Vrijeme lokdauna iznjedrilo je neke nove politi\u010dke pojave i ideolo\u0161ke kombinacije. Kako funkcionira gig politika u doba gig ekonomije i zaslu\u017euje li novu etiketu?<\/p>\n\n\n\n
Jedno od glavnih obilje\u017eja pandemijskog perioda u kojem \u017eivimo ve\u0107 skoro godinu dana jest specifi\u010dna vidljivost znanstvenih procesa. Ti se procesi koji uklju\u010duju hipoteze, istra\u017eivanja i diskusije uglavnom odvijaju iza zatvorenih vrata. No, pojava virusa koji je paralizirao svijet prebacila ih je na medijske naslovnice. Na gotovo svakodnevnoj razini smo saznavali, kako to ina\u010de u znanosti ide skrovito u “mirnodopskim” vremenima, i proturje\u010dne i dokazane uvide o prirodi virusa, u\u010dinkovitosti epidemiolo\u0161kih mjera i napretku u proizvodnji cjepiva. Pra\u0107enje uobi\u010dajenih znanstvenih procesa u “prijenosu u\u017eivo” i u utrci s “nevidljivim neprijateljem” polu\u010dilo je i intrigantne politi\u010dke u\u010dinke. Naime, u real timeu<\/em> smo svjedo\u010dili i novim politi\u010dkim preslagivanjima, neobi\u010dnim ideolo\u0161kim slagalicama i kaoti\u010dnom ubrzanju ve\u0107 postoje\u0107ih trendova.<\/p>\n\n\n\n S prvim potezima dr\u017eava u obliku ograni\u010denja kretanja i fiskalnih intervencija, u komentarima i analizama pojavile su se konkurentske dijagnoze i prognoze. Neki su u njima vidjeli povratak povjerenja u dr\u017eavne kapacitete i znanstveni autoritet \u0161to bi posljedi\u010dno dovelo do osipanja popularnosti takozvanih populisti\u010dkih pokreta i stranaka, dok su neki u njima vidjeli upravo plodno tlo za dodatni rast privla\u010dnosti tih politi\u010dkih snaga. Sli\u010dna se dinamika mogla primijetiti i me\u0111u ekonomistima. Sna\u017ean iskorak dr\u017eave tuma\u010dio se kao kraj neoliberalizma i povratak ambicioznijim poreznim politikama, ali prisutno je bilo i suprotno mi\u0161ljenje koje je u ograni\u010denjima poslovanja vidjelo priliku za poduzetni\u010dki revan\u0161. U ne\u0161to ezoteri\u010dnijim raspravama ekonomisti su se pitali prijeti li nam pomalo zaboravljena opasnost inflacije ili \u0107emo i dalje biti izlo\u017eeni deflatornim pritiscima. Do konsenzusa, naravno, nije do\u0161lo, ali je do\u0161lo vrijeme za svojevrsnu politi\u010dku rekonstrukciju perioda i prepoznavanje novih trendova. Klju\u010dan analiti\u010dki korak u tom smjeru su napravili prije tri dana dva ameri\u010dka profesora, William Callison i Quinn Slobodian, izme\u0111u ostalog i istra\u017eiva\u010di povijesti neoliberalizma, u \u010dlanku<\/a> na stranicama Boston Reviewa.<\/p>\n\n\n\n Etiketa populizma kao klju\u010dnog politi\u010dkog leksema u pro\u0161loj petoljetci prili\u010dno je nepouzdana jer pored analiti\u010dke ambicije sadr\u017ei i onu diskreditacijsku. Me\u0111utim, \u010dak ni takva, sposobna da se pro\u0161verca bilo gdje, po Callisonu i Slobodianu, nije dovoljno \u0161iroka da obuhvati specifi\u010dnosti dru\u0161tvenih i politi\u010dkih pokreta koje je iznjedrio lokdaun. Oni su se u svom \u010dlanku naslova “Coronapolitics from Reichstag to Capitol” odlu\u010dili za pojam dijagonalizma. Inspiraciju za pojam prona\u0161li su u nazivu njema\u010dkog pokreta Querdenken, najprobita\u010dnijeg na tamo\u0161njim antilokdaun prosvjedima. Denken je mi\u0161ljenje, a Quer se prevodi kao lateralno i transverzalno, ali i kao dijagonalno i poprijeko. Sam izraz Querdenken dolazi iz \u017eargona marketinga i konzaltinga, a u tom svijetu ozna\u010dava ne\u0161to kao mi\u0161ljenje “outside of the box”. Dovoljno je prazan izraz da mo\u017ee okupiti \u0161arolike ideolo\u0161ke aktere, a efektno opisuje zajedni\u010dki politi\u010dki njuh tih aktera koji u upravljanju svijetom vide zbir razli\u010ditih zavjera i nastoje uvjeriti potencijalne simpatizere da ne misle u skladu s prevladavaju\u0107im konsenzusom politi\u010dkih elita, medijskog mejnstrima, Big Techa i farmakolo\u0161kih kompanija.