Kr\u0161e li se epidemiolo\u0161kim mjerama ljudska prava? Kakav je odnos individualnih ljudskih prava i onih dru\u0161tveno realiziranih? Da bi odgovorili na ova pitanja nu\u017eno je nijansiranije razumijevanje koncepta ljudskih prava, kao i politi\u010dke povijesti njihove primjene i ideolo\u0161kih preuzimanja.<\/p>\n\n\n\n
Nekako paralelno s po\u010detkom epidemije u Hrvatskoj, krenule su i rasprave o ljudskim pravima, to jest njihovom ograni\u010davanju u kontekstu mjera za suzbijanje \u0161irenja koronavirusa. Od tada, razvoj pandemije i s njom povezana ograni\u010denja javnog \u017eivota dovode nas do novih medicinskih, politi\u010dkih i ekonomskih rasprava, koje igraju bitnu ulogu u kontekstu za\u0161tite ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n
S jedne strane, neke dru\u0161tvene skupine poput ustavnopravnih stru\u010dnjakinja, organizacija civilnog dru\u0161tva i opozicionih politi\u010darki upozoravale su, a i dalje upozoravaju, na niz nepravilnosti. Od upitne zakonitosti upravljanja epidemijom (ovlasti Sto\u017eer civilne za\u0161tite Republike Hrvatske, neuskla\u0111enost postupanja vladaju\u0107ih s odredbama Ustava o vanrednim stanjima, potencijalno diskriminatornog postupanja pri odobravanju odr\u017eavanja misa ili mimohoda u Vukovaru i sl.) do prekomjernih mjera poput ideje pra\u0107enja svih na\u0161ih mobitela – navodno u svrhu suzbijanja \u0161irenja koronavirusa. Ta strana, iako heterogena, ima zajedni\u010dku osobinu da velikim djelom ne propituje nu\u017enost odre\u0111enih mjera za suzbijanje epidemije koje mogu rezultirati u ograni\u010denju ljudskih prava, ve\u0107 propituje zakonitost, legitimnost i\/ili proporcionalnost tih mjera i njihovu uskla\u0111enost s vladavinom prava.<\/p>\n\n\n\n
S druge strane, imamo one poput organizatorica i podr\u017eavateljica tzv. Festivala slobode ili \u010dlanice Facebook grupe “Tra\u017eimo ukidanje Nacionalnog sto\u017eera civilne za\u0161tite”. One su se pozicionirale na liniji obrane svojeg shva\u0107anja ljudskih prava i sloboda. \u0160tovi\u0161e, najavile su da pripremaju i tu\u017ebu – ne “protiv medicine ili bolesti kao takve”, kako nagla\u0161avaju, ve\u0107 “protiv dr\u017eave, a s ciljem da se poka\u017ee kako mjere koje su dono\u0161ene nisu bile nu\u017ene, srazmjerne situaciji i drugih odlukama i nisu epidemiolo\u0161ki bile potrebne ili dale rezultate, a \u0161to je prouzro\u010dilo \u0161tetu kakvu ve\u0107 je”. U jednom drugom postu obja\u0161njavaju podrobnije kako se radi o “[\u010d]injenici (…) da je Sto\u017eer svojim odlukama prouzro\u010dio \u0161tetu financijske i ekonomske prirode, ne\u010dijem poslovanju, ograni\u010dio neka ljudska prava i mogu\u0107e diskriminirao neke skupine mjerama za koje tvrdimo da nisu uskla\u0111ene sa zakonima”. Kao \u0161to vidimo, ova strana, koja je isto heterogena, ima zajedni\u010dku sklonost da prvenstveno u dr\u017eavi vidi uzrok i razlog ograni\u010davanja ljudskih prava i propituje nu\u017enost mjera koje su imale reperkusije na prava, slobode \u2013 i financije. Na toj strani se tako\u0111er nalaze teoreti\u010darke zavjera i one koje zbog nepostojanja virusa ili zbog virusa koji nije ni\u0161ta stra\u0161niji od gripe ne vide nikakvo potrebu za mjerama koje bi ih spre\u010davale da nastave \u017eivjeti kao da se ni\u0161ta zna\u010dajnije ne de\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n
