Od po\u010detka pandemije kultura je u \u017eari\u0161tu pa\u017enje kao jedan od drasti\u010dno pogo\u0111enih sektora. Vesna Vukovi\u0107 pi\u0161e o normalizaciji diskursa ekonomske racionalnosti u tom dijelu javnog sektora, pove\u0107anju nejednakosti i dubinskim transformacijama uslijed krize. <\/p>\n\n\n\n
“Pandemija je zastra\u0161uju\u0107a, ali kultura nas mo\u017ee spasiti”, glasno poru\u010duju jedni. “Kultura je na koljenima”, uzvra\u0107aju oni s druge strane. “Kultura je u krizi”, vri\u0161ti s naslovnice UNESCO-ova vodi\u010da za policymakere<\/em>, dok iz Svjetske banke samouvjereno tvrde kako je kultura u oporavku od COVID-a 19 “dobra za va\u0161 nov\u010danik, dobra za otpornost”, ukratko “dobra za vas”. Od samog po\u010detka izbijanja pandemije kultura je u \u017eari\u0161tu pa\u017enje kao jedan od sektora koji su njome drasti\u010dno pogo\u0111eni. I zaista, ve\u0107 je na samom njezinom po\u010detku velika ve\u0107ina kulturnih institucija zatvorila svoja vrata, manifestacije su redom otkazane, produkcije zaustavljene, mobilnost proizvoda<\/em> i proizvo\u0111a\u010da<\/em> kao jedan od stubova europskih kulturnih politika sasula se kao kula od pijeska.<\/p>\n\n\n\n Nema dvojbe da je sektor pretrpio te\u0161ke udarce, a ako je suditi po glasovima du\u0161ebri\u017enika nema ni ljudske djelatnosti koja je toliko va\u017ean sastojak na\u0161eg socijalnog i psiholo\u0161kog well-beinga<\/em>. Me\u0111utim, problemi koji su isplivali i dublji su i stariji od pandemije, a trenutna kriza zabrinjavaju\u0107a je ne samo stoga \u0161to ih je intenzivirala i ogolila, ve\u0107 i stoga \u0161to prijeti da postane svojevrsna \u0161ok-terapija preko koje \u0107e se provesti kona\u010dna liberalizacija sektora. Stoga \u0107emo izbli\u017ee pogledati \u0161to to pandemija otkriva, a \u0161to govor o njezinom utjecaju i oporavku prikriva. <\/p>\n\n\n\n Prije nekoliko dana Muzejsko-dokumentacijski centar objavio je rezultate anketnog istra\u017eivanja<\/a> o utjecaju pandemije na hrvatske muzeje u periodu od 1. sije\u010dnja do 31. listopada ove godine. Podaci prikupljeni na uzorku od 60% svih muzeja u Hrvatskoj, nisu iznena\u0111uju\u0107i: 74% ispitanih muzeja bilje\u017ei pad broja posjetitelja od 50 \u2013 100%, a 63% ispitanih ima gubitke u vlastitim prihodima ve\u0107e od 50%. Za privatne muzeje koji zadnjih desetlje\u0107a stasaju kao dio turisti\u010dke ponude takve su brojke porazne, ali je u najmanju ruku indikativno da se isti tip ekonomske ra\u010dunice non\u0161alantno primjenjuje podjednako i na javne muzejske institucije. Kad tome dodamo i \u010dinjenicu da se muzeje, kao i ostatak javne mre\u017ee kulturnih institucija, zadnje desetlje\u0107e sustavno gura u komodifikaciju usluga i ostalih resursa kojima raspola\u017eu te ih se poja\u010dano ve\u017ee uz industrije bliske kapitalu, u slu\u010daju muzeja naj\u010de\u0161\u0107e uz turizam, ovakvo zamagljivanje granica izme\u0111u javnih i privatnih institucija ukazuje se kao dio du\u017eeg procesa njihove razgradnje, zajedno s eutanazijom njihove javne funkcije. Iako se Me\u0111unarodno udru\u017eenje muzeja (ICOM) od rujna ne mo\u017ee dogovoriti oko definicije muzeja za 21. stolje\u0107e, ona jo\u0161 uvijek va\u017ee\u0107a verzija iz 2007. godine odre\u0111uje ga kao “neprofitnu, trajnu instituciju u slu\u017ebi dru\u0161tva i njegova razvoja” koja “prikuplja, \u010duva, istra\u017euje, komunicira i izla\u017ee materijalnu i nematerijalnu ba\u0161tinu \u010dovje\u010danstva i njegova okoli\u0161a u svrhu obrazovanja, u\u010denja i zabave”.