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 sada mo\u017eemo bez puno oklijevanja zaklju\u010diti da dijagonalizam ne\u0107e ste\u0107i status populizma kao politi\u010dke etikete, ali to autorima nije ni cilj. Novi izraz tu slu\u017ei da nazna\u010di razlike u odnosu na ve\u0107 udoma\u0107ene pretpostavke o prirodi populisti\u010dkih projekata koji su slavu stekli u proteklom periodu. Ono \u0161to te pokrete razlikuje od populisti\u010dkih tendencija je svojevrsna nebriga za parlamentarnu politiku i osvajanje vlasti koja grani\u010di s cinizmom, izostanak medijageni\u010dnih vo\u0111a, non\u0161alantnija kombinatorika ideolo\u0161kih elemenata s cijelog politi\u010dkog spektra te specifi\u010dna simbioza politi\u010dkih i ekonomskih interesa klju\u010dnih figura. Zametaka tih faktora bilo je i u populisti\u010dkim pokretima, me\u0111utim, u slu\u010daju dijagonalizma, ili barem njegove prve faze, postoje neke bitne razlike. Iako je izgradnja sirovog ideolo\u0161kog sadr\u017eaja bila na snazi prije pojave pandemije i epidemiolo\u0161kih mjera, politike lokdauna dale su mu specifi\u010dan izraz. Kako to autori slikovito ka\u017eu, dijagonalizam podsje\u0107a na nove dru\u0161tvene pokrete iz sedamdesetih, ali li\u0161en idealizma i vjere u kolektivnu akciju i dekomodifikaciju te zasnovan isklju\u010divo na obrani autonomije dono\u0161enja odluka bez perspektive dru\u0161tva u cjelini. Te su individualne slobode \u010desto povezane s duhovnim i spiritualnim pristupom koji proistje\u010de iz nekakvog ezoteri\u010dnog holizma.<\/p>\n\n\n\n Kako bi \u0161to preciznije i slikovitije analizirali obrasce dijagonalisti\u010dkih pokreta i tipologije probita\u010dnih figura koji ih predvode, autori su odlu\u010dili pa\u017enju posvetiti predstavljanju njema\u010dke ina\u010dice antilokdaun prosvjeda. Toj odluci je vjerojatno presudno pridonijelo nedavno objavljeno istra\u017eivanje grupe sociologa sa sveu\u010dili\u0161ta u Baselu koji su se bavili klasnom strukturom i politi\u010dkim preferencama sudionika u tim prosvjedima \u010diji je vrhunac bio onaj berlinski na kojem se okupilo gotovo 40.000 ljudi. Naprosto su imali od kuda krenuti iako isti\u010du da je sli\u010dnih prosvjeda i pokreta bilo diljem Europe. Istra\u017eivanje bazelskih sociologa nam govori da je klasna struktura njema\u010dih prosvjednika prili\u010dno raspr\u0161ena, ali da dominiraju i glavnu rije\u010d vode pripadnici sitne bur\u017eoazije, vlasnici srednjih i malih poduze\u0107a. To nije nimalo \u010dudno s obzirom na to da su oni pogo\u0111eniji mjerama od vlasnika ve\u0107ih poduze\u0107a koji imaju pristup kreditima, nov\u010danim zalihama i izra\u017eenijoj dr\u017eavnoj pa\u017enji, birokratske srednje klase u dr\u017eavnoj upravi i javnom sektoru te sindikaliziranih radnika u ve\u0107im poduze\u0107ima i sektoru socijalnih usluga. Sli\u010dne reakcije mo\u017eemo vidjeti i u Hrvatskoj. Me\u0111utim, lokdaun i ograni\u010denje poslovanja nije kod svih pripadnika te klase aktivirao i sklonosti prema teorijama zavjere o la\u017enom virusu i manipulativnom cjepivu. Neki misle samo da su mjere lo\u0161e, dok ipak zna\u010dajan dio svoj revolt prevodi u zavjereni\u010dke modele koji slu\u017ee za mobilizaciju. Dakle, ritam ne diktira provincijska radni\u010dka klasa koju je globalizacija ostavila na vjetrometini kako glasi u\u010destali narativ o prirodi populisti\u010dkih pokreta.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de pak politi\u010dkih sklonosti tu je struktura jo\u0161 \u0161arolikija i dodatno pridonosi legitimnosti pojma dijagonalizma. Naime, najve\u0107i dio onih koji su sudjelovali u prosvjedima na pro\u0161lim parlamentarnim izborima u Njema\u010dkoj glas je dao Zelenima, njih 23%. Iza Zelenih na drugom mjestu s udjelom glasa\u010da nalazi se Ljevica koja bi me\u0111u prosvjednicima osvojila 18% glasova, dok se glavni sumnjivac, Alternativa za Njema\u010dku (AfD), nalazi tek na tre\u0107em mjestu s 13% prosvjednika koji ju preferiraju. Ovakav sastav prosvjednika sugerira i da su stavovi o razli\u010ditim pitanjima i zavjerama tako\u0111er raznoliki i da jedna negacija nu\u017eno ne uklju\u010duje i ostale. Na primjer veliki broj prosvjednika ne negira klimatske promjene i holokaust, ali imaju na primjer antivakserska uvjerenja. A ima i onih koji negiraju sve \u0161to mogu. Doslovno se skupljaju od giga do giga, ili kako bi u jezgrovitom opisu odnosa baze i nadgradnje rekli Callison i Slobodian: gig zavjere za gig ekonomiju.