{"id":35715,"date":"2021-01-07T10:00:00","date_gmt":"2021-01-07T09:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=35715"},"modified":"2026-04-20T20:38:17","modified_gmt":"2026-04-20T19:38:17","slug":"karolina-hrga-balast-prividnog-konsenzusa-u-feminizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=35715","title":{"rendered":"Karolina Hrga: Balast prividnog konsenzusa u feminizmu"},"content":{"rendered":"\n

Po\u010detkom prosinca objavljeno je da je na mjesto izvr\u0161ne direktorice Centra za \u017eenske studije u Zagrebu izabrana Dorotea \u0160u\u0161ak, izvr\u0161na urednica \u010dasopisa Tre\u0107a<\/em>. Nakon \u0161to su na dru\u0161tvenim mre\u017eama podijeljeni transfobni komentari koje je ranije tijekom godine objavila na svom Facebook profilu, Centar za \u017eenske studije pridru\u017eio se njezinim trans-isklju\u010duju\u0107im stavovima i konzervativnom zaokretu kojega su dio i druge organizacije i inicijative u Srbiji i Hrvatskoj (Marks21, \u017denska solidarnost, LGSM, Femrevolt…). Osim \u0161to su pogubne za \u017eivote trans, inter i rodno varijantnih (TIRV) osoba, ovakve tendencije opresiju nad \u017eenama vi\u0161e ne tra\u017ee u dru\u0161tvenim, ekonomskim i politi\u010dkim strukturama, nego u srednjo\u0161kolskom razumijevanju biologije. O recentnim doga\u0111ajima razgovarali smo s Karolinom Hrgom, prethodnom izvr\u0161nom direktoricom C\u017dS-a.<\/p>\n\n\n\n

Kako je izgledao Centar za \u017eenske studije tijekom protekle dvije godine tvog rada na mjestu njegove izvr\u0161ne direktorice? \u0160to ti je bilo najbitnije u vo\u0111enju organizacije, odnosno, kakav si C\u017dS htjela i gradila?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Centru za \u017eenske studije po\u010dela sam raditi krajem 2018. godine. Zatekla me financijski i ljudstvom rubno kapacitirana organizacija. Iako sam bila upozorena na poprili\u010dno krute upravlja\u010dke strukture, u\u0161la sam s aktivisti\u010dkim entuzijazmom i vizijom koja je otvoreno smjerala prema demokratizaciji organizacije i nastavku paradigme \u017eenskostudijskog programa na kojoj su proteklih godina ustrajale Ankica \u010cakardi\u0107 i Andreja Gregorina.<\/p>\n\n\n\n

Smatrala sam da feminizam moramo graditi kao univerzalisti\u010dki antikapitalisti\u010dki projekt\/pokret u borbi za oslobo\u0111enje nas 99% (cis_strejt_LGBTIQ+ \u017eena_mu\u0161karaca_kvir osoba). Unato\u010d ograni\u010denom opsegu i dosegu dru\u0161tvene transformacije unutar jedne organizacije civilnog dru\u0161tva, pa i dominantnog ideolo\u0161kog habitusa Centra, njegovu budu\u0107nost vidjela sam bli\u017ee \u017eivljenom iskustvu svijeta koji ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a gori u ekonomskoj, ekolo\u0161koj i zdravstvenoj krizi.<\/p>\n\n\n\n

Bro\u0161ure \u017eenskostudijskog programa te ostale aktivnosti i publikacije, kao i javni istupi Centra u zadnje dvije godine svjedo\u010de jo\u0161 sna\u017enijem zaokretu prema podzastupljenim spoznajnim okvirima marksisti\u010dkog i socijalisti\u010dkog feminizma, teorija socijalne reprodukcije, kao i kvir marksizma te radikalnog kvira. Me\u0111utim, ve\u0107 je na prvi pogled jasno da u C\u017dS-u ni za vrijeme mojeg mandata nisu bile zastupljene isklju\u010divo spomenute politi\u010dko-ideolo\u0161ke pozicije. Naprotiv, kada ih je i bilo u tijelima upravljanja i odlu\u010divanja, u redakciji \u010dasopisa Tre\u0107a<\/em> te u drugim aktivnostima Centra, ondje se nisu dugo zadr\u017eale.<\/p>\n\n\n\n