<\/p>\n\n\n\n Jedan od parametara ovog kvantitativnog istra\u017eivanja ipak ne donosi broj\u010dane podatke: “Na\u017ealost, prijavljeno je i smanjenje pla\u0107a za muzejske djelatnike te smanjenje sredstava od osniva\u010da za kapitalna ulaganja i nabavu opreme, kao i otkazi ugovora o radu.” Ako je suditi po nedostatku javne percepcije ovakvih “mjera”, pretpostavljamo da se jo\u0161 uvijek ne radi o zna\u010dajnim brojkama, ali \u010dinjenica da se otkazi pravocrtno povezuju s “padom prometa” alarmira na zabrinutost. Isti je tip argumentacije koristio najutjecajniji muzej moderne umjetnosti (i jedan od najbogatijih), njujor\u0161ka MoMa, koji je ve\u0107 prvih tjedana nakon izbijanja pandemije promptno otkazao anga\u017emane svim muzejskim pedagozima koji su \u2013 poga\u0111ate \u2013 freelanceri<\/em>. Mail kojim su obavije\u0161teni zavr\u0161ava sljede\u0107im nimalo utje\u0161nim rije\u010dima: “Pro\u0107i \u0107e mjeseci, ako ne i godine, a da ne\u0107emo mo\u0107i predvidjeti povratak na bud\u017eetsku i operativnu razinu koja nam dopu\u0161ta pru\u017eanje pedago\u0161kih usluga.”<\/p>\n\n\n\n “Kultura u krizi” vri\u0161ti s naslovnice UNESCO-ova priru\u010dnika<\/a> upu\u0107enog policy makerima<\/em> koji im treba pomo\u0107i u borbi da kulturni sektor, suvremenijim rje\u010dnikom: kulturne i kreativne industrije, uguraju u planove ekonomskog oporavka. Pored standardnog seta ideologema o raznolikosti, identitetima i smislu koji kultura generira, UNESCO-ov priru\u010dnik nagla\u0161ava i njezinu ulogu ekonomskog pokreta\u010da i pove\u0107anja zapo\u0161ljivosti, posebno \u017eena (!), ali i nu\u017enosti da se “unaprijede mehanizmi koji \u0107e za\u0161tititi socijalne, ekonomske i radne uvjete umjetnika i kulturnih profesionalca”. Ti su mehanizmi pak bolja i \u010dvr\u0161\u0107a zakonska regulacija statusa umjetnika s jedne te stimuliranje potra\u017enje (!) i uvo\u0111enje biznis modela s druge strane. Crvena nit koja se provla\u010di kroz \u010ditav priru\u010dnik je “pristup kulturi”: pove\u0107anje tr\u017ei\u0161ta i pove\u0107anje kompetitivnosti sektora kulturnih i kreativnih industrija. Sasvim sa\u017eeto: smjer koji UNESCO predla\u017ee policy makerima<\/em> diljem svijeta jest su\u017eavanje kulturne politike na (socijalnu) podr\u0161ku provjerenim umjetnicima (onima \u010dija je praksa neprekinuta i predana), dok se ostali profesionalci u kulturi, zajedno sa \u0161irokom mre\u017eom javnih institucija koja je garant \u0161iroke dostupnosti kulture, trebaju okrenuti tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n U situaciji ne samo pandemijske ve\u0107 i ekonomske krize, retorika okretanja tr\u017ei\u0161tu name\u0107e se kao samorazumljiv modus operandi<\/em> za sektor koji je jo\u0161 uvijek pod za\u0161titom dr\u017eave. No za to je potrebno formirati novu ideju kulture koja se dijelom gradi na (samo)kritici dosada\u0161nje kulture, i to upravo kulture u u\u017eem smislu, kao elitisti\u010dke. Suvremeni kulturno-politi\u010dki diskurs stoga je garniran konceptima kulturne demokracije, i to prvenstveno kroz programe tzv. razvoja publike. Me\u0111utim, taj se proces “demokratizacije” susre\u0107e s istodobnim procesom ogra\u0111ivanja kulture kao javnog dobra: demonta\u017eom javnog financiranja i uru\u0161avanjem \u0161iroke mre\u017ee javnokulturne infrastrukture. I tu se proces pokazuje u svojoj dubinskoj kontradikciji: zagovaraju\u0107i ideju \u0161iroke dostupnosti kulture, ali bez “institucionalnih stega” dr\u017eave i njezinih institucija, kulturna politika razotkriva se kao produ\u017eena ruke procesa privatizacije javnog sektora kao novootkrivenog podru\u010dja ekspanzije kapitala. Istra\u017eiva\u010dki uvidi Ursule Huws ovdje se name\u0107u kao potencijalni eksplanatorni okvir za razumijevanje transformacija koje poga\u0111aju kulturu kao javni sektor \u010dine\u0107i ga prilikom za novu akumulaciju kapitala.<\/p>\n\n\n\n Iako je inzistiranje na “pristupu kulturi” nedvojbeno plemenito, jer je ona poslovi\u010dno podru\u010dje privilegije srednjih i vi\u0161ih klasa, ne smijemo ispustiti iz vida da je to pitanje neodvojivo od odnosa proizvodnje u dru\u0161tvu u cjelini, a i kulturi napose. I upravo tu “pristup kulturi” otkriva nove aspekte koji pri\u010du o potencijalima za demokratizaciju i o raznolikosti sektora stavljaju na ozbiljnu ku\u0161nju. Iako se tradicionalno, barem od sredine pro\u0161loga stolje\u0107a, kulturno polje poima kao motor socijalne mobilnosti, uvjeti rada u njemu \u010dine ga sve hostilnijim prema onima koji u polje ulaze bez sigurnog ekonomskog zale\u0111a i koji si ne mogu priu\u0161titi potpla\u0107eni ili nepla\u0107eni rad. Naime, ono je za njih podru\u010dje visokog rizika: njime dominiraju atipi\u010dni oblici zaposlenosti (honorarni rad, rad na pola radnog vremena, volonterski rad ili nepla\u0107eno ili potpla\u0107eno stru\u010dno osposobljavanje).