U Europskoj uniji nema nikakvog konsenzusa o nu\u017enosti ubrzavanja sanacije \u0161tete na Zemljinoj klimi. Konkretni koraci za ispunjenje cilja smanjenja stakleni\u010dkih plinova su kompromitirani \u2013 tobo\u017ee zbog ustupaka siroma\u0161nim isto\u010dnim \u010dlanicama, ali zapravo se radi o ustupcima doma\u0107im poduzetnicima. Jer premda je spremna promijeniti \u017eivotne stilove 800 milijuna ljudi u Europi, Komisija nije spremna promijeniti uvjete financiranja europskog kapitala. <\/p>\n\n\n\n
Kraj svake godine donosi popularne medijske analize pro\u0161logodi\u0161njih doga\u0111aja. Period je to kada se podsje\u0107amo va\u017enih momenata, kada analiziramo u\u010dinjeno i donosimo odluke o pobolj\u0161anjima koja treba ostvariti u idu\u0107oj godini. U toj maniri, posvetit \u0107emo ovaj tekst pregledu klimatskih ciljeva i njihovom ispunjenju iz nekoliko uglova. Jedan \u0107e biti historijska perspektiva borbe protiv klimatskih promjena, drugi analiza politi\u010dko-ekonomskih ciljeva, a tre\u0107i razlika izme\u0111u ciljeva koje si zadaju politi\u010dari, naspram onih koje nam zadaju znanstvenici. Jedino tako mo\u017eemo pokazati da pobjeda koju Europska unija trenutno progla\u0161ava na svojim slu\u017ebenim stranicama i u svojim slu\u017ebenim priop\u0107enjima nije nikakva pobjeda, nego tek politi\u010dka demagogija. Neva\u017eno je pritom la\u017eu li nam na\u0161i politi\u010dki predstavnici ili ne, i rade li to namjerno ili po inerciji. Ono \u0161to je va\u017eno je da te iluzije koriste ne kako bi \u0161to vi\u0161e toga promijenili, nego kako bi \u0161to vi\u0161e toga ostalo isto.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010deci razvoja svijesti o tome da ljudska djelatnost nastala nakon industrijske revolucije uzrokuje klimatske promjene se\u017eu jo\u0161 u 19. stolje\u0107e, kada su se po\u010deli oblikovati prvi politi\u010dki zahtjevi za izmje\u0161tanjem te\u0161ke industrije iz gradova i kada po\u010dinju nastajati ideje o filterima na tvorni\u010dkim dimnjacima. To zna\u010di da su prvi utjecaji industrije izgra\u0111ene na fosilnim gorivima (ugljen) prvo primije\u0107eni u praksi, a ne u znanosti. Istovremeno su po\u010dela nastajati znanstvena razumijevanja klimatskih okolnosti na zemlji, a me\u0111u va\u017enijim utjecajima tog perioda koje valja istaknuti su Joseph Fourier i Horace B\u00e9n\u00e9dict de Saussure (pradjed poznatijeg Ferdinanda).<\/p>\n\n\n\n
Prve znanstvene hipoteze o utjecaju industrije na okoli\u0161 nastaju u 19. stolje\u0107u kada su po prvi put identificirani i imenovani “stakleni\u010dki plinovi”. Tu se hipotezu jo\u0161 i danas u pojedinim razvijenim i izrazito bogatim dijelovima svijeta poku\u0161ava opovrgnuti (neuspje\u0161no), a izazivala je prijepore ve\u0107 i u svojim po\u010decima. Dvadesetih godina 20. stolje\u0107a, srpski fizi\u010dar i astronom Milutin Milankovi\u0107 izvodi teoriju, danas poznatu pod nazivom Milankovi\u0107evi ciklusi, u kojoj obja\u0161njava kako Zemljina putanja kroz svemir zbog promjena u Zemljinoj oscilaciji i percesiji mo\u017ee utjecati na klimu. Lo\u0161e preno\u0161enje znanosti i pseudoznanstvena mi\u0161ljenja koja su potom uslijedila do danas omogu\u0107avaju oponentima “teorije” klimatskih promjena da isti\u010du kako su klimatske promjene u kojima danas \u017eivimo “prirodna pojava”.