Jesi li u svom radu imala podr\u0161ku upravlja\u010dke strukture koju spominje\u0161? Kako vidi\u0161 odnos upravlja\u010dkih struktura Centra i njegovog radnog kolektiva?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Organizacijska struktura Centra hijerarhijski je ustrojena, ne samo u smislu formalnih predstavni\u010dko-upravlja\u010dkih tijela, nego i u pogledu distribucije mo\u0107i unutar institucije, koncentrirane u liberalno\/radikalnofeministi\u010dki pozicioniranom dijelu \u010dlanstva. Centar u svojem radu reproducira iste patrijarhalne odnose koje poku\u0161ava dekonstruirati u dru\u0161tvu, koriste\u0107i se uklju\u010divo\u0161\u0107u kao prividom, ali uz jasnu funkciju gatekeepera<\/em> svake promjene, koji odre\u0111uje \u0161to \u0107e i koliko toga biti pripu\u0161teno u prostor koji se predstavlja kao otvoren prema \u0161irem feministi\u010dkom polju.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, uklju\u010divost je ba\u017edarena s obzirom na to koliko je \u010dlanicama na pozicijama mo\u0107i u odre\u0111enom trenutku oportuno na nju se pozivati, ali sam pojam, kao \u0161to dolazi do izra\u017eaja ovih dana u izjavama Centra, ostaje prazan. Jedna feministi\u010dka organizacija trebala bi mo\u0107i razumjeti da ako inkluzivnost i pluralizam ostanu samo proklamiranim, a ne i djelatnim strategijama, neminovno idu nau\u0161trb onih \u010diji se glasovi najmanje \u010duju.<\/p>\n\n\n\n

Promjene koje sam predlagala i uvodila nailazile su na otpor upravlja\u010dkih tijela, koji je rijetko kad otvoreno artikuliran kao razila\u017eenje u na\u010dinu poimanja feministi\u010dke borbe, i svaki se poku\u0161aj razgovora o tome do\u017eivljavao kao uvreda ili prijetnja. U situacijama kada sam pozivala na raspravu i artikulaciju politi\u010dke pozicije Centra oko klju\u010dnih feministi\u010dkih tema, \u017eele\u0107i organizaciju rije\u0161iti balasta prividnog konsenzusa, bila sam ozna\u010dena kao totalitarka, a na mojem discipliniranju radilo se i zazivanjem feministi\u010dke etike bri\u017enosti i gra\u0111anske pristojnosti.<\/p>\n\n\n\n

U upravlja\u010dkim tijelima dominantno stoluju i rotiraju se renomirane \u010dlanice koje sudjeluju u aktivnostima Centra, ali u Centru nisu zaposlene, niti se njime bave po osam, deset i vi\u0161e sati dnevno, iz \u010dega vrlo brzo postaje jasno u \u010dijim se rukama nalazi mo\u0107 bez odgovornosti, a u \u010dijim odgovornost bez mo\u0107i. Umjesto da budu poticane i osna\u017eivane, radnice su projektne udarnice koje, za razliku od zaslu\u017enih<\/em> \u017eena, ne kontroliraju smjer i viziju organizacije. Iako su dio aktivnog \u010dlanstva te snose pravnu i drugu odgovornost za sve \u0161to se u Centru doga\u0111a, od njih se primarno o\u010dekuje da budu poslu\u0161ne zaposlenice.<\/p>\n\n\n\n

