{"id":35764,"date":"2021-01-08T08:00:04","date_gmt":"2021-01-08T07:00:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=35764"},"modified":"2021-01-11T18:35:50","modified_gmt":"2021-01-11T17:35:50","slug":"mem-kao-sredstvo-samokritike-vjerojatno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=35764","title":{"rendered":"Mem kao sredstvo samokritike, vjerojatno"},"content":{"rendered":"\n

Memovi su odavno postali sastavni i nezaobilazni dio popularne kulture, a samim tim i politi\u010dke komunikacije. Kako stvar s memovima stoji na ljevici nastojao je pojasniti Luka Ostoji\u0107 analizom jedne doma\u0107e Facebook stranice.<\/p>\n\n\n\n

Au jebote, zaboravio sam na ljudsku prirodu!<\/em><\/p>\n\n\n\n

(Karl Marks, verovatno)<\/p>\n\n\n\n

Satirom se najbolje ne baviti ni u teoriji ni u praksi. Ljudi se \u010desto ne uspijevaju sporazumjeti ni u jednostavnoj komunikaciji, a kamoli uz dodatni ironijski sloj zna\u010denja, uz ra\u010dunanje na kulturni kod i smisao za humor koji sugovornici \u010desto ne dijele, \u0161to dovodi prvo do nesporazuma, a zatim do nelagode, frustracije, blamiranja i susramlja. \u010cak i kad poku\u0161aj humora uspije, on mo\u017ee namjerno ili slu\u010dajno na\u017euljati, uvrijediti ili naprosto izbezumiti one koji se osje\u0107aju objektom ismijavanja. Humor bez rizika je mlaka voda, ali s obzirom na tolike \u0161umove u komunikaciji, sve vi\u0161e razumijem ljude koji naprosto odustanu od svega i nau\u010de voljeti “Nad Lipom 35”.<\/p>\n\n\n\n

Ovakav uvod djeluje pretjerano jer politi\u010dka satira posljednjih godina bilje\u017ei sve ve\u0107u popularnost u cijelom svijetu, sve je vi\u0161e satiri\u010dkih sadr\u017eaja, kao i medijskih i publicisti\u010dkih \u010dlanaka koji hvale njezinu kriti\u010dnost, demokrati\u010dnost i zna\u010daj za polje politike. Satira mo\u017ee ljudima pru\u017eiti prostor za ismijavanje op\u0107e poznatih politi\u010dkih figura i problema, ali, ironi\u010dno, nekako ba\u0161 popularna satira \u010desto biva predvidljiva, umjerena i nepoticajna za daljnje razmi\u0161ljanje, a mnogo zanimljivija ostaje ona koja ne zauzima jasnu poziciju, ne prenosi jednostavnu poruku i nikad ne miruje \u2013 drugim rije\u010dima, ona koja izmi\u010de lakom razumijevanju. Stoga je izvjesno da se poticajne satire mogu prona\u0107i na margini, da ih prati tek omanja vjerna publika, kao i skupina ljudi koji su nezadovoljni, uvrije\u0111eni ili naprosto ljuti jer ne razumiju u \u010demu je \u0161tos.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u takve opskurne sadr\u017eaje spada “Karl Marks, verovatno”, Facebook stranica koju vode tri anonimna autora s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije, a na kojoj je u dvije godine postojanja objavljeno preko 1.800 memova vezanih uz op\u0107a mjesta lijeve politike. Stranica ima ne\u0161to vi\u0161e od 7.000 pratitelja, ne u\u017eiva \u0161iru popularnost i ne vr\u0161i nikakav zna\u010dajan u\u010dinak na politi\u010dku scenu. Svoje jedino prisustvo u mainstreamu <\/em>KMV bilje\u017ei prije mjesec dana: u “istra\u017eiva\u010dkoj” pri\u010di Jutarnjeg lista<\/a> o raskolu na ljevici, novinari u jednoj re\u010denici spominju la\u017eni profil Radni\u010dke fronte “naziva ‘Karl Marx Vjerojatno’ (sic!<\/em>)” kojim se “trolalo po dru\u0161tvenim mre\u017eama Tomislava Toma\u0161evi\u0107a”. I to je to.<\/p>\n\n\n\n

