Zdravlje na\u0161e ekonomije ne ovisi o ishodu sukoba izme\u0111u “gastrotainera” i lijenog birokrata. To ne zna\u010di da one kojima je djelatnost zabranjena ne treba obe\u0161tetiti, ali tako\u0111er i ne zna\u010di da moramo svakodnevno podnositi njihove besmislice o funkcioniranju ekonomije.<\/p>\n\n\n\n
Ponovo smo zavr\u0161ili u istoj ideolo\u0161koj stupici. Kao i za vrijeme proljetnog lokdauna rasprave o ekonomskoj dimenziji pandemijske krize opet su se svele na pitanje ugostiteljskih objekata i pravedne kompenzacije za njihovo zatvaranje. I ne bi bilo ni\u0161ta sporno u tome da rasprava ostaje na razini samih kompenzacija i olak\u0161ica. Svima kojima je dr\u017eava zabranila rad radi za\u0161tite pu\u010danstva od zaraze trebaju biti ponu\u0111eni neki oblici pomo\u0107i. Sporno je to \u0161to se diskusija odvija na razini ekonomije kao takve, a okvir je pojednostavljen do potpuno bizarnih razina.<\/p>\n\n\n\n
Kao \u0161to je poznato, ugostitelji su nezadovoljni mjerama pomo\u0107i koje nudi Vlada. To je njihovo sasvim legitimno pravo kao i bilo kojeg drugog sektora. Me\u0111utim, problemi se javljaju u pozadinskim obja\u0161njenjima funkcioniranja ekonomije i njihove uloge u njoj. S obzirom na to da su najglasniji i da dobivaju najvi\u0161e medijskog prostora, \u0161to je donekle i opravdano \u010dinjenicom da su najizlo\u017eeniji novim mjerama zatvaranja, stje\u010de se dojam da se ekonomija vrti samo oko njih. Zdravstveni sustav i zdravlje stanovni\u0161tva \u0107emo ovdje “velikodu\u0161no” zanemariti. Tako smo iz njihovih usta mogli \u010duti i razli\u010dita tuma\u010denja ekonomske dinamike koja doslovno nadilaze granice pristojne argumentacije. \u010culi smo, izme\u0111u ostaloga, da \u0107e na\u0161e kafi\u0107e, ako dr\u017eava ne usko\u010di, preuzeti strani ugostiteljski lanci. Kao da neki francuski lanac jedva \u010deka preuzeti kafi\u0107e u Donjem Miholjcu i Ogulinu i kao da je to u tom sektoru uobi\u010dajena praksa. Tom “anti-imperijalisti\u010dkom” duhu pridodavale su se i procjene o njihovoj ulozi u proizvodnji dodane vrijednosti. Saznali smo da se kava u kafi\u0107ima melje i da je to na\u0161a bitna uloga u opskrbnom lancu i proizvodnji dodane vrijednosti, a da u aparatima u koje ljudi ubaci novac ve\u0107 ulazi smljevena i tako ne pridonosi na\u0161oj ekonomiji.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eemo prihvatiti i da je donekle razumljivo da se razli\u010ditim interpretacijskim avanturama nastoji sektor prikazati va\u017enijim kako bi se u pregovorima s Vladom stekla sna\u017enija pozicija. Kao i to da je ugostiteljstvo u Hrvatskoj zbog slabosti ekonomije i turisti\u010dke orijentacije va\u017ean sektor. Ali takve argumentacije krive sliku ekonomije tako \u0161to probleme i karakteristike jednog sektora predstavljaju kao zadatu ekonomsku prirodu. U tome im sekundiraju i medijski analiti\u010dari koji su im odmah pohrlili pridr\u017eati ljestve i za sve optu\u017eiti dr\u017eavu i javni sektor. Jedan od zahtjeva ugostitelja jest i smanjenje PDV-a u njihovoj djelatnosti. Vladino odbijanje ideje odmah se na glavnim liberalnim portalima, Indexu i Telegramu, protuma\u010dilo prili\u010dno jednostrano. Tamo se tvrdi da Vlada ne \u017eeli smanjiti PDV kafi\u0107ima jer ina\u010de ne bi mogla pla\u0107ati “previsoke” pla\u0107e u javnom sektoru. Tako javnost doslovno dobiva sliku o ekonomiji kao igri nulte sume izme\u0111u izme\u0111u PDV-a u ugostiteljstvu i pla\u0107a u javnom sektoru.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eemo se slagati ili ne sa smanjenjem PDV-a, to je predmet rasprave. Ali okvir rasprave je itekako problemati\u010dan. Nitko da spomene da je PDV regresivan porez koji vi\u0161e poga\u0111a siroma\u0161nije jer ga jednako pla\u0107aju kao i bogatiji \u0161to u izra\u010dunu zna\u010di da im je stopa zapravo vi\u0161a. Nemamo ni nikakva istra\u017eivanja o tome jesu li se i koliko mijenjale cijene u prethodnom periodu kad je PDV u ugostiteljstvu bio smanjen na me\u0111ustopu. Kao \u0161to ne znamo ni\u0161ta i o tome koliko bi dr\u017eavni prora\u010dun izgubio smanjenjem PDV-a i u kakvom je odnosu ta cifra sa smanjenjem pla\u0107a u javnom sektoru. U krajnjoj liniji ne znamo ni koliko bi pad pla\u0107a u javnom sektoru utjecao na smanjenje prometa u ugostiteljstvu, a sigurno bi. A da ne govorimo o tome kakvim bi se drugim porezima, poput progresivnijih varijanti poreza na dohodak, moglo kompenzirati smanjenje PDV-a. Sve su to neophodne stavke rasprave koje uporno izostaju, a mi dobivamo samo sliku ekonomije koja se sastoji od dvije posude: u jednoj su sredstva privatnog sektora, a drugoj javnog, a sva dinamika se odvija prelijevanjem iz jednog u drugi.<\/p>\n\n\n\n