Nakon dvije godine, Odbor C\u017dS-a odlu\u010dio je da ti ne uka\u017ee povjerenje za novi, dvogodi\u0161nji mandat, te zajedno s njim ne produlji ni ugovor o radu. Kako je i za\u0161to do\u0161lo do tvog odlaska iz Centra?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Posljednjih su mjeseci do mene dolazili odjeci iz aktivisti\u010dkih krugova kako pojedine \u010dlanice pri\u010daju da sam Centar odvela suvi\u0161e ulijevo, da ne po\u0161tujem dovoljno zaslu\u017ene autoritete koji su premalo zastupljeni u obrazovnom programu, da sam klasom i kvirom “devastirala obrazovni program”, “zanijekala i obezvrijedila opresiju cis \u017eena” itd. Problem je bio i \u0161to sam u predava\u010dkom kontingentu otvorila prostor za niz novih feministi\u010dkih glasova koji ne dolaze nu\u017eno iz akademskog prostora i strogo feministi\u010dkih krugova, pa i mla\u0111ih, njima nepoznatih (ali itekako aktivnih) istra\u017eiva\u010dica i istra\u017eiva\u010da, aktivistkinja i aktivista.<\/p>\n\n\n\n

Usprkos dobrom vo\u0111enju Centra u iznimno prekarnim, ultrakonzervativnim, a onda i pandemijskim vremenima, te rastu organizacije na svim razinama \u2013 \u0161to ne bi bilo mogu\u0107e da nisam bila dio malog, ali sjajnog i solidarnog radnog kolektiva koji je stao iza produljivanja mojeg mandata \u2013 Odbor mi odlu\u010duje iskazati nepovjerenje za sljede\u0107i mandat, pravdaju\u0107i to administrativno-birokratskom nedosljedno\u0161\u0107u i lo\u0161om komunikacijom.<\/p>\n\n\n\n

Pored demokratizacije upravlja\u010dkih tijela, tijekom dvije godine apelirala sam na uvo\u0111enje mandata i transparentnijih odnosa u redakciju Tre\u0107e<\/em> (u kojoj glavna urednica prebiva vi\u0161e od dva desetlje\u0107a, iako se jako boji svakog dogmatizma), revitalizaciju \u010dlanstva C\u017dS-a, i na koncu, na razmjenu znanja i praksi na terenu. Te su promjene nailazile na kontinuirani otpor, a kao posebna prijetnja pokazao se moj zagovor u\u010dlanjivanja novih \u010dlanica (iako se mahom radi o \u017eenama koje su u Centru proteklih dvije godine aktivno sudjelovale u radu kao predava\u010dice, polaznice ili volonterke).<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d aktivnoj podr\u0161ci i nezanemarivom broju glasova \u010dlanica Skup\u0161tine Centra, uklonjena sam s mjesta izvr\u0161ne direktorice krajem godine, u procesu koji je trajao vi\u0161e od dva mjeseca, tijekom kojih upravlja\u010dke strukture nisu prezale od protustatutarnih poteza, zanemarivanja i zatajivanja \u0161irem \u010dlanstvu pravnih mi\u0161ljenja koja im nisu i\u0161la u prilog, te kleveta i la\u017enih optu\u017ebi na ra\u010dun mojega rada i karaktera, koje su i\u0161le prema \u010dlanstvu, ali i izvan same organizacije.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom tvoje smjene raspisan je <\/strong>natje\u010daj<\/strong><\/a> za popunu radnog mjesta izvr\u0161ne direktorice<\/em>, i izabrana je Dorotea \u0160u\u0161ak, \u010dije zapo\u0161ljavanje ve\u0107 vi\u0161e od dva tjedna prate javne rasprave povodom transfobnih stavova koje je ovog ljeta iznijela na svojem Facebook<\/em> profilu, i u me\u0111uvremenu obrisala. Niz feministi\u010dkih i LGBTIQ+ kolektiva te organizacija nedvosmisleno je osudio transfobne i trans-isklju\u010duju\u0107e stavove u Centru. Istovremeno, podr\u0161ku su C\u017dS-u izrazili kolektivi te pojedinci_ke iz regije i svijeta koji stoje na poziciji takozvanog trans-isklju\u010duju\u0107eg radikalnog feminizma (TERF). Centar je njihovu podr\u0161ku objeru\u010dke prihvatio. Kako komentira\u0161 cijelu situaciju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izbor nove izvr\u0161ne direktorice samo je jo\u0161 jedan simptom vi\u0161edesetljetne suradnje i raspodjele mo\u0107i izme\u0111u drugovalnog liberalnog i radikalnofeministi\u010dkog krila naspram ostalih struja unutar same organizacije i unutar \u017eenskog pokreta na ovim prostorima. Stoga se njezini javni transfobni ispadi<\/a> na dru\u0161tvenoj mre\u017ei moraju sagledati kao dio \u0161irih procesa i silnica na feministi\u010dkoj i politi\u010dkoj sceni koje su dovele kako do njezinih objava, tako i do njezina izbora. Da je rije\u010d o strukturnom problemu govori i to \u0161to je Centar, nakon \u0161to je upoznat s transfobnim komentarima na njezinom Facebook<\/em> profilu, i slu\u017ebenom izjavom<\/a> podr\u017eao \u0160u\u0161ak te zaprijetio pravnim postupcima, da bi potom ponosno podijelio pismo podr\u0161ke doma\u0107e, regionalne i me\u0111unarodne TERF scene<\/a>, uz samoviktimizacijsko odricanje od odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n

