Hrvatska je napokon do\u010dekala nacionalnu razvojnu strategiju, a \u010dini se da bi bolje bilo da nije. Vidi se to u svim segmentima pa tako i u kulturi.<\/p>\n\n\n\n
Dugo najavljivana i sezonski odga\u0111ana objava<\/a> \u201cNacrta prijedloga Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine\u201d do\u010dekana je \u2014 na onih nekoliko mjesta koji su njezino kona\u010dno objavljivanje uop\u0107e na\u0161li shodnim donekle ozbiljnije zabilje\u017eiti i prokomentirati \u2014 uglavnom sa zdravom dozom nevjerice, podsmijeha ili pesimizma. I doista, s obzirom na uvjete njegove proizvodnje, kao i s obzirom na njegov barem nominalni zna\u010daj, rije\u010d je, bez pretjerivanja, o potpuno bizarnom dokumentu.<\/p>\n\n\n\n Kao jedna od rijetkih iznimaka u ionako oskudnom procesu recepcije s relativno pozitivnom vrijednosnom procjenom istaknuo se do sada, primjerice, Zoran Milanovi\u0107, predsjednik Republike Hrvatske. \u201cDokument nije lo\u0161, ali je pitanje je li dovoljno dobar i mi \u0107emo dati svoj doprinos\u201d, podijelio je s javno\u0161\u0107u svoja zapa\u017eanja Milanovi\u0107. Govor u prvom licu mno\u017eine jest zapravo govor Ekonomskog savjeta predsjednika Republike Hrvatske, recentno formiranog tijela \u010diji bi primarni razlog postojanja trebalo biti \u201cvo\u0111enje stru\u010dne rasprave i davanje mi\u0161ljenja o pitanjima iz podru\u010dja ekonomskih politika\u201d i tijela koje je prije nekoliko dana odr\u017ealo svoju prvu sjednicu.<\/p>\n\n\n\n Govor jednog drugog tijela, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koje je pod vodstvom biv\u0161e ministrice Gabrijele \u017dalac s izradom dokumenta zapo\u010delo 2017. godine, povodom iritantnog novinarskog pitanja<\/a> u stilu \u201cgdje je zapelo?\u201d u kasno prolje\u0107e pro\u0161le godine bio je samouvjereniji, unato\u010d nelagodi koju cirkularno probijanje rokova nosi sa sobom. Iz Ministarstva je, naime, odgovor na postavljeno pitanje tada izbjegnut konstatacijom da je posrijedi dokument od povijesne va\u017enosti. \u201cHrvatska \u0107e prvi put od stjecanja neovisnosti imati hijerarhijski najvi\u0161i akt strate\u0161kog planiranja\u201d, stajalo je u slu\u017ebenom odgovoru na novinarski upit. \u201cNjime \u0107e biti definirana vizija razvoja te jasno postavljeni glavni razvojni smjerovi, strate\u0161ki ciljevi i pokazatelji u\u010dinka, koji \u0107e odrediti kvalitetu \u017eivota dana\u0161njih i budu\u0107ih generacija u Republici Hrvatskoj.\u201d Nema sumnje kako \u0107e prijedlozi korekcija Milanovi\u0107evog Ekonomskog savjeta povijesnu va\u017enost povijesnog dokumenta povijesno uve\u0107ati. Ali priprema tog a\u017euriranja jo\u0161 \u0107e neko vrijeme (ili jo\u0161 nekoliko sjednica) o\u010dito iziskivati ve\u0107u ili manju koli\u010dinu strpljenja pa ne preostaje ni\u0161ta drugo nego vrijeme kratiti onime \u0161to trenutno imamo na raspolaganju.<\/p>\n\n\n\n Jednom (staromodnom) rije\u010dju, dakle, planiranje. I netko naivan (ali zainteresiran) pretpostavio bi \u2014 kada je ve\u0107 posrijedi nacrt modela razvoja koji pokriva razdoblje od jednog desetlje\u0107a \u2014 neku razumnu koli\u010dinu materijala dostatnu barem za vi\u0161ednevno \u010ditanje. Uostalom, dokument je nastajao vi\u0161e od tri godine, u njegovo nastajanje ulo\u017eeno je vi\u0161e od 30 milijuna kuna i u njegovom nastajanju sudjelovao je nepregledan broj takozvanih stru\u010dnjaka raspore\u0111enih u takozvane Tematske radne skupine. Me\u0111utim, kona\u010dna verzija dokumenta kvantitativno je dobacila do ne\u0161to vi\u0161e od trideset tisu\u0107a rije\u010di, odnosno do oko stotinu i pedeset kartica teksta, \u0161to je, primjerice, prema suvremenim standardima knji\u017eevne industrije nedovoljno da se zadovolji kvantitativni kriterij (kra\u0107eg) romana.