Jo\u0161 od osamostaljenja, kao formalni nasljednik Saveza komunista, SDP je u Hrvatskoj okupirao “prazno” mjesto ljevice. Pri\u010du o tome kako je ta okupacija tekla donosi Iva Iv\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Tijekom izborne kampanje za predsjednika\/cu SDP-a, na pitanje novinara Novog lista<\/a> o SDP-ovim rje\u0161enjima novih politika, sada ve\u0107 izabrani predsjednik socijaldemokratske stranke u Hrvatskoj, Pe\u0111a Grbin, odgovorio je sljede\u0107e: “Sa\u017eet \u0107u ih u tri jednostavne poruke: ako se oko odre\u0111enih prava sukobe radnik i poslodavac, SDP mora biti na strani radnika. Ako se sukobe banke i du\u017enici, SDP mora biti na strani du\u017enika. Ako se sukobe me\u0111unarodna korporacija i potro\u0161a\u010d, SDP mora biti na strani potro\u0161a\u010da.”<\/p>\n\n\n\n S obzirom na novi smjer SDP-a koji Pe\u0111a Grbin najavljuje, kao prilog raspravi o politikama prema radu i radni\u0161tvu, u nastavku \u0107u kroz primjere poku\u0161ati ocrtati kako je SDP, premda se definirao kao stranke lijeve politi\u010dke opcije, u razdobljima kada je preuzimao vlast provodio politike koje su ograni\u010davale snagu sindikata i naru\u0161avale polo\u017eaj radnika\/ca, odnosno onih koji bi trebali biti nominalni nositelji te opcije.<\/p>\n\n\n\n U 90-tima se, na valu sna\u017enog nacionalizma sustavno brisao spomen radnika\/ca iz politi\u010dkog prostora, a kao novi dru\u0161tveni nositelj nametnula se ve\u0107inska etni\u010dka skupina \u2013 Hrvati. U poku\u0161aju brisanja svega \u0161to ima veze s prethodnim re\u017eimom, dotada\u0161nji klasni odnosi zamijenjeni su identitetskim, a radnici su prestali postojati kao politi\u010dki subjekt. Kratki pregled<\/a> radnog zakonodavstva, od Zakona o radnim odnosima iz 1992., a zatim i prvog Zakona o radu iz 1995., pisan prema njema\u010dkom radnom zakonodavstvu, ukazuje kako je otvoren put ka deregulaciji i fleksibilizaciji tr\u017ei\u0161ta rada.<\/p>\n\n\n\n Tada se prvi put pro\u0161iruje institut ugovora na odre\u0111eno koji je danas dominantni oblik svih novih zapo\u0161ljavanja, olak\u0161ana su otpu\u0161tanja radnika\/ca, a rije\u010d radnik\/ca spominje se tek dva puta te je dominantno zamijenjen politi\u010dki prihvatljivijom rije\u010dju “zaposlenik\/ca”, dok kasnije u op\u0107u uporabu ulazi potpuno apoliti\u010dni pojam “djelatnik\/ca”. Dodatno, 90-te su bile obilje\u017eene pretvaranjem dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva u privatno te progresivnom deindustrijalizacijom zemlje koja je uzrokovala velik rast nezaposlenosti \u2013 prema radu Marine Kokanovi\u0107 “The Cost of Nationalism: Croatian Labor, 1990\u20131999., 2001.” u Hrvatskoj je 1990. bilo 160.000 nezaposlenih, dok je 2002. taj broj narastao na 380.000 \u0161to je imalo devastiraju\u0107i u\u010dinak na materijalna prava i polo\u017eaj radnika\/ca.<\/p>\n\n\n\n Premda i danas svjedo\u010dimo manjku sveobuhvatnih istra\u017eivanja o spomenutom periodu, iz perspektive rada, vrijedno je spomenuti Arhiv radni\u010dkih borbi<\/a>. Radi se o digitalnoj bazi podataka koju je izradila udruga Baza za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju, a koja kroz prikupljanje i analizu medijskih sadr\u017eaja o radni\u010dkim akcijama koje su imale za cilj za\u0161tititi polo\u017eaj radnika, ali i o\u010duvati proizvodnju i osigurati nastavak rada poduze\u0107a, daje pregled radni\u010dkih akcija od 1990. do 2000.