Prvo sam pomislio da se radi tek o vrlo traljavo odra\u0111enom novinarskom poslu, no primijetio sam da ovakav tip zaklju\u010dka nije toliko neuobi\u010dajen za posjetitelje stranice. Me\u0111u lajkovima i pozitivnim komentarima \u010desto se naziru i sli\u010dne negativne reakcije: neki optu\u017euju admine stranice da rade za odre\u0111ene politi\u010dke organizacije (za RF, za Marks21, protiv Marks21…), neki su se uvrijedili na etni\u010dkoj, rodnoj, politi\u010dkoj ili nekoj drugoj osnovi (bila je i jedna pritu\u017eba zbog ruganja Krle\u017ei), a nekima kod pojedinih memova naprosto nije jasno “\u0161to je pjesnik htio re\u0107i”. Nije neobi\u010dno \u0161to se ljudima fore \u010dine proma\u0161enima (ili preto\u010dno pogo\u0111enima), no navedene optu\u017ebe ipak su ozbiljna stvar. Kontaktirali smo admine KMV-a koji su nam potvrdili da su znali do\u017eivjeti pritiske i privatnim putem, ali bez pravih neugodnosti. “Dobra stvar je i to \u0161to 90% ljudi ne zna tko je iza stranice. Iskreno, nadamo se da \u0107e tako i ostati jer su ljudi stvarno dosadni, a mi smo ozbiljni obiteljski ljudi u tridesetima, a ne neki ljudi u krizi srednjih godina koji pse nazivaju djecom.” Ipak dodaju: “Mislim da je vrlo va\u017eno da istaknemo kako mi zapravo nemamo nekih podlih ili zlih namjera te pazimo (vjerovali ili ne) da mimovi ne pre\u0111u granicu.”<\/p>\n\n\n\n

Voditelji stranice su stoga ipak (pomalo neo\u010dekivano) Jutarnjem poslali demantij koji (sasvim o\u010dekivano) nije objavljen, no mo\u017ee se na pro\u010ditati na stranici KMV<\/a>. Tekst po\u010dinje formalnom zamolbom za objavom demantija, a zavr\u0161ava pozdravom Staljinu i Informbirou. Ozbiljan i parodijski registar izmjenjuju se u cijelom tekstu, ali autori u njemu jasno obja\u0161njavaju sve \u0161to je bitno znati: \u0161to je njihova stranica, tko ju je i za\u0161to pokrenuo, kako rade na memovima, o \u010demu govore i s kojih pozicija to rade. Takav se stil zapravo \u010dini karakteristi\u010dnim za cijelu njihovu produkciju \u2013 parodija i provokacija u skladu su s jasnim i direktnim komentarima koji nas \u010desto navode na kompleksnije razmi\u0161ljanje o politici od toga da je neki korumpirani politi\u010dar korumpiran. Stoga, uz rizik da zapadnem u jalovo i jadno obja\u0161njavanje tu\u0111ih viceva (humorom se najbolje uop\u0107e ne baviti), izdvojit \u0107u neke bitne i originalne zna\u010dajke ove satiri\u010dne stranice koja ljevici pru\u017ea potentan materijal za (auto)refleksiju i rijetku priliku za smijeh.<\/p>\n\n\n\n

*<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107i neprijatelji socijalizma nisu kapitalisti, nego komunisti s kojima se ne sla\u017eem.<\/em><\/p>\n\n\n\n