Budu\u0107i da je Bilten<\/a> ve\u0107 ranije op\u0161irnije pisao o teoreti\u010darkama zavjera u kontekstu epidemije, u ovom tekstu zanemarit \u0107emo taj aspekt i fokusirati se na dimenziju ljudskih prava u kriznim vremenima poput aktualne pandemije, njihovu relativnost i ograni\u010denja kao i s odnosom ljudskih prava pojedinca i realizacije u zajednici. Uz to, pozabavit \u0107emo se i sa zahtjevima desnice u kontekstu preuzimanja govora “ljudskoprava\u0161a”, njihovoj novootkrivenoj borbi za ljudska prava i time \u0161to oni pod tom borbom shva\u0107aju.<\/p>\n\n\n\n U svrhu boljeg razumijevanja teme ovog teksta valja se prisjetiti odredbi iz UN-ove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima<\/a>, prvog me\u0111unarodnog dokumenta kojim je kodificirano suvremeno shva\u0107anje ljudskih prava. Uz \u010dl. 1. deklaracije u kojem pi\u0161e da se “[s]va ljudska bi\u0107a ra\u0111aju (…) slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”, da smo kao ljudi obdareni “razumom i svije\u0161\u0107u” te da trebamo jedni \u201eprema drugima postupati u duhu bratstva”, deklaracija u \u010dl. 29. st. 1. obja\u0161njava, izme\u0111u ostalog, i to da da “[s]vatko ima obveze prema zajednici”. Bez da ulazimo u detalje ove deklaracije ili drugih me\u0111unarodnih ugovora koji podrobnije reguliraju ljudska prava i temeljne slobode, iz oba citirana \u010dlanka mo\u017eemo i\u0161\u010ditati kako koncept ljudskih prava itekako uklju\u010duje \u010dinjenicu da ona funkcioniraju u “duhu bratstva” i kroz obaveze svakog od nas prema zajednici i obrnuto.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da se diskurs desnice o za\u0161titi ljudskih prava u velikoj mjeri ti\u010de gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava (GPP) poput prava na slobodu ili prava na \u017eivot koje shva\u0107aju kao apsolutna prava, u daljnjem tekstu osvrnut \u0107emo se ne\u0161to vi\u0161e na Europsku konvenciju za ljudska prava, me\u0111unarodni ugovor koji u na\u0161em europskom kontekstu regulira GPP te uklju\u010duje i Europski sud za ljudska prava kao sna\u017ean mehanizam za njihovu za\u0161titu. Prema toj Konvenciji, tek nekoliko ljudskih prava zaista jesu apsolutna, dok niz ljudskih prava u sebi imaju ugra\u0111en sustav restrikcije prava. Primjere za apsolutna prava \u2013 dakle prava koja ni na koji na\u010din ne mogu biti ograni\u010dena, umanjena ili izmijenjena \u2013 \u010dine zabrana mu\u010denja ili zabrana ropstva i prinudnog rada. Nadalje, postoji kategorija ograni\u010denih prava, koja se sastoji od prava koja dolaze s iznimkama. Primjer za ograni\u010deno pravo je pravo na slobodu i sigurnost koje se mo\u017ee ograni\u010diti zakonom (primjerice hap\u0161enje). Tre\u0107u kategoriju \u010dine kvalificirana prava, dakle prava za koja postoji mogu\u0107nost dr\u017eavne interferencije u odre\u0111enim okolnostima i to samo ako je ona neophodna u demokratskom dru\u0161tvu. Preduvjet za takvu interferenciju je da ispunjava hitnu dru\u0161tvenu potrebu, da slijedi legitiman cilj i da je proporcionalna u odnosu na ispunjenje cilja. Aktualan primjer za to mogu biti restrikcije ljudskih prava u svrhu spre\u010davanja \u0161irenja zaraze putem ograni\u010denja prava na javno okupljanje. Kod mnogih gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima radi se o kvalificiranim pravima, a koja u slu\u010daju ograni\u010denja trebaju postati predmet ispitivanja ograni\u010denja. Pritom se ispituju zakonitost, legitimnost i proporcionalnost ograni\u010denja kako bi se utvrdilo je li je ograni\u010denje opravdano ili nije. Ukratko, interferencije u ljudska prava i njihovo ograni\u010denje ne predstavljaju nu\u017eno kr\u0161enje prava.