<\/p>\n\n\n\n Iako se o tom razdoblju rijetko pri\u010da kao o razdoblju u kojem su radnici\/e pru\u017eali otpor op\u0107oj devastaciji industrije i radnih mjesta te polo\u017eaja radnika\/ca (Kokanovi\u0107 navodi kako 1999. 150.000 radnika u Hrvatskoj ne prima pla\u0107u, u odnosu na 55.000 1993.), u spomenutoj bazi mogu\u0107e je prona\u0107i preko 600 radni\u010dkih akcija, od kojih je vi\u0161e od 100 bilo organizirano s ciljem o\u010duvanja proizvodnje (primjerice radni\u010dke akcije u tvornicama \u0160avri\u0107, Zagrep\u010danka, Astra, Gortan stolarija, ili poznatije akcije Sto\u017eera za obranu Petrokemije \u2013 strate\u0161ki va\u017ene tvornice koja proizvodi mineralna gnojiva). Baza nije gotova i pretpostavka je da \u0107e se ukupni broj akcija i udvostru\u010diti. Analizom medijskog sadr\u017eaja, ali i prema rije\u010dima<\/a> Marija Ivekovi\u0107a, sindikalnog aktiviste (tada\u0161njeg \u017eupanijskog povjerenika SSSH za Zagreb), SDP je davao podr\u0161ku radni\u010dkim akcijama do dolaska na vlast 2000-ih, no tokom cijelog desetlje\u0107a nije uspio konsolidirati sna\u017enu socijaldemokratsku opciju niti se otvoreno usprotivio nacionalisti\u010dkim politikama koje su radnike\/ce izbrisale iz politi\u010dkog prostora.<\/p>\n\n\n\n Dolaskom na vlast 2000. godine SDP nastavlja provoditi jednake politike prema radnicima\/cama kao i prethodna HDZ-ova Vlada. Premda su im sindikati dali podr\u0161ku u predizbornoj kampanji, a tri dana prije izbora Ivica Ra\u010dan i Dra\u017een Budi\u0161a potpisali su izjavu prema kojoj su pla\u0107e u javnim i dr\u017eavnim slu\u017ebama trebale rasti koliko i prosje\u010dna pla\u0107a u dr\u017eavi, odnosno padati koliko i pla\u0107e u gospodarstvu, tri mjeseca poslije izbora Ra\u010dan je predlo\u017eio Saboru rezanje pla\u0107a za 5% bez prethodnog dogovora sa sindikatima. Pritom je to rezanje bilo u suprotnosti s va\u017ee\u0107im kolektivnim ugovorima u javnim slu\u017ebama. Generalan stav SDP-a bio je da Vlada ne mo\u017ee spasiti industriju, \u0161to zorno prikazuje i poruka<\/a> Vlade radnicima PIK Vrbovec, nekada najve\u0107e mesne industrije da oni “vi\u0161e ne \u017eele biti servis za posrnula poduze\u0107a”.<\/p>\n\n\n\n U kontekstu SDP-ovih politika prema radnicima\/cama, va\u017eno je spomenuti i pitanje industrijske politike. Prema Hrvoju Miro\u0161evi\u0107u koji u svom radu<\/a> analizira razvojne dokumente donesene u periodu 1990.-2011. (doneseno je 87 razvojnih dokumenata pri \u010demu je tek 11 zadovoljilo uvjete tehni\u010dke provedivosti), niti jedan dokument nije se bavio pitanjem razvoja industrijske strategije. U prvom razdoblju SDP-ove vlade (2000.-2003.) nisu poduzeti koraci u tom smjeru, premda je analiza prethodnog perioda bila nu\u017ena uz prate\u0107e postavljanje strate\u0161kog okvira i osmi\u0161ljavanje takti\u010dko-operativnih rje\u0161enja koja bi bila usmjerena na razvoj industrijske proizvodnje.<\/p>\n\n\n\n Dok je u prvom razdoblju SDP-ove vladavine u potpunosti izostalo promi\u0161ljanje industrijske politike, u drugom razdoblju (2011.