Za 200. obljetnicu ro\u0111enja Friedricha Engelsa, Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 izdvojila je \u010detiri razloga zbog kojih su njegova djela aktualna i inspirativna i danas. <\/p>\n\n\n\n
Radite u nesigurnim prekarnim uslovima? Ili imate ugovore za stalno, ali ne i dovoljno visoku platu za pristojan standard? \u017divite u nesolidnim i sku\u010denim prostorima? Zbog bankarskih kamata izvr\u0161itelji vam prijete oduzimanjem doma u kojem \u017eivite? Zrak u va\u0161em gradu je pun zaga\u0111enja? Ili ste migrantkinja zaposlena na crno, radnica u oblasti neophodnih poslova, radnica u dr\u017eavnoj ili privatnoj firmi, radnica zaposlena preko interneta, a pored profesionalnih obaveza dvostruko ste optere\u0107ene i ku\u0107nim radom? \u017delite da razumijete mehanizme kapitalisti\u010dkog sistema koji na\u0161u snagu i rad melju zarad profita? Mo\u017eda \u017eelite da se zbog ovakvih uslova organizujete u sindikate? Bilo u kojoj od ovih pozicija da ste, djelo Friedricha Engelsa nezaobilazno je \u0161tivo.<\/p>\n\n\n\n
Kada su u pitanju klasici marksizma, oni ve\u0107 tri decenije nisu na spiskovima obavezne literature kao neupitni autoriteti. \u0160tavi\u0161e, ve\u0107ina ovih knjiga \u010dak i kad nije uni\u0161tena devedesetih, i nije zavr\u0161ila u recikla\u017enom papiru dvijehiljaditih, onda skuplja pra\u0161inu po uglovima javnih i privatnih biblioteka \u0161irom prostora nekada\u0161nje Jugoslavije. Istina, klasici su u pdf izdanjima dostupni u razli\u010ditim onlajn bazama, i sa novim interesovanjem za marksisti\u010dke ideje iznova ih otkrivamo. Na\u017ealost, o\u010dito je koliko je marksisti\u010dkog znanja, i onog dogmatskog i onog kriti\u010dkog, u me\u0111uvremenu izgubljeno. Do\u0161lo je do diskontinuiteta, i nismo uspjele\u22eei od prethodnih generacija da nau\u010dimo osnove, kako bismo imale\u22eei prostora da ih dalje kreativno i kriti\u010dki reinterpretiramo. Jedna od prednosti mo\u017eda je u tome \u0161to nam se ove knjige, oslobo\u0111ene tereta dogme i obaveze, kada ih \u010ditamo danas, otkrivaju kao podsticajno, zanimljivo, \u010dak i sada aktuelno \u0161tivo. Iskustvo \u010ditanja pomalo podsje\u0107a na zavirivanje u zaboravljene kutije u potkrovljima i podrumima, pune stare odje\u0107e iz vremena samoupravnog socijalizma. Poneki od tih komada izgledaju demode, iako su uglavnom svi vrlo solidnog kvaliteta, a neki su, opet, svevremeni, moderni sada, ba\u0161 kao i prije pola vijeka.<\/p>\n\n\n\n
Ako bi iko od klasika svratio me\u0111u nas danas i bez problema se uklopio u savremenu hipstersku kulturu, bio bi to Friedrich Engels, sa svojom dendi pozom, dugom bradom i stilizovanim odijelima. Povodom dvjestogodi\u0161njice Engelsovog ro\u0111enja \u0161irom svijeta su organizovani razgovori, objavljivani zbornici i studije posve\u0107ene njegovom opusu i djelovanju 1<\/a><\/sup> <\/p>\n\n\n\n Sa jedne se strane ipak postavlja pitanje da li se samo na godi\u0161njice sjetimo klasika, ali s druge, \u010dini se kako ni jedan povod nije lo\u0161 za ponovna \u010ditanja ovog opusa. I ovo je jedan od na\u010dina da se pokrene diskusija i podstaknu nove reinterpretacije Engelsovih djela. Engels bi sigurno imao mnogo toga i da ka\u017ee o savremenoj globalnoj pandemiji. Kao \u0161to je izme\u0111u ostalog pisao jo\u0161 1872. u tekstu “O stambenom pitanju”:<\/p>\n\n\n\n “Kapitalisti\u010dka gospoda ne mogu sebi neka\u017enjeno dopustiti to zadovoljstvo da stvaraju epidemijske bolesti me\u0111u radni\u010dkom klasom; posljedice poga\u0111aju njih same i an\u0111eo smrti bjesni me\u0111u kapitalistima isto tako bezobzirno kao i me\u0111u radnicima.” 