\u010citav niz precizno argumentiranih i nadopunjuju\u0107ih reakcija na konzervativno pozicioniranje doju\u010dera\u0161nje savezni\u010dke organizacije, pokazuje da je velik dio aktivistkinja i aktivista te organizacija u Hrvatskoj (fAKTIV<\/a>, Trans Aid<\/a>, Zagreb Pride<\/a>, LeZbor<\/a>, Udruga Lori<\/a>, Status M<\/a>) i regiji<\/a> postojano solidaran s trans zajednicom. Postoji razumijevanje da svi koji mogu zauzeti javni prostor imaju odgovornost ukazati na transfobiju i organizirati se oko njezina iskorjenjivanja, bilo na dru\u0161tvenim mre\u017eama, bilo na radnim mjestima ili u zdravstvenim institucijama. Borba za emancipaciju i oslobo\u0111enje jedne potla\u010dene skupine uvijek je uvezana u borbu svih ostalih potla\u010denih, marginaliziranih, eksploatiranih i prezrenih.<\/p>\n\n\n\n

To ne zna\u010di da ne trebamo ukazivati na pluralnost feministi\u010dkih glasova i struja ili da ne trebamo historizirati nesuglasja i naglasiti konvergencije i sli\u010dnosti kada ih ima (ali i razumjeti za\u0161to ih nema kada ih nema<\/a>), raspravljati i biti spremni_e \u010duti konstruktivne kritike, kao i kontinuirano reevaluirati vlastite pozicije mo\u0107i i nemo\u0107i. Me\u0111utim, neophodno je kriti\u010dki prokazati one koji_e u ime pluralizma ili u obranu jedne potla\u010dene skupine promoviraju i reproduciraju bilo transfobne, mizogine, rasisti\u010dke, klasisti\u010dke, ili druge isklju\u010duju\u0107e stavove, kao i one koji_e ba\u017edare feminizam kroz uspjeh nekolicine \u017eena.<\/p>\n\n\n\n

Iako se naziva radikalnim, radikalni feminizam jedan je od konzervativnijih pravaca feminizma, koji dinamiku klasnih odnosa pogre\u0161no tuma\u010di kroz sukob klase mu\u0161karaca i klase \u017eena, svrstavaju\u0107i se uz potonju. Me\u0111utim, trans-isklju\u010duju\u0107i radikalni feminizam ide korak dalje i, na podlozi biolo\u0161kog esencijalizma, svodi cis \u017eene na njihova tijela, a izvor njihove opresije nalazi u biologiji, namjesto u dru\u0161tvenim, ekonomskim i politi\u010dkim strukturama, bri\u0161u\u0107i time trans_kvir osobe, koje su me\u0111u najranjivijim dru\u0161tvenim skupinama.<\/p>\n\n\n\n

