Ve\u0107 nakon prvih tjedana lokdauna \u0161irom svijeta u prolje\u0107e pro\u0161le godine bilo je jasno da rasprave o ekonomskim kriznim politikama ne\u0107e nalikovati onima otprije desetak godina. Ili u ne\u0161to konkretnijim obrisima: da protivljenje politikama \u0161tednje ne\u0107e biti “privilegija” marginalnijih lijevih stranaka i intelektualaca. Glavni razlog pomaka u smislu “dopustivih” perspektiva svakako su ekonomski i politi\u010dki u\u010dinci mjera \u0161tednje u proteklom desetlje\u0107u. Iako je zabilje\u017een ekonomski oporavak, brojke kojima se iskazivao nisu ba\u0161 bile zavidne i prili\u010dno su zaostajale za nekim pro\u0161lim oporavcima. Tako\u0111er, o\u010dita je bila i fragilnost tog oporavka s obzirom na to da je ve\u0107inski bio oslonjen na ekspanzivnu monetarnu politiku centralnih banaka.<\/p>\n\n\n\n
No, mo\u017eda i va\u017eniju pozadinu mijene u, zasad, intelektualnim trendovima predstavlja politi\u010dka povijest druge dekade ovoga stolje\u0107a. Zabilje\u017eeni trend rasta takozvanih populisti\u010dkih politi\u010dkih opcija zabrinuo je svjetske opinion makere raznih profila. Prije svega jer te opcije sa sobom donose odre\u0111enu dozu neizvjesnosti koju si najsna\u017enije frakcije kapitala u nestabilnim vremenima ba\u0161 i ne mogu priu\u0161titi. A s druge strane, lijeve stranke i radni\u010dki pokreti su toliko slabi da represivni alat u vidu krajnje desnice nije neophodno oru\u017eje kao u nekim prethodnim nestabilnim periodima. Dakle, mo\u017ee se uz pokoju ogradu ustvrditi da je barem akademski konsenzus taj da \u0161tednja vi\u0161e ne mo\u017ee biti predmet konsenzusa. No, prelijevanje tih refleksija u realnu politi\u010dku sferu jo\u0161 je na svojevrsnom po\u010deku. Koliko zbog razli\u010ditih interesa, koliko zbog daljnje neizvjesnosti oko raspleta situacije s pandemijom.<\/p>\n\n\n\n
Naime, \u0161to se ti\u010de neposrednih reakcija dr\u017eava na pandemijske ekonomske neprilike uzrokovane epidemiolo\u0161kim mjerama tu ve\u0107eg odstupanja nije bilo. Razlike u pomo\u0107i ekonomiji varirale su od dr\u017eave do dr\u017eave, ali ve\u0107inom s obzirom na razlike u fiskalnim kapacitetima i bogatstvu, uz sitnije razlike vezano uz politi\u010dke opcije na vlasti u pojedinoj dr\u017eavi. No, pravo je pitanje naknadna kompenzacija tih prora\u010dunskih deficita kojima se ekonomiji spa\u0161ava(la) tijekom pandemije. Naravno, “prirodna” reakcije jest \u0161tednja kad se ekonomija po\u010dne oporavljati. Me\u0111utim, sve vi\u0161e glasova se opire toj “prirodnoj” reakciji iz razloga koje smo naveli. Ovdje smo ve\u0107 spominjali nove struje u Me\u0111unarodnom monetarnom fondu, otvorene rasprave u globalnoj financijskoj \u0161tampi, a sad se tom blago hereti\u010dkom trendu priklju\u010dio i OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj).<\/p>\n\n\n\n