-2016.) ipak je donesena industrijska strategija 2014-2020., me\u0111utim, njoj su upu\u0107ene validne kritike \u2013 od onih formalne naravi \u2013 u dokumentu su navedene industrijske djelatnosti poput prera\u0111iva\u010dke industrije i gra\u0111evinarstva te informacije i komunikacije, koje pripadaju sektoru usluga, dok se primjerice podru\u010dje energetike uop\u0107e ne spominje, do kritika sadr\u017eajne naravi – u potpunosti je izostala detaljna analiza uzroka propadanja industrije koja bi pru\u017eila kvalitetan temelj za planiranje njezinog budu\u0107eg razvoja. Iako je Sabor donio navedenu strategiju, otkad je donesena, nije ispostavljen niti jedan izvje\u0161taj o njezinoj implementaciji, a ako uzmemo u obzir podatak o stalnom padu udjela industrijske proizvodnje u BDP-u (32% 1990., 13,5 posto 2020.), kao i padu broja zaposlenih u industriji, za pretpostaviti je da se ista ne provodi.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to nisu izradili konkretnu strategiju industrijskog razvoja, SDP na svojim le\u0111ima nosi i teret otvaranja procesa privatizacije INE, a posljedi\u010dno i Petrokemije, obje za Hrvatsku strate\u0161ki va\u017ene industrije. Prvo je Petrokemija izdvojena iz INA-e, nakon \u010dega, 2003. SDP-ova Vlada prodaje MOL-u 25,1% dionica INA-e \u010dime je otvoren put ka njezinoj privatizaciji i brojnim gubicima radnih mjesta. Godine 2018. privatizirana je i Petrokemija.<\/p>\n\n\n\n Kada govorimo o legislativnom okviru i ve\u0107 spomenutom Zakonu o radu, SDP ima zna\u010dajnu ulogu u fleksibilizaciji radnih odnosa te posljedi\u010dno stavljanju radnika\/ca na vjetrometinu slobodnog tr\u017ei\u0161ta, u izuzetno nesigurne uvjete rada i bez adekvatne za\u0161tite. Ve\u0107 2003. dolazi do zna\u010dajnijih izmjena Zakona o radu koje se donose pod izlikom ugovornih obaveza prema Me\u0111unarodnom monetarnom fondu (MMF), a one va\u017enije, koje su negativno utjecale na polo\u017eaj radnika\/ca su: uvo\u0111enje atipi\u010dnih oblika rada poput rada na izdvojenom radnom mjestu i rada putem agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje, smanjenje visine otpremnina, skra\u0107ivanje otkaznih rokova. Tada je zadr\u017eana odredba o mogu\u0107nosti potpisivanja ugovora na odre\u0111eno tri uzastopne godine. Godine 2014. dodatno su zakonski fleksibilizirani radni odnosi. Prakti\u010dki je ozakonjeno neograni\u010deno trajanje ugovora na odre\u0111eno te je osna\u017een rad putem agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje u kojem ne vrijede ista pravila kao u redovnim poduze\u0107ima. Ovdje je va\u017eno napomenuti da se prema Direktivi Europskog vije\u0107a<\/a> ugovor o radu na neodre\u0111eno vrijeme propisuje kao temeljni i op\u0107i na\u010din rada te upozorava na potrebu sprje\u010davanja i ka\u017enjavanja zlouporabe instituta rada na odre\u0111eno i svih drugih nesigurnih i atipi\u010dnih oblika rada.<\/p>\n\n\n\n Na tragu argumentacije o preraspodjeli radnog vremena, Zakonom o radu iz 2014. uvedeno je 48-satno radno vrijeme pri \u010demu je i otvorena mogu\u0107nost rada kod drugog poslodavca dodatnih osam sati. Ovime su, upozoravali su sindikati<\/a>, iznevjereni radnici\/ce koji su jo\u0161 krajem 19. stolje\u0107a gubili \u017eivote u borbi za osmosatno radno vrijeme. \u017denska fronta za radna i socijalna prava koja je okupila desetke udruga civilnog dru\u0161tva i sindikata 2014. godine uputila je cijeli niz kritika<\/a> na izmjene koje su donesene u novom ZOR-u, a dodatno je naglasila i srozavanje polo\u017eaja \u017eenske radne snage, posebno u kontekstu izostanka za\u0161tite trudnica i radnica koje koriste rodiljne i roditeljske dopuste.