Premda je \u0160u\u0161ak tek nedavno do\u0161la na funkciju izvr\u0161ne direktorice, ve\u0107 je drugu godinu izvr\u0161na urednica \u010dasopisa Tre\u0107a<\/em>, koji izdaje Centar za \u017eenske studije, i za koji je u vrijeme objave spomenutih postova pripremala temat o transrodnosti i transfeminizmima. Dakle, ne radi se o nekome tko prvi put \u010duje za termine kao \u0161to su trans<\/em>, TERF<\/em> i biolo\u0161ki esencijalizam<\/em>, ve\u0107 o nekome tko svjesno sudjeluje u rastu\u0107oj regionalnoj i globalnoj hajci te stigmatizaciji trans osoba. Sonja Sajzor u svojem reagiranju<\/a> na poku\u0161aj apologije izvr\u0161ne direktorice (objavljen javno na njezinom Facebook<\/em> profilu) apostrofira da sloboda govora nije bez posljedica:<\/p>\n\n\n\n

“[Roberta Eadsa] na desetine doktora odbijaju da pregledaju, jer smatraju da bi ‘pru\u017eanje le\u010denja trans mu\u0161karcu bilo lo\u0161e za njihov imid\u017e’ (…) 50% trans osoba u Evropi (Transgender Europe) i 56% u SAD (US Transgender Survey) se ne usu\u0111uje da ode kod doktora kada su bolesni, jer se pla\u0161e diskriminacije na osnovu rodnog identiteta kada poku\u0161aju da pristupe le\u010denju.”<\/p>\n\n\n\n

Ovaj simptomati\u010dni, neskriveni konzervativni zaokret radikalnog feminizma na regionalnoj i globalnoj feministi\u010dkoj sceni paradigmatski je komplementaran (iako se od toga s gnu\u0161anjem distancira) klerikalnom zao\u0161travanju ekstremne desnice koja udara na reproduktivna prava, prava na odlu\u010divanje o vlastitom tijelu i prava na samoodre\u0111enje kako cis \u017eena tako i trans_kvir osoba, te se konsolidira oko ideja iz opasnih “rodno kriti\u010dnih” fran\u0161iznih dokumenata poput Agenda Europe \u2013 Restoring the Natural Order<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Na\u017ealost, trans-isklju\u010duju\u0107a pozicija oja\u010dala je i unutar pojedinih radikalno lijevih krugova, koji se inspiriraju pojednostavljenom kritikom politika identiteta i metodolo\u0161kog individualizma, vulgarno tuma\u010de\u0107i marksisti\u010dki materijalizam kao fiziolo\u0161ku materijalnost, i tretiraju\u0107i opresiju nad trans_kvir osobama kao postmodernisti\u010dku ideju uvezenu sa Zapada.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od argumenata kojima \u010dlanice redakcije Tre\u0107e<\/em> na dru\u0161tvenim mre\u017eama brane otvorenost C\u017dS-a prema trans aktivizmu i temama transrodnosti jest i da svaki \u010das iz tiska treba iza\u0107i spomenuti novi broj \u010dasopisa, koji tematizira upravo transrodnost i transfeminizam. Istovremeno, od vi\u0161e trans_kvir osoba, autora_ica priloga uvr\u0161tenih u \u010dasopis, \u010dujemo da su ih prilo\u017eili_e ne znaju\u0107i za trans-isklju\u010duju\u0107u klimu u Centru i stavove nove izvr\u0161ne direktorice\/izvr\u0161ne urednice \u010dasopisa, kao i da su htjeli_e povu\u0107i tekstove, ali su im iz uredni\u0161tva odgovorile da je \u010dasopis ve\u0107 u tisku. Za vrijeme svog mandata u Centru tako\u0111er si bila u uredni\u0161tvu Tre\u0107e<\/em>. Mo\u017ee\u0161 li sve to komentirati?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kada sam prije dvije godine do\u0161la u C\u017dS, u\u0161la sam i u uredni\u0161tvo Tre\u0107e<\/em>, autonomnog \u010dasopisa koji je dio izdava\u010dkog programa organizacije s kontinuitetom izla\u017eenja vi\u0161e od dva desetlje\u0107a. Rekla bih da je Tre\u0107a<\/em> \u2013 \u010dije je uredni\u0161tvo uvelike sastavljeno od aktivnih \u010dlanica koje se nalaze i u upravlja\u010dkim tijelima Centra \u2013 odraz dominantne politike u organizaciji. Na sli\u010dan na\u010din gaji prividnu inkluzivnost, tretiraju\u0107i teoriju kao svojevrsni neutralni teren, cijepljen od politi\u010dkih implikacija.<\/p>\n\n\n\n

