Masovni povratak radnih imigranata iz Zapadne Europe u Bugarsku izazvao je optimizam me\u0111u liberalnim komentatorima koji se nadaju da \u0107e to rije\u0161iti “klju\u010dni” problem nedostatka radne snage. Me\u0111utim, Bugarska te\u0161ko mo\u017ee tim radnicima ponuditi poslove i pla\u0107e za dostojan \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n
Kriza izazvana pandemijom korona virusa dovela je do nezabilje\u017eenih povratnih migracija gra\u0111ana Bugarske koji rade u Zapadnoj Europi. Prema istra\u017eivanju Europskog vije\u0107a za vanjske poslove, 550.000 gra\u0111ana Bugarske vratilo se u Bugarsku izme\u0111u o\u017eujka i svibnja 2020. Neki liberalni intelektualci slavili su taj masovni povratak kao simptom pove\u0107ane mobilnosti, slobode i povoljnih prilika koje bi mogle kompenzirati emigraciju koja se doga\u0111ala u protekla dva desetlje\u0107a i privu\u0107i navodno o\u010dajni\u010dki potrebnu radnu snagu. Stvarnost je, me\u0111utim, puno mra\u010dnija, jer je i sam razlog povratka mra\u010dan, a Bugarska ima vrlo malo za ponuditi radnicima koji su se vratili u smislu dostojnog zaposlenja i \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Bugarska je me\u0111u nacijama koje najbr\u017ee nestaju<\/a>. Njezino stanovni\u0161tvo brojalo je 9 milijuna 1989., dok je taj broj pao ispod 7 milijuna po\u010detkom 2020. O\u010dekuje se da \u0107e se do 2050. smanjiti na 5,4 milijuna. Ovaj ekstreman pad stanovni\u0161tva je posljedica ekonomskog restrukturiranja i deindustrijalizacije 1990-ih<\/a>, u kombinaciji s olak\u0161avanjem emigracije uslijed pridru\u017eivanja Europskoj uniji. \u010cak i niz ratova u prvoj polovici 20. stolje\u0107a blijedi u usporedbi s ovom nezabilje\u017eenom demografskom krizom. Stoga, nije slu\u010dajnost da postoji toliko optimisti\u010dnih stavova o naglom povratku bugarskih migranata, i toliko nade da \u0107e ostati u zemlji. S druge strane, emigracija u Zapadnu Europu je polako povisivala pla\u0107e u proteklih petnaest godina.<\/p>\n\n\n\n Kada je trenutno vladaju\u0107a stranka desnog centra GERB prvi put do\u0161la na vlast 2009., poku\u0161ala je zamrznuti minimalnu pla\u0107u koja je tada iznosila samo 120 eura. No ve\u0107 za nekoliko godina vlada je po\u010dela dizati minimalnu pla\u0107u koja je izme\u0111u 2012. i 2020. narasla na bruto 330 eura, pod pritiskom naglog pada broja stanovnika. O\u010dito je da ni taj iznos ne mo\u017ee pokriti \u010dak ni najosnovnije potrebe. Neto iznos je samo 250 eura, iako bugarski sindikati procjenjuju da bi minimalna pla\u0107a za dostojan \u017eivot \u010detvero\u010dlanog ku\u0107anstva u 2020. trebala iznositi barem 1.300 eura. Jo\u0161 gore, 80% gra\u0111ana Bugarske ima ni\u017ee pla\u0107e od prosje\u010dne mjese\u010dne pla\u0107e od 500 eura, \u0161to zna\u010di da velika ve\u0107ina gra\u0111ana Bugarske nema dovoljno sredstava za dostojan \u017eivot. Pri analizi ovih depresivnih podataka treba imati na umu i neu\u010dinkovit sustav socijalnog osiguranja, s obzirom na to da Bugarska prednja\u010di u statistici EU u pogledu siroma\u0161tva, nejednakosti i dru\u0161tvene isklju\u010denosti nakon<\/em> socijalnih transfera, i ima regresivni porezni sustav. <\/p>\n\n\n\n Unato\u010d ogromnim razlikama izme\u0111u stvarnih pla\u0107a i pla\u0107a koje bi mogle osigurati dostojan \u017eivot, poslodavci, kao i njima naklonjeni politi\u010dari i mediji, neprestano se \u017eale na takozvani nedostatak radne snage. Istra\u017eivanje “Veliki povratak<\/a>\u201c o povratnim migracijama nakon izbijanja pandemije pokazala je da se preko pola milijuna bugarskih emigranata vra\u0107a u svoju domovinu. Autor istra\u017eivanja, novinar u glavnom tjedniku naklonjenom poslodavcima, ilustrativno nazvanom “Kapital”, izrazio je nadu<\/a> da se ovaj nagli povratak Bugara mogao imati pozitivne dru\u0161tvene i ekonomske u\u010dinke. Prema njemu, sada bi se ne samo vlade, nego i gradovi trebali pona\u0161ati poduzetni\u010dki, “natjecati za talente\u201c stvaranjem povoljne poslovne klime.