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, u ovom kontekstu, va\u017eno je naglasiti da je uloga Zakona o radu za\u0161tita prava radnika\/ca te da njegove izmjene nikako ne bi smjele biti okosnica politika kojima se poti\u010de ekonomski razvoj. Naime, ne postoje analize i istra\u017eivanja koja bi pokazala da se izmjenama Zakona u radu u smjeru fleksibilizacije mo\u017ee posti\u0107i smanjenje nezaposlenosti ili pove\u0107anje investicija – jer tu je va\u017ena industrijska politika i politika dr\u017eave prema bankama. One bi trebale biti klju\u010dni akteri investiranja u razvoj realne ekonomije i stvaranja nove vrijednosti. To se s hrvatskim bankama ne ostvaruje jer su privatizirane i fokusirane na maksimizaciju kratkoro\u010dnih profita koje ostvaruju izrazito visokim udjelom od 63% najprofitabilnijih potro\u0161a\u010dkih kredita, odnosno s tek 37% kredita koji su usmjereni u razvoj realne ekonomije.<\/p>\n\n\n\n Osim izmjena Zakona o radu, 2012. godine donosi se i Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti, poznat kao Zakon o reprezentativnosti koji je u svojoj biti ograni\u010dio i djelovanje sindikata. Naime, ovim Zakonom ograni\u010deno je kolektivno pregovaranje na razini poduze\u0107a i industrijskih grana, a \u0161to se posljedi\u010dno odrazilo i na mogu\u0107nost pokretanja \u0161trajka koji prema ZOR-u mo\u017ee biti pokrenut u samo dva slu\u010daja \u2013 zbog neisplate pla\u0107a i zbog zastoja u kolektivnim pregovorima. Prema Zakonu o reprezentativnosti, sindikatima je ograni\u010dena mogu\u0107nost sudjelovanja u kolektivnim pregovorima jer se brojnost \u010dlanstva predstavilo kao klju\u010dni moment za sudjelovanje u pregovorima \u2013 pojedini sindikat mo\u017ee sudjelovati u kolektivnim pregovorima ako ima najmanje 20% od ukupno sindikaliziranih radnika u nekom poduze\u0107u ili na razini grane, ili ako ima suglasnost svih ostalih sindikata. Ako uzmemo u obzir pad broja \u010dlanstva u sindikatima i fragmentiranost sindikalne scene, ovaj zakon onemogu\u0107io je djelovanje i razvoj manjim i borbenim sindikatima budu\u0107i da je kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora jedna od okosnica rada sindikata.<\/p>\n\n\n\n Pored toga, Zakon o reprezentativnosti u neskladu je s konvencijom Me\u0111unarodne organizacije rada prema kojoj svaki sindikat treba imati pravo sudjelovati u kolektivnim pregovorima te pravo na organizaciju \u0161trajka. Tako\u0111er, Zakon o reprezentativnosti u tehni\u010dkom smislu vrlo je lo\u0161, struktura mu je nejasna te sadr\u017ei niz nedore\u010denih odredbi. \u010cak i kada u poduze\u0107u djeluje samo jedan sindikat, name\u0107e se komplicirana administrativna procedura koja ote\u017eava sindikalni rad i usporava proces zapo\u010dinjanja kolektivnih pregovora. Na ovom valu ograni\u010davanja djelovanja sindikata, va\u017ena je i nova odredba koja je uvedena u Zakon o radu 2014. godine, \u010dlanak 187., a prema kojoj je imenovanje sindikalnog povjerenika mogu\u0107e ako u poduze\u0107u postoji najmanje 5 sindikalno organiziranih radnika\/ca (prije je bilo mogu\u0107e imenovati povjerenika s jednim sindikalno organiziranim \u010dlanom). Ako uzmemo u obzir da je uloga i pravo sindikalnog povjerenika da \u0161titi i promi\u010de prava radnika\/ca zbog \u010dega je i za\u0161ti\u0107en od otkaza (\u010dlanak 188), pri \u010demu je poslodavac du\u017ean omogu\u0107iti ostvarenje tog prava, ovom promjenom odredbe ograni\u010dena je mogu\u0107nost djelovanja sindikata u malim poduze\u0107ima. Ovo je zna\u010dajno u kontekstu \u010dinjenice da je upravo u malim poduze\u0107ima i u privatnom sektoru djelovanje sindikata ograni\u010deno, \u0161to Zakon o radu s pove\u0107anjem atipi\u010dnih i nesigurnih oblika rada dodatno poti\u010de.