Pored svih tih fiskalnih nijansi, uporno se zanemaruje i ekonomska logika funkcioniranja ugostiteljstva. O tome smo ve\u0107 pisali<\/a> u jeku prve runde rasprava, ali vrijedi ponoviti. Ugostiteljstvo, kao i ve\u0107ina uslu\u017enog sektora, ne mo\u017ee rastom produktivnosti spustiti cijene svojih proizvoda i tako potaknuti ve\u0107u potra\u017enju. Ona cijene mo\u017ee sniziti jedino ni\u017eim porezima i ni\u017eim pla\u0107ama koje u sektoru uglavnom imaju ve\u0107i udjel u cijeni finalnog proizvoda nego u industriji. Naravno, potra\u017enja se mo\u017ee pove\u0107ati i kvalitetom usluge, ali to je drugi par rukava. Drugi na\u010din za pove\u0107anje potra\u017enje jest pove\u0107anje pla\u0107e u ostalim sektorima, pa tako i u javnom. Ovaj drugi na\u010din se uglavnom ne uzima u obzir, a iz prvog su jasni zahtjevi ugostitelja. Me\u0111utim, ti se zahtjevi ne mogu i ne smiju predstavljati u ruhu nekakvih pokreta\u010da ekonomije i definicije ekonomije kao takve. Oni su specifi\u010dne sektorske prirode.<\/p>\n\n\n\n Jedna od posljedica takvih transformacija specifi\u010dnih zahtjeva u \u017eeljezne ekonomske principe jest i politi\u010dka podjela u sferi ekonomije. Ljevica je za poreze, a liberali (i desnica) za ekonomsku aktivnost kao takvu. Na\u017ealost, na ovu podjelu \u010desto pristaje i sama ljevica. \u0160to i nije \u010dudo s obzirom na trenutnu politi\u010dku i dru\u0161tvenu slabost i na to da jedino dr\u017eava u ovoj situaciji nudi instrumente za provo\u0111enje odre\u0111enih politika kojima bi se realizirala odre\u0111ena dru\u0161tvena vrijednost koja se zastupa. Me\u0111utim, u takvim raspravama su liberali bli\u017ee argumentacijskoj pobjedi iz prostog razloga \u0161to se dr\u017eavni prora\u010dun financira iz ekonomske aktivnosti koja se odvija s usmjerenjem na profit. Naravno, ne mo\u017ee se automatski ponuditi ideja ekonomije koja se ne odvija na profitnim osnovama i implementirati. Ali mo\u017ee se \u0161irenjem okvira rasprave liberalima izbiti nekoliko argumenata iz rukava ma koliko im sama priroda ekonomske aktivnosti i\u0161la na ruku. U krajnjoj liniji, lako je zastupati kapitalisti\u010dke vrijednosti u kapitalizmu o \u010dijoj uspje\u0161nosti ovisi pre\u017eivljavanje milijuna ljudi. To je kao da navija\u0161 za ribu da plivu ili za pticu da leti.<\/p>\n\n\n\n Za po\u010detak, treba odmah dati do znanja da porezi i javni sektor nisu socijalisti\u010dke izmi\u0161ljotine. Oni su kroz 20. stolje\u0107e, a pogotovo nakon Velike Depresije, postali neizostavni dijelovi kapitalisti\u010dkih ekonomija jer su od njih imale koristi. Njima su se \u0161titile strate\u0161ke proizvodne grane od konkurencije, bili su neophodan faktor za istra\u017eivanje i razvoj i posljedi\u010dno inovacije \u0161to si pojedine kompanije ne bi mogle priu\u0161titi, njima je izgra\u0111ena infrastruktura nu\u017ena za proizvodnju i cirkulaciju roba koja je tako\u0111er razinom investicijskog zamaha prema\u0161ivala profitne kapacitete individualnih poduze\u0107a. Tako\u0111er, porezima se financirao klju\u010dan dio javnog sektora, a to je socijalna dr\u017eava. Iako smo posljednjih \u010detrdesetak godina svjedo\u010dili suprotnom trendu, nema ni\u0161ta inherentno neprijateljski u socijalnoj dr\u017eavi naspram kapitala. Ona je sigurno nastala kao posljedica radni\u010dkih borbi i uspostave socijalizama na istoku, ali i kapitalu mo\u017ee pru\u017eati benefite. Kroz obrazovni i zdravstveni sustav se dobiva “besplatna” obrazovana i zdrava radna snaga, pokriva se skrb o djeci, a i naknadama za nezaposlene se rezervna armija rada odr\u017eava spremnom za usko\u010diti kad zatreba.