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, valja imati na umu da svako pravo ima svoj doseg i pravnu snagu. Dok se doseg odnosi na to \u0161to pravo propisuje, pravna snaga odre\u0111uje ja\u010dinu protuargumenta kojim se ograni\u010dava pravo. \u0160to je pravo sna\u017enije, primjerice kod apsolutnog prava zabrane mu\u010denja, to ja\u010di mora biti razlog za\u0161to se ono ograni\u010davanja. S druge strane, prag za to pravo istovremeno treba biti dovoljno visoko postavljen jer bi se u suprotnosti svaki ne\u017eeljeni fizi\u010dki kontakt mogao kvalificirati kao povreda zabrane mu\u010denja.<\/p>\n\n\n\n Kada pri\u010damo o kriznim vremenima, ljudska prava se dalje moraju primjenjivati te pru\u017eaju obvezuju\u0107e smjernice za izradu politika kako bi se kriza prevladala. U na\u0161em slu\u010daju to zna\u010di da ljudska prava dr\u017eavi \u010dine obvezuju\u0107e mjerilo za izradu odgovora na pandemiju. Iz tog razloga primjerice pravo na zdravlje podrazumijeva du\u017enost da se svima osigura za\u0161tita zdravlja, a da u situaciji poput pandemije dr\u017eava to pravo mo\u017ee ostvariti i ograni\u010davanjem drugih prava. Me\u0111utim, istovremeno, za\u0161tita zdravlja kao legitiman cilj ne smije dovesti do prekomjernih ograni\u010denja drugih prava ili diskriminacije odre\u0111enih skupina stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Uza sve navedeno, postoji ne\u0161to \u0161to se zove horizontalni aspekt ljudskih prava. Naime, uz nekoliko iznimki, odnos ljudskih prava tradicionalno je vertikalan. To zna\u010di da na\u0161a ljudska prava stoje u vertikalnom odnosu s dr\u017eavom koja treba ili da u\u010dini konkretne postupke za ispunjenje svoje obaveze kako bi ostvarila odre\u0111ena ljudska prava (pozitivna prava) ili da se suzdr\u017ei od uplitanja u prava (negativna prava). Premda glavna obaveza za po\u0161tivanje, za\u0161titu i ostvarenje ljudskih prava le\u017ei na dr\u017eavi, postoje i druge dru\u0161tvene akterke poput poduze\u0107a, sindikata, organizacija civilnog dru\u0161tva, stranaka, crkve, itd., dakle akterke koje ne \u010dine dr\u017eavu, ali koje zbog svojih pozicija mo\u0107i mogu imati odre\u0111en utjecaj na ugro\u017eavanje ili unapre\u0111enje ljudskih prava. Tako\u0111er, i mi svi kao \u010dlanice zajednice tj. dru\u0161tva mo\u017eemo imati utjecaj na ljudska prava drugih. Sve u svemu, ovo zna\u010di da ljudska prava stoje u vertikalnom odnosu prema dr\u017eavi, ali i u horizontalnom odnosu sa svim drugim akterima u (svjetskoj) zajednici u kojem postaje relevantna i intersubjektivna aplikacija ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n Svakako, u pojedinim situacijama, mo\u017ee do\u0107i i do sukoba pojedinih prava zato \u0161to ona ne stoje u stati\u010dnom odnosu, ve\u0107 se ostvaruju \u2013 ali i ugro\u017eavaju \u2013 u dinami\u010dnom odnosu. Jer uz to da su ljudska prava op\u0107a i nedjeljiva, ona su i me\u0111usobno ovisna i povezana. Konkretno, to zna\u010di da kada se nekome uskra\u0107uje pravo na rad to mo\u017ee imati posljedice na npr. pravo na adekvatan standard \u017eivota ili pravo na u\u010de\u0161\u0107e u kulturnom \u017eivotu. Ili, ako vam se uskra\u0107uje pravo na (osnovno) obrazovanje vjerojatno \u0107e to negativno utjecati na va\u0161e