Kriteriji napredovanja za prosvjetne radnike postaju sve stro\u017ei kako bi se iskorijenilo “uhljebe”, no s druge strane upravo takav pristup, zajedno s lo\u0161im uvjetima rada i niskom pla\u0107om, stvara deficit radne snage u tom sektoru. Alen Su\u0107eska dovodi u pitanje uvo\u0111enje meritokratskog pristupa u obrazovanje i ukazuje na njegove \u0161tetne posljedice. <\/p>\n\n\n\n
Kad god se u medijima reaktualizira pitanje financiranje radnika u sektoru obrazovanja, naj\u010de\u0161\u0107e zbog \u0161trajkova i sindikalnih pregovora s Vladom oko pla\u0107a, u pravilu uvijek ispliva par komentatora, naj\u010de\u0161\u0107e na libertarijanskim portalima, koji pozivaju na meritokratski sustav “nagra\u0111ivanja\u201c iznadprosje\u010dnih prosvjetara. Pove\u0107ati pla\u0107e “pravim\u201c radnicima, a smanjiti pla\u0107e neradnicima, odnosno, uhljebima, pa \u0107e hrvatski obrazovni sustav odjednom procvjetati \u2013 tako naj\u010de\u0161\u0107e glase upute tih kolumnisti\u010dkih znalaca. Pritom je implicitna pretpostavka da je svima kristalno jasno tko je radnik, a tko neradnik ili barem to da se koli\u010dina (ne)rada mo\u017ee bez pote\u0161ko\u0107a kvantificirati te po kratkom postupku pretvoriti u odgovaraju\u0107i iznos pla\u0107e. Previdi takvih komentara spadaju u kategoriju naj\u010de\u0161\u0107ih previda liberalnih pristupa dru\u0161tvenim odnosima op\u0107enito. Naime, svi oni rade gre\u0161ku izostavljanja pitanja odnosa mo\u0107i. U ovom slu\u010daju to su pitanja: tko bi odre\u0111ivao \u0161to \u010dini prosvjetarski rad i prema kojim kriterijima? Bi li se nagra\u0111ivao ne\u010diji trud ili ne\u010diji rad? Ako prvo, kako kvantificirati ulo\u017eeni trud, ako drugo, \u0161to ako neka osoba posao obavi za \u010detiri sata, a neka druga isti taj posao obavi za dva sata? Pod pretpostavkom da ne\u0107emo manje nagra\u0111ivati osobu koja posao obavi br\u017ee, ho\u0107emo li onda zapravo vrednovati razli\u010dite sposobnosti prosvjetnih radnika, pa financijski nagra\u0111ivati one “iznadprosje\u010dnih sposobnosti\u201c, a ka\u017enjavati one “ispodprosje\u010dnih sposobnosti\u201c? Na temelju \u010dega \u0107e se utvrditi \u0161to je prosjek? Je li pravedno, primjerice, jednako tretirati sposobnost dvadesetogodi\u0161njeg i \u0161ezdesetogodi\u0161njeg radnika\/ice da se slu\u017ei ra\u010dunalom?<\/p>\n\n\n\n
Krenimo od toga kako gradacija pla\u0107a u hrvatskom obrazovnom sustavu trenutno izgleda. Ta je putanja za sve radnike u prosvjeti ista. Godinu dana nakon \u0161to se prosvjetni radnik\/ca prvi put zaposli (pod pretpostavkom da tih godinu dana kontinuirano radi), pola\u017ee stru\u010dni ispit, \u010dime stje\u010de pravo na koeficijent od 1,406 na osnovicu pla\u0107e od 6.044,51 kn (od 1.1.2021.), 1<\/a><\/sup> odnosno, na pla\u0107u od oko 6.100kn neto. Nakon pet godina rada i ako zadovoljavaju sve uvjete, nastavnici\/e imaju pravo poku\u0161aja napredovanja u zvanje mentora, \u0161to pove\u0107ava koeficijent na 1,572. Nakon dodatnih pet godina rada kao mentori, mogu napredovati u zvanje savjetnika s koeficijentom od 1,713, a potom, opet nakon minimalno pet godina rada kao savjetnici, u nedavno uvedeno zvanje “izvrsnog savjetnika\u201c s koeficijentom od 1,867. Osim polaganja stru\u010dnog ispita, niti jedno od navedenih napredovanja nije obavezno, a onima koji se za to odlu\u010de napredovanje nije garantirano. Neki