2<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to se, istina, promijenilo od tog perioda, bogati slojevi imaju pristup boljoj zdravstvenoj njezi, sada ve\u0107 i vakcinama protiv virusa COVID-19. Ironi\u010dno, oni su i prvi koji su internacionalnim putovanjima pro\u0161irili virus po cijelom svijetu. Ali posljedice pandemije i sa njom povezane ekonomske krize, za koju se ve\u0107 najavljuje da \u0107e i\u0107i na ra\u010dun radni\u010dkih slojeva \u0161irom svijeta, mogu\u0107e je da \u0107e otvoriti “portal u novi svijet”, kako je pisala Arundhati Roy<\/a>. Da li \u0107e to pokrenuti talase \u0161trajkova? Iskustva radni\u010dkog organizovanja iz Engelsovog vremena tako\u0111e se nisu mnogo promijenila. Zato on u svojoj prvoj opse\u017enoj studiji, “Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj”, koju je pisao samostalno u svojim ranim dvadesetima, prije nego \u0161to se upoznao sa Marxom 1844., primje\u0107uje o radni\u010dkim savezima: “Istorija ovih saveza je dugi niz radni\u010dkih poraza, isprekidan malim brojem pojedina\u010dnih pobeda\u201c 3<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Ali i pored mnogobrojnih poraza, on je upravo radni\u010dkom organizovanju, i ja\u010danju pokreta koji se suo\u010dio sa surovim kapitalisti\u010dkim otporom, posvetio svoje cjelo\u017eivotno djelovanje. U nastavku teksta izdvojena su barem \u010detiri razloga za\u0161to nam je Engels va\u017ean i inspirativan i danas, ta\u010dno dvije stotine godina nakon njegovog ro\u0111enja. <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Ro\u0111en u bogatoj fabrikantskoj porodici 28. novembra 1820. godine, mali je Friedrich bio predodre\u0111en za privilegovani bur\u017eujski \u017eivot. \u017divot bi mu se odvijao u dva koraka: prvo \u2013 trebalo je da naslijedi kapital od oca; drugo \u2013 da taj kapital uve\u0107a i prenese ga sinu. Jednostavno. Me\u0111utim, ve\u0107 kao vrlo mlad Fridrich se pokazao neposlu\u0161nim i buntovnim. Na o\u010deve poku\u0161aje da ga zatrpa poslom i po\u0161alje na putovanje u Englesku, odgovorio je tako \u0161to je vrijeme iskoristio prikupljaju\u0107i gra\u0111u za svoju studiju “Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engelskoj”. Umjesto da bude to\u010dki\u0107 u kapitalisti\u010dkom sistemu, on se pridru\u017eio sve sna\u017enijem radni\u010dkom pokretu, u\u010destvovao u radu Prve i Druge internacionale, zajedno sa Marxom napisao “Komunisti\u010dki manifest”. Ukratko, umjesto da bude sau\u010desnik u izrabljiva\u010dkom sistemu, odlu\u010dio je da analiti\u010dki razoktrije njegove mehanizme, a potom i da oja\u010da pokret koji \u0107e ga revolucionarno promijeniti.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Vrlo je te\u0161ko izdvojiti samo nekoliko upe\u010datljivih mjesta iz Engelsovog raznolikog i \u0161irokog opusa. Ali posebno aktuelnim djeluju njegovi dikensijanski opisi iz spisa “Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj”, koji su nastajali istih godina kad i Dickensove bo\u017ei\u0107ne novele. \u017divot radni\u010dke klase, kojoj nije osigurana stalnost zaposlenja i bezbjednost na poslu, koja \u017eivi u lo\u0161im uslovima, u zaga\u0111enim gradovima \u2013 nije samo slika industrijskog, ve\u0107 i savremenog neoliberalnog kapitalizma.