pravo da “slobodno tra\u017eite, primate i \u0161irite informacije i ideje svake vrste, usmeno, pismeno, tiskom ili umjetni\u010dkim oblikom” (\u010dl. 19. st. 2. Me\u0111unarodni pakt o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima). Ukratko, uskra\u0107ivanje ve\u0107 i jednog ljudskog prava mo\u017ee imati zna\u010dajne posljedice po u\u017eivanje u drugim ljudskim pravima, i obrnuto. Zbog navedenog, sve ve\u0107a se va\u017enost pripisuje proporcionalnosti ljudskih prava kako bi se negativne posljedice uskra\u0107ivanja pojedinih ljudskih prava minimalizirale u odnosu na konzumiranje drugih.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti iz ovog prikaza funkcioniranja ljudskih prava, njihova konstrukcija jeste kompleksna upravo kako bi obuhvatila kompleksnost \u010dovje\u010danstva i \u017eivota u razli\u010ditim ekonomskim i dru\u0161tvenim sustavima, dok istovremeno propisuje minimalne smjernice za po\u0161tivanje i za\u0161titu ljudskih prava na globalnoj razini.<\/p>\n\n\n\n Od prve kodifikacije ljudskih prava sredinom pro\u0161log vijeka, uglavnom su se progresivni i liberalni akteri bavili temom ljudskih prava i dr\u017eali svojevrsni monopol nad tom temom. To je svakako doprinijelo suvremenom shva\u0107anju ljudskih prava i to ne uvijek nu\u017eno na dobro. Efekt koji kori\u0161tenje jezika ljudskih prava mo\u017ee imati prepoznali su i (ultra-)konzervativne akterke koje su svoje agende relativno nedavno krenule komunicirati kroz njihov “neutralan”, “op\u0107eprihva\u0107en”, i “umiven” jezik. Posljedice toga vidimo u njihovim aktualnim sloganima \u2013 bore se za “slobodu” slave\u0107i “festivale” ili “za \u017eivot” (dodu\u0161e, od za\u010de\u0107a do ro\u0111enja). S tim sloganima se na prvi pogled valjda svi mo\u017eemo identificirati jer tko bi rekao ne\u0161to protiv prava na slobodu ili \u017eivot. Me\u0111utim, \u010dim malo zavirimo ispod povr\u0161ine, mo\u017eemo vidjeti kako njihovo shva\u0107anje sloboda ne uklju\u010duje i slobodu ili \u017eivot primjerice starijih ili bolesnih \u010dlanica dru\u0161tva u kontekstu pandemije ili \u017eenskih reproduktivnih prava i pravo \u017eene na samoodre\u0111enje u kontekstu zagovaranja prava na \u017eivot od za\u010de\u0107a. Takvo zamagljivanje ultrakonzervativnih agendi u kombinaciji s ve\u0107 opisanim ekonomi\u010dnim dolaskom do znanja pomo\u0107u obja\u0161njena kompleksnih fenomena<\/a> kroz jednostavne, lako razumljive i na prvi pogled skroz prihvatljive slogane ili floskule dovodi nas do problema. Potonje pogotovo i zbog odvojenosti ljudskih prava od progresivnih dru\u0161tvenih i ekonomskih politika u vidu dominantnog shva\u0107anja ljudskih prava kao “neutralnih” ili “predideolo\u0161kih”. A upravo taj sklop okolnosti nas dovodi do problema da se u koncept ljudskih prava mo\u017ee “trpati” maltene sve agende i sve svjetonazore. Trend ultrakonzervativnog preuzimanja ljudskoprava\u0161kog jezika ne zna\u010di da je borba za ljudska prava izgubljena ili besmislena, ali svakako zna\u010di da se koncept treba promisliti i redefinirati, pogotovo u onom dijelu u kojem su ljudska prava neutralna ili predideolo\u0161ka \u2013 jer ona to nisu.