<\/p>\n\n\n\n Ipak, to ne zna\u010di da dokument nije mogu\u0107e i \u010ditati kao neku vrstu eksperimentalnog romana \u2014 s jedne strane, recimo, kao opsesivno, krajnje iscrpno popisivanje frazema jezika kasnog kapitalizma na periferiji i s druge, za one kojima su formalisti\u010dki pristupi tekstu glavi i srcu bli\u017ei, recimo, kao institucionalnu autotematizaciju nekakvog dubokog nesporazuma sa sintaksom hrvatskog jezika. Tu je, dakako, i povratni motiv pandemije \u010dija ekstremno visoka frekvencija pojavljivanja (i ne samo ona) od po\u010detka do kraja teksta upu\u0107uje na najbla\u017ee re\u010deno noviji datum stvarnog procesa njegova pisanja, osim \u0161to funkcionira i kao opravdani podsjetnik na opasnosti koje pandemija (i budu\u0107e pandemije, jer logika povoda zahtijeva pogled prema naprijed) predstavlja za sve i sva\u0161ta, ali, predvidljivo, u prvom redu za stabilnost javnih financija. Naravno, leksikolo\u0161ki postupak nije niti kriti\u010dan niti ironi\u010dan, gramati\u010dka tematizacija je nesvjesna, dok se pandemijska motivika u pravilu aktivira po potrebi, to jest na onim mjestima na kojima je dojam takav da se o konkretnom pitanju ili problemu ba\u0161 i nema previ\u0161e toga pametnog za re\u0107i. Stoga i ne \u010dudi da je aktivna otprilike svugdje \u2014 \u010dak i ako je glavni povod za izradu ovog dokumenta bilo tek ispunjavanje formalnog kriterija za povla\u010denje sredstava iz EU fondova, a jest, utisak koji \u0161lampavost njegove kompozicije i praznina njegova sadr\u017eaja ostavljaju nije ni\u0161ta manje fascinantan.<\/p>\n\n\n\n U dokumentu je, izme\u0111u ostalog, ne\u0161to re\u010deno i o statusu kulture. To ne\u0161to \u0161to je u dokumentu re\u010deno o statusu kulture tako\u0111er je nai\u0161lo na nekakve reakcije<\/a>, u prosjeku vi\u0161e ili manje opravdano malodu\u0161ne. Uostalom, dobra stara autonomija ukinuta je ve\u0107 na razini elementarne kompozicije dokumenta, dakle na razini onoga \u0161to se obi\u010dno zove \u201cSadr\u017eajem\u201d, i to tako \u0161to kultura nije zasebno definirana kao jedan od trinaest \u201cstrate\u0161kih ciljeva\u201d planiranog razvoja nego je u paru s medijima i u formatu od tri i pol kartice teksta prokrijum\u010darena pod ne\u0161to \u0161to se naziva \u201cKonkurentnim i inovativnim gospodarstvom\u201d. Kopanje po povijesti termina, citiranje Raymonda Williamsa, jo\u0161 jedno otvaranje rasprave<\/a> o prednostima i nedostacima \u010dinjenice da su nam operativni koncepti kulture i umjetnosti jo\u0161 uvijek dominantno oni koji potje\u010du iz idealisti\u010dke (umjesto materijalisti\u010dke) tradicije, sve je to mogu\u0107e ovim povodom ostaviti po strani, \u010dak i kada kritika sti\u017ee u obliku tvrdnji prema kojoj je \u201ckultura stvar posebnosti i izvrsnosti\u201d ili prema kojoj su neki \u201ckulturni oblici… vrijedni iz razloga \u0161to poti\u010du kriti\u010dko mi\u0161ljenje, introspekciju, preispitivanje dru\u0161tva ili politi\u010dku participaciju.\u201d<\/p>\n\n\n\n Stvar je krajnje jednostavna. Kada je ve\u0107 rije\u010d o kulturi, kakvu bi funkciju jedan ovakav dokument, to\u010dnije onaj njegov djeli\u0107 koji se kulturom bavi, trebao imati? Pa, ideja je, barem u teoriji, dakle, ta da se iz neke to\u010dke relativno stabilne distribucije dr\u017eavnog autoriteta ugrubo skiciraju racionalni odnosi u kulturnoj proizvodnji na odre\u0111eni vremenski period. Drugim rije\u010dima, da se pozicija kulturnih proizvo\u0111a\u010da, kulturnih proizvoda i kulturnih potro\u0161a\u010da iz odre\u0111ene vrijednosne politi\u010dke perspektive postavi u nekakav optimalan odnos i prema instituciji tr\u017ei\u0161ta i prema instituciji dr\u017eave, odnosno u u\u017eem smislu prema instituciji Ministarstva kulture. Pod pretpostavkom da raspola\u017eete s odgovaraju\u0107im kapacitetima, za tako ne\u0161to, neovisno o tome u kojem smjeru cijelu stvar \u017eelite pogurati, dovoljno je i manje od tri godine rada i manje od tri i pol kartice tekstualnog prostora. U suprotnom, kao \u0161to je razvidno u ovom slu\u010daju, niti vremenski niti prostorni kriterij ne igraju nikakvu bitnu ulogu.