su od uvjeta, primjerice, prema Pravilniku o napredovanju<\/a>, “kontinuirani profesionalni razvoj\u201c, u \u0161to spadaju stru\u010dni skupovi, ali i obavezna kategorija “unaprje\u0111enja rada \u0161kole\u201c, u \u0161to spada ure\u0111ivanje \u0161kolske mre\u017ene stranice, administriranje \u0161kolskih platformi za e-u\u010denje, rad u \u0161kolskom timu za kvalitetu, pripremanje i organizacija javnih doga\u0111anja u \u0161koli, vo\u0111enje regionalnog centra kompetentnosti i sli\u010dno. Ukratko, uvjeti za napredovanje otprilike su u jednakoj mjeri podijeljeni na one na\u010delno smislene, koji odgovaraju trudu, radu, kompetencijama i uspjesima nastavnika\/ice, te one manje smislene koji mahom spadaju u birokratske, administracijske ili organizacijske kompetencije i uspjehe koje nemaju gotovo nikakve veze s pedago\u0161kim i stru\u010dnim kompetencijama.<\/p>\n\n\n\n Uz to, Ministarstvo znanosti i obrazovanja zadnje je dvije \u0161kolske godine provodilo natje\u010daj za “500 najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika<\/a>” koje je nakon provedbe natje\u010daja nagradilo s 10.000 kn bruto. To je prvi potez MZO-a koji ide u smjeru meritokratskog vrednovanja rada nastavnika, no i on je ispunjen sli\u010dnim kriterijima i problemima kao i Pravilnik o napredovanju. Mnogi od kriterija ne vrednuju nastavni\u010dki rad, ve\u0107 administratorski i organizacijski, a kako je konkurencija pro\u0161le godine bila vrlo \u017eestoka, nerijetko se radilo o tome da je jedan nastavnik mo\u017eda objavio karticu teksta vi\u0161e o radu u nastavi u obliku oglednih satova ili je organizirao koju priredbu vi\u0161e. Naravno, ne radi se o tome da takve kompetencije ni na koji na\u010din ne bi trebalo nagra\u0111ivati i vrednovati jer je svakome tko radi u obrazovanju jasno da one imaju svoje mjesto i svrhu. Ono \u0161to je problemati\u010dno jest da nastavnici koji se ne posve\u0107uju administratorskim, organizacijskim i birokratskim poslovima, ali se itekako isti\u010du svojim kompetencijama i rezultatima u, recimo, istra\u017eiva\u010dkom radu, izravnom radu pripreme nastave i nastavnih materijala, radu mentoriranja u\u010denika za natjecanja itd. nemaju jednake \u0161anse. Ukratko, rezultat tog natje\u010daja je da \u0107e nastavnici shvatiti da je bodove najlak\u0161e i najbr\u017ee “natu\u0107i” u onim administrativno-birokratskim kategorijama, nego znanstveno-odgojnim. Dakle, jedna od prvih meritokratskih mjera MZO-a za posljedicu ima dodatno stavljanje naglaska na birokratske obaveze prosvjetnih radnika kojih je u svakodnevnom optere\u0107enju nastavnika ionako ve\u0107 previ\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Doda li se tome podatak da je Hrvatska zadnja me\u0111u \u010dlanicama EU po mogu\u0107nosti pove\u0107anja pla\u0107a temeljem radnog sta\u017ea prosvjetnih radnika, postaje jasnije za\u0161to \u0107e mnogi hrvatski prosvjetari imati osje\u0107aj karijerne besperspektivnosti. Prema nedavnom istra\u017eivanju<\/a> financiranom od Europske komisije, “[u] Hrvatskoj u\u010ditelji imaju najmanje pove\u0107anje<\/a> [pla\u0107e] me\u0111u zemljama \u010dlanicama. U prvih 10 godina u Hrvatskoj u\u010diteljske pla\u0107e narastu 4,5 posto u odnosu na po\u010detnu, 7 posto nakon 15 godina i najvi\u0161e mo\u017ee narasti do 19,4 posto\u201c do kraja radnog sta\u017ea. Za usporedbu, “u Nizozemskoj, u\u010diteljska pla\u0107a raste 76 posto nakon 15 godina sta\u017ea u odnosu na po\u010detak karijere, a nakon toga \u010dak i do 105 posto\u201c. Nadalje, \u010dak i ako uspore\u0111ujemo Hrvatsku s drugim zemljama europske periferije stvari ne stoje dobro: “u Rumunjskoj u\u010diteljske [su] pla\u0107e za 2018.