Primjerice, kada sam za temat \u017dene i rad<\/em> pro\u0161logodi\u0161njeg broja predlo\u017eila zavr\u0161ni rad jedne od polaznica \u017denskih studija<\/em>, prijevod<\/a> teorijskog teksta Morgane Merteuil, biv\u0161e seksualne radnice, aktivistkinje i pokreta\u010dice sindikata seksualnih radnica u Francuskoj, taj su prijedlog odbacile. Kao izgovor se ponudilo to da nemamo i prilog koji “zagovara suprotnu [abolicionisti\u010dku] poziciju”, odnosno poziciju koja olak\u0161ava represivnim mehanizmima dr\u017eave da vr\u0161e nasilje nad \u017eenama koje su primorane baviti se seksualnim radom.<\/p>\n\n\n\n

Pozivom za ovogodi\u0161nji temat posve\u0107en trans iskustvima i trans feminizmu dominiraju reference na radikalne feministkinje te se kao jedan od referentnih feministi\u010dkih odgovora<\/em> na transrodne identitete (unato\u010d atribuciji “transfobno”) uzima i Janice Raymond, koja 1980. pi\u0161e izvje\u0161taj za Nacionalni centar za tehnologiju zdravstvene skrbi, koji \u0107e doprinijeti odluci o nefinanciranju potrebnih medicinskih zahvata trans osobama u SAD-u. Dobar dio poziva obiluje i eklekti\u010dnim, ispra\u017enjenim i nepovezanim konstrukcijama, kojima se trans iskustva primarno svode na izvedbu, “re\/uprizorenja”, kazali\u0161te. Na sve to sam aktivno upozoravala, argumentirala i na koncu ponudila preispisanu verziju cijelog poziva iz koje su glavna urednica i ostatak uredni\u0161tva sporadi\u010dno preuzele odre\u0111ene dijelove, ali bez da su i\u0161ta su\u0161tinski promijenile.<\/p>\n\n\n\n