<\/p>\n\n\n\n Kako pokazuje istra\u017eivanje<\/a> koje su 2018. proveli sociolozi sa Sveu\u010dili\u0161ta i Edinburghu i Sheffieldu, kulturno polje u Velikoj Britaniji obilje\u017eavaju bolne nejednakosti. Tako svega 18.2% ljudi koji rade u podru\u010dju glazbe, izvedbenih i vizualne umjetnosti dolazi iz radni\u010dkih ku\u0107anstava, odnosno iz obitelji radni\u010dke klase. U izdava\u0161tvu taj je postotak jo\u0161 manji, svega 12.6%, a u filmu, TV i radiju 12.4%. Ako u ra\u010dunicu uvedemo i rasu, brojke su i daleko crnje: 4.8% svih zaposlenih u glazbi, izvedbenim i vizualnim umjetnostima su manjinskih rasnih i etni\u010dkih bekgraunda, dok se u muzejima i galerijama ta brojka spu\u0161ta sve do 2.7%. Pandemija nije uzrokovala krizu, ona je u osnovi samo razotkrila krizu koja ve\u0107 desetlje\u0107ima nagriza kulturno polje. Nakon korone mo\u017eemo o\u010dekivati samo njezinu daljnju intenzifikaciju: propadanje \u010ditavih institucija i organizacija, gubitak radnih mjesta i manjak projektnih anga\u017emana, \u0161to \u0107e dodatno poja\u010dati natjecanje za sve oskudnije poslove i financije. U toj “ekonomiji lutrije” u igri \u0107e mo\u0107i ostati samo oni koji ve\u0107 imaju ekonomski, socijalni i kulturni kapital. The winner takes it all.<\/p>\n\n\n\n Ne mo\u017eemo se, na\u017ealost, osloniti na istra\u017eiva\u010dke podatke lokalnog konteksta jer takva istra\u017eivanja (jo\u0161) nisu provedena. No, svjedo\u010denja s terena koja je platforma Za K.R.U.H.<\/a> ove godine prikupila u razgovorima s umjetnicima i kulturnim radnicama i koje u formatu javne kampanje redovno objavljuje na svojim stranicama i socijalnim mre\u017eama, kao i umjetni\u010dko istra\u017eivanje “Kako \u017eive umjetnice<\/a>” koje su 2018. provele Selma Banich i Nina Goji\u0107, otkrivaju jasnu sliku kulturnog rada u takvim nesigurnim uvjetima. Sasvim suprotno javnoj percepciji i javnoj projekciji rada u kulturi kao lagodnom \u017eivotu na dr\u017eavnoj sisi, kulturne radnice uglavnom rade bez ugovora o radu, a naj\u010de\u0161\u0107e honorarno. Ako ugovor o radu i imaju, on je projektno ovisan, naj\u010de\u0161\u0107e na odre\u0111eno vrijeme. Ugovori o djelu ili autorskom djelu puka su administrativna tlaka koja anga\u017eirane nimalo ne \u0161titi od zaka\u0161njelih pla\u0107anja ili otkazivanja suradnje zbog, recimo, pandemije. Upravo je u pandemijskom prekidu programa velik dio tih radnika izostavljen iz programa potpora: \u010dinjenica da nemaju ugovor o radu ni umjetni\u010dki status \u010dini ih neprepoznatima u o\u010dima sustava koji, kako smo ranije zamijetili, kulturni rad prepoznaje samo kao individualno umjetni\u010dko ostvarenje, ne i kao va\u017ean dio njegove produkcije i medijacije. U krizi nakon pandemije mo\u017eemo o\u010dekivati da ovo nesigurno okru\u017eenje postane samo jo\u0161 gore: sve brojnija rezervna armija kulturnih radnika mo\u017ee ratovati u borbi za oskudne anga\u017emane ili naprosto odustati od poziva. <\/p>\n\n\n\n A da su ratovi ve\u0107 na pomolu svjedo\u010di i nedavni slu\u010daj <\/a>iz HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci \u010diji se intendant, Marin Bla\u017eevi\u0107, naime, voli izra\u017eavati u brojkama. Tako je, primjerice, u jednom nedavnom intervjuu iznio podatak kako su \u201evlastiti prihodi prije svega od prodaje programa\u201c u prvih \u0161est mjeseci pali za 65%, a mjeseci lockdowna za \u010dak 95%. Iako vodi javnu kulturnu instituciju \u2013 Narodno kazali\u0161te, intendant ponosno izjavljuje da “vi\u0161e od 40% svih tro\u0161kova re\u017eija i vi\u0161e od 50% tro\u0161kova produkcije programa pokriva iz vlastitih prihoda”. Na istom