“Europska unija predvodnik je u borbi protiv klimatskih promjena.” “EU je odavno prepoznala va\u017enost borbe protiv globalnog zatopljenja, ograni\u010davanja u\u010dinaka klimatskih promjena i bivanje uzorom drugim zemljama u temama poput smanjenja emisija stakleni\u010dkih plinova.” Ovakve i brojne druge formulacije mogu\u0107e je prona\u0107i na svim slu\u017ebenim stranicama Europske unije, u govorima svakog europskog politi\u010dara, na web stranicama svake i najmanje op\u0107ine u Europi. Koli\u010dina energije ulo\u017eene u to da se javnost uvjeri u \u017eeljenu stvarnost, obrnuto je proporcionalna aktiviranju stro\u017eih politi\u010dkih i ekonomskih mjera nu\u017enih za ostvarenje \u017eeljenih ekolo\u0161kih rezultata.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno provedeno istra\u017eivanje dokazalo je i znanstvenom metodom da su institucije Europske unije pune velikih i neistinitih rije\u010di. Cijela pro\u0161la godina bila je obavijena reklamiranjem Zelenog plana za Europu. \u0160to je godina vi\u0161e odmicala, a informacije o Zelenom planu za Europu postajale sve dostupnije, to je razloga za razo\u010daranje i ljutnju bilo sve vi\u0161e. Istra\u017eivanje Josepha S. Shapira<\/a>, objavljeno u novembru 2020. godine pokazalo je da EU ne implementira svoje politike. Zeleni plan za Europu kao lakmus test ubacio je u javnost ideju sna\u017enijeg oporezivanja roba koje su dobivene procesom \u0161tetnim za klimu. Ukratko, to su sve stvari koje koristimo. Shapiro dokazuje u svom radu da je neoporezivanje roba koje imaju negativan klimatski u\u010dinak neizravna subvencija za prljave industrije, kao i da su carine i protekcijske mjere i dalje takve da “klimatski pozitivnu” robu \u010dine skupljom od one u \u010dijem procesu proizvodnje nastaju ispu\u0161ni plinovi. On smatra da model op\u0107eg kvantitativnog ekvilibrija sugerira da ukoliko sve zemlje uvedu poreze na karbon i robu s negativnim klimatskim u\u010dinkom, da \u0107e industrije u\u010diniti \u0161to je potrebno i “o\u010distiti” svoj proces proizvodnje, \u0161to bi na globalnoj razini dovelo do pada emisija CO2, i premda bi ove industrije morale pro\u0107i op\u0161irne procese reforme, globalni i realni prihodi bi se minimalno promijenili, jer bi pad emisija stvorio u\u0161tede u drugim sektorima (npr. zdravstvu).<\/p>\n\n\n\n Od pari\u0161kog sporazuma na ovamo \u010dini se da se borba protiv klimatskih promjena svodi na agresivne diskurzivne interpelacije koje slu\u017ee tek kao estetske “krpice” zalijepljene na dokumente svih politika. Pa tako imamo “\u010disti” ugljen iako je to oksimoron, “\u010disti vodik” iako se on naj\u010de\u0161\u0107e dobiva iz nafte i plina, litij kojeg, na svoj tradicionalni europski na\u010din uvozimo uz istovremeni izvoz politi\u010dke nestabilnosti u zemlje bogate rudama koje nam trebaju.<\/p>\n\n\n\n U tonu na kojeg ste navikli od ove Biltenove rubrike, i ove godine donosit \u0107emo tek politi\u010dka, logi\u010dka i ideolo\u0161ka proturje\u010dja. Nemo\u0107ni da sami poduzmemo bilo kakve politi\u010dko-ekonomske mjere nu\u017ene za sanaciju klimatske krize, ostaje nam tek da budemo vjerni psi \u010duvari i upozoravamo na neistine kojima nas se hrani: Europska unija radi minimum svih minimuma za sanaciju klimatskih promjena. Politi\u010dke neistine nikada u povijesti nisu bile opasnije, jer premda su u pro\u0161losti dovodile do skandaloznih situacija, osim u nuklearnim krizama, nisu dovodile u opasnost postojanje \u017eivota na planeti, kao \u0161to je sada slu\u010daj. Dok se dvoumimo oko toga, da li je ovakav scenarij uop\u0107e mogu\u0107, dok sumnjamo u upozorenja znanstvenika koja \u010desto pogre\u0161no vidimo tek kao apstraktne plodove akademskog preseravanja, dok si poku\u0161avamo vizualizirati dvostruki pad broja jedinki u svim \u017eivu\u0107im vrstama na svijetu, dok mrtve ptice padaju s neba promrznute i izgladnjele, a dupini umiru u psiholo\u0161kom stresu od fizi\u010dkih bolova izazvanih ko\u017enim bolestima koje su rezultat dugotrajne promjene pH razina u oceanima, valja imati na umu da uvijek ima prostora za optimizam, \u010dak i kad ga je u dru\u0161tvu najte\u017ee prona\u0107i. Taj optimizam le\u017ei u nadi da javnost mo\u017ee prisiliti politi\u010dare na promjenu politike. Ili u svojoj realisti\u010dnijoj ali zlokobnijoj varijanti, on mo\u017ee le\u017eati i u spoznaji da \u0107e situacija prvo postati jo\u0161 mnogo gora, prije nego \u0161to postane bolja. Dok javnost ne ogladni, politika se nema \u010dega bojati.<\/p>\n\n\n\n U prvom klimatskom komentaru (n)ove godine na Biltenu izdvajamo nekoliko nasumi\u010dno izabranih podataka koji ilustriraju gore postavljeni okvir. Ideologija \u010diste Europe, a prljavog svijeta \u0161iri se iz slu\u017ebenih glasnogovorni\u010dkih pera svake pojedine europske zemlje. Od skandinavskih zemalja koje se di\u010de biciklima i energetskom u\u010dinkovito\u0161\u0107u, dok zapravo kopaju i eksploatiraju fosilne izvore energije diljem planete (osim u mati\u010dnim zemljama) pa do njihovih brodarskih kompanija koje su za radnike najpo\u017eeljnije na svijetu, premda su njihove beskrupulozne brodarske flote odgovorne za idealni udio sme\u0107a u oceanu. Preko Njema\u010dke \u010diju industriju pumpaju ako ne vi\u0161e moralno prezrene nuklearke onda i dalje elektrane na ugljen, iako u medijima vidite samo solare (u zemlji bez sunca) ili vjetroelektrane \u010diji je output smije\u0161an u odnosu na potrebe njema\u010dke industrije. Pa sve do napa\u0107enih zemalja poput Hrvatske, Bugarske, Srbije i sli\u010dno koje dobro podu\u010dene lekcijama sa Sjevera i Zapada tako\u0111er manipuliraju brojkama, pa se tradicionalno sagorijevanje \u0161uma za ogrjev vodi kao \u201ebiomasa\u201c \u0161to je po EU legitiman obnovljivi izvor energije. Zemlje koje nemaju gotovo nikakav pristup industriji potrebnoj za energetsku tranziciju koju EU tako sr\u010dano javno zagovara.