<\/p>\n\n\n\n Drugi liberalni u\u010denjaci tako\u0111er su komentirali da je trenutna situacija odli\u010dna prilika koju bi vlada i poslodavci trebali iskoristiti i zadr\u017eati te radnike\/ice. Istra\u017eivanje koje je financirala konzervativna Zaklada Konrad Adenauer otkrilo je da je 19% radnika\/ica koji su se vratili nakon \u0161to su proveli jednu godinu ili vi\u0161e u inozemstvu ve\u0107 odlu\u010dilo dugoro\u010dno ostati u Bugarskoj, dok je 47% bilo neodlu\u010dno. Jo\u0161 va\u017enije, znatan udio migranata koji su se vratili dolaze iz relativno siroma\u0161nih regija koje su bile najsna\u017enije pogo\u0111ene deindustrijalizacijom (a time i depopulacijom). U mnogim mjestima oni koji su se vratili \u010dine 4 do 8 posto radno sposobnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Prema istra\u017eivanju, ljudi su se uglavnom odlu\u010dili vratiti u Bugarsku zbog gubitka posla i\/ili \u017eelje da budu sa svojim obiteljima tijekom zdravstvene krize. Za potrebe istra\u017eivanja provedeni su dubinski intervjui s potencijalnim dugoro\u010dnim “povratnicima”. Ti intervjui daju vrijedan uvid u proces dono\u0161enja odluka o povratku na Zapad ili ostajanju u Bugarskoj.<\/p>\n\n\n\n Pobrojimo detaljnije \u0161to su sudionici intervjua rekli o faktorima koji su utjecali na njihovu odluku o tome ho\u0107e li oti\u0107i ili ostati. Mogli bismo do\u0107i do druga\u010dijih zaklju\u010daka ukoliko ostavimo po strani komentare istra\u017eiva\u010da. Citirani sudionici istra\u017eivanja govorili su o “ka\u0161njenju pla\u0107a i nepravednom poslodavcu\u201c u Bugarskoj. Jedna se sudionica \u017ealila na “smije\u0161ne pla\u0107e. [Poslodavac] zahtijeva puno, a nudi malo novca, odvratnu satnicu, nemam uop\u0107e vremena za svog sina\u201c. Druga sudionica potvr\u0111uje da je “pla\u0107a jednostavno smije\u0161na\u201c. Sudionici su izravno kritizirali i porezni sustav: jedan sudionik je niske poreze definirao kao “dvosjekli ma\u010d, jer na kraju dobije\u0161 ono za \u0161to plati\u0161. Dr\u017eava je odsutna, infrastruktura je potpuno uni\u0161tena\u201c. Sli\u010dni su stavovi prisutni u citiranim odlomcima, a posebno ih zanimljivima \u010dini to \u0161to je samo jedan od sudionika intervjua radnik. Ostali sudionici su menad\u017eeri, vlasnici kompanija i studenti koji planiraju osnovati vlastite privatne firme u Bugarskoj.<\/p>\n\n\n\n Ovakve izjave sudionika\/ica intervjua ne iznena\u0111uju s obzirom na trenutnu makroekonomsku situaciju u dr\u017eavi. Ono \u0161to iznena\u0111uje su zaklju\u010dci i preporuke autora istra\u017eivanja. Korupcija, neu\u010dinkovita administracija i urbano okru\u017eenje nabrojani su kao glavni faktori koje su gra\u0111ani uzimali u obzir kada su odlu\u010divali ho\u0107e li ostati ili oti\u0107i. Me\u0111utim, svi su ovi fenomeni povezani s ekstremnom nejednako\u0161\u0107u i nepravednim, regresivnim poreznim sustavom. Kako je mogu\u0107e imati u\u010dinkovitu javnu<\/em> administraciju ili funkcionalnu urbanu javnu<\/em> infrastrukturu ako oni nisu javno<\/em> financirani putem poreznog sustava, kako ka\u017ee i jedan od sudionika intervjua? Jednostavan pristup zajmovima, porezne olak\u0161ice, suradnja s poslodavcima i prebacivanje odgovornosti na privatni sektor su predlo\u017eene mjere za zadr\u017eavanje radnika, a na prigovore o “smije\u0161nim\u201c pla\u0107ama u Bugarskoj autor istra\u017eivanja nije se uop\u0107e osvrnuo. No nije li upravo dominacija javno-privatnih partnerstava i prebacivanje odgovornosti vlade na privatni sektor stvorilo ekstremnu nejednakost i otjeralo ljude u inozemstvo?<\/p>\n\n\n\n Neki su komentatori slavili povratnu migraciju kao \u0161ansu za bugarske poslodavce da prona\u0111u dovoljno radnika i pro\u0161ire svoje djelovanje. No \u0161to ustvari zna\u010di taj navodni manjak radne snage? “Ako ne \u017eelim platiti vi\u0161e od pet dolara za bicikl i nitko mi ga ne \u017eeli prodati, zna\u010di li to da postoji ozbiljan manjak bicikala?\u201c To je citat Nathana Robinsona, glavnog urednika \u010dasopisa Current Affairs, kojeg je citirala bugarska sindikalka Vanja Grigorova u svojem istra\u017eivanju<\/a> iz 2018. o takozvanom manjku radne snage u Bugarskoj. Grigorova se oslanjala na javno dostupne i provjerljive podatke Nacionalnog zavoda za zapo\u0161ljavanje. Njihovi podaci za period 2016.-2018. pokazuju da je slobodnih radnih mjesta bilo 10-20 puta manje u usporedbi s brojem registriranih nezaposlenih osoba, i to uglavnom za niskokvalificirane i lo\u0161e pla\u0107ene poslove. S druge strane, privatne agencije za zapo\u0161ljavanje ne objavljuju podatke o broju slobodnih radnih mjesta, \u0161to pokazuje da su tvrdnje udruga poslodavaca i njima naklonjenih medija neosnovane.