je fonu ekonomske ra\u010dunice svoj umjetni\u010dki doprinos radu institucije prera\u010dunao u vi\u0161e od milijun kuna besplatnog rada na re\u017eijama, koreografijama, dramatur\u0161kim poslovima za koje nije uzeo dodatan honorar, iako oni nisu u opisu njegova radnog mjesta. Ovaj milijunski poklon, kako ga intendant naziva, mo\u017eda djeluje plemenito, posebno u vremenima kad je kultura u krizi. No otvoreno pismo koje je kao reakciju na ovu objavu uputio Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela, skra\u0107eno SPID, otkriva njegovu mra\u010dnu stranu. Najprije, to da iznos honorara njihovih \u010dlanova koji su obavljali posao dramaturgije u HNK Zajc u prosjeku iznosi vi\u0161e od dvostruko manje od Bla\u017eevi\u0107evog (samo)izra\u010duna. Nadalje, da taj nesrazmjer izme\u0111u vrednovanja intendantskog rada i rada anga\u017eiranih vanjskih dramaturga koji ih o\u010dito dijeli u dvije (umjetni\u010dke?) klase nije samo potez racionalnog upravljanja bud\u017eetom, ve\u0107 i mjera \u0161tednje s dalekose\u017enim posljedicama. <\/p>\n\n\n\n I dok se kriza produbljuje, a prostor za rad u kulturnom sektoru postaje sve u\u017ei, Ministarstvo kulture RH uzda se u \u010dvr\u0161\u0107u zakonsku regulaciju i stimuliranje potra\u017enje. Prije nekoliko dana ministrica Nina Obuljen Kor\u017einek sudjelovala je na videokonferenciji ministara kulture i audiovizualnih djelatnosti EU na temu oporavka kulturnog i medijskog sektora od pandemije COVID-19. Kako navodi slu\u017ebeni izvje\u0161taj Ministarstva, “ministrica je posebno naglasila kako je situacija u kojoj se veliki broj kulturnih sadr\u017eaja po\u010deo dijeliti online dodatno ukazala na potrebu bolje za\u0161tite autorskih prava, osiguranja pravi\u010dne naknade autorima i izvo\u0111a\u010dima, preciznije regulative te promicanja digitalne i medijske pismenosti<\/a>“.<\/p>\n\n\n\n Problemi su duboki, a jedini odgovor koji na njih sti\u017ee jest \u2013 racionalizacija proizvodnje. Ona se prelama preko le\u0111a onih koji su najfragilniji: kulturnih proizvo\u0111a\u010da u nesigurnim aran\u017emanima. Puna usta kulture, a prazni \u017eeludci.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od po\u010detka pandemije kultura je u \u017eari\u0161tu pa\u017enje kao jedan od drasti\u010dno pogo\u0111enih sektora. Vesna Vukovi\u0107 pi\u0161e o normalizaciji diskursa ekonomske racionalnosti u tom dijelu javnog sektora, pove\u0107anju nejednakosti i dubinskim transformacijama uslijed krize. “Pandemija je zastra\u0161uju\u0107a, ali kultura nas mo\u017ee spasiti”, glasno poru\u010duju jedni. “Kultura je na koljenima”, uzvra\u0107aju oni s druge strane. “Kultura […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":35484,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[105,74,1160,884,1161],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[62],"class_list":["post-35480","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-javni-sektor","tag-kultura","tag-kulturna-politika","tag-pandemija","tag-umjetnici","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35480","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35480"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35480\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35488,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35480\/revisions\/35488"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35484"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35480"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35480"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35480"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35480"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35480"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35480"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35480"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kulturne institucije, ekonomska ra\u010dunica<\/h2>\n\n\n\n
Okretanje tr\u017ei\u0161tu<\/h2>\n\n\n\n
Ekonomija lutrije<\/h2>\n\n\n\n
Racionalizacija proizvodnje<\/h2>\n\n\n\n