(Fridrih Engels, verovatno)<\/p>\n\n\n\n

Koncept stranice prili\u010dno je jasan na prvi pogled: radi se o izmi\u0161ljenim citatima povijesnih li\u010dnosti, a tema je uvijek vezana uz ljevicu, uglavnom na prostoru Jugoslavije. “Autori” citata su poznati lijevi politi\u010dari i teoreti\u010dari (Marx, Staljin, Lenjin, Tito…), ali i manje poznati teoreti\u010dari, kao i suvremeni politi\u010dari i aktivisti. Autori se ne libe plesati na rubu opskurnosti: ve\u0107 svojom temom KMV se ograni\u010dava na relativno malu publiku ljevice, a memovi znaju zahtijevati poznavanje povijesti, teorije i internih politi\u010dkih odnosa koji nadilaze znanje i interes \u010dak i “ciljane” publike. No s druge strane upravo takva tematika \u010dini stranicu posebnom jer se povijesnom i suvremenom ljevicom malo tko sustavno bavi, a kamoli satiri\u010dari koji pretendiraju na odre\u0111enu popularnost.<\/p>\n\n\n\n

Admini pi\u0161u o ljevici iz insajderske pozicije (u demantiju navode da su dugi niz godina bili dio lijeve scene, mada trenutno ne pripadaju strankama ni kolektivima), a tome pristupaju s direktnom i nesmiljenom autoironijom. Na tapeti je ljevica \u010diju djelatnost odre\u0111uje projektna logika (“Grantove ne tra\u017eim niti bih vam ih dao”, R. Kon\u010dar, vjerojatno), koja se dr\u017ei mjehura akademskog rada ili tek ne\u0161to ve\u0107eg mjehura na Facebooku, ona koja svoj rad svodi isklju\u010divo na teoriju i ona koja djeluje bez ikakve teorije, ona koja pragmati\u010dno klizi prema centru i ona koja samo besciljno pozira… Ukratko, ljevica koja nema veze s idejama i namjerama koje nominalno zastupa, a zbog \u010dega je i izgubila kontakt i potporu onog dijela populacije za koji se, kao, primarno zala\u017ee (“Podr\u0161ka radikalnoj levici!”, radnik verovatno).<\/p>\n\n\n\n

Radi se o dobro poznatim problemima i lokalne i strane ljevice s kojima su upoznati i frustrirani svi koji se imalo bave ovim poljem. Uzroci problema su brojni i kompleksni, se\u017eu od makroekonomije do osobnih ta\u0161tina, poku\u0161avaju se i rije\u0161iti i eskivirati (kako gdje i kako kad), a u svakom slu\u010daju prili\u010dno je jasno da se radi o bitnim problemima koji ve\u0107 dugo ograni\u010davaju bilo kakav napor ljevice da igra zna\u010dajnu ulogu u politi\u010dkom \u017eivotu. Dakle, to nisu nepoznate teme, ali unutar aktivisti\u010dkih i politi\u010dkih krugova te\u0161ko je o njima otvoreno i ozbiljno razgovarati na prihvatljiv na\u010din \u2013 lako se mo\u017ee skrenuti ili u dociranje drugima ili u samosa\u017ealjenje, a reakcija zna biti uvrije\u0111enost ili nemo\u0107no slijeganje ramenima. No upravo autoironija uspijeva kreirati bolji diskurs za uva\u017eavanje problema \u2013 ispada da je grube i direktne komentare lak\u0161e prihvatiti, uva\u017eiti i promisliti kad nam ih prenesu fiktivni Marx, Lenjin i Rosa Luxemburg (koja “nema veze s onom fondacijom”). Memovi upu\u0107uju na probleme i omogu\u0107uju ventiliranje frustracija, a pritom ismijavaju situaciju i smje\u0161taju je u \u0161iru povijesnu perspektivu. Svojim neozbiljnim pristupom omogu\u0107uju lijevim aktivistima i politi\u010darima da ozbiljno razmisle o problemima vlastitog polja, ali da ih ipak ne shvate preozbiljno.<\/p>\n\n\n\n