<\/p>\n\n\n\n O ekstremno t(s)ada\u0161njim nesigurnim radnim uslovima:<\/p>\n\n\n\n “Istina, od gladi umiru samo pojedinci, ali \u0161ta garantuje radniku da sutra i on ne\u0107e do\u0107i na red<\/em>? Ko mu obezbe\u0111uje njegov polo\u017eaj? Ko mu jam\u010di da \u0107e, kad ga sutra njegov poslodavac iz bilo kog razloga ili bez ikakvog razloga otpusti, mo\u0107i sa svojom porodicom da se odr\u017ei dok ne na\u0111e drugog gospodara, koji mu ‘daje hljeb’? Ko radniku garantuje da je dovoljna dobra volja za rad pa da rad dobije, da su po\u0161tenje, marljivost, \u0161tedljivost i jo\u0161 mnoge druge vrline koje mu mudra bur\u017eoazija preporu\u010duje, za njega pravi put ka sre\u0107i? Niko. On zna da danas ne\u0161to ima i da od njega ne zavisi da li \u0107e i sutra to imati; on zna da ga bilo kakva sitnica, svaki kapris poslodavca, svaka r\u0111ava trgova\u010dka konjunktura mogu ponovo gurnuti u besni vrtlog iz koga se privremeno bio spasao, a u kome mu je te\u0161ko, \u010desto i nemogu\u0107no, da se odr\u017ei na povr\u0161ini. Ako danas mo\u017ee \u017eiveti, on zna da je sasvim neizvesno<\/em> da li \u0107e i sutra mo\u0107i da \u017eivi\u201c (Dela, 133).<\/p>\n\n\n\n O ekstremnom kapitalisti\u010dkom nasilju:<\/p>\n\n\n\n “Ali kad dru\u0161tvo stavlja stotine proletera u takav polo\u017eaj da ih neizbe\u017eno mora sti\u0107i prevremena, neprirodna smrt, isto tako nasilna kao i smrt od ma\u010da ili pu\u0161ke; kad ono li\u0161ava hiljade ljudi najnu\u017enijih \u017eivotnih uslova<\/em>, kad ih stavlja u uslove u kojima oni ne mogu \u017eiveti; kada ih silom zakona primorava da u tim uslovima ostanu do smrti, koja mora nastupiti kao posledica tih uslova; i kad ono zna, vrlo dobro zna, da te hiljade moraju pasti kao \u017ertve tih uslova, pa ipak te uslove ne menja<\/em> \u2013 onda je to tako\u0111e ubistvo sa predumi\u0161ljajem<\/em> kao i ono ubistvo koje je izvr\u0161io pojedinac, samo \u0161to je ovo ubistvo skriveno, podmuklo, ubistvo od koga se niko ne mo\u017ee braniti, koje ne li\u010di ni na kakvo ubistvo, jer se ubica ne vidi, jer su ubice svi i niko, jer smrt \u017ertve izgleda kao prirodna smrt, jer ovde imamo ne toliko slu\u010daj prestupnoga dela, koliko slu\u010daj prestupnog neosuje\u0107ivanja dela. Ali to je ipak ubistvo.\u201c (Dela, 183)<\/p>\n\n\n\n Kada Engels pi\u0161e o lo\u0161im uslovima u kojima \u017eivi radni\u010dka klasa, on ne pi\u0161e sa ciljem zadr\u017eavanja na opisu viktimizovanja te klase, ve\u0107 kako bi ohrabrio i podstakao radni\u010dko udru\u017eivanje. Jer upravo u proleterskoj klasi prepoznaje revolucionarni subjekt, u \u010dijem je interesu da se izbori za novi komunisti\u010dki sistem. U tom tonu je napisan i Komunisti\u010dki manifest, koji je sastavio zajedno sa Marxom.