<\/p>\n\n\n\n Iz svega navedenog, vidljivo je da je ve\u0107ina politika SDP-a prema radu i radnicima\/cama imala za posljedicu ograni\u010davanje djelovanja sindikata, srozavanje radni\u010dkih prava i osiroma\u0161enje radnika\/ca, a pored toga, SDP nije sankcionirao privatizaciju te je iznevjerio o\u010dekivanja po\u010detkom 2000-ih \u0161to je rezultiralo kontinuiranim osipanjem SDP-ovih bira\u010da koji u njemu nisu vi\u0161e mogli prepoznati svojeg predstavnika. Put evropske socijaldemokracije temeljen na politikama “Tre\u0107eg puta” dugo vremena kori\u0161ten je kao opravdanje SDP-ovih politika, no kako navodi<\/a> Mislav \u017ditko, “ta su vremena, kako rekosmo, iza nas. U Hrvatskoj tako iza borbe za prevlast i osipanja SDP-ovog \u010dlanstva \u010dvrsto stoji pitanje sadr\u017eajne redefinicije ljevice. To se pitanje postavlja, ne u svjetlu izgubljene relevantnosti podjele na lijevo i desno, nego, obrnuto, u svjetlu zao\u0161travanja dru\u0161tvenih sukoba \u010diji je podjela na ljevicu i desnicu izraz”. Najava novog predsjednika SDP-a da \u0107e u sukobu radnika i poslodavaca uvijek biti na strani radnika dobar je deklarativan korak u tom smjeru, me\u0111utim za njegovu provedbu u djelo, potreban je izrazito zahtjevan i dugotrajan rad te veliki ljudski resursi i kapaciteti za koje je tek potrebno vidjeti mogu li se u SDP-u prona\u0107i i anga\u017eirati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jo\u0161 od osamostaljenja, kao formalni nasljednik Saveza komunista, SDP je u Hrvatskoj okupirao “prazno” mjesto ljevice. Pri\u010du o tome kako je ta okupacija tekla donosi Iva Iv\u0161i\u0107. Tijekom izborne kampanje za predsjednika\/cu SDP-a, na pitanje novinara Novog lista o SDP-ovim rje\u0161enjima novih politika, sada ve\u0107 izabrani predsjednik socijaldemokratske stranke u Hrvatskoj, Pe\u0111a Grbin, odgovorio je […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":35651,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[668,85,872,460,598,1177],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[114],"class_list":["post-35643","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-radnicka-prava","tag-radnicki-pokret","tag-sdp","tag-sindikati","tag-socijaldemokracija","tag-treci-put","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35643","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35643"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35643\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35656,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35643\/revisions\/35656"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35651"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35643"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35643"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35643"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35643"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35643"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35643"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35643"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Prve reforme<\/h2>\n\n\n\n
Industrijske politike<\/h2>\n\n\n\n
Prve fleksibilizacije i nove privatizacije<\/h2>\n\n\n\n
Ograni\u010davanje snage sindikata<\/h2>\n\n\n\n