<\/p>\n\n\n\n Nakon predo\u010davanja rezultata sociolo\u0161kog istra\u017eivanja, autori su centralni i najve\u0107i dio \u010dlanka posvetili opisu klju\u010dnih figura njema\u010dkog dijagonalizma, njihovoj pretpovijesti i djelovanju u antilokdaun protestima. Nema ovdje ni prostora ni vremena da se pozabavimo svim tim bizarnim figurama ve\u0107 \u0107emo samo predstaviti tipologiju tih aktera koje svaki “pravi” dijagonalisti\u010dki pokret mora imati. Prvi tip je hustler<\/em> pokreta, uglavnom IT poduzetnik libertarijanskih stavova koji koketira s razli\u010ditim teorijama zavjere i prijezirom prema Big Techu, ali zadr\u017eava nivo ozbiljnosti. Njegovi se politi\u010dki ciljevi ispreple\u0107u s poslovnim i usput od svojih politi\u010dkih ambicija zara\u0111uje pristojan novac, \u010desto zaobilaze\u0107i regulativu. U Hrvatskoj nemamo ba\u0161 neko takvo utjelovljenje tog tipa, ali zamislimo da Nenad Baki\u0107 iska\u017ee politi\u010dku ambiciju koja nadilaze Facebook postove ili da neki od ljutih chefova iza\u0111e iz kuhinje na politi\u010dki megdan. Drugi tip je ideolog od-lijevog-do-desnog koji u svojim propovijedima kombinira najrazli\u010ditije ideolo\u0161ke elemente “posu\u0111ene” iz svih mogu\u0107ih politi\u010dkih tradicija. Ali ipak s neeksplicitnim ili nesvjesnim nagnu\u0107em prema ekstremnoj desnici. Sli\u010dan profil bi u na\u0161em dvori\u0161tu bio na primjer Ivan Pernar. I tre\u0107i tip je ekstremno desni ezoterik koji uobi\u010dajene stavove ekstremne desnice marinira u krajnjoj ezoteriji koja nije daleko od neke holisti\u010dke mistike. Na na\u0161oj sceni bi tom profilu najvi\u0161e odgovarala nekakva kombinacije Karoline Vidovi\u0107 Kri\u0161to i Sre\u0107ka Sladoljeva.<\/p>\n\n\n\n Tom novom ideolo\u0161kom \u010dudovi\u0161tu dijagonalizma predstoje, prema predvi\u0111anju Callisona i Slobodiana, tri opcije. Prva je osipanje uslijed sve ve\u0107eg povjerenja u cijepljenje i obuzdavanja pandemije. Druga uklju\u010duje postoje\u0107e stranke ekstremne i populisti\u010dke desnice koje \u0107e prisvojiti i integrirati te pokrete. A tre\u0107a je nastajanje start-up stranaka kako je te politi\u010dke pojave nazvao sociolog Paolo Gerbaudo. Rije\u010d je o strankama koje karakterizira brz rast i visok mortalitet. Vjerojatno je da \u0107e u razli\u010ditim dr\u017eavama dijagonalisti\u010dki pokreti do\u017eivjeti razli\u010diti sudbine s obzirom na to da ih i u ovom trenutku krasi razli\u010dita razina popularnosti i intenziteta. Bez obzira na te sudbine rije\u010d je o prepoznatljivom trendu koji \u0107e nam oblikovati politi\u010dku sudbinu na ovaj ili onaj na\u010din.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vrijeme lokdauna iznjedrilo je neke nove politi\u010dke pojave i ideolo\u0161ke kombinacije. Kako funkcionira gig politika u doba gig ekonomije i zaslu\u017euje li novu etiketu? Jedno od glavnih obilje\u017eja pandemijskog perioda u kojem \u017eivimo ve\u0107 skoro godinu dana jest specifi\u010dna vidljivost znanstvenih procesa. Ti se procesi koji uklju\u010duju hipoteze, istra\u017eivanja i diskusije uglavnom odvijaju iza zatvorenih […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35847,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103,858],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-35845","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","tag-korona-virus","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35845","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35845"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35845\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35855,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35845\/revisions\/35855"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35847"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35845"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35845"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35845"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35845"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35845"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35845"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35845"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Klasna struktura i politi\u010dke sklonosti<\/h2>\n\n\n\n
Tipologija aktera<\/h2>\n\n\n\n