Nakon neuspjelog ukazivanja na transfobnost samog poziva, glavna urednica mi je o\u010ditala bukvicu, ukazuju\u0107i mi da moja marksisti\u010dka “rigidnost” i “stav nadgledne superiornosti” “ometaju rad \u010dasopisa” te sam zamoljena da “iza\u0111em iz uredni\u0161tva\u201c. Ostatak redakcije je \u0161utio, a kada sam se javila Odboru i rekla da takav poziv ne mo\u017ee i\u0107i van, nitko mi osim jedne \u010dlanice nije odgovorio, a ta koja se oglasila samo je poslala link na potpisivanje Deklaracije o spolno utemeljenim pravima \u017eena<\/a>, koja opisuje \u017eene anatomskim, kromosomskim karakteristikama, maternicama i vaginama, kako bi se trans \u017eene ozna\u010dilo kao ne-\u017eene. Kao izvr\u0161na direktorica odlu\u010dila sam poziv za novi broj ne objaviti na stranicama Centra.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 li izdvojiti jo\u0161 koji primjer osim Tre\u0107e<\/em>? Naime, iz C\u017dS-a upozoravaju na to da se organizaciji ne mo\u017ee imputirati nikakva transfobija jer je rije\u010d o “inkluzivnoj agori<\/a>” koja je, izme\u0111u ostalog, bila otvorena za trans osobe i <\/strong>teme vezane uz transrodnost<\/strong><\/a>, primjerice u okviru obrazovnog programa \u017denskih studija<\/em>. I sama si vodila i ure\u0111ivala taj program tijekom svog mandata. Kakav su status u \u017eenskostudijskom programu imali kvir i marksisti\u010dki feminizam odnosno kako se u sklopu istog tretiralo spomenuto pitanje seksualnog rada?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Centar je proteklih godina u svojem \u017eenskostudijskom programu imao i kolegije posve\u0107ene LGBTIQ+ temama i kvir teoriji. Kada smo \u017eenskostudijski program zbog izostanka sredstava bile primorane stisnuti u jednosemestralni format, predlo\u017eila sam uvo\u0111enje LGBTIQ+ modula<\/em>. Me\u0111utim, dio Odbora tome se usprotivio i tra\u017eio da Lezbijski studiji<\/em> ostanu zasebni modul, a kada sam potom predlo\u017eila da uvedemo modul Kvir studiji<\/em>, dio se Odbora zapitao treba li takvom modulu dati zasebno mjesto unutar programa \u017denskih studija<\/em>. Kako se program u silabusima odmicao od institucionalno ovjerenih imena poput Judith Butler, prema radikalnijim oblicima kvir teorije, s predava\u010dicama i predava\u010dima okrenutima radikalnom kviru i kvir marksizmu (poput Nine \u010colovi\u0107, Mie Gonan, Line Gonan i Du\u0161ana Maljkovi\u0107a), nailazila sam na sve ve\u0107i otpor.<\/p>\n\n\n\n

Nadalje, jedan od predava\u010da na kojem su \u010dlanice Odbora inzistirale i kojeg sam bila primorana uklju\u010diti u obrazovni program, radikalni feminist Milo\u0161 Uro\u0161evi\u0107 (kasnije potpisnik transfobnog pisma potpore<\/a> Centru), izlo\u017eio je (posredstvom jedne od \u010dlanica Odbora) polaznice i polaznike ovogodi\u0161njeg \u017eenskostudijskog programa javnoj difamaciji na dru\u0161tvenoj mre\u017ei. Njihovi su stavovi izokrenuti nakon \u0161to su u pedago\u0161kom kontekstu sigurnog prostora rasprave uz njegovo predavanje o prostituciji dovele_i u pitanje abolicionisti\u010dki pristup koji je zagovarao.<\/p>\n\n\n\n