<\/p>\n\n\n\n Kao to vidimo, kriza uzrokovana koronavirusom sadr\u017ei zna\u010dajnu ljudskoprava\u0161ku dimenziju: osim za\u0161tite \u017eivota i prava na zdravlje, utjecaj pandemije direktno ili indirektno utje\u010de na druga ljudska prava, poput prava na slobodu okupljanja, prava na rad, prava na obrazovanje itd. Osim toga, posebno u kriznim situacijama, zna\u010dajnu pozornost valja posvetiti pripadnicama potla\u010denih dru\u0161tvenih skupina uklju\u010duju\u0107i, ali ne i ograni\u010deno na, besku\u0107nice, pripadnice nacionalnih manjine, starije osobe, \u017eene, djecu i mlade, kao i osobe s invaliditetom. Jer, ve\u0107 sad jasno vidimo kako pandemija pogor\u0161ava postoje\u0107e dru\u0161tvene nejednakosti diljem svijeta, \u0161to pogotovo te\u0161ko poga\u0111a one najmarginaliziranije me\u0111u nama. Kada gledamo u kojem se kontekstu novootkrivene borkinje za ljudska prava zala\u017eu za njih, primijetit \u0107emo da njihova retorika ne uklju\u010duje principe poput solidarnosti, empatije, “bratstva”, brige za slabije ili one s manje mo\u0107i i mogu\u0107nosti, ve\u0107 da se prvenstveno radi o ograni\u010denom, egoisti\u010dkom i\/ili pogre\u0161nom shva\u0107anju ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n Takvo shva\u0107anje ignorira da ona, u najmanju ruku, simboliziraju humanisti\u010dki napredak te da po\u010divaju na principima solidarnosti, empatije, egalitarnosti i bratstva. Isto tako, ljudska prava zahtijevaju za njihovu realizaciju jaku socijalnu dr\u017eavu i ekonomiju koja slu\u017ei interesima ljudi, a ne akumulaciji i interesima kapitala. Svakako, ljudska prava zahtijevaju i podrobnije znanje o tome \u0161to ona jesu i mogu, a \u0161to ona nisu i ne mogu. Za kraj, podsje\u0107anje na sve navedeno zajedno s odlu\u010dnim suprotstavljanjem ultrakonzervativnom preuzimanju ljudskoprava\u0161ke retorike daje nam makar \u0161ansu da proaktivno radimo na realizaciji ljudskih prava i da nastavimo borbu za svijet koji \u0107e biti egalitarniji i pravedniji od onoga kojeg danas poznamo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kr\u0161e li se epidemiolo\u0161kim mjerama ljudska prava? Kakav je odnos individualnih ljudskih prava i onih dru\u0161tveno realiziranih? Da bi odgovorili na ova pitanja nu\u017eno je nijansiranije razumijevanje koncepta ljudskih prava, kao i politi\u010dke povijesti njihove primjene i ideolo\u0161kih preuzimanja. Nekako paralelno s po\u010detkom epidemije u Hrvatskoj, krenule su i rasprave o ljudskim pravima, to jest […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35664,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[161],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[429],"class_list":["post-35662","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljudska-prava","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35662","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35662"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35662\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35665,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35662\/revisions\/35665"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35664"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35662"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35662"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35662"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35662"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35662"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35662"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35662"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Klasifikacija prava<\/h2>\n\n\n\n
Konzervativno prisvajanje “ljudskoprava\u0161kog” diskursa<\/h2>\n\n\n\n