\/2019. porasle od 163,8 posto do 180,6 posto u odnosu na 2014.\/2015. U Bugarskoj su rasle 51,2 posto, u Latviji 61,5 posto. S druge strane u Hrvatskoj su rasle 5 posto\u201c. Ponajvi\u0161e je zabrinjavaju\u0107e da zbog svega toga sve manji broj studenata odabire nastavni\u010dke smjerove i sve se manji broj mladih ljudi odlu\u010duje za nastavni\u010dku karijeru, \u0161to je najvidljivije u tzv. STEM podru\u010dju i \u0161kolama u manjim gradovima. Profesore matematike i fizike ponekad je te\u0161ko na\u0107i \u010dak i nekim od najboljih zagreba\u010dkih gimnazija, unato\u010d natje\u010dajima na neodre\u0111eno i puno radno vrijeme, a taj \u0107e problem biti posebno izra\u017een u manjim mjestima. Problem s potra\u017enjom za nastavnicima informatike, koji postoji ve\u0107 neko vrijeme, samo \u0107e se dodatno produbiti jer se prema kurikalarnoj reformi informatika uvela kao obavezan predmet u mnoge razrede osnovnih i srednjih \u0161kola u kojima se ina\u010de nije predavala. No bilo tko tko mo\u017ee u\u010denicima predavati osnove Pythona u srednjoj \u0161koli za neto po\u010detnu pla\u0107u od 6.100 kn sigurno \u0107e na tr\u017ei\u0161tu rada mo\u0107i prona\u0107i daleko bolja radna mjesta, kako u pogledu iznosa po\u010detne pla\u0107e tako i u pogledu kasnijeg pove\u0107anja pla\u0107e, a da ne govorimo o uvjetima rada i mogu\u0107nostima osobnog stru\u010dnog napredovanja tijekom karijere.<\/p>\n\n\n\n Problemi dinamike tr\u017ei\u0161ta rada unutar obrazovnog sustava u Hrvatskoj stoga su strukturne naravi jer stagniraju\u0107e pla\u0107e, slaba perspektiva pove\u0107anja pla\u0107e i napredovanja u zvanju te, mo\u017eda najva\u017enije, vrlo ograni\u010dene mogu\u0107nosti osobnog napredovanja malo po malo stvaraju deficit odre\u0111ene radne snage koja je, \u0161to upravo u strukturnom smislu treba naglasiti, visokoobrazovana. Iako je taj problem tek u ranoj fazi (izra\u017een je tek posljednjih nekoliko godina), po svemu sude\u0107i, ni pro\u0161li ni sada\u0161nji sastav Vlade uop\u0107e nije svjestan da on postoji. Meritokratski pristup prosvjetnom radu samo bi pogor\u0161ao taj problem time \u0161to bi stvorio egzil znanstveno-odgojno izvrsnih, ali administracijsko-organizacijski “nekompetentnih” prosvjetnih radnika u situaciji u kojoj sustavu trebaju upravo radnici motivirani za ono prvo. Administrativno-organizacijska znanja bez sumnje su potrebna obrazovnom sustavu, ali sama po sebi, bez znanstveno-odgojnog rada koji \u010dini njegovu osnovu, nisu dovoljna da bi stvorila kvalitetno obrazovanje. U\u010dinkovitiji pristup \u2013 iako mo\u017eda ne bez nekih svojih mana \u2013 bio bi onaj koji bi polazio prvenstveno od toga da osigura vi\u0161e po\u010detne pla\u0107e prosvjetnih radnika, bolje perspektive pove\u0107anja pla\u0107e, bolje uvjete rada (od opreme, preko broja u\u010denika po razredu, do smanjenja birokratskih obaveza) i bolje mogu\u0107nosti za vlastito stru\u010dno napredovanje, a naro\u010dito znanstveni rad za koji trenutno postoji vrlo malo prostora u prosvjetnom poslu.<\/p>\nDeficit radne snage<\/strong><\/h2>\n\n\n\n