Isto tako, na \u017denskim studijima<\/em> sredinom 2018. godine tijekom jednog predavanja dolazi do transfobnog ispada jedne od polaznica prema trans osobi, \u0161to predava\u010dica i tada\u0161nja izvr\u0161na direktorica neadekvatno rje\u0161avaju u duhu proklamiranog pluralizma glasova i ideja, te “sva\u010dijeg prava na mi\u0161ljenje”. Me\u0111utim, polaznice_i u oba slu\u010daja kolektivno pi\u0161u Odboru i tra\u017ee o\u010ditovanje te pozicioniranje Centra.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de marksisti\u010dkog feminizma, kao i teorija socijalne reprodukcije koje iz njega proizlaze, tijekom ove dvije godine, a posebno u dogovorima oko silabusa obrazovnog programa, u vi\u0161e sam navrata poku\u0161ala objasniti za\u0161to nam je ta optika danas va\u017ena i za\u0161to joj trebamo dati vi\u0161e prostora u razumijevanju opresije nad \u017eenama, te da se ne radi o prioritiziranju klase naspram roda, nego o njihovoj interakciji i sukonstituciji u kapitalizmu. No, s obzirom na generalni stav da se program ne smije politizirati<\/em> i da su nam svi feminizmi jednako va\u017eni<\/em>, kao i antisocijalisti\u010dki sentiment koji svoje izvori\u0161te ima u formativnom akademskom i politi\u010dkom habitusu devedesetih, marksisti\u010dko-feministi\u010dki naglasci nisu do\u010dekani kao dobrodo\u0161li.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, latentni i manje latentni sukobi tinjaju ispod povr\u0161ine godinama i ukazuju na to da, unato\u010d nominalnom odbijanju svrstavanja u politizirane i uskogrudne ladice i ni\u0161e<\/em>, dominantne tendencije, fokusi i struje mi\u0161ljenja u obrazovnom programu, \u010dasopisu Tre\u0107a<\/em> i drugim programskim aktivnostima ipak postoje, i sasvim sigurno nisu ni marksisti\u010dke ni kvir.<\/p>\n\n\n\n

Trebaju li se marksisti\u010dke i kvir feministkinje_i, koje_i \u017eele graditi feministi\u010dki pokret kroz \u0161iroku solidarnost i uklju\u010divanje svih deprivilegiranih skupina nadati da \u0107e u ovakvom Centru za \u017eenske studije mo\u0107i probrati “ne\u0161to za sebe\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Trenutna situacija u Centru za \u017eenske studije, s ovako postavljenim odnosima, ne ulijeva puno nade da \u0107e se ne\u0161to skoro promijeniti. Pitanje je kakvi bi uop\u0107e odnosi mo\u0107i i kakve organizacije bile u stanju podr\u017eati emancipatorne pokrete i slojevitije modele organiziranja koji \u0107e se granati duboko u ekonomske i dru\u0161tvene okolnosti u kojima se proizvode iskustva potla\u010denih dru\u0161tvenih skupina, tragaju\u0107i za integrativnim teorijama i politikama.<\/p>\n\n\n\n

Za nove generacije, koje se teorijom ne\u0107e kititi kao ordenjem, ve\u0107 je koristiti kao kognitivni resurs i pomo\u0107u nje nastojati artikulirati svoje politi\u010dke pozicije i vrijednosti te mapirati i solidarno voditi borbu protiv opresije, eksploatacije i nelagode koju svakodnevno do\u017eivljavaju u kapitalizmu (a i unutar vlastitih sestrinskih <\/em>feministi\u010dkih krugova), i koje danas sve te\u017ee pre\u017eivljavaju od svojega rada i imaju sve neizvjesniji krov nad glavom, ovakav Centar na\u017ealost nema puno za ponuditi. Ve\u0107 sada se grade nova savezni\u0161tva i tra\u017ee novi na\u010dini na koje mo\u017eemo podr\u017eati jedne_i druge te smjerovi pomicanja prema druga\u010dijim obrascima teorijskog, obrazovnog i politi\u010dko-aktivisti\u010dkog rada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u010detkom prosinca objavljeno je da je na mjesto izvr\u0161ne direktorice Centra za \u017eenske studije u Zagrebu izabrana Dorotea \u0160u\u0161ak, izvr\u0161na urednica \u010dasopisa Tre\u0107a. Nakon \u0161to su na dru\u0161tvenim mre\u017eama podijeljeni transfobni komentari koje je ranije tijekom godine objavila na svom Facebook profilu, Centar za \u017eenske studije pridru\u017eio se njezinim trans-isklju\u010duju\u0107im stavovima i konzervativnom zaokretu kojega […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":35746,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[174,1108],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[377,1180],"class_list":["post-35715","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-feminizam","tag-transfobija","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35715","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35715"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35715\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":48227,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35715\/revisions\/48227"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35746"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35715"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35715"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35715"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35715"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35715"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35715"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35715"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}