*<\/p>\n\n\n\n

Sam si ga\u0107e peri.<\/em><\/p>\n\n\n\n

(Nada Dimi\u0107, vjerojatno)<\/p>\n\n\n\n

Naravno, ljevica koja se bavi isklju\u010divo sama sobom postala bi brzo prili\u010dno dosadna, a sre\u0107om KMV komentira i \u0161ira, aktualna politi\u010dka zbivanja. Ipak, memovi koji se bave op\u0107e poznatim li\u010dnostima (poput Kolinde Grabar Kitarovi\u0107 ili Zorana Milanovi\u0107a) znaju biti neinspirativni. S jedne strane radi se o lakim metama, a s druge strane njihove izvorne izjave toliko su apsurdne po sebi da se nema \u0161to reducirati do apsurda. Mnogo su efektniji memovi koji prebacivanjem dobro poznatih i prihva\u0107enih maksima u drugi kontekst otvaraju novu perspektivu. Suvremene racionalizacije vladaju\u0107ih politi\u010dara lako se raspadaju u Titovim “verovatnim” re\u010dima: “Ma to mi sad lo\u0161e \u017eivimo jer je pre samo 30 godina bio rat, a pre toga nas Kraljevina zadu\u017eila kreditima. Jo\u0161 kod nas vlada taj monarhisti\u010dki mentalitet.” Jo\u0161 je razornije stavljanje nenasilne filozofije (“Ako koristite nasilje, niste ni\u0161ta bolji od njih!”) u usta \u017didovke oslobo\u0111ene iz Auschwitza \u2013 istovremeno bezobrazno i zrelo, infantilno i ozbiljno. Sli\u010dno vrijedi za mem u kojem belgijski kralj Leopold II, poznat kao krvnik Konga, pozdravlja \u0161to je EU “osudio fa\u0161izam i komunizam kao isto zlo. To su \u017eivotinje, mi civilizovani Evropljani nikad ne bi radili tako ne\u0161to.” Nije nu\u017eno rije\u010d o vra\u0107anju suvremenosti u pro\u0161lost, nego je logika prikazati odre\u0111eni samorazumljivi princip u bilo kojem kontekstu u kojem se otkriva i njegovo bitno druga\u010dije nali\u010dje (“Nema mnogo dobrih stvari u vezi Radni\u010dke fronte, ali direktna demokracija je super ideja”, \u017deljka Marki\u0107, vjerojatno). I u slu\u010daju ovakvih memova radi se o stavljanju suvremene politi\u010dke teme u \u0161iri dru\u0161tveni ili povijesni kontekst, ali bez zauzimanja fiksne pozicije, bez nostalgije i ostalih sidri\u0161ta koja bi sprije\u010dila admine da slobodno lutaju kroz povijest i teoriju. Politi\u010dka agenda se stoga ne o\u010dituje u stavu koji agitiraju, nego u namjeri da se principima i povijesti pristupi kompleksnije, otvorenije i promi\u0161ljenije.<\/p>\n\n\n\n