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n U jednom od svojih najpoznatijih spisa “Porijeklo porodice, privatnog vlasni\u0161tva i dr\u017eave<\/a>” <\/em>(1884.), koje je nastalo na osnovu Marxove zaostav\u0161tine, Engels razvija ideju o predcivilizacijskom dru\u0161tvu kao onome u kojem je vladao matrijarhat. Njegovim ukidanjem, pi\u0161e Engels, dogodio se “svehistorijski poraz \u017eenskog spola” (Engels 58). Naime, nakon \u0161to je do\u0161lo do nastanka privatnog vlasni\u0161tva i njegovog nagomilavanja u ruke manjine, osim \u0161to je to dovelo do stvaranja dr\u017eave, ujedno je bilo pra\u0107eno razdvajanjem privatne i javne sfere. U prvu su zarobljene \u017eene, \u010dija je funkcija svedena na ra\u0111anje budu\u0107eg nasljednika porodi\u010dnog bogatsva. Mu\u0161karac je zauzeo javnu sferu i postao apsolutni vladalac. Od tada, \u017eene su bile u zavisnom polo\u017eaju sve do 19. vijeka kada Engels pi\u0161e, tj. sve dokle proleterke nisu pod pritiskom potrebe kapitala i potrebe da obezbijede egzistenciju iza\u0161le u javnu sferu u potrazi za poslom. Me\u0111utim, nejednak odnos se zadr\u017eao u bur\u017eujskim porodicama u kojima je \u017eena “predstavljala proletarijat”, a mu\u0161karac je bio “bur\u017euj” 4<\/a><\/sup>. Jo\u0161 od “Komunisti\u010dkog manifesta” <\/em>i Marxovog “Kapitala”, ova dva filozofa zastupaju ideju o tome da izlazak radnica na tr\u017ei\u0161te rada uzrokuje tekstonske promjene u koncepciji porodice.<\/p>\n\n\n\n Engelsova ideja o “svehistorijskom porazu” \u017eena, o vremenu matrijarhata kao periodu besklasnog dru\u0161tva (iako ne idealizovanog i utopijskog, jer je to protivno logici istorijskog materijalizma), bila je revolucionarna za trenutak njenog nastanka. Ujedno, ovo je prvo djelo marksizma pored Bebelove opse\u017ene knjige “\u017dena i socijalizam“<\/em>, koje je \u017eene stavilo u sredi\u0161te interesovanja. To, na\u017ealost, \u010desto nije bio slu\u010daj i u teoriji i praksi radni\u010dkih borbi jer su \u017eene gurane na marginu, \u0161to je uvijek imalo lo\u0161e posljedice i po cjelinu pokreta i realsocijalisti\u010dkih dru\u0161tava. Va\u017eilo je i obratno, svaki put kada su \u017eene u borbi u\u010destvovale ravnopravno, ona je imala vi\u0161e izgleda da bude dobijena i ukupan pokret oja\u010dan.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, Engelsove su teze osporavane i iz antropolo\u0161kog, arheolo\u0161kog i feministi\u010dkog ugla. S pravom je kritikovana aistori\u010dnost njegovog klju\u010dnog polazi\u0161ta, ukazano je na \u0161tetnost ideje da je matrijarhalno dru\u0161tvo predcivilizacijsko (kao da su \u017eene iskonske, bli\u017ee “prirodi”) obja\u0161njena razlika izme\u0111u matrilinearnosti (naslje\u0111ivanja po \u017eenskoj liniji) i matrijarhalnosti. I pored svega, Engelsov je spis bio inspiracija, i onda kada je provocirao na kritiku i preispitivanje. Tako\u0111e, u pitanju je spis koji je nastao u relativno kratkom vremenu inspirisan \u0161turim Marxovim bilje\u0161kama, kao i nadgradnjom teza tada\u0161njih antropologa, stilski je na granici pasti\u0161a i vrlo neujedna\u010den. Zato u njemu ima mnogo zanimljivih i kompleksnih usputnih mjesta, koja se lako zanemare kada se kritikuju klju\u010dne Engelsove teze.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, Engels nije pasivni mislilac u Marxovoj sjenci. I kao ravnopravan u dijalogu sa svojim vi\u0161edecenijskim prijateljom i saradnikom, i kao prire\u0111iva\u010d njegovih djela i zaostav\u0161tine, i kao samostalni autor koji je pisao i prije nego \u0161to je upoznao Marxa kao i nakon njegove smrti, Friedrich Engels je autonomni mislilac i borac, koji je uzburkavao vode kapitalizma u svom vremenu u\u010destvuju\u0107i u stvaranju radni\u010dkog pokreta i koncipiranju njegovih teorijskih pretpostavki. Njegovi spisi i dalje su aktuelni upravo onoliko koliko je i sam kapitalisti\u010dki sistem, pored svih svojih transformacija kroz koje je pro\u0161ao u ovih vijek i po, nastavio da u osnovi reprodukuje iste mehanizme kao i u Engelsovo vrijeme.