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, tokom prve polovine 20. stolje\u0107a utjecaj ljudske djelatnosti na klimu postalo je sve te\u017ee ignorirati i pojavljuju se brojni znanstvenici sa svije\u0161\u0107u o globalnim posljedicama tih promjena. Do osamdesetih godina 20. stolje\u0107a klimatske promjene postaju znanstvena \u010dinjenica. Tako smo u posljednjih nekoliko godina saznali da su najve\u0107e energetske kompanije, poput Enrona, provele istra\u017eivanja o utjecaju svojeg djelovanja na klimu jo\u0161 u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stolje\u0107a, te da su ta istra\u017eivanja dala poprili\u010dno precizne rezultate, predvidjev\u0161i stanje atmosfere to\u010dno onakvim kakvo je danas. Politi\u010dki zahtjevi za sanacijom klimatskih promjena tek su nastajali, i dolazili su od pojedinih znanstvenika koji su apelirali na ameri\u010dki kongres i UN da se ne\u0161to poduzme. Kona\u010dno, nakon brojnih apela, 1992. godine odr\u017eana je Konferencija Ujedinjenih naroda o okoli\u0161u i razvoju (primijetite kako je tih godina “razvoj\u201c kao ultimativni neoliberalni ideologem stajao kao vrijednosno ravnopravan klimi) u Riu de Janeiru tijekom koje je donesena Okvirna konvencija o klimatskim promjenama (UNFCCC). Tada nastaje i Me\u0111uvladin panel zainteresiranih strana o klimatskim promjenama, danas \u0161irom svijeta poznat IPCC, \u010dija izvje\u0161\u0107a o stanju planete redovno \u0161okiraju javnost. Prva konferencija zainteresiranih strana (COP1) odr\u017eana je 1995., a 2020. godine njezin nasljednik, COP26, dva puta je odgo\u0111en zbog epidemije korona krize. Dvije godine nakon prve konferencije COP1, u decembru 1997., potpisan je Kyoto protokol u Japanu koji je uspio ostvariti ve\u0107e promjene nego sporazumi koji su ga zamijenili nakon njegova isteka 2012. godine, poput Pari\u0161koga sporazuma donesenog na COP21 2015. godine.<\/p>\n\n\n\n
Tek u ovom historijskom kontekstu mo\u017eemo spoznati pora\u017eavaju\u0107u informaciju koja svjedo\u010di da je EU svoj klimatski cilj smanjenja stakleni\u010dkih plinova od 20 posto do 2020. godine ostvarila jo\u0161 po kraju Kyoto protokola 2013. godine. Dakle, kada je EU potpisala Pari\u0161ki sporazum 2015. godine, nije bilo nikakve sumnje u to da taj cilj za mo\u0107nu Europsku uniju nije zapravo nikakav ambiciozni plan. Dapa\u010de, ve\u0107 je pet godina ranije bilo jasno da u ovoj zajednici dr\u017eava nema nikakvog konsenzusa o nu\u017enosti ubrzavanja sanacije \u0161tete na Zemljinoj klimi. Ako se ovoj historijskoj perspektivi pridoda i ona o kojoj smo pisali<\/a> pro\u0161li tjedan, iz koje se vidi da su zemlje EU (28) povijesno najve\u0107i globalni zaga\u0111iva\u010di, povr\u0161nost kojom se EU bavi klimatskim promjenama zaslu\u017euje u najmanju ruku politi\u010dke, ako ne i pravosudne sankcije.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 navedenome treba dodati politi\u010dku manipulaciju javnom percepcijom klimatskih promjena. Ma koliko to \u017eeljela, EU nikako ne uspijeva nametnuti svojim poduzetnicima na\u010delo za\u0161tite klime. Jo\u0161 kada se u vrijeme COP21 u Uniji raspravljalo o klimatskim ciljevima za 2020. godinu, zelene stranke i aktivisti upozoravali su da je taj cilj za EU porazan s obzirom na kapital, resurse, znanje i tehnologiju koju posjeduje ili mo\u017ee razviti. Drugo, EU je kompromitirala i ono \u0161to se smatra obnovljivim izvorima energije: kad se ne propituje skladi\u0161tenje otpada iz solarnih panela koji se ne mogu reciklirati, kad se ignorira ekolo\u0161ka cijena izrade vjetroturbina ili kad se radi kompromis sa siroma\u0161nim \u010dlanicama poput Hrvatske i Bugarske koje svoje klimatske ciljeve ispunjavaju sagorijevanjem biomase \u2013 dakle identi\u010dno kao i prethodnih stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n