<\/p>\n\n\n\n Grigorova tako\u0111er pokazuje neutemeljenost tvrdnji o manjku visokokvalificiranih in\u017eenjera i tehni\u010dara. U prvih devet mjeseci 2017. bilo je tek 409 slobodnih radnih mjesta za in\u017eenjere i gotovo 3.000 registriranih nezaposlenih in\u017eenjera. Mogu\u0107e je prona\u0107i oglase za posao za in\u017eenjere s uvredljivo niskom pla\u0107om od 350 eura mjese\u010dno. K tome, 32% radnika\/ica s fakultetskom diplomom zaposleno je na pozicijama koje ne zahtijevaju diplomu. Jedan predstavnik udruge poslodavaca izjavio je: “Ne mo\u017eete imati afri\u010dku produktivnost i europsku pla\u0107u\u201c. No pove\u0107anje produktivnosti je odgovornost poslodavaca s obzirom na to da oni, a ne radnici, kupuju opremu i organiziraju proizvodni proces. Produktivnost je rasla kroz zadnje desetlje\u0107e, ali pla\u0107e zaostaju. Na primjer, od 2010. do 2014. produktivnost je porasla za 2,2% ali srednje pla\u0107e ne samo da nisu pratile taj porast, ve\u0107 su pale za 1,9%.<\/p>\n\n\n\n Sve u svemu, poslodavci naprosto \u017eele smanjiti pla\u0107e. “Prestanimo razgovarati o pla\u0107ama i po\u010dnimo razgovarati o motivaciji. S nezaposleno\u0161\u0107u od samo 5%, radnici \u017eele sve vi\u0161e\u201c, izjavio<\/a> je predstavnik jedne od glavnih udruga poslodavaca u reakciji na istra\u017eivanje Grigorove. Logika “niski porezi, jeftina radna snaga\u201c mo\u017ee stvoriti kratkoro\u010dni profit, ali dugoro\u010dno vodi u slijepu ulicu. U zadnjih deset godina stopa izravnih stranih ulaganja stagnira, a u porastu su samo migrantske doznake, \u0161to ih \u010dini daleko najve\u0107im stranim investitorom. Migrantske doznake pale<\/a> su za vi\u0161e od 60% zbog povratne migracije, a mogle bi nastaviti padati i dalje. Samo taj proces mogao bi dovesti do pada BDP-a za 1-2% u 2020.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d ozbiljnosti situacije vlada nije donijela nikakve mjere za zaustavljanje rastu\u0107e nezaposlenosti i siroma\u0161tva. Naprotiv, po\u010detkom prosinca produ\u017eila<\/a> je trajanje legalnog radnog dana sa 8 na 9 sati. Broj novoregistriranih nezaposlenih osoba udvostru\u010dio<\/a> se odmah nakon uvo\u0111enja drugog djelomi\u010dnog lockdowna u studenom, a rje\u0161enje zdravstvene krize se ne nazire.<\/p>\n\n\n\n Ovi nam trendovi te\u0161ko mogu dati razlog za optimizam oko povratka Bugara iz inozemstva, osim ako svaku katastrofu vidimo kao dobru poslovnu priliku, u maniri “\u0161to gore, to bolje\u201c. <\/p>\n\n\n\n Prevela Dora Leva\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Masovni povratak radnih imigranata iz Zapadne Europe u Bugarsku izazvao je optimizam me\u0111u liberalnim komentatorima koji se nadaju da \u0107e to rije\u0161iti “klju\u010dni” problem nedostatka radne snage. Me\u0111utim, Bugarska te\u0161ko mo\u017ee tim radnicima ponuditi poslove i pla\u0107e za dostojan \u017eivot. Kriza izazvana pandemijom korona virusa dovela je do nezabilje\u017eenih povratnih migracija gra\u0111ana Bugarske koji rade […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":32136,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[564,46,652],"theme":[455],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[61],"class_list":["post-35703","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-bugarska","tag-migracije","tag-nezaposlenost","theme-rad","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35703","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35703"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35703\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35712,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35703\/revisions\/35712"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32136"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35703"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35703"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35703"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35703"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35703"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35703"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35703"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Should I Stay or Should I Go<\/h2>\n\n\n\n
Uzaludnost strategije niskih pla\u0107a i niskih poreza<\/h2>\n\n\n\n