*<\/p>\n\n\n\n

Pesimizam razuma, pesimizam volje.<\/em><\/p>\n\n\n\n

(Amedeo Bordiga, verovatno)<\/p>\n\n\n\n

Iz navedenih primjera mo\u017ee se naslutiti da su memovi dosta kriti\u010dni, sarkasti\u010dni i o\u0161tri prema apsolutno svemu. Doista, dok je trend suvremene ljevice tra\u017eiti nove politi\u010dke modele i konstruktivno djelovati unutar postoje\u0107ih ekonomsko-politi\u010dkih sustava, KMV strogo dr\u017ei liniju nepovjerenja u trenutni sustav i u utopijske vizije. Memovi su posebno o\u0161tri prema svakom poku\u0161aju parlamentarne ljevice: predmetom sprdnje su i “popularni” Bernie Sanders i Jeremy Corbyn, poseban krug pakla pripada Aleksisu Ciprasu, na meti su se na\u0161li i Tomislav Toma\u0161evi\u0107 i Sandra Ben\u010di\u0107 (pogotovo tijekom glasina o koaliciji Mo\u017eemo! sa SDP-om), ali i Katarina Peovi\u0107 kad se kandidirala za predsjednicu. \u010cini se da admini vjeruju da do socijalizma ne mogu voditi demokratski izbori nego samo revolucija koja je, pak, neostvariva, \u0161to vodi do depresivnog (i konzervativcima dragog) zaklju\u010dka da nema alternative. No ovdje ipak treba prestati shva\u0107ati KMV toliko ozbiljno. “Budimo realni, zahtevajmo ni\u0161ta”, izgovorit \u0107e Daniel Cohn-Bendit (verovatno), a po istoj maksimi ne treba o\u010dekivati od karikiranih povijesnih likova da nam ponude dora\u0111eni politi\u010dki program. Ipak je rije\u010d samo o memovima koji, da ih ne hvalimo ba\u0161 kao druga Tita, nisu uvijek briljantni \u2013 znaju nekad biti opskurni, repetitivni, interni ili naprosto neduhoviti. No \u010de\u0161\u0107e su britki, o\u0161tri i briljantni, pogotovo u svom dosljednom, pomalo ushi\u0107enom defetizmu koji nekim \u010dudom ne vodi prema o\u010dajanju.<\/p>\n\n\n\n

*<\/p>\n\n\n\n

Nije to deportacija, to je dr\u017eavni feng \u0161ui.<\/em><\/p>\n\n\n\n

(Staljin, verovatno)<\/p>\n\n\n\n

U demantiju se admini osvr\u0107u na “\u010dinjenicu da je dana\u0161nja levica prete\u017eno sa\u010dinjena od malogra\u0111an\u0161tine bez smisla za humor.” Doista, suprotno ideji da se radi o intelektualno superiornoj skupini, povijesna i suvremena ljevica u svojim najgorim fazama zna nalikovati na ubita\u010dno dosadnu sektu. Usmjerena na vi\u0161i cilj koji nikako ne postaje dosti\u017ean, uvijek spremna proglasiti granicu izme\u0111u prave <\/em>i la\u017ene <\/em>svijesti, asketski posve\u0107ena borbi za ljude koje ne poznaje i ne \u017eeli poznavati, dogmatska, hladna, nagla, okrutna prema vlastitim \u010dlanovima, ali osjetljiva na svaki poku\u0161aj autoironije ili samorefleksije. Tome se suprotstavlja ovakva satira koja sarkasti\u010dnim i grubim memovima uspijeva omek\u0161ati i opustiti visoku lijevu napetost te otvoriti prostor za izra\u017eavanje svega \u0161to se ne mo\u017ee re\u0107i ozbiljnim kanalima: to su tabu teme i ideje (nije da ih nema), ali i “nedoli\u010dni” afekti poput razo\u010daranja, bijesa, privr\u017eenosti ili puke potrebe za zajebancijom. “Karl Marks, verovatno” ne\u0107e promijeniti svijet, dose\u0107i \u0161iroku publiku ni utjecati na lijeve politike, nego \u0107e po svoj prilici ostati slabo poznata to\u010dkica u Zuckerbergovom kapitalisti\u010dkom kozmosu. Ali tko mu posveti pa\u017enju, verovatno \u0107e se slo\u017eiti da nijedna lijeva inicijativa bez takvog duha ne zaslu\u017euje pa\u017enju \u2013 barem dok ih admini ne pretvore u mem.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Memovi su odavno postali sastavni i nezaobilazni dio popularne kulture, a samim tim i politi\u010dke komunikacije. Kako stvar s memovima stoji na ljevici nastojao je pojasniti Luka Ostoji\u0107 analizom jedne doma\u0107e Facebook stranice. Au jebote, zaboravio sam na ljudsku prirodu! (Karl Marks, verovatno) Satirom se najbolje ne baviti ni u teoriji ni u praksi. Ljudi […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35766,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,440],"theme":[458],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-35764","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-ljevica","theme-drustvo","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35764","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35764"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35764\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35768,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35764\/revisions\/35768"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35766"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35764"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35764"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35764"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35764"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35764"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35764"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35764"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}