<\/p>\n\n\n\n S istim ovim \u201ewatch dog\u201c ciljem Politico<\/a> tako\u0111er propituje etiku i u\u010dinkovitost europskih mjera i diskursa. Raskorak izme\u0111u onoga \u0161to Europa govori i onoga \u0161to radi oti\u0161la je toliko daleko da i mejnstrim mediji sada kritiziraju iste stvari koje su jo\u0161 donedavno bile gotovo isklju\u010divo marksisti\u010dka kritika izolirana u teoretskim akademskim krugovima.<\/p>\n\n\n\n Na primjer, emisije stakleni\u010dkih plinova samo Europske unije 2018. godine iznosile su svega 8.7 posto ukupnih globalnih emisija. No, to je jedna godina, a klimatske promjene mogu se sagledati samo ako se promatraju iz historijske perspektive. Isto tako, one se mogu razumjeti samo ako se promatraju i iz makroekonomske perspektive. Razumjeti klimatske promjene biolo\u0161ki, fizikalno pa \u010dak i kemijski, nipo\u0161to ne podrazumijeva da znanstveno razumijevanje za sobom nosi i politi\u010dka rje\u0161enja. Tek historijska perspektiva emisija stakleni\u010dkih plinova otkriva stvarne uzro\u010dnike klimatskih promjena. Politico je izradio video grafiku<\/a> historijskih odnosno kumulativnih emisija koje se broje u milijunima tona, a kroz stotinjak pra\u0107enih godina, SAD je uvijek bio na prvom mjestu, EU na drugom, Velika Britanija izdvojena na tre\u0107em mjestu, a tek onda znatno ispod njih Rusija (ili ranije Sovjetski savez) i sve ostale zemlje tokom cijelog dvadesetog stolje\u0107a, pa tako i Kina, ispod njih.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to je historijska perspektiva va\u017ena uop\u0107e? Zato \u0161to ugljikov dioksid u atmosferi opstaje od 300 do 1.000 godina, \u0161to zna\u010di da svaka molekula emitirana od po\u010detka industrijske revolucije danas jo\u0161 uvijek zagrijava planet. Drugim rije\u010dima, sav dim koji je ikada proizi\u0161ao iz bilo kojeg dimnjaka, iz bilo kojeg parnog stroja jo\u0161 uvijek je tu. Gotovo sva rje\u0161enja koja su nam pro\u0161le godine ponu\u0111ena kao izlaz iz klimatske krize su la\u017ena rje\u0161enja. Nijedno od njih ne\u0107e dovesti do nulte stope emisija do sredine ovog stolje\u0107a, i jako je problemati\u010dan manjak razumijevanja o tome da \u0107e 2050. godine biti kasno, kada se poka\u017ee da nismo ispunili ciljeve za tu godinu, kao \u0161to nismo do sad ispunili niti ciljeve iz Kyoto sporazuma, ili one iz Kopenhagena, pa ni one iz Pari\u0161kog sporazuma, ma kako jednostavnim i pozitivnim jezikom pisane. Ponovimo to jo\u0161 jednom: godine 2050. bit \u0107e kasno za bilo kakve promjene. Posljednji trenuci za ispravak lo\u0161ih politika polako nestaju u godinama iza nas. Ovo \u0107e biti prva dekada kada ne\u0107emo \u010duti puno o tome da je idu\u0107i period klju\u010dan, jer smo klju\u010dnu dekadu za klimatske promjene upravo ostavili za sobom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Europska unija predvodnik je u borbi protiv klimatskih promjena.” “EU je odavno prepoznala va\u017enost borbe protiv globalnog zatopljenja, ograni\u010davanja u\u010dinaka klimatskih promjena i bivanje uzorom drugim zemljama u temama poput smanjenja emisija stakleni\u010dkih plinova.” Ovakve i brojne druge formulacije mogu\u0107e je prona\u0107i na svim slu\u017ebenim stranicama Europske unije, u govorima svakog europskog politi\u010dara, na web […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":35776,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[727,357,1182],"theme":[457],"country":[495,459],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-35769","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klimatska-kriza","tag-klimatske-promjene","tag-politico","theme-klima","country-europska-unija","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35769","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35769"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35769\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35781,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35769\/revisions\/35781"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35776"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35769"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35769"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35769"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35769"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35769"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35769"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35769"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Najava godine<\/h2>\n\n\n\n