, uz prate\u0107u ironiju i satiru. Politika je od samog po\u010detka bila prisutna u emisiji, a preferirane mete bili su predsjednik i vlada. I ostali gosti otvoreno su propitivali postojanje virusa te su ponavljanjem teorija zavjere na javnoj televiziji legitimirali la\u017ene vijesti, pritom se nimalo ne \u0161ale\u0107i. Ve\u010der je bila ispunjena seksizmom, ej\u0111izmom te \u0161alama na ra\u010dun Roma i siroma\u0161nih.<\/p>\n\n\n\n
Slu\u010dajno sam tokom no\u0107i provirio emisiju, s prekidima pogledav\u0161i ukupno oko 45 minuta, ne znaju\u0107i i sigurno ne o\u010dekuju\u0107i bijes koji \u0107e ona generirati. Bio sam prili\u010dno zbunjen koli\u010dinom izjava koje su negirale epidemiju, teorijama zavjere pu\u0161tenima u eter, i propagandom za korist vlasnika malih tvrtki na koje je kovid negativno utjecao. Ali mislio sam, budu\u0107i da je sve bilo zaogrnuto odre\u0111enom vrstom humora, da \u0107e posljedice biti neutralne i svakako nebitne.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, sljede\u0107i je dan \u010dlan rumunjskog Donjeg doma parlamenta iz Saveza za spas Rumunjske na dru\u0161tvenim mre\u017eama osudio TV emisiju, zatra\u017eio ostavku direktora Rumunjske televizije i hitnu privatizaciju javne televizijske ku\u0107e, koja je igrom slu\u010daja, na Silvestrovo dan bilje\u017eila godi\u0161njicu osnivanja, budu\u0107i da je s emitiranjem po\u010dela na Silvestrovo 1956. godine. Pristalice privatizacijskog prijedloga poruku su brzo podr\u017eale, a TV emisija brzo se pretvorila u predmet spora, ne samo u odnosu na svoj stvarni sadr\u017eaj, ve\u0107 i, op\u0107enito, kao simptom onoga \u0161to nije u redu i \u0161to je trulo na javnoj televiziji.<\/p>\n\n\n\n
To je zapravo tema koja se \u010desto ponavlja u rumunjskom javnom prostoru: \u0161to u\u010diniti s rumunjskom nacionalnom televizijom? Kako transformirati, promijeniti i reformirati ovu instituciju? Kako je u\u010diniti boljom ili, naprotiv, kako je se brzo rije\u0161iti i u\u0161tedjeti prijeko potreban novac za njeno odr\u017eavanje? Nisam svjestan situacije u drugim zemljama, ali u Rumunjskoj, bez sumnje, postoji posebni kolektivni odium prema javnoj televiziji, svojevrsni lokalni Weltschmerz<\/em>. Najnoviji skandal samo je jo\u0161 jedna drama u nizu nacionalnih drama. Ne iznena\u0111uje \u0161to je vi\u0161e ljudi gledalo emisiju nakon \u0161to je emitirana, samo da bi mogli sudjelovati u raspravi o sudbini i zada\u0107i javne televizije.<\/p>\n\n\n\n Jedna od bezbrojnih optu\u017ebi protiv komunisti\u010dkog zla u Rumunjskoj tako\u0111er je mo\u017eda i najneobi\u010dnija: ograni\u010denje TV emitiranja 1980-ih na dva sata dnevno, uglavnom posve\u0107enih propagandi. Rumunji su to zapamtili kao zlo\u010din kojeg veliki dio stanovni\u0161tva odre\u0111ene dobi jo\u0161 uvijek nije zaboravio i oprostio. Taj se primjer obi\u010dno navodi bok uz bok \u010dekanju u redu za hranu, i spavanje u hladnim stanovima. Problem je spomenut i u predsjedni\u010dkom izvje\u0161\u0107u iz 2007. godine koje je osu\u0111ivalo komunizam kao “nelegitiman i zlo\u010dina\u010dki” re\u017eim. Za\u0161to je javna televizija toliko va\u017ena, mo\u017ee se pripisati njezinoj modernizacijskoj ulozi iz 1970-ih godina. Rumunjski socijalisti\u010dki modernizam tada se nalazio na vrhuncu, a televizija je to pratila najboljim produkcijama: od filmova do glazbe, od dokumentarnih filmova do umjetnosti, od komedije do animacije, od vijesti do reporta\u017ee. Bio je to trenutak nevjerojatne inovacije koji je ostavio trajni trag na generaciju tada stasalih Rumunja. Brojne TV zvijezde iz tog vremena pre\u017eivjele su promjenu re\u017eima s netaknutom ili \u010dak poja\u010danom reputacijom. Strogo\u0107a iz 1980-ih tada se osje\u0107ala kao korak unatrag, kao da je re\u017eim odustao od svojih vrijednosti i obe\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n Uz to, i strogo povezana s opisanom situacijom, nacionalna TV postaja odigrala je presudnu ulogu u odvijanju doga\u0111aja 1989. godine. Bio je to medij u kojem je u\u017eivo objavljen trenutak kada je Ceausescu pobjegao i pobjeda Revolucije. Slobodna, rumunjska televizija nastavila je emitirati dramati\u010dne doga\u0111aje koji su potom uslijedili u\u017eivo, te se tako prometnula u simbol novoga svijeta. Zna\u010denja njezinih zaposlenih studija pretrpanih revolucionarima dodatno su poja\u010dana rupama od metaka pro\u0161aranima po fasadi zgrade, ina\u010de jednoj od najva\u017enijih arhitektonskih primjera modernizma u gradu.