<\/p>\n\n\n\n U dokumentu, najkra\u0107e re\u010deno, nema apsolutno ni\u010deg novog. Osim toga, niti njegova karikaturalnost nije u krajnjoj liniji posebno iznena\u0111uju\u0107a, pogotovo ako se na umu ima \u010dinjenica da ipak govorimo o resornom ministarstvu koje, primjerice, u slu\u017ebenim dopisima posve ozbiljno koristi termin \u201cstvarala\u0161tvo\u201d ruku pod ruku s ozlogla\u0161enim sintagmama novijeg porijekla poput \u201ckulturnih i kreativnih industrija\u201d, \u0161to je jedna razina i povijesne i strogo logi\u010dke fleksibilnosti koja je uistinu fascinantna. Tako\u0111er, \u010dvrstog jamstva za provedbu ovakvog \u201cplana\u201d nove runde komercijalizacije kulture u djelo nema ne zbog formalnog statusa dokumenta kao nacrta, prijedloga ili nacrta prijedloga, kao niti zbog njegove komi\u010dne nedore\u010denosti. Radi se, na\u017ealost, o tome da ga u trenutnom odnosu snaga ne treba nu\u017eno niti biti. <\/p>\n\n\n\n Svakako, cinizam ovakve prezentacije ogleda se jednim dijelom i u osje\u0107aju nemo\u0107i ili u su\u017eavanju perspektive aktera u kulturnom polju kada je rije\u010d o poku\u0161ajima da se sli\u010dne procese zaustavi ili preokrene. Me\u0111utim, mo\u017eda ga je jo\u0161 jasnije mogu\u0107e prepoznati i u osje\u0107aju institucionalne slabosti koju (ne)ozbiljnost prezentacije sugerira, ukratko u atmosferi posvema\u0161nje inercije po pitanju aktivnog provo\u0111enja kulturne politike bilo kojeg tipa \u2014 na to se, uostalom, u nekim drugim dijelovima dokumenta vjerojatno misli kada se govori o odgovaranju na \u201cizazove globalnih promjena.\u201d Dakle, ba\u0161 sve po starom. Ali barem i u obliku jo\u0161 jednog dobrodo\u0161log podsjetnika na to da \u0107e se druga strana u odgovaranju na izazove globalnih promjena morati poslu\u017eiti jo\u0161 \u201cstarijim\u201d metodama, odnosno organiziranim pritiskom usmjerenim upravo prema onoj to\u010dki u kojoj se kultura proizvodi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hrvatska je napokon do\u010dekala nacionalnu razvojnu strategiju, a \u010dini se da bi bolje bilo da nije. Vidi se to u svim segmentima pa tako i u kulturi. Dugo najavljivana i sezonski odga\u0111ana objava \u201cNacrta prijedloga Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine\u201d do\u010dekana je \u2014 na onih nekoliko mjesta koji su njezino kona\u010dno objavljivanje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":34806,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-35567","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35567"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35567\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35578,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35567\/revisions\/35578"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34806"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35567"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35567"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35567"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35567"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Tri godine odgode<\/h2>\n\n\n\n
O kulturi ni\u0161ta novo<\/h2>\n\n\n\n