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 tokom Engelsovog \u017eivota njegovo je djelo provociralo razli\u010dite reakcije i vi\u0161estruka \u010ditanja. Od 1895. kada je umro, Engels kao autonoman stvaralac, ali i njegov odnos prema Marxu, \u010desto su interpretirani kako je to odgovaralo kasnijim kontekstima i razli\u010ditim politi\u010dkim interesima pojedinaca ili grupa u ljevi\u010darskim sukobima. Zato kada danas govorimo o zna\u010daju Engelsa, u stvari na na\u0161u percepciju njegovog lika i djela uti\u010du slojevi i slojevi prethodnih \u010ditanja Engelsa. Ipak, \u010dini se kako smo kona\u010dno do\u0161li do te ta\u010dke da nam vi\u0161e nije potrebno niti da idealizujemo Engelsa niti Marxa, pa ni njihove ideje, koje su nam inspirativne, \u010dak i kada im kriti\u010dki pristupamo. Kao \u0161to su to prethodnih decenija radile feministi\u010dke teoreti\u010darke.<\/p>\n Za 200. obljetnicu ro\u0111enja Friedricha Engelsa, Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 izdvojila je \u010detiri razloga zbog kojih su njegova djela aktualna i inspirativna i danas. Radite u nesigurnim prekarnim uslovima? Ili imate ugovore za stalno, ali ne i dovoljno visoku platu za pristojan standard? \u017divite u nesolidnim i sku\u010denim prostorima? Zbog bankarskih kamata izvr\u0161itelji vam prijete oduzimanjem doma […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":35671,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1178],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1107],"class_list":["post-35667","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-engels","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35667","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35667"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35667\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35702,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35667\/revisions\/35702"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35671"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35667"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35667"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35667"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35667"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35667"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35667"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35667"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}1. Zato \u0161to je bio buntovnik sa razlogom!<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
2. Zato \u0161to njegovi sugestivni pasa\u017ei i danas podsti\u010du na akciju<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
3. Zato \u0161to je shvatao da bez emancipacije \u017eena nema niti emancipacije radni\u010dke klase<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
4. Zato \u0161to nije bio Marksova druga violina<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
P.S. Ne postoji samo jedan<\/em> Engels<\/strong><\/h2>\n\n\n\n