<\/p>\n\n\n\n Prijelazne strukture postkomunisti\u010dke vlasti nastajale su u hodnicima rumunjske televizije, a zatim su po dolasku u studio odmah objavljene u\u017eivo. U tim zbunjuju\u0107im trenucima nacionalna TV stanica bila je i izvor vijesti i dezinformacija, precizno odra\u017eavaju\u0107i slo\u017eenost i nestalnost situacije. Za mnoge Rumunje – ve\u0107inu njih sigurnih \u2013 Revolucija iz 1989. bila je doga\u0111aj koji se na televiziji konzumira poput drame iz stvarnog \u017eivota. Uloga rumunjske nacionalne televizije tijekom tih dana prikazana je i istra\u017eena u fikcionalnim i dokumentarnim filmovima, kao i u nebrojenim teorijskim i autobiografskim svescima. Sama televizija postala je tako aktivni sudionik drame, glumac sui generis, i mnoge tada objavljene snimke za postkomunisti\u010dki kolektivni imaginarij dobile su ikoni\u010dko zna\u010denje.<\/p>\n\n\n\n Takva situacija nastavila se jo\u0161 neko vrijeme tijekom devedesetih, zasigurno do kraja 1995. godine, kada se pojavila prva privatna televizijska ku\u0107a u dr\u017eavi. Prije ere dvadeset \u010detvero satnih informativnih kanala, rumunjska nacionalna televizija prenosila je previranja tranzicije i bezbroj dramati\u010dnih doga\u0111aja: od dolaska rudara u Bukure\u0161t radi raspr\u0161ivanja antivladinih prosvjeda, do me\u0111uetni\u010dkih krvavih sukoba u Targu Mure\u0161u, do ne manje bu\u010dne rasprave u prvom sazivu parlamenta. Posredovanje televizije u politi\u010dkom \u017eivotu zemlje, neizbje\u017eno ju je postavilo u sredi\u0161te fokusa kako javnosti tako i politi\u010dkih aktera. Takva mo\u0107 televizije imala je presudnu va\u017enost za sve uklju\u010dene aktere, pogotovo jer je dugo ostala ne samo najvjerodostojnija, ve\u0107 u ve\u0107ini zemlje jedini izvor informacija.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, raznolikost novih privatnih i kabelskih televizija zasjenila javnu te je potonja uskoro po\u010dela prihva\u0107ati komercijalnu logiku. Javna televizija privatnima je poku\u0161ala konkurirati \u0161irenjem svoje ponude na nekoliko ni\u0161nih kanala. Do 2000-ih javni status javne televizije dramati\u010dno se promijenio: od vjesnika novog svijeta postala je mu\u010dnim podsjetnikom na stari re\u017eim. Od tada postaje ono kakvom se i danas prepoznaje: kao osporavana institucija koja kontinuirano izaziva polarizacije.<\/p>\n\n\n\n \u010cini se da tri me\u0111usobno povezana pitanja ocrtavaju polje borbe oko i unutar ku\u0107e. Prvi, i najo\u010ditiji je problem politi\u010dke ovisnosti. Parlament imenuje i potvr\u0111uje \u010dlanove Upravnog vije\u0107a u skladu s odgovaraju\u0107om politi\u010dkom ve\u0107inom. Upravno vije\u0107e zatim imenuje ravnatelja ku\u0107e koji vodi cijelu instituciju. Budu\u0107i da parlamentarno povjerenstvo mora na godi\u0161njoj razini potvrditi izvje\u0161\u0107e o radu koje podnosi ravnatelj, on ili ona uvijek moraju pa\u017eljivo pratiti politi\u010dku dinamiku parlamenta. To zahtijeva puno manevriranja, ali i pritisak prema dolje, prema radnicima, \u010dija je zada\u0107a ispuniti odre\u0111ene strate\u0161ke ciljeve i odr\u017eati odgovaraju\u0107u politi\u010dku opciju sretnom. Budu\u0107i da su izvje\u0161\u0107a, kao i kriteriji na temelju kojih se ocjenjuju, prili\u010dno nejasna, podlo\u017ena su interpretacijama, stoga klju\u010d uspjeha ku\u0107e le\u017ei u politi\u010dkoj podr\u0161ci. Iz toga uvijek proizlazi pitanje kako ovu instituciju u\u010diniti politi\u010dki neovisnom, jer \u0107e u ovom aran\u017emanu njezino vodstvo uvijek biti povezano s parlamentarnom dinamikom. Negodovanje koje je izazvao gore spomenuti zastupnik zapravo je bila jasna manifestacija takvog stanja. Nagla\u0161avaju\u0107i tu odre\u0111enu emisiju, on je zapravo \u017eelio poja\u010dati pritisak na trenutnog ravnatelja, kojeg su socijaldemokrati imenovali kada su oni imali ve\u0107inu. Pred parlamentom se uskoro treba na\u0107i izvje\u0161\u0107e o radu javne televizije za 2020. godinu, pa je i politi\u010dka poruka jasno poslana: sada\u0161nje vodstvo ne\u0107e dobiti novi mandat.