Reuters<\/a>, zemlje \u0107e podr\u017eati cilj “najmanje 55” i zatra\u017eiti od Komisije da stavi na raspolaganje financijska sredstva za pomo\u0107 siroma\u0161nijim dr\u017eavama da ula\u017eu u \u010distu energiju. Navodno, prema tom dokumentu kojeg je vidio Reuters, zemlje mogu “odabrati najprikladnije tehnologije”. Bugarska, \u010ce\u0161ka, Rumunjska, Slova\u010dka i Poljska zatra\u017eile su jamstva da \u0107e mo\u0107i koristiti nuklearnu energiju ili prirodni plin za suzbijanje emisija.<\/p>\n\n\n\nEuropska komisija koketira sa seksi brojkom smanjenja plinova od 55 posto na razinu iz 1990. do 2030. godine. (Trenutni cilj je smanjenje stakleni\u010dkih plinova od 40 posto do 2030.). Sve je to dio seksi cilja “nula neto”. I dok kopirajteri zara\u0111uju svoje pla\u0107e zvonkim sloganima, iza njih ne stoji nikakva ozbiljna politi\u010dka agenda. (Najavljivana bilijunska ulaganja zasad funkcioniraju tek u promilima, a nijedan plan, zakon, direktiva koje je EU izdala, ne primjenjuju se u potpunosti u duhu zakona, pa stoga nisu ba\u0161 niti urodile kakvim impresivnim plodom na terenu.) Guranje u pove\u0107anje ciljeva trebale bi pratiti izvr\u0161ne i odlu\u010dne mjere. No, dok \u010dekamo UN-ovo izvje\u0161\u0107e o emisijama za 2020. godinu, prve najave rezultata ve\u0107 izazivaju tjeskobu, jer prema njima, usprkos karantenama diljem svijeta, emisije stakleni\u010dkih plinova \u010dini se, i dalje rastu. Iako je tokom ove godine, bez sumnje, smanjeno na\u0161e sudjelovanje u ispusima. No, jo\u0161 jednom precizno kao ud\u017ebenik, doga\u0111a se to\u010dno ono \u0161to su znanstvenici predvidjeli: \u010dak i ako smanjimo vlastite emisije, dosegli smo to\u010dku nakon koje nema povratka. Led koji se topi ispu\u0161ta metan, plin vi\u0161estruko \u0161tetniji od CO2, a cjeloljetni po\u017eari u Sibiru \u010dine isto. \u010cak i da jesmo ispunili politi\u010dki cilj smanjenja emisija od 20 posto \u2013 a nismo (jesmo ra\u010dunovodstvenim manipulacijama poput uvr\u0161tavanja biomase u OIE, ili njema\u010dkim i danskim izvozom svojih emisija u zemlje globalne periferije), to ve\u0107 sada nije dovoljno. EU se pak pona\u0161a kao da su svi njezini ciljevi na dobrom putu ka ispunjenju, dok je stvarnost suprotna.<\/p>\n\n\n\n
Nuklearna energija: da ili ne?<\/h2>\n\n\n\n
Cijela godina pro\u0161la je u srazu isto\u010dnih i zapadnih zemalja oko toga mogu li nuklearna energija i plin biti tranzicijska goriva prema zelenoj ekonomiji. Rasprava o raspodjeli europskih sredstava vodila se pritiscima i ucjenama. Poljska i Mad\u017earska, a pogotovo Poljska koja ovisi o ugljenu, tra\u017eile su da ovi energenti budu uklju\u010deni u tzv. tranzicijska goriva. Za potrebe EU, to su oni energenti koje se smije subvencionirati zajedni\u010dkim sredstvima EU. Protiv je dakako bila Njema\u010dka, velika predvodnica anti-nuklearne politike koje se ta zemlja odri\u010de od japanske nesre\u0107e u Fukushimi iz 2011. godine. To je dodatno podebljano politi\u010dkim rastom zelenih u toj zemlji koji su izrasli iz \u017eestokih otpora nuklearnoj energiji iz ranijih dekada godina kada je aktivizam u Njema\u010dkoj bio “oru\u017eaniji” nego danas. Takav kontekst presudio je nuklearnoj energiji u Njema\u010dkoj, premda su posljednjih desetak godina upravo njema\u010dki znanstvenici najdalje oti\u0161li u primjeni istra\u017eivanja nuklearne fuzije \u2013 \u0161to je proces energetski u\u010dinkovitiji i ekolo\u0161ki potpuno siguran. Svakako sigurniji od fisije koju trenutno imamo u postoje\u0107im nuklearkama. Uglavnom, nuklearna fuzija je obe\u0107anje ve\u0107e od vodika, rje\u0161enje bolje od svih obnovljivih izvora energije zajedno i za razliku od fisije, puno sigurnija metoda. Ipak, zbog moralne panike uzrokovane s ukupno dvije problemati\u010dne elektrane (\u010cernobil i Fukushima) od ukupno 440 nuklearki trenutno aktivnih diljem svijeta (najvi\u0161e ih je u Francuskoj \u2013 70) ovaj oblik energije nije po\u017eeljan u zelenoj tranziciji. Zanimljivo da je javni i politi\u010dki otpor nuklearnim bombama puno manji, iako je na svijetu detonirano puno vi\u0161e bombi nego \u0161to je radioaktivnosti iscurilo iz nuklearki.<\/p>\n\n\n\n