<\/p>\n\n\n\n Postoje, dakako, i razli\u010diti interesi izme\u0111u pojedinih kapitala i interesa kapitala op\u0107enito. Pojedini \u0107e se buniti zbog poreza kojim se financiraju socijalni transferi, ali na op\u0107oj razini \u0107e se lak\u0161e sagledati ukupni benefiti. Naravno, kad profiti iz bilo kojih razloga padnu ispod odre\u0111ene razine, \u0161to se po\u010delo doga\u0111ati sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, onda i zahtjevi za smanjenjem poreza i radni\u010dkih pla\u0107a postaju unisoni zbor. Me\u0111utim, svakoj nacionalnoj ekonomiji je u nekom obliku neophodan javni sektor. On mo\u017ee biti ovakav ili onakav, nefunkcionalan ili efikasan, ali bez njega se ne mo\u017ee planirati razvoj \u2013 od istra\u017eivanja do subvencija \u2013 niti se mogu ubla\u017eiti u\u010dinci tr\u017ei\u0161nih hireva na \u017eivote ljudi. Pored \u010dinjenice da porezi i javni sektor nisu ni\u0161ta inherentno socijalisti\u010dko, raspravi u Hrvatskoj uporno promi\u010de da se ekonomija ne odvija samo u Hrvatskoj i da se globalni kapitalizam nalazio u problemima i prije pojave pandemije.<\/p>\n\n\n\n U nas se stje\u010de dojam kako je sve oko nas itekako funkcionalno, a samo mi zapinjemo zbog poreza, birokracije i uhljeba. I pritom se uporno zaboravlja da glavni problem kapitalizma nije njegova mo\u017eebitna neefikasnost u alokaciji sredstava ve\u0107 upravo njegova uspje\u0161nost. Jednostavno je preuspje\u0161an i to mu je klju\u010dna boljka jer se ta uspje\u0161nost ne prelijeva u op\u0107i visoki standard zbog specifi\u010dne valorizacije rada. Svijet se ve\u0107 neko vrijeme nalazi u krizi prekomjerne proizvodnje. Naprosto su proizvodni kapaciteti trenutno dovoljni za odr\u017eavanje postoje\u0107e potra\u017enje i “potreba” i to dovodi do stagnacije u produktivnosti i profitabilnosti. Na tr\u017ei\u0161te se mo\u017ee u\u0107i samo ako se nekoga izbaci. Mo\u017eda se nama prema aplikacijama na pametnim telefonima \u010dini da smo produktivniji nego ikad, ali brojke su naprosto neumoljive. Ne postoji dovoljna profitna motivacija. 1<\/a><\/sup> I kako da se u tom kontekstu industrijske zasi\u0107enosti postavi Hrvatska? Rimac ili netko drugi mogu u\u0107i u neki opskrbni lanac, ali tu zapravo pri\u010da zavr\u0161ava bez obzira na to kakvi nam dr\u017eava ili javni sektor bili. \u0160to ne zna\u010di da ne mogu biti bolji. Radi se naprosto o tome da nam ekonomsku sudbinu odre\u0111uje pozicija u globalnoj podjeli rada, a ne sukob izme\u0111u inovativnog gastrotainera i lijenog birokrata. Mogli smo biti bli\u017ee Njema\u010dkoj poput Slova\u010dke i tako se integrirati u njihovu autoindustriju, ali geografija nam nije bila sklona.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na pandemiju, na\u0161e probleme ne\u0107emo rije\u0161iti rje\u0161avanjem problema vlasnika kafi\u0107a. Oni se rje\u0161avaju na globalnoj razini, a zasada jedino tako da centralne banke ve\u0107 deset godina pumpaju novac u ekonomiju. Omiljena uzre\u010dica Margaret Thatcher glasi: “Problem sa socijalizmom je taj \u0161to kad-tad nestane tu\u0111eg novca.” Na\u0161i liberali upotrebljavaju je i za obja\u0161njenje funkcioniranja javnog sektora. Me\u0111utim, priroda suvremene ekonomije sugerira da je prikladnije socijalizam zamijeniti kapitalizmom.<\/p>\n Zdravlje na\u0161e ekonomije ne ovisi o ishodu sukoba izme\u0111u “gastrotainera” i lijenog birokrata. To ne zna\u010di da one kojima je djelatnost zabranjena ne treba obe\u0161tetiti, ali tako\u0111er i ne zna\u010di da moramo svakodnevno podnositi njihove besmislice o funkcioniranju ekonomije. Ponovo smo zavr\u0161ili u istoj ideolo\u0161koj stupici. Kao i za vrijeme proljetnog lokdauna rasprave o ekonomskoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35424,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-35422","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35422","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35422"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35422\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35429,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35422\/revisions\/35429"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35422"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35422"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35422"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35422"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35422"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35422"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35422"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Globalni problemi<\/h2>\n\n\n\n