<\/p>\n\n\n\n Politi\u010dka ovisnost ku\u0107e neporeciva je i nije lako razrje\u0161iva. Budu\u0107i da je Parlament najreprezentativnija institucija, opravdano je kontrolirati aktivnost televizije. Istodobno, osmi\u0161ljavanje na\u010dina za bolju za\u0161titu institucije od politi\u010dkog uplitanja tako\u0111er mora biti prioritet, ali to je lak\u0161e re\u0107i nego provesti u praksi. Politi\u010dke veze i podr\u0161ka imaju presudnu ulogu u imenovanju ravnatelja, tako da ne postoji jednostavan na\u010din da se taj lanac prekine.<\/p>\n\n\n\n Drugo, tu je i pitanje financiranja. Do 2017. nacionalna televizija imala je tri izvora prihoda: javni prora\u010dun, op\u0107i porez koji pla\u0107aju svi gra\u0111ani i ogla\u0161avanje. Porez je ukinut, pa televizija mora osigurati vi\u0161e sredstava putem ogla\u0161avanja, \u0161to je jako razljutilo privatne kanale koji to vide kao nelojalnu konkurenciju. Ostali kriti\u010dari prihode od ogla\u0161avanja smatraju prevagom u komercijalizaciji sadr\u017eaja televizije, onim \u0161to ga odmi\u010de od javnog interesa te fokusira na rejting i proizvodnju sadr\u017eaja koji \u0107e pove\u0107ati te dvije stavke.<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107e, postoji op\u0107i dojam me\u0111u o\u0161trim kriti\u010darima i dobronamjernim komentatorima koji javnu televiziju smatraju gigantom u smislu broja zaposlenih i prihoda, ali da isto tako program kojeg objavljuju vi\u0161e nalikuje proizvodu kakve malene regionalne tv postaje koju vode amateri. Politika na koju se prije pozivala i koja karakterizira odnos stanice i parlamenta, blijedi u usporedbi s odnosima prepunima intrige unutar same ku\u0107e gdje odre\u0111eni centri mo\u0107i pletu vlastite mre\u017ee utjecaja ponekad zajedni\u010dki s vanjskim neprijateljem, ali naj\u010de\u0161\u0107e me\u0111u sobom. To pretvara instituciju u boji\u0161te na svim zamislivim poljima. Neke emisije i aktivnosti zaslu\u017euju velike zasluge (posebno rad regionalnih postaja i programi razra\u0111eni na etni\u010dkim jezicima), ali sadr\u017eaj je doista nepristupa\u010dan. \u0160tovi\u0161e, televizija obi\u010dno ostavlja dojam da postoji izvan dodira sa rumunjskom stvarno\u0161\u0107u. Redovito ne prenosi va\u017ene doga\u0111aje u\u017eivo niti pravovremeno. Redovito ne uspijeva razviti \u010dak ni srednje popularnu emisiju.<\/p>\n\n\n\n Nedavni skandali pove\u0107ali su op\u0107i dojam da javna televizija nije ni\u0161ta drugo nego dobro pla\u0107ena sinekura dostupna tek privilegiranoj nekolicini s pravim vezama. Primjerice, nedavno je procurio ugovor anonimnog zaposlenika koji je otkrio honorare ispla\u0107ene voditelju glavne politi\u010dke emisije i njegovim stalnim gostima. Iznosi se kre\u0107u oko 10.000 eura mjese\u010dno. To je, naravno, stvorilo skandal jer su takvi iznosi dostupni samo nekolicini vrlo popularnih TV zvijezda u privatnom sektoru.<\/p>\n\n\n\n Drugi skandal ticao se vanjskih produkcija, izvedenih na \u0161tetu Rumunjske televizije. Praksa ide ovako: neovisni producent (ili tvrtka) osmisli emisiju i zatim je TVR emitira, ili obratno, TVR je naru\u010ditelj a vanjski producenti izvo\u0111a\u010di. Bilo kako bilo, nakon emitiranja emisije, prihodi od marketinga idu vanjskoj produkciji, a javna televizija dobiva tek djeli\u010dak sredstava, \u010desto nedovoljan za pokrivanje tro\u0161kova produkcije. Ostatak ide vanjskim producentima. Ne\u0161to sli\u010dno se dogodilo u slu\u010daju emisije uo\u010di Nove godine koja je pokrenula raspravu. Rumunjska TV stanica pri\u0161la je glumcima, potpisala ugovor s njima i njihovom produkcijskom ku\u0107om te ponudila emitiranje i infrastrukturu. Cijela produkcija ko\u0161tala je 50.000 eura.