Ulaziti ovdje u dublje teorije (i zavjere) oko toga za\u0161to se neke zemlje protive daljnjem istra\u017eivanju nuklearne energije je bespredmetno, ni za jednu od teorija nema dokaza, osim historizacije iznesene ovdje. Problem nuklearne fisije le\u017ei u skladi\u0161tenju otpada \u0161to se uglavnom odla\u017ee u zemlje tre\u0107eg svijeta (uklju\u010duju\u0107i balkanske i postsocijalisti\u010dke zemlje), no iako je teorija lokacija odlaganja \u010desto argument protiv ovog oblika energije, praksa odlagali\u0161ta se rje\u0111e problematizira u zemljama centra jer se mnogo toga radi polulegalnim kanalima.<\/p>\n\n\n\n
U borbi za minimalnu socijalnu cijenu energetske tranzicije, Poljska ima jako malo izbora, ona de facto mora prigrliti nukelarnu energiju, jedino je to dovoljno sna\u017eno da u jako kratkom roku sanira dio socio-politi\u010dkih problema koje izaziva prestanak upotrebe ugljena. Ipak, patnja milijuna ljudi EU nije bila dovoljna, kao i obi\u010dno u liberalno-protestantskoj logici, moralna potreba da se bude vertikalom nadja\u010dala je politi\u010dku mudrost europskih politi\u010dara. \u0160tovi\u0161e, ovaj jaz je cijelu proteklu godinu bio toliko sna\u017ean da se po brojnim medijima objavljivala velika koli\u010dina tekstova koji su skandalizirali Poljsku i zemlje koje se nalaze u sli\u010dnoj poziciji kao ona, kao zaostale postsocijalisti\u010dke zemlje i uteg prosvijetljenosti i progresivnosti jezgre EU.<\/p>\n\n\n\n
Ako isto\u010dne zemlje na kraju uspiju te nuklearna energija bude potvr\u0111ena kao tranzicijsko gorivo, to ne zna\u010di u kona\u010dnici pobjedu za ovaj blok, nego zna\u010di da su druge zemlje tokom pregovora i formuliranja zakona ve\u0107 donijele takve odredbe da su za svoju budu\u0107nost akumulirale dovoljno sredstava za realizaciju profita u OIE, da \u0107e Francuska mo\u0107i zadr\u017eati nuklearke (ona bi to svakako napravila pa i o vlastitom tro\u0161ku), da \u0107e Njema\u010dka mo\u0107i zadr\u017eati plin i Sjeverni tok 2, a da \u0107e isto\u010dne zemlje dobiti mrvice za izgradnju vlastitih nuklearki. Vjerojatno za istra\u017eivanja i skladi\u0161tenje otpada. Bilo kako bilo, dok se isto\u010dni blok borio za minimalnu socio-politi\u010dku cijenu zelene tranzicije, ostale zemlje izvukle su \u0161to su financijski trebale od EU, brojna pravila su ve\u0107 donesena, igra je postavljena, a isto\u010dne zemlje posljednje sti\u017eu do svojih ciljeva, jer su njihove rute bile sa preprekama, a \u0161anse za budu\u0107e pobjede su minimalne.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Da je vodstvo Europske unije jedna osoba, metode upravljanja zemljama bile bi puno vidljivije. Da je EU osoba, bila bi prevrtljiva, potpuno nepouzdana i dvoli\u010dna. Budu\u0107i da je EU slabo me\u0111usobno povezana zajednica zemalja, njezina politika predstavlja puno kompleksnije polje od onoga \u0161to dopu\u0161taju pau\u0161alni i banalni psiholo\u0161ki antropomorfizmi. Cilj ove analogije nije da tretiramo […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":35474,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1159,604,1158,819],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-35471","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-eu-proracun","tag-nuklearna-energija","tag-oie","tag-zeleni-plan-za-europu","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35471","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35471"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35471\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35477,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35471\/revisions\/35477"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35474"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35471"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35471"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35471"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35471"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35471"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35471"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35471"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}