<\/p>\n\n\n\n Na neki na\u010din, ovakvi aran\u017emani ve\u0107 upu\u0107uju na oblik polu-privatizacije javne televizije. Oni koji pozivaju na privatizaciju ku\u0107e nisu toliko radikalni kao \u0161to se \u010dine: to se ionako u praksi do odre\u0111ene mjere ve\u0107 doga\u0111a, s presudnom razlikom \u0161to dr\u017eavni prora\u010dun nudi velike subvencije privatnim proizvo\u0111a\u010dima i zvijezdama. Komentatori koji isti\u010du javni karakter televizije i potrebu da se ona odr\u017ei, ne primje\u0107uju da je, na ovaj ili onaj na\u010din, ova institucija ve\u0107 polu-privatna. U usporedbi s drugim dr\u017eavnim firmama privatiziranima u tranziciji, javna televizija imala je posebnu putanju. Sredstva joj nisu namjerno i planski ukinuta, te privatizacija nije postala nu\u017ena. Premda neki isti\u010du siroma\u0161tvo javne televizije, drugi nagla\u0161avaju kako se i s postoje\u0107im sredstvima mo\u017ee u\u010diniti mnogo toga dobroga, no to ne uspijeva jer ku\u0107a li\u010di na latifundiju za privilegiranu nekolicinu.<\/p>\n\n\n\n Iako je javnost u Rumunjskoj razapeta izme\u0111u privatizacije institucije ili istinske afirmacije njene javne misije i karaktera, ostaje pitanje \u0161to bi danas trebala raditi javna televizija? Koja je njezina stvarna funkcija? \u0160to bi ona trebala isporu\u010diti i ostvariti? Ta su pitanja jasno odgovarala u kontekstu razvojne socijalisti\u010dke dr\u017eave. Oni su danas nejasni upravo zato \u0161to se uloga dr\u017eave dramati\u010dno promijenila. Toliko da konsenzusa nema ni oko epidemije koja svakodnevno odnosi \u017eivote i kojoj se jedva nazire kraja. Misterij budu\u0107nosti javne televizije ne mo\u017ee se rije\u0161iti izvan ponovnog definiranja misije dr\u017eave. Emisija uo\u010di Nove godine bila je pokazatelj stupnja kaosa, unutra\u0161nje rastrganosti koja se onda uprizoruje na najneobi\u010dniji i nakaradniji na\u010din. S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Posebni program koji je rumunjska javna televizija TVR prikazala na Silvestrovo, ugostiv\u0161i ignorante koji se protive epidemiolo\u0161kim mjerama, zapalila je javnost otvoriv\u0161i stari problem jaza u funkciji javne televizije. Pitanje nije samo \u0161to bi i kako javna televizija trebala raditi, ve\u0107 i kako smo uop\u0107e do\u0161li do takve razine kaosa. Silvestrovo je u Rumunjskoj donijelo […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":35888,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1194,858,28,1195],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-35887","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-javna-televizija","tag-korona-virus","tag-mediji","tag-silvestrovo","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35887","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35887"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35887\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35900,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35887\/revisions\/35900"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35888"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35887"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35887"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35887"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35887"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35887"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35887"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35887"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Od simbola novog svijeta do mu\u010dnog podsjetnika starog re\u017eima<\/h2>\n\n\n\n
Tri problema ku\u